Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1349/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sucu tog suda Marku Pribisaliću, kao sucu pojedincu, temeljem nacrta odluke sudske savjetnice Tereze Nejašmić, u pravnoj stvari tužitelja FŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Marija Maričević, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, koje zastupa generalni punomoćnik SŠ, dipl. iur., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja o troškovima postupka sadržanog u presudi i rješenju Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-398/2024-19 od 6. ožujka 2026., 13. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e:

Žalba tuženika djelomice se odbija kao neosnovana, a djelomice se uvažava, pa se odluka o troškovima postupka sadržana u točki III. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-398/2024-19 od 06. ožujka 2026.:

a) potvrđuje u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak preko iznosa od 1.300,75 eura do iznosa 1.394,50 eura s dosuđenim zateznim kamatama,

b) preinačava u preostalom pobijanom dijelu na način što se odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu daljnjih troškova postupka preko iznosa od 1.394,50 eura do iznosa od 1.597,62 eura (za iznos od 203,12 eura) s dosuđenim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je kako slijedi:

„I Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. isplatiti tužitelju FŠ iznos od 973,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 1. veljače 2024. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 21,28 EUR.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.597,62 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 6. ožujka 2026. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.“,

a rješenjem sadržanim u istoj odluci je dopuštena preinaka tužbe kao u podnesku tužitelja od 11. lipnja 2025.“

2. Protiv prvostupanjskog rješenja o troškovima postupka sadržanog u izreci pod točkom III. presude žali se tuženik, pobijajući isto u dijelu iz svih žalbenih razloga koje propisuje članak 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje u tekstu ZPP) predlažući da se isto preinači sukladno žalbenim navodima, a podredno vrati na ponovan postupak.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Ovaj drugostupanjski sud je ispitao pobijano prvostupanjsko rješenje o trošku u granicama žalbenih razloga pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 365. ZPP-a te je utvrdio kako nije počinjena bitna povreda odredaba postupka na koju ukazuje žalba kao niti povrede na koje sud pazi po službenoj dužnosti pa se zakonitost i pravilnost prvostupanjskog rješenja može ispitati.

6. Predmet odlučivanja u ovom žalbenom postupku je dio prvostupanjske presude koji se odnosi na rješenje o troškovima parničnog postupka i to dio tog rješenja kojim je dosuđen parnični trošak iznad iznosa od 1.300,75 eura koliko bi po tuženiku osnovano trebalo pripasti tužitelju. Sadržajno dio rješenja pobija navodima kako je pogrešno na temelju zahtjeva tužitelja od 21. siječnja 2026. tužitelju dosuđen trošak parničnog postupka za odštetni zahtjev u visini od 100 bodova i za sastav podneska od 21. kolovoza 2024. u visini od 75 bodova. Dakle, u žalbenoj fazi postupka sporna je visina dosuđenog troška za radnju sastava odštetnog zahtjeva i priznavanje troška sastava podneska od 21. kolovoza 2024. Preostali dio troška na koji se žali (18.75 bodova) nije obrazložen žalbom pa ovaj sud sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a nije ovlašten isto ispitivati.

7. Naime, tuženik pobija navedeni dio rješenja ističući kako se podneskom od 21. kolovoza 2024. tužitelj očituje na navode iz odgovora na tužbu kako u tom podnesku nema ničega što je utjecalo na tijek postupka te kako njime ne iznosi obrazloženja niti nove činjenice niti predlaže nove dokaze te nije iznijeto ništa što ne bi bilo moguće iznijeti na pripremnom ročištu iz čega proizlazi da je taj podnesak svrha sam sebi, odnosno uvećanju troškova postupka, pa da taj podnesak uopće ne bi trebalo vrednovati.

7.1. U odnosu na sastav odštetnog zahtjeva tuženik ističe kako je tu radnju tužitelju trebalo priznati u visini od 75 bodova a ne 100 bodova jer nije procesna pretpostavka pa da bi se morao podnositi prije tužbe te da čini zaseban zahtjev te nije dio tužbenog zahtjeva.

8. Neosnovano tuženik ističe kako tužiteljev podnesak od 21. kolovoza 2024. nije trebalo uopće vrednovati kao trošak parničnog postupka jer ne sadrži obrazloženja niti nešto što se ne bi moglo iznijeti na pripremnom ročištu.

9. Prema odredbi članka 155. stavka 1. i 2. ZPP-a sud je dužan prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice, ocjenjujući pri tom brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ZPP-a koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište, te jedno ročište za glavnu raspravu, s time da ukoliko stranku zastupa odvjetnik, tada se troškovi odmjeruju sukladno propisanoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, 107/2025, dalje u tekstu Tarifa ).

10. Navedeno znači da je sud obvezan prilikom odlučivanja o troškovima postupka za svaku radnju vezanu za zastupanje odvjetnika procijeniti da li je ta radnja bila objektivno potrebna za vođenje postupka, te ukoliko ocijeni da je bila potrebna, tada za tu radnju treba odmjeriti trošak sukladno propisanoj Tarifi.

11. Prema Tbr. 7. točka 1. Tarife odvjetniku pripada nagrada za sastavljanje tužbe temeljem tablice prema vrijednosti predmeta spora, dok prema Tbr. 8. točka 1. Tarife odvjetniku pripada nagrada za sastavljanje odgovora na tužbu, prigovora protiv platnog naloga i četiri obrazložena podneska u prvostupanjskom postupku po Tbr. 7. točka 1. Tarife, dok mu prema Tbr. 8. točka 3. Tarife za sastavljanje obrazloženih podnesaka izvan Tbr. 8. točka 1. Tarife pripada 50 % nagrade iz Tbr. 7. točka 1. Tarife, ali ne više od 100 bodova, a prema Tbr. 8. točka 4. Tarife za sastavljanje ostalih podnesaka mu pripada 25 % nagrade iz Tbr. 7.1. Tarife ali ne više od 25 bodova.

12. Osnovano tuženik navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada mu je za sastav podneska od 21. kolovoza 2024. dosudio trošak u visini od 75 bodova, odnosno 100% iznosa prema vrijednosti predmeta spora. Naime, iz sadržaja podneska je jasno kako isti pripada skupini ostalih podnesaka sukladno Tbr. 8. točka 4. Tarife i kako mu za sastav istog pripada 25 % nagrade Tbr. 7. točke 1. Tarife odnosno 18,75 bodova a uzevši u obzir vrijednost boda i PDV iznos od 46,88 eura. Stoga je neosnovan zahtjev tužitelja za priznavanje nagrade za sastav navedenog podneska za daljnjih 56,25 bodova to iz toga što podnesak kojim se tužitelj kratko očituje na navode iz odgovora na tužbu nije obrazloženi podnesak u smislu Tbr. 8. točka 1. Tarife.

13. Nadalje, neosnovano tuženik osporava pravo tužitelja na naknadu troškova odštetnog zahtijeva jer je Zakonom o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – dalje: ZOO) i Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14.) uređeno podnošenje odštetnog zahtjeva neposredno odgovornom osiguratelju prije pokretanja parnice radi pokušaja izvansudskog rješavanja spora. Utoliko je tužitelju trebalo priznati sastav odštetnog zahtjeva kao opravdani trošak koje je tužitelj imao u vezi s prethodnim obvezatnim obraćanjem tuženiku radi mirnog izvansudskog rješenja spora, u skladu s odredbom članka 155. stavkom 1. ZPP-a. Međutim, ovaj sud je stava kako je isti trošak trebalo pravilno priznati u visini od 75 bodova kao što to tuženik ističe u žalbi. Naime, Tbr 7. točka 8. Tarife za zastupanje u postupcima mirnog rješavanja sporova odvjetniku pripada nagrada po Tbr. 7. točka 1. Tarife. Kako dakle Tarifa ne poznaje posebnu vrijednost predmeta spora u mirnom dijelu postupka, ovaj sud je stava kako je za sve mjerodavna upravo vrijednost predmeta spora iz parnice u čiju korist je taj odštetni zahtjev i podnesen. Slijedom navedenog, a s obzirom na to da je odštetni zahtjev izdatak učinjen u tijeku ili u povodu postupka jer je tužitelj odštetni zahtjev podnio radi ostvarenja prava na naknadu štete u mirnom postupku bez sudjelovanja suda, a i sukladno odredbi 1103. ZOO-a se dospijeće pravične novčane naknade veže uz podnošenje odštetnog zahtjeva ovaj sud je uvažio žalbu tuženika i umanjio tužiteljevu naknadu parničnog troška za 25 bodova odnosno za 62,50 eura kada se uzme u obzir vrijednost boda i iznos PDV-a.

14. Slijedom svega navedenoga, valjalo je iznos dosuđenog troška tužitelja umanjiti za iznos od ukupno 203,12 eura na ime pogrešno dosuđenog troška za sastav podneska od 21. kolovoza 2024. i odštetnog zahtjeva.

15. Stoga je djelomičnim uvažavanjem žalbe tužitelja, a primjenom odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Split, 13. srpnja 2026.

SUDAC

Marko Pribisalić