REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-328/2024-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Jadranki Liović Merkaš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja MV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Milanu Rimayu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika OTP Leasing d.d. iz Zagreba, Petrovaradinska 1, OIB: 23780250353, zastupanog po punomoćniku Ivanu Topiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Eterović, Šarac i Topić j.t.d. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon glavne, usmene i javne rasprave, održane i zaključene 19. svibnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, a u izočnosti uredno pozvanog tuženika, dana 13. srpnja 2026., temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 04/08, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25), dalje ZPP-a,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da su ništetne odredbe članka 5. Ugovora o operativnom leasingu broj 1003299, od 10. lipnja 2008. sklopljenog između tužitelja MV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i tuženika OTP Leasing d.d. iz Zagreba, Petrovaradinska 1, OIB: 23780250353, kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, u dijelu koji glasi:

’’Obroci naknade za leasing plaćaju se u kunskoj protuvrijednosti koristeći prodajni tečaj CHF-a za devize OTP Banke d.d. na dan plaćanja.’’

II Nalaže se tuženiku OTP Leasing d.d. iz Zagreba, Petrovaradinska 1, OIB: 23780250353, isplatiti tužitelju MV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 4.637,70 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, na:

- 6,88 EUR od 18.10.2008.

- 6,53 EUR od 25.11.2008.

- 0,60 EUR od 01.12.2008.

- 8,00 EUR od 22.12.2008.

- 0,63 EUR od 02.01.2009.

- 20,67 EUR od 21.01.2009.

- 0,63 EUR od 02.02.2009.

- 22,38 EUR od 09.03.2009.

- 0,32 EUR od 26.03.2009.

- 16,64 EUR od 26.03.2009.

- 14,68 EUR od 20.04.2009.

- 0,53 EUR od 04.05.2009.

- 14,78 EUR od 30.05.2009.

- 1,69 EUR od 01.06.2009.

- 13,57 EUR od 24.06.2009.

- 1,13 EUR od 01.07.2009.

- 11,15 EUR od 24.07.2009.

- 2,02 EUR od 03.08.2009.

- 11,48 EUR od 04.09.2009.

- 1,70 EUR od 04.09.2009.

- 13,92 EUR od 26.09.2009.

- 1,85 EUR od 01.10.2009.

- 11,66 EUR od 19.11.2009.

- 0,46 EUR od 19.11.2009.

- 3,10 EUR od 19.12.2009.

- 14,88 EUR od 18.01.2010.

- 3,51 EUR od 18.01.2010.

- 0,28 EUR od 23.01.2010.

- 16,26 EUR od 23.02.2010.

- 4,36 EUR od 23.02.2010.

- 17,11 EUR od 19.03.2010.

- 4,02 EUR od 19.03.2010.

- 18,73 EUR od 15.04.2010.

- 3,85 EUR od 15.04.2010.

- 18,11 EUR od 22.05.2010.

- 0,35 EUR od 24.05.2010.

- 22,13 EUR od 24.05.2010.

- 0,03 EUR od 26.06.2010.

- 31,15 EUR od 26.06.2010.

- 0,88 EUR od 22.07.2010.

- 33,86 EUR od 22.07.2010.

- 0,41 EUR od 20.08.2010.

- 37,05 EUR od 20.08.2010.

- 0,25 EUR od 29.09.2010.

- 38,57 EUR od 29.09.2010.

- 0,30 EUR od 26.10.2010.

- 33,32 EUR od 26.10.2010.

- 2,14 EUR od 23.11.2010.

- 36,74 EUR od 23.11.2010.

- 2,00 EUR od 31.12.2010.

- 30,50 EUR od 31.12.2010.

- 18,62 EUR od 20.01.2011.

- 1,52 EUR od 02.02.2011.

- 42,67 EUR od 02.02.2011.

- 4,77 EUR od 25.02.2011.

- 45,96 EUR od 25.02.2011.

- 5,19 EUR od 09.04.2011.

- 36,68 EUR od 09.04.2011.

- 6,95 EUR od 06.05.2011.

- 49,85 EUR od 06.05.2011.

- 48,04 EUR od 06.05.2011.

- 2,29 EUR od 12.05.2011.

- 51,83 EUR od 12.05.2011.

- 0,38 EUR od 01.06.2011.

- 74,13 EUR od 22.08.2011.

- 4,34 EUR od 01.09.2011.

- 73,39 EUR od 01.09.2011.

- 73,39 EUR od 01.09.2011.

- 2,28 EUR od 01.09.2011.

- 62,69 EUR od 21.09.2011.

- 4,67 EUR od 03.10.2011.

- 54,97 EUR od 12.10.2011.

- 5,96 EUR od 02.11.2011.

- 54,57 EUR od 23.11.2011.

- 3,78 EUR od 01.12.2011.

- 22,81 EUR od 06.12.2011.

- 35,55 EUR od 28.12.2011.

- 3,47 EUR od 02.01.2012.

- 64,23 EUR od 10.02.2012.

- 0,65 EUR od 10.02.2012.

- 66,04 EUR od 01.03.2012.

- 2,29 EUR od 06.04.2012.

- 67,41 EUR od 06.04.2012.

- 0,26 EUR od 09.05.2012.

- 67,63 EUR od 09.05.2012.

- 0,27 EUR od 01.06.2012.

- 67,83 EUR od 01.06.2012.

- 3,37 EUR od 05.07.2012.

- 68,61 EUR od 05.07.2012.

- 0,39 EUR od 21.08.2012.

- 67,72 EUR od 21.08.2012.

- 1,51 EUR od 21.09.2012.

- 63,16 EUR od 21.09.2012.

- 1,11 EUR od 09.10.2012.

- 41,12 EUR od 09.10.2012.

- 24,22 EUR od 02.11.2012.

- 1,69 EUR od 13.11.2012.

- 67,06 EUR od 13.11.2012.

- 2,14 EUR od 10.12.2012.

- 66,48 EUR od 10.12.2012.

- 1,13 EUR od 18.12.2012.

- 1,43 EUR od 11.01.2013.

- 67,72 EUR od 11.01.2013.

- 2,02 EUR od 16.02.2013.

- 66,13 EUR od 16.02.2013.

- 0,22 EUR od 16.02.2013.

- 67,78 EUR od 25.03.2013.

- 1,54 EUR od 25.03.2013.

- 66,58 EUR od 15.04.2013.

- 1,88 EUR od 15.04.2013.

- 60,05 EUR od 31.05.2013.

- 2,75 EUR od 31.05.2013.

- 58,71 EUR od 28.06.2013.

- 3,14 EUR od 28.06.2013.

- 59,84 EUR od 01.08.2013.

- 1,79 EUR od 01.08.2013.

- 63,21 EUR od 29.08.2013.

- 0,40 EUR od 03.10.2013.

- 65,74 EUR od 03.10.2013.

- 2,52 EUR od 16.10.2013.

- 63,26 EUR od 16.10.2013.

- 2,00 EUR od 11.11.2013.

- 16,60 EUR od 11.11.2013.

- 51,63 EUR od 25.11.2013.

- 66,71 EUR od 25.11.2013.

- 1,19 EUR od 01.02.2014.

- 67,45 EUR od 01.02.2014.

- 2,23 EUR od 03.03.2014.

- 67,26 EUR od 03.03.2014.

- 3,58 EUR od 19.03.2014.

- 65,42 EUR od 19.03.2014.

- 4,33 EUR od 29.04.2014.

- 68,98 EUR od 29.04.2014.

- 0,07 EUR od 13.06.2014.

- 68,71 EUR od 13.06.2014.

- 4,21 EUR od 13.06.2014.

- 64,49 EUR od 27.06.2014.

- 4,25 EUR od 27.06.2014.

- 66,15 EUR od 04.08.2014.

- 2,84 EUR od 04.08.2014.

- 69,08 EUR od 26.08.2014.

- 1,51 EUR od 26.08.2014.

- 70,32 EUR od 17.09.2014.

- 2,71 EUR od 17.09.2014.

- 69,74 EUR od 13.10.2014.

- 3,63 EUR od 13.10.2014.

- 71,40 EUR od 01.12.2014.

- 1,75 EUR od 01.12.2014.

- 116,15 EUR od 16.01.2015.

- 5,43 EUR od 19.01.2015.

- 126,65 EUR od 19.01.2015.

- 0,92 EUR od 19.01.2015.

- 128,22 EUR od 19.01.2015.

- 5,19 EUR od 02.02.2015.

- 63,91 EUR od 10.02.2015.

- 52,48 EUR od 13.02.2015.

- 68,94 EUR od 02.03.2015.

- 50,90 EUR od 23.04.2015.

- 67,51 EUR od 23.04.2015.

- 51,87 EUR od 29.05.2015.

- 80,07 EUR od 29.05.2015.

- 36,10 EUR od 05.06.2015.

- 113,55 EUR od 05.06.2015.

do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanom za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

III Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o operativnom leasingu broj 1003299, od 10. lipnja 2008. sklopljenog između tužitelja MV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i tuženika OTP Leasing d.d. iz Zagreba, Petrovaradinska 1, OIB: 23780250353, kojima je ugovorena obveza plaćanja naknade za troškove obrade leasing ugovora, u iznosu 512,16 CHF.

IV Nalaže se tuženiku OTP Leasing d.d. iz Zagreba, Petrovaradinska 1, OIB: 23780250353, isplatiti tužitelju MV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 309,00 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama od 11. lipnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanom za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, kao i nadoknaditi mu prouzročeni parnični trošak u iznosu 2.270,10 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, od 13. srpnja 2026. do isplate, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi je kao primatelj leasinga i potrošač,e s tuženikom, kao davateljem leasinga, 10. lipnja 2008. sklopio Ugovor o operativnom leasingu broj 1003299; za stjecanja prava korištenja osobnog vozila uz obročnu otplatu u trajanju 84 mjeseca. Mjesečna naknada za leasing je iznosila 292,06 CHF, a ukupna naknada za leasing: 27.321,44 CHF, koja se otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti, prema prodajnom tečaju CHF-a za devize OTP Banke d.d. na dan plaćanja. Člankom 6. je ugovorena naknada za trošak obrade leasinga, u iznosu od 512,16 CHF. Navodi da je navedeni Ugovor potrošački ugovor, a ugovorne odredbe, kojima je ugovorena valutna klauzula, temeljem koje je tužitelj bio u obvezi otplaćivati mjesečne obroke leasinga, izražene u valuti CHF, u kunskoj protuvrijednosti, kao i trošak naknade za trošak obrade leasinga, u iznosu od 512,16 CHF su nepoštene i ništetne. O tim ugovornim odredbama se nije pojedinačno pregovaralo, te tuženik, o pravnoj prirodi i rizičnosti CHF valutne klauzule, te naknadi za troškove obrade leasinga nije tužitelju, kao potrošaču, prethodno pružio ikakve informacije, niti dao ikakva objašnjenja, slijedom čega mu nisu bile pružene sve relevantne informacije temeljem kojih bi on mogao procijeniti sve ekonomske učinke i posljedice sklapanja Ugovora. Drži da je to za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama između stranaka na štetu tužitelja, kao potrošača pa se takve ugovorne odredbe smatraju nepoštenima. Navodi da je početni mjesečni obrok leasinga iznosio 292,06 CHF, u kunskoj protuvrijednosti, prema prodajnom tečaju OTP Banke d.d. na dan plaćanja, koji mijenjao tijekom otplate leasinga. Tijekom otplate leasing obroka došlo je do jačanja tečaja CHF valute u odnosu na kunu, na način da je tečaj CHF valute u značajnoj mjeri premašivao spomenuti početni tečaj. Zbog navedenog, došlo je i do značajnog uvećanja mjesečnih obroka i drugih novčanih obveza koje je tužitelj bio u obvezi otplaćivati temeljem ništetne ugovorne odredbe o CHF valutnoj klauzuli. Po toj osnovi, tužitelj je preplatio svoju obvezu. Naknadu za troškove obrade leasing ugovora tuženik je obračunao u iznosu 512,16 CHF, te ju je obračunao i naplatio 11. lipnja 2008. u iznosu 2.328,13 kn, odnosno 309,00 EUR. Stoga ustaje s tužbom proti tuženika i tužbenim zahtjevom konačno uređenim u podnesku od 6. svibnja 2025. (stranica 132-137 spisa) kojim traži utvrđenje ništetnosti navedenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i naknadi za troškove obrade ugovora, te isplatu preplaćenog iznosa s osnova valutne klauzule u visini 4.637,70 EUR sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, te iznos naplaćene naknade u visini 309,00 EUR sa zateznim kamatama od 11. lipnja 2008. do isplate, uz naknadu troška postupka.

2. U odgovoru na tužbu, tuženik se protivi tužbi i osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe prigovor zastare. Čini neprijepornim da je s tužiteljem sklopio 10. lipnja 2008. Ugovor o operativnom leasingu broj 1003299; ali osporava da bi bilo koja odredba tog Ugovora bila nepoštena ili ništetna. Naglašava da se u konkretnom slučaju radilo o operativnom leasingu, a ne o kreditu, te da ne postoji značajna neravnoteža i pravima i obvezama. Ističe da je tuženik poslovao sukladno svim pravilima i u dobroj vjeri, te nije poslovao na štetu potrošača, kao i da se utvrđenja iz presuda u kolektivnom sporu ne mogu primijeniti na pravni odnos stranaka. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška postupka.

3. Sud je proveo dokaze: pročitan je Ugovor o operativnom leasingu od 10. lipnja 2008. (stranica 9 spisa), Opći uvjeti tuženika (stranica 10-14 spisa), obavijesti o promjeni leasing obroka (stranica 15-44 spisa), kartica partnera (stranica 45-77 spisa), račun broj 40726 (stranica 78 spisa), tečajna lista (stranica 79 spisa), financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o. (stranica 118-126), saslušanjem tužitelja (stranica 142-143 spisa), pisanim očitovanjem vještaka Darka Prpića (stranica 147-148) i usmenim očitovanjem vještaka (stranica 149-150 spisa).

4. Druge dokaze sud nije provodio, jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu čl. 8. ZPP-a.

5. Među strankama nije prijeporno:

- da je tužitelj s tuženikom sklopio Ugovor o operativnom leasingu broj 1003299 10. lipnja 2008.

- da je ukupna naknada za leasing iznosila 27.321,44 CHF, koja se otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti, prema prodajnom tečaju CHF-a za devize OTP Banke d.d. na dan plaćanja,

- da je tuženik tužitelju obračunao i naplatio 11. lipnja 2008. naknadu za troškove obrade leasinga u iznosu 309,00 EUR.

6. Prijeporno je:

- je li ništetna odredba o valutnoj klauzuli u CHF (čl. 5. Ugovora) i naknadi za troškove obrade leasinga (čl. 6. Ugovora)

- osnovanost i visina tužbenog zahtjeva,

- zastara tražbine tužitelja.

7. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja kao korisnika kredita za utvrđenjem ništetnosti navedenih odredbi Ugovora o operativnom leasingu od 10. lipnja 2008. kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF i naknada za troškove obrade leasinga, te isplata po osnovi tih ništetnih odredbi.

8. Na pravni odnos stranaka se primjenjuju odredbe čl. 96.-102. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07 i 79/09), dalje ZZP, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, te čl. 5. Direktive 93/13/EEZ. 93/13/EEZ od 5. travnja 1993., te odredbe Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05,41/08,125/11 i 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 155/23), dalje ZOO-a.

9. Prema odredbi čl. 322. ZOO ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

10. Prema odredbi čl. 324. ZOO-a ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Ali će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.

11. Prema odredbi čl. 296. st. 2. ZOO-a prilikom ocjene ništetnosti određene odredbe općih uvjeta ugovora uzimaju se u obzir sve okolnosti prije i u vrijeme sklapanja ugovora, pravna narav ugovora, vrsta robe ili usluge koja je objekt činidbe, ostale odredbe ugovora kao i odredbe drugog ugovora s kojim je ta odredba općih uvjeta ugovora povezana.

12. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je kupovao vozilo budući je u to vrijeme imao Yugo, a čekali su drugo dijete tako da je želio da mu obitelj bude sigurna. U auto kući je izabrao vozilo marke Kia te su mu ponudili ugovor o leasingu s valutom CHF. Mogao je birati između ugovora u valuti EUR ili kuni, ali su mu rekli da je najpovoljnija varijanta za njega u valuti CHF, te da je to sigurna i stabilna valuta. Pritom ga nisu upozorili na rizike koje preuzima na sebe ugovaranjem te valute. Isto tako je morao platiti naknadu za obradu kredita bez da mu je rečeno na što se ista odnosi. Čak je pitao zašto, no međutim, odgovor nije dobio, osim da je to trošak obrade kredita. Njemu je odgovarao ponuđeni otplatni plan jer mu je mjesečni anuitet iznosio oko 1.100,00 kuna te je uz svoje prihode mogao podnijeti taj anuitet, no međutim, anuitet je počeo rasti i u konačnici je dosegnuo 2.700,00 kuna. To je bilo vrlo teško otplaćivati i to vozilo je i više nego preplatio. Po zanimanju je djelatnik u osiguranju, a završio je srednju turističku školu. U vrijeme ugovaranja kredita nije bio vlasnik obrta ili trgovačkog društva. Automobil koji je kupio mu je služio za vlastite i obiteljske potrebe. Nakon što su anuiteti počeli rasti odlazio je u auto kuću kako bi se informirao o mogućnostima rješenja nastalog problema jer mu je zaista bilo teško plaćati te anuitete, međutim, nije dobio odgovor osim što su ga poslali u OTP Leasing u kojemu nije bio jer je ugovor zaključio u auto kući. Kako je bio djelatnik u osiguranju htio je Ugovor o leasingu osigurati preko kuće u kojoj radi, međutim, niti to mu nisu dopustili nego je morao ići u kuću s kojom su oni poslovali. Nije ni na koji način mogao pregovarati o bilo kojoj ugovornoj odredbi. Nakon što je u konačnici otplatio vozilo nisu mu dali prenijeti ga na njegovo ime nego je morao na ime supruge. Samo on je otplaćivao rate kredita. Nije mu jasan pojam valutne klauzule niti mu ga je itko objasnio kada je sklapao Ugovor. Prije ovog ugovora ni prije ni poslije nije imao ugovor o leasingu.

13. Sud prihvaća iskaz tužitelja jer je logičan i uvjerljiv te podudaran dokumentaciji u spisu. Slijedom navedenog je jasno da je tužitelj bio prosječan potrošač u trenutku sklapanja Ugovora o operativnom leasingu, jer je fizička osoba i sklapao je pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, uzevši u obzir namjenu ovog Ugovora tj. kupnju novog vozila. Zahtjev transparentnosti određuje da prosječan potrošač, koji je uobičajeno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može shvatiti konkretno funkcioniranje ugovorne odredbe i samim time na osnovi preciznih i razumljivih kriterija procijeniti potencijalno značajne ekonomske posljedice koje bi ta odredba mogla imati na njegove obveze, što je u konkretnom slučaju izostalo, jer tuženik uopće nije objasnio tužitelju što znači ugovaranje valute CHF, kao i rizike koje on preuzima na sebe, te zašto plaća naknadu za obradu ugovora, na koje troškove tuženika se ona odnosi i kako se izračunava.

14. Prema čl. 5. st. 4. tada važećeg Zakona o leasingu (Narodne novine br. 135/2006) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora, posao operativnog leasinga je pravni posao iz stavka 1. toga članka (u kojemu je navedeno da je posao leasinga pravni posao u kojem davatelj leasinga na temelju kupoprodajnog ugovora sa dobavljačem objekta leasinga stječe pravo vlasništva na objektu leasinga i primatelju leasinga na temelju ugovora o leasingu odobrava pravo korištenja tog objekta leasinga na određeno razdoblje, a ovaj za to plaća određenu naknadu), u kojem primatelj leasinga u razdoblju korištenja objekta leasinga plaća davatelju leasinga određenu naknadu koja ne mora uzimati u obzir cjelokupnu vrijednost objekta leasinga, davatelj leasinga snosi troškove amortizacije tog objekta leasinga i primatelj leasinga nema određenu opciju kupnje, može se prekinuti korištenje uz određene uvjete

15. Slijedom navedenog razvidno je da se po svojoj pravnoj prirodi radi o potrošačkom ugovoru jer je primatelj leasinga (potrošač) dužan davatelju leasinga plaćati naknadu u iznosima, rokovima i na način određen Ugovorom o leasingu, te se radi o leasingu koji prvenstveno ima funkciju kreditiranja.

16. Takav ugovor po svojoj pravnoj prirodi predstavlja ugovor o zajmu.

17. Prema odredbi čl. 499. ZOO-a ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

18. Prema odredbi čl. 71. ZZP-a ugovorom o potrošačkom zajmu obvezuje se zajmodavac da potrošaču stavi na raspolaganje određeni iznos novca, a potrošač se obvezuje da mu plaća određenu kamatu i dobiveni iznos vrati u vrijeme i na način utvrđen ugovorom. Zajmodavac je svaka osoba ili skupina osoba koja u okviru svoje djelatnosti ili svoga zanimanja sklapa s potrošačima ugovore o zajmu. Za potrebe ovoga Zakona, zajmodavac se smatra trgovcem.

19. Iz navedenog proizlazi da se i u konkretnom slučaju radi o potrošačkom ugovoru na koji se primjenjuje Zakon o zaštiti potrošača (ZZP).

20. Prema odredbi čl. 96. ZZP-a ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

21. Prema odredbi čl. 98. ZZP-a prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.

22. Prema odredbi čl. 99. ZZP-a nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive.

23. Odredba čl. 96. ZZP-a temelji se na Direktivi Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima.

24. Prema čl. 3. st. 2. Direktive 93/13 smatra se da odredba nije individualno stipulirana ako ju je unaprijed formulirao trgovac i ako potrošač nije mogao utjecati na njen sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranih standardnih ugovora, a ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj odredbi individualno pregovaralo, teret dokaza je na njemu. Dakle, iz polja primjene ove Direktive isključene su klauzule o kojima se pojedinačno pregovaralo. Ovo pravilo u svjetlu ostalih odredaba i cilja Direktive 93/13 tumači se restriktivno, na način da se, čak ako je potrošač i mogao pregovarati o sadržaju određene odredbe, ali stvarno nije na njen sadržaj utjecao, tj. nije ga promijenio, ugovorna odredba smatra jednostrano određenom.

25. Kako je u konkretnom slučaju Ugovor bio unaprijed formuliran od strane tuženika, u smislu naprijed citirane odredbe čl. 96. ZZP-a smatra se da se o prijepornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo. U situaciji kada se radi o unaprijed formuliranom ugovoru od strane tuženika, ne može se ugovor tumačiti na štetu tužitelja jer je na tuženiku teret dokazivanja da se o pojedinoj ugovornoj odredbi unaprijed pregovaralo, pri čemu bi bio dužan dokazati da su stranke o spornoj odredbi doista pregovarale, što tuženik tijekom postupka nije niti tvrdio.

26. Na temelju provedenih dokaza u ovom postupku nedvojbeno je utvrđeno da tužitelju prilikom sklapanja Ugovora nisu objašnjene relevantne odredbe ugovora te mehanizam promjene tečaja, rizici koje preuzima na sebe ugovaranjem te valute, kao ni odredba kojom je propisana naknada za troškove obrade leasinga na način da tužitelju bude jasno zašto se ista plaća, na koje troškove se odnosi i kako se izračunava njezina visina.

27. Valutna klauzula je zaštitna klauzula kojoj je svrha osigurati jednaku vrijednost ispunjenja činidbe i protučinidbe u slučaju inflacije, što znači da osigurava kreditoru da broj novčanih jedinica koje će potrošač plaćati kako će anuiteti dospijevati, bude po svojoj stvarnoj vrijednosti jednaka vrijednosti novčanih jedinica u trenutku isplate kredita potrošaču, a sve to kako bi se ispoštovalo jedno od temeljnih načela ugovornih odnosa - načelo jednake vrijednosti činidaba. Valutna klauzula nije određeni iznos novčanih sredstava koje je banka isplatila potrošaču, međutim kao zaštitna klauzula koja se veže na novčani iznos koji je isplaćen neodvojivo je povezana i direktno utječe na visinu mjesečnih anuiteta u kojima se kredit vraća, a kao takva sastavni je dio novčanog iznosa čija visina varira ovisno o tečaju CHF, čime se vrijednost potrošačeve ugovorne obveze izračunava temeljem ugovornog tečaja naspram kune na dan plaćanja svakog pojedinačnog mjesečnog anuiteta, pa visina glavnog predmeta ugovora - novčanog iznosa koji je kreditor isplatio potrošaču, izravno ovisi o promjeni tečaja. Uz to, glede troškova obrade kredita, tuženik nije tužitelju objasnio na koje troškove se ona odnosi i kako se izračunava njezina visina.

28. Time što je tužitelj znao da ugovara kredit uz valutnu klauzulu i što je institut valutne klauzule općeprihvaćen od svih subjekata i njegovo ugovaranje uobičajena praksa u sklapanju pravnih poslova, ne znači da je taj institut potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem bio razumljiv na način da bez prethodno predočenih točnih, jasnih, razumljivih kriterija može razumjeti i predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz ugovaranja valutne klauzule u CHF.

29. Tuženik prije sklapanja Ugovora nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tog Ugovora, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka.

30. Takve ugovorne odredbe iz Ugovora su stoga bile lako uočljive i jasne, međutim, ali nisu bile razumljive. Stoga se u konkretnom slučaju ne može primijeniti odredba čl. 99. ZZP te navedene odredbe podliježu testu poštenosti. Naime, zahtjev prema kojem ugovorna odredba mora biti jasno i razumljivo sastavljena obvezuje tuženika da korisnicima zajma pruži dovoljno informacija kako bi mogli donositi razborite i informirane odluke. U tom pogledu taj zahtjev znači da ugovornu odredbu o riziku promjene tečaja potrošač može razumjeti na formalnoj i gramatičkoj razini, ali također u pogledu njezina konkretnog dosega, u smislu da prosječan potrošač, koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može ne samo znati za mogućnost deprecijacije nacionalne valute u odnosu na stranu valutu u kojoj je kredit izražen, već da može i procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze.

31. Konkretno, korisnik leasinga mora, s jedne strane, biti jasno obaviješten o činjenici da se, sklapajući ugovor o leasingu u stranoj valuti, izlaže tečajnom riziku koji će gospodarski teško moći snositi u slučaju pada vrijednosti valute u kojoj ostvaruje svoj dohodak, u odnosu na stranu valutu u kojoj je nominiran zajam. S druge strane, pružatelj usluge mora iznijeti moguće promjene deviznog tečaja i rizike svojstvene uzimanju zajma u stranoj valuti (vidjeti u tom smislu presudu od **.**.2017., M i dr., C-186/16, EU:C:2017:703, t. 50.).

32. Prilikom sklapanja ugovora potrošaču moraju biti priopćeni svi elementi koji bi mogli imati utjecaj na opseg njegove obveze, a na temelju kojih on može ocijeniti, osobito, ukupnu cijenu svog zajma. To, uz ostalo, uključuje informiranje o tome da snosi rizik od pada, što može ugroziti mogućnost vraćanja zajma, s time da se pritom traži od pružatelja usluge da utvrdi moguće promjene tečaja i tim povezane rizike zajma u stranoj valuti. Slijedom navedenog ne ispituje se sposobnost predviđanja tečaja, nego je li odredba jasna i razumljiva (formalno i gramatički) i ekonomski transparentna na način da potrošač može razumjeti kakav točno financijski rizik preuzima stupanjem u ugovorni odnos.

33. Okolnost što je u konkretnom slučaju zaključen ugovor o operativnom leasingu ne znači da je tuženik kao trgovac oslobođen obveze objasniti potrošaču financijske posljedice ugovaranja odredbe s valutnom klauzulom, kao i odredbe o troškovima obrade leasinga.

34. To zato jer je predmetni Ugovor o operativnom leasingu potrošački ugovor i za potrošača ima isti financijski učinak poput kredita - dugoročna otplata i valutni rizik na potrošaču.

35. Iz stipulacije sporne odredbe o troškovima obrade leasinga, koja je standardna, evidentno je da se o sadržaju sporne odredbe nije pojedinačno pregovaralo s tužiteljem, niti je on obaviješten na koje pružene usluge tuženika i za koje nastale troškove se naknada odnosi, a pri tome tuženik na kojem je teret dokazivanja nije dokazao suprotno da se s tužiteljem o spornoj odredbi pregovaralo, niti je u tom pravcu predlagao dokaze, pa se stoga u smislu odredbe čl. 102. st. 1. i 2. ZZP-a radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi koja je suprotna načelu savjesnosti i poštenja i koja stvara znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja koji ima svojstvo potrošača.

36. Glede odredbe o naknadi za trošak obrade napominje da je ona jasna i razumljiva, međutim, ista je iz navedenih razloga nepoštena, te se ne može podvesti u smislu odredbe čl. 84. ZZP pod kategoriju predmeta ugovora i cijene u pogledu kojih nije dopušteno ocjenjivanje poštenosti tih ugovornih odredbi ako su iste jasne i razumljive.

37. Naglašava se da je Direktivom 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. određeno da zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ukazuje na podređen položaj potrošača jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke, a prema presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

38. U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o operativnom leasingu nije postojalo zakonsko ograničenje na ugovaranje predmetne naknade, već je stupanjem na snagu Zakona o stambenom potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 1201/17) od 12. listopada 2017. propisana zabrana naplate naknade za obradu i/ili odobravanje stambenog potrošačkog kredita, koja zabrana se ne odnosi na ugovore o stambenim kreditima sklopljenim prije stupanja na snagu tog Zakona, dok su Pravilnikom o naknadama za potrošačke kredite (Narodne novine broj 15/14) kojim je izrijekom dopuštena naknada za obradu kredita, preciznije definirane te naknade. Međutim tuženik, koji je nesporno sastavio predmetnu ugovornu odredbu o troškovima obrade, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, nije dokazao opravdanost visine tog iznosa ugovorene naknade, što rezultira time da je ta ugovorna odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.

39. Stoga je tuženik sklapanjem Ugovora povrijedio pravo tužitelja kao potrošača, jer je u njemu koristio nepoštene i ništetne ugovorne odredbe.

40. Istaknuti prigovor zastare nije osnovan. Naime Vrhovni sud Republike Hrvatske (dalje VSRH) je na sjednici Građanskog odjela tog suda broj Su-IV-47/2020 održanoj dana 30. siječnja 2020. za pravne situacije restitucijskog zahtjeva kod ništetnog ugovora zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne stranke dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Slijedom navedenog proizlazi da zastara restitucijskog zahtjeva još nije niti počela teći, nego će početi teći tek pravomoćnošću ove presude u kojoj je odlučeno o ništetnosti.

41. Zahtjev za vraćanje stečenog na temelju ništetne odredbe je zahtjev za vraćanje stečenog bez osnove, za koji nije propisan neki drugi rok zastare, pa se sukladno čl. 225. ZOO primjenjuje opći zastarni rok od pet godina. Na konkretan odnos se ne primjenjuju pravna shvaćanja iz kolektivnog spora. Naime, upravo u odnosu na pravno pitanje primjene odluka iz kolektivnog spora u kojem je utvrđena ništetnost odredbi ugovora o kreditu u CHF, VSRH je u odluci Revd-2379/2021 od 1. lipnja 2021. zauzeo pravno shvaćanje da se na trgovačko društvo koje nije bilo stranka kolektivnog spora ne mogu primjenjivati odluke iz tog spora, bez obzira je li suprotna stranka (tužitelj) trgovac ili potrošač.

42. No međutim, u odnosu na tuženikov prigovor zastare valja reći i da je prema čl. 338. ZOO pravo na isticanje ništetnosti neograničeno, ne gasi se, pa bi se moglo reći da je u ovom postupku tužitelj postavio više tužbenih zahtjeva, deklaratorni na utvrđenje ništetnosti na temelju kojih je tužitelj platio tuženiku više s osnove promjenjive kamatne stope i valutne klauzule CHF, te nakade za obradu, dok je drugi dio tužbenog zahtjeva kondemnatorni kojim traži vraćanje plaćenog na temelju tih ništetnih odredbi Ugovora.

43. Budući da su navedene ugovorne odredbe utvrđene ništetnim u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu trošak obrade, stoga je na temelju čl. 323. st. 1. ZOO svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj što je primila na osnovi takvog ugovora. Prema čl. 324. st. 1. ZOO ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila uvjet ugovora ni odlučna pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

44. Budući da je ovom presudom sud utvrdio da su navedene odredbe ništetne, osnovan je zahtjev za vraćanje više plaćenog na temelju ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i troškova obrade ugovora.

45. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva proveden je dokaz financijskim vještačenjem po Darku Prpiću, stalnom sudskom vještaku financijske struke.

46. Iz njegova nalaza i mišljenja proizlazi da ukupno razlika u iznosu obroka primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznose obroka primjenom tečaja na dan sklapanja Ugovora iznosi 34.942,87 kn, a za obroke koje je Nalazom utvrđen više uplaćen iznos, odnosno eurska protuvrijednost po fiksnom tečaju (1 EUR = 7,53450 kn) iznosi 4.637,70 EUR. Prema stranici 62 spisa dana 11. lipnja 2008. naplaćen je trošak obrade u iznosu od 2.328,13 HRK odnosno 309,00 EUR po fiksnom tečaju eura.

47. U svom pisanom očitovanju na prigovore tuženika vještak iste argumentirano otklanja i navodi da je izračun napravljen uzimajući u obzir stvarno obračunate bruto obroke pošto su kao takvi i plaćeni.

48. U svom usmenom očitovanju po prigovorima tuženika, vještak iste argumentirano otklanja i navodi da je u predmetnom nalazu izvršen izračun razlike s naslova promjene valute te je iznos anuiteta u CHF-u kako navodi tuženik otpočetka bio smanjivan te sam u predmetnom nalazu računao valutnu klauzulu na iznos anuiteta u CHF-u koji je tuženik primjenjivao tijekom otplate kredita i na temelju iznosa anuiteta u CHF-u utvrdio razliku između naplaćenog iznosa u kunama i iznosa u kunama koji bi se dobio da se tijekom otplate primjenjivao tečaj na dan sklapanja ugovora te je temeljem toga iskazao u točci 3. i pozitivne i negativne razlike, a u zaključku u točci 1 samo pozitivne razlike. Iskazani iznos anuiteta početno od 292,06 je tuženik koristio za prvi i drugi anuitet te je isti taj iznos korišten i u obračunu vještaka, a na prigovor tuženika da vještak koristi i druge iznose kao 280,64 i 273,00 je tuženik koristio tek od 1. listopada 2010., a u međuvremenu je koristio i 291,80, 284,76, 273, 279,89, 282,19, 281,47, 281,12, te su svi ti iznosi u CHF-u uzeti u nalazu kao iznos anuiteta koje je naplatio tuženik u kunama po tečaju CHF na dan izdavanja računa u odnosu kako bi to izgledalo da se primjenjivao početni tečaj. Navodi da je tuženik usklađivao, odnosno mijenjao iznos anuiteta u CHF za koji je zaduživao tužitelja da je isti platio te je cijelo vrijeme nakon početnog anuiteta za prvi i drugi mjesec iznos anuiteta bio manji od početnog u CHF, te je nalaz i mišljenje utemeljio na visini anuiteta koji su stvarno obračunati i naplaćeni.

49. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, kao i njegovo pisano i usmeno očitovanje, kao detaljan, stručan i obrazložen jer je vještak odgovorio na zadatak suda.

50. Kako je prihvaćen nalaz i mišljenje vještaka, to je usvojen tužbeni zahtjev i tužitelju dosuđen iznos od 4.637,70 EUR po osnovi preplaćenih anuiteta zbog ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli, i 309,00 EUR temeljem ništetne odredbe o o troškovima obrade, sukladno čl. 1111. ZOO-a.

51. Budući da je razlog ništetnosti prijepornih odredbi Ugovora o kojima se nije pojedinačno pregovaralo njihova nepoštenost, tužitelju je uz primjenu odredbe članka 1115. ZOO-a dosuđena zatezna kamata na pojedine iznose koji su plaćeni na ime ispunjenja nepoštenih ugovornih odredbi tekućim od prvog idućeg dana nakon dana kad su plaćeni (dan neosnovanog stjecanja na strani tuženika) do isplate u visini određenoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, i čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 156/22).

52. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a, sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora (4.946,70 EUR) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23).

53. Tužitelju zastupanom po odvjetniku je priznat parnični trošak koji se odnosi na sastav tužbe (Tbr 7. toč. 1. OT 100 bodova), zastupanje na ročištima održanim dana 6.2.2025., 10.7.2025., 19.5.2026. i 13.7.2026. (Tbr 9. toč. 1. i 3. OT 350 bodova), sastava podneska od 24.1.2025., 6.5.2025. i 9.6.2025. (Tbr 8. toč. 1. i 3. OT 250 bodova), odnosno ukupno 700 bodova ili 1.400,00 EUR, trošak obračunatog poreza na dodanu vrijednost u visini 25% u iznosu 350,00 EUR, što ukupno iznosi 1.750,00 EUR, čemu je pribrojen trošak plaćenog predujma za provođenje financijskog vještačenja u iznosu 300,00 EUR, te trošak sudske pristojbe na tužbu 50,63 EUR i presudu 169,47 EUR, tako da ukupno priznati trošak tužitelja iznosi 2.270,10 EUR, sukladno čl. 155. ZPP-a.

54. Budući da je tužitelj tražio zateznu kamatu na dosuđeni trošak parničnog postupka tekuću od presuđenja do isplate, a kako parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a, sud mu je na dosuđeni parnični trošak dosudio zateznu kamatu tekuću od donošenja presude u ovoj pravnoj stvari, to jest od 13. srpnja 2026. do isplate. Zatezna kamata na parnični trošak je dosuđena u visini određenoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

U Zagrebu, 13. srpnja 2026.

Sutkinja

Jadranka Liović Merkaš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dana objave ove presude.

Dna:

- pun. tužitelja uz rješenje za platež sudske pristojbe za presudu

- pun. tuženika