Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-3053/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marijana Miletića kao predsjednika vijeća, Tihane Pivac kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ane Grbavac kao članice vijeća, na temelju nacrta odluke sudske savjetnice Tereze Nejašmić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Mihanovićeva 3, Zagreb, OIB: 84397956623, zastupan po generalnom punomoćniku ĐU, dipl.iur., protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupan po punomoćnici ĆU, dipl.iur., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Pn-68/2025-7 od 05. studenog 2025., 9. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Pn-68/2025-7 od 05. studenog 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je kako slijedi:
„Tužitelj Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Mihanovićeva 3, Zagreb, OIB: 84397956623, se odbija s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:
"Tuženik je dužan platiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 9.298,80 € sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos, koja teče od dana podnošenja tužbe pa do isplate, kao i naknaditi tužitelju parnične troškove, sve na račun Državnog proračuna br. [broj bankovnog računa] („poziv na broj-odobrenje“, u pretpolje upisati 26, a u veće polje sljedeće šifre 5908-19-19-03116744938), sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.".“
2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužitelj, pobijajući presudu u cijelosti zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. točaka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 dalje u tekstu ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja pobijanu presudu ukine u cijelosti i predmet vrati na ponovno odlučivanje ili da svojom odlukom riješi ovu pravnu stvar.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje da mu tuženik, kao osiguratelj štetnika SU, u vezi sa prometnom nezgodom koja se dogodila 27. veljače 1987, a u kojoj je poginuo tužiteljev osiguranik ČU, isplati 50% iznosa isplaćivanih na ime obiteljske mirovine JU – njegovoj supruzi, u razdoblju od 01. listopada 2022. do 31. kolovoza 2025. u iznosu od 9.295,80 eura.
6. U ovome predmetu nije sporan nastanak štetnog događaja, podijeljena odgovornost osiguranika štetnika SU i poginulog GU, tuženikova pasivna legitimacija, niti pravo na obiteljsku mirovinu JU, a također niti da bi pokojni ČU prema redovitom tijeku stvari da nije bilo štetnog događaja s navršenih 65 godina starosti stekao pravo na starosnu mirovinu.
7. Sporno je, i u prvostupanjskom postupku a, sukladno sadržaju žalbe, i u ovom drugostupanjskom žalbenom postupku, prema kojem se propisu ima procjenjivati osnovanost zahtjeva tužitelja - primjenjuje li se u ovoj pravnoj stvari Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23 – dalje: ZOOP) ili Zakon o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 48/18, 62/18, 115/18, 102/19 i 84/21
– dalje: ZOMO/13) ili Zakon o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 96/25, dalje ZOMO/25) te posljedično ima li tužitelj pravo na naknadu isplaćenog iznosa obiteljske mirovine.
8. Ovaj drugostupanjski sud je ispitao prvostupanjsku presudu pobijanom dijelu u granicama žalbenih razloga pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 365. ZPP-a te je utvrdio kako nije počinjena bitna povreda odredaba postupka na koju ukazuje žalba kao niti povrede na koje sud pazi po službenoj dužnosti pa se zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude mogu ispitati.
9. Tužitelj u žalbi u bitnom navodi kako je sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje i odbio tužitelja sa tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti jer nije uvažio kao dovoljan dokaz tužiteljev obračun isplaćenih iznosa obiteljske mirovine osiguraniku JU za utuženi period u punom iznosu navodeći kako obračun predstavlja javnu ispravu što sud u tom smislu nije vrednovao. Nadalje ističe argumente zašto bi se imao u konkretnom slučaju primijeniti Zakon o mirovinskom osiguranju a ne Zakon o obveznim osiguranjima u prometu pa da tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 161. ZOMO i izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu.
10. Sud prvog stupnja je, iz provedenih i dostupnih mu dokaza, odlučujući o tim spornim pitanjima, utvrdio:
- da se u konkretnom slučaju ima primijeniti ZOOP kao propis prema kojem se ima procjenjivati osnovanost zahtjeva tužitelja, i to onaj koji je bio na snazi u vrijeme kada je izdatak učinjen, odnosno kada su izvršene isplate mirovina (tako i Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci Rev- 1437/2021 od 5. siječnja 2021.),
- da prema odredbi čl. 27. ZOOP obveza tuženika postojala bi samo ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja je isplaćen udovici osiguranika HZMO bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja bi se osiguraniku tužitelja isplatila da nije smrtno stradao,
- da u odnosu na sporno pitanje ima li, u situaciji kada je osiguranik tužitelja po redovnom tijeku stvari navršivši 65 godina života ispunio uvjete za starosnu mirovinu, tužitelj pravo na naknadu štete u visini punog iznosa isplaćene obiteljske mirovine ili samo pravo na razliku između iznosa isplaćene obiteljske mirovine i pretpostavljene starosne mirovine ako bi ta razlika postojala, sud prvog stupnja je primijenio odredbu čl. 27. ZOOP-a, po kojoj se stvarnom štetom u smislu st. 1. toga članka smatra razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, što bi u konkretnoj pravnoj stvari značilo razliku između pretpostavljene starosne mirovine koju bi pokojni osiguranik tužitelja prema redovitom tijeku stvari ostvario da nije bilo štetnog događaja s jedne strane te ostvarenog iznosa obiteljske mirovine s druge strane,
- da tužitelj nije predložio provođenje financijskog vještačenja kojim bi se utvrdilo je li obiteljska mirovina koju je u utuženom razdoblju tužitelj isplatio udovici pokojnog osiguranika tužitelja ČU, veća od iznosa starosne mirovine koju bi u utuženom razdoblju tužitelj isplatio svom osiguraniku ČU da nije bilo štetnog događaja te tužitelj nije dokazao da mu je nastala stvarna šteta za koju jedino odgovara tuženik
11. Ponajprije se ističe kako je, prema stavu ovog suda, prvostupanjski sud pravilno utvrdio koji se propis kao mjerodavan ima primijeniti.
11.1. Naime, uzimajući u obzir naprijed navedeno, pravilno utvrđeno činjenično stanje, suprotno žalbenim navodima tužitelja, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da se u konkretnom slučaju ima primijeniti ZOOP, i to odredba članka 27. toga Zakona koja uređuje konkretni slučaj, a ne ZOMO.
11.2. Istovjetno proizlazi i iz pravnog shvaćanja izraženog u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-66/2022 od 1. veljače 2022. u kojoj je navedeno da je u sporu kojeg pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete za HZMO, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, kao i da treba imati u vidu da je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalih i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a sukladno odredbama ZOOP, odnosno u konkretnome je slučaju riječ o obveznom osiguranju u prometu, koja je materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti uređena ZOOP, zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovom slučaju ZOOP.
11.3. Povratno, tuženik se kao osiguratelj motornog vozila štetnika ne nalazi u istomu pravnom položaju kao i sam vozač – štetnik. Obveza tuženika regulirana je ZOOP-om temeljem kojeg Zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza, a koje su propisane ZOOP- om.
12. Prema odredbi članka 27. ZOOP-a društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (stavak 1.), a stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.). Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.), a odredbe stavaka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja (stavak 4.). Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja, društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje (stavak 5.).
13. Povratno, kako to proizlazi smislenim tumačenjem odredbe članka 27. ZOOP-a obveza tuženika postoji ako bi iznos obiteljske mirovine koji se isplaćivao JU bio veći od iznosa pretpostavljene starosne mirovine koju bi ostvarivao pokojni ČU.
14. Upravo odredbe ZOOP-a upućuju da se u pogledu izračuna razmjernog dijela mirovine tužitelja odlučuje primjenom odredbi ZOMO-a i to na način da stvarnu štetu koju tužitelj trpi isplatom obiteljske mirovine članovima obitelji svog osiguranika čini razlika između isplaćene obiteljske mirovine i razmjernog dijela starosne mirovine koju bi po redovnom tijeku stvari ostvario osiguranik tužitelja, a koji razmjer ovisi o duljini staža osiguranja do smrti osiguranika tužitelja i duljini razdoblja u kojem je do pretpostavljenog stjecanja prava na starosnu mirovinu uplata doprinosa izostala (pravno stanovište zauzeto u odluci VSRH Rev 1235/2021-2 od 22. veljače 2022., Rev 384/2022-2 od 11. listopada 2022., Rev-1289/2024-2 od 10. prosinca 2024.)."
15. Po ocjeni ovog suda, u takvoj situaciji stvarnu štetu, koju tužitelj trpi isplatama obiteljske mirovine nakon pretpostavljenog stjecanja prava na starosnu mirovinu njegovog osiguranika, predstavlja razlika između isplaćene obiteljske mirovine i razmjernog dijela starosne mirovine koju bi po redovnom tijeku stvari ostvario osiguranik tužitelja, a koji razmjer ovisi o duljini staža osiguranja do smrti osiguranika tužitelja i duljini razdoblja u kojem je do pretpostavljenog stjecanja prava na starosnu mirovinu uplata doprinosa izostala.
16. Upravo zbog navedenog, žalbeni navodi kako je sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje i odbio tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti jer nije uvažio kao dovoljan dokaz tužiteljev obračun isplaćenih iznosa obiteljske mirovine osiguraniku JU nisu osnovani.
17. Sukladno tome, konkretan slučaj treba tumačiti sukladno pravnom stajalištu da je načelno svaka strana dužna dokazati činjenice na kojima temelji svoj zahtjev. Naime, kako u konkretnom slučaju tužitelj isplaćuje JU obiteljsku mirovinu na tužitelju je bio teret dokaza u pogledu opstojnosti pozitivne razlike između isplaćivanih iznosa obiteljske i pretpostavljene starosne mirovine koju bi ostvario pokojni ČU da nije smrtno stradao u prometnoj nezgodi. Navedeno u postupku tužitelj nije dokazao, niti pokušao dokazati, pa je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev u cijelosti odbio kao neosnovan.
18. Iz navedenog proizlazi kako je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio zakonske odredbe kada je donio pobijanu odluku. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi kao ni oni na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je postupajući temeljem članka 368. stavka 2. ZPP-a, odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu. Zbog navedenog je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.
Split, 9. srpnja 2026.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Marijan Miletić
