Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Broj: Pp-1890/2023-13

Osijek

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Snježani Marijanović, uz sudjelovanje Ivane Markotić kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv 1. okr. pravne osobe TARNIMA TRANSPORT j.d.o.o. za prijevoz, dostavu, trgovinu i usluge zbog prekršaja iz čl. 229. st. 1. t. t. 1. i 4. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22), i 2. okr. NZ zbog prekršaja iz čl. 229. st. 2. u svezi st. 1. t. 1. i t. 4. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22), pokrenutog povodom optužnog prijedloga Državnog inspektorata Područnog ureda Osijek, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja Klasa: 116-01/23-02/298, Urbroj: 443-02-01-11-23-7 od 5. svibnja 2023, nakon završene glavne i javne rasprave održane 8. srpnja 2026. u odsutnosti 2. okr. odgovorne osobe NZ ujedno i predstavnika 1. okr. pravne osobe, branitelja Dražena Pandurevića, odvjetnika iz Osijeka, kao i punomoćnika ovlaštenog tužitelja, javno objavljene 13. srpnja 2026,

p r e s u d i o j e

Temeljem čl. 183. Prekršajnog zakona (Narodne novine br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22)

1. okr. pravna osoba TARNIMA TRANSPORT j.d.o.o. za prijevoz, dostavu, trgovinu i usluge, OIB: 90460995505, MBS: [matični broj subjekta], sa sjedištem u [adresa], djelatnost usluge prijevoza i dostave, žiro račun kod Raiffeisen banke d.d., prekršajno kažnjavana,

2. okr. odgovorna osoba ZZ, bez nadimka, sin N i Z, rođ. O, rođ. **.**.1978. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], državljanin RH, pismen, SSS, vlasnik i direktor Tarnima transport j.d.o.o., s primanjima u iznosu od 700,00 eura, srednjeg imovnog stanja, razveden, otac jednog djeteta, vlasnik stana i suvlasnik vikendice, neodlikovan, prekršajno kažnjavan, ne vodi se drugi prekršajni niti kazneni postupak

k r i v i s u

I. što 1. okr. pravna osoba kao poslodavac u [adresa], ne vodi evidenciju o radnom vremenu od početka rada, odnosno od 02.03.2023., zaključno do dana obavljanja inspekcijskog nadzora, odnosno do 13.03.2023 za radnicu OZ u skladu s člankom 5. Zakona o radu i u svezi s čl. 8. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (NN br. 73/17), budući je 06.03.2023. poslodavac u evidenciji radnog vremena za OZ evidentirao kako je imenovana radila ukupno 8 sati, te za cijelo obuhvaćeno razdoblje s obzirom na činjenicu kako radno vrijeme imenovane radnice nije raspoređeno u jednakom rasporedu po danima, tjednima i mjesecima, već ista radi po svojim mogućnostima bez utvrđenog rasporeda od strane poslodavca nije evidentirao vrijeme nenazočnosti na radu, odnosno sate korištenja dnevnog i tjednog odmora,

čime su 1. okr. pravna osoba i 2. okr. odgovorna osoba postupile protivno odredbi članka 5. Zakona o radu u svezi čl. 8. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima, te počinili prekršaj kažnjiv za 1. okr. pravnu osobu prema članku 229. stavak 1. točka 1. Zakona o radu, a za 2. okr. odgovornu osobu po čl. 229. st. 2. u svezi st. 1. t. 1. istog Zakona,

II. pa se okrivljenicima za navedeni prekršaj temeljem citiranih članaka navedenog Zakona, a uz primjenu čl. 37. Prekršajnog zakona,

i z r i č e

1. okr. pravnoj osobi NOVČANA KAZNA u iznosu od 1.100,00 eura (slovima: tisućustoeura).

2. odgovornoj osobi NOVČANA KAZNA u iznosu od 250,00 eura (slovima: dvjestopedeseteura).

Okrivljenici su dužni novčanu kaznu platiti u roku od 3 (tri) mjeseca po pravomoćnosti ove presude, a novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom ako okrivljenici plati dvije trećine izrečene im novčane kazne u gore propisanom roku.

II/

Temeljem čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona (Narodne novine br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22)

OSLOBAĐAJU SE OPTUŽBE

I. da 1. okr. pravna osoba kao poslodavac u [adresa], primjerak izvršene prijave nadležnom tijelu obveznog mirovinskog osiguranja, nisu dostavili u roku od osam dana od dana isteka roka za prijavu na obvezno mirovinsko osiguranje, sukladno obvezi iz članka 14. stavak 5. Zakona o radu, a poslodavac je bio dužan primjerak izvršene prijave na obvezno mirovinsko osiguranje dostaviti radnici OZ najkasnije u roku od 8 dana od isteka roka za prijavu na obvezno mirovinsko osiguranje prema čl. 112. stavkom 1. točkom 2. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine” br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19 i 84/21), kojim je propisano kako podatke za vođenje matične evidencije, odnosno podatke o početku osiguranja, za osiguranike iz članka 9. stavka 1. točaka l . - 7. ovoga Zakona, obveznici dostavljaju najranije osam dana prije početka rada, a najkasnije prije početka rada, a radnica OZ je započela s radom 02.03,2023., pa da joj 1. okr. pravna osoba kao poslodavac primjerak izvršene prijave na obvezno mirovinsko osiguranje nisu dostavili najkasnije do 10.03.2023., a niti do obavljanja inspekcijskog nadzora 13.03.2023. godine,

čime bi 1. okr. pravna osoba i 2. okr. odgovorna osoba postupili protivno odredbi članka 14. stavka 5. Zakona o radu, te počinili prekršaj kažnjiv za 1. okr. pravnu osobu prema članku 229. stavak 1. točka 4. Zakona o radu, a za 2. okr. odgovornu osobu po čl. 229. stavak 2. u svezi st. 1. t. 4. istog Zakona,

III. Na temelju čl.138.st.2.t.3.a. u sv.čl.139.st.3. Prekršajnog zakona, okrivljenici su dužni naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka svaki ponaosob u iznosu od 14,00 eura (slovima: četrnaesteura) u roku od 3 (tri) mjeseca po pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

1. Državni inspektorat Područni ured Osijek, Služba za nadzor zapošljavanja i upućivanja, podnijela je optužni prijedlog protiv 1. okr. pravne osobe Tarnima transport j. d.o.o. za prijevoz, dostavu, trgovinu i usluge i 2. okr. NZ zbog prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci presude.

2. U svoju obranu i u obranu pravne osobe 2. okr. odgovorna osoba ZZ ujedno i ovlašteni predstavnik 1. okr. pravne osobe je izjavio da se ne osjećaju krivim za prekršaje koji im se stavljaju na teret optužnim prijedlogom. Poriče da radnici OZ nisu uručili primjerak izvršene prijave na obvezno mirovinsko osiguranje najkasnije do 10. ožujka 2023. s obzirom da je započela s radom 2. ožujka 2023. kako im se stavlja na teret optužbom. Ističe da je 2. ožujka 2023. kada je radnica OZ potpisala Ugovor o radu istoj je uručen i primjerak prijave na obvezno mirovinsko osiguranje jer je taj dan bila u uredu i sva dokumentacija joj je uručena na ruke, međutim nema dostavnicu o urednom primitku te prijave s obzirom da je smatrao da im dokaz o uručenju navedene prijave nije potreban jer je radnica potpisala Ugovor o radu. U odnosu na prekršaj opisan pod točkom II. ističe da je sa radnicom OZ sklopljen Ugovor o radu na puno radno vrijeme od 8 sati, a evidenciju o radu za radnicu OZ je vodio sukladno Ugovoru o radu a nije imao uvid u aplikaciju u kojoj ona vodi svoje radno vrijeme. Moguće je da se OZ ulogirala u aplikaciju u određeno vrijeme kada još uvijek nije obavljala posao dostave (moguće je da je čekala isporuku robe ili još bila kod kuće dok čeka tu isporuku) pa se to vrijeme ne može smatrati radnim vremenom, a ona to tako pogrešno prikaže. Prema tome evidenciju o radu vode sukladno Ugovoru o radu a to je konkretno kod radnice OZ bilo 8 sati dnevno, na više od toga ju ne može niti prijaviti. Nije mu poznato da je radnica OZ **.**.2023. radila u razdoblju od 11,00 do 21,30 sati ukupno 10,5 sati. Evidencija o radu kako je to propisivao Zakon o radu u kritičnom razdoblju bila je neprimjenjiva za platformski rad i upravo zbog toga je i došlo do izmjene Zakona koje su odredbe stupile tek 2024. godine. Dakle, evidencija radnog vremena nije sadržavala vrijeme ne nazočnosti na radu, odnosno sate korištenja dnevnog i tjednog odmora u razdoblju od 2. do 13. ožujka 2023. budući je svaki radnik samoinicijativno određivao i radno vrijeme i stanku u okviru radnog vremena određenom Ugovorom o radu a oni nemaju uvid u aplikaciju, odnosno evidenciju radnika. Nakon svaka dva tjedna rada radnice od platforme Glovo dobiju podatak o bruto zaradi radnice, od kojeg dijela umanje doprinose i njihovu proviziju, te prema tome zna koliko je radnica zaradila, ali opet ne znaju koliko je radnica vremenski radila svaki dan.

3. U dokaznom postupku Sud je ispitao svjedoke OZ i ĐZ, pročitao iskaz svjedokinje OZ ispitane na zapisniku o inspekcijskom nadzoru 13. ožujka 2023, zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 13.03.2023. i 29.03.2023., izvršio uvid u izvadak iz sudskog registra za 1.okr. pravnu osobu, evidenciju radnog vremena za radnicu OZ list 41 spisa, obavijest po članku 109. a) stavak 1. Prekršajnog zakona i izvadak iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa za okrivljenike.

4. Iz iskaza svjedokinje OZ proizlazi da se sjeća da je bio inspekcijski nadzor kod bivšeg poslodavca 1. okr. Tarnima transport j.d.o.o. gdje je u kritičnom razdoblju tijekom 2023. bila zaposlena. Radila je u navedenoj pravnoj osobi u razdoblju otprilike dva mjeseca tijekom 2023. godine na Ugovor o radu na neodređeno vrijeme koliko se sjeća. Vršila je dostavu hrane. Ne može se sjetiti svih detalja oko tog inspekcijskog nadzora niti u kojem razdoblju je radila, misli da je to bilo negdje u mjesecu ožujku 2023., ali je svoj iskaz dala na zapisniku o inspekcijskom nadzoru. Ističe da je uredno primila sve naknade za svoj rad od strane poslodavca i svaki sat koji bi odradila kod njega bio bi joj plaćen tako da je poslodavac uredno izvršio sve obveze koje je imao prema njoj.

5. Ispitana na zapisniku u prostorijama Državnog inspektorata svjedokinja OZ je izjavila da je kod poslodavca Tarnima j.d.o.o. radila na poslovima dostave hrane iz ugostiteljskih objekata krajnjim korisnicima u vremenu od 2.3.2023. S poslodavcem je prije početka rada sklopila ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Poslodavac joj je uručio primjerak ugovora o radu. Prijavljena je nadležnim tijelima obveznog mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, na puno radno vrijeme od 40 sati tjedno, a poslodavac joj nije uručio primjerke tih prijava do dana nadzora. Radno vrijeme nije fiksno određeno već si sama određuje raspored rada ovisno o potrebama. 6.3.2023. radila je od 11,00 do 21,30 sati utorak od 13,50 do 21,26 sati. Uglavnom nema unaprijed utvrđen raspored rada već sama sebi određuje kada će raditi te se prema tome i prijavi na aplikaciju. Stanku od 30 minuta omogućeno joj je koristiti kada nema dostave pa ima praznog hoda. Plaća ovisi o broju odrađenih dostava.

6. Nakon što je svjedokinji pročitan iskaz dan u Državnom inspektoratu i na upit branitelja okrivljenih da li se sjeća da joj je uz Ugovor o radu koji joj je uručen primila i drugu dokumentaciju svjedokinja OZ je odgovorila da se ne sjeća. Poznato joj je kako izgleda prijava na obvezno mirovinsko osiguranje u kojoj se navodi početak trajanja osiguranja, ali se ne sjeća da li joj je ista uručena od strane poslodavca, moguće je da joj je uručena ali se toga ne sjeća, a zašto je rekla na zapisniku o inspekcijskom nadzoru da istu nije primila odgovara da je moguće da je samo paušalno to rekla, ali sada više ništa nije sigurna.

7. Na upit branitelja okrivljenih izjavljuje da je sama određivala svoje radno vrijeme a početak rada bi evidentirala kroz aplikaciju a isto tako završetkom rada bi se odjavljivala iz aplikacije Wolt partner. Nije joj poznato da li je poslodavcu bila vidljiva njezina prijava kroz aplikaciju, a nije se direktno prijavljivala poslodavcu, niti ga je obavještavala o provedenom radnom vremenu i vremenu na aplikaciji. Nitko se nije prijavljivao direktno kod poslodavca nego je to bila praksa da radno vrijeme evidentiraju kroz aplikaciju. Upisom u aplikaciju kao početkom rada evidentira se njezino radno vrijeme te od tada može primati narudžbe za dostavu hrane koju je obavljala za poslodavca. Ona bi se prijavila početkom rada u aplikaciju i po završetku rada bi izašla iz aplikacije i nikada joj se nije dogodilo da je zaboravila izaći iz aplikacije i da je imala odmor a da se evidentirala u aplikaciji kao na radu. Kada ne želi više raditi isključi se iz aplikacije. Za dan 06.03.2023. inspektoru je rekla da je imala prvu dostavu u 11,00 sati, a zadnju u 21,30 sati, ali se ne može sjetiti da li je pravila stanku i odjavljivala se sa aplikacije jer je to moguće, dakle moguće je da nije kontinuirano radila od 11,00 do 21,30 sati. Stanka se nije bilježila u aplikaciji, ali je ona radila stanku u vremenu kada nije imala dostavu.

8. Branitelj okrivljenika je iznio primjedbu na iskaz svjedokinje u dijelu u kojem je izjavila da nije zaprimila primjerak prijave na obvezno mirovinsko osiguranje budući je prilikom sklapanja ugovor o radu navedena prijava radnici dostavljena kao što joj je dostavljena i odjava sa mirovinskoga nakon prestanka radnog odnosa, a netočan je je i dio iskaza radnice u kojem navodi kako se njeno radno vrijeme evidentira u samoj aplikaciji Wolta. Naime riječ je o digitalnoj platformi preko koje se vrši samo usluga narudžbe i dostave obavljene hrane i pića a nikako se ne evidentira niti početak radnog vremena, niti kraj radnog vremena čak što više u istoj aplikaciji nije vidljivo ni vrijeme provedeno na samoj aplikaciji. Netočan je iskaz svjedokinje u kojem navodi da je poslodavac imao uvid u tu aplikaciju.

9. Iz iskaza svjedoka ĐZ proizlazi da je kritične zgode obavio inspekcijski nadzor nad 1. okr. pravnom osobom Tarnima transport j d.o.o. za prijevoz, dostavu, trgovinu i usluge te je tijekom nadzora ispitao radnicu OZ koju je zatekao ispred ugo. objekta Rulla u Osijeku i navedenu radnicu je ispitao na okolnosti rada kod poslodavca. Nadalje, uvidom u dostupnu dokumentaciju evidenciju radnog vremena poslodavca za obuhvaćeno razdoblje od 2. do 13.03.2023. uočio je da je poslodavac u evidenciju rada za to razdoblje za radnicu OZ naveo da je ista radila osam sati, a nije naveo vrijeme u kojem je ona radila, dakle početak rada i završetak njezinog rada. Poslodavac je unatoč tome što se radi o platformskom radu morao napisati početak rada jer je to mogao vidjeti kroz aplikaciju i završetak pa unatoč tome što bi se eventualno radnica odjavljivala iz aplikacije i nije imao uvida u točno kontinuiran njezin rad fiktivno navesti neko radno vrijeme kako bi se ispoštovala zakonska norma. Evidencija ni tada ne bi bila točna ali bi se onda govorilo o tome da li radnica govori istinu ili ne. Nije utvrdio da bi bilo prekovremenog rada od strane radnice OZ jer je i sam svjestan činjenice da je ona možda u tom razdoblju odnosno 06.03.2023. koristila stanke i pauze koje nije evidentirala kroz aplikaciju. Nadalje ostaje kod toga da je poslodavac morao pisati početak rada radnice kada se ona prijavila na aplikaciju i kada se odjavila sa aplikacije unatoč tome što je u međuvremenu možda koristila stanke, a morao je na taj način biti zabilježen dnevni i tjedni odmor koji poslodavac nije evidentirao kroz evidenciju radnog vremena.

10. Branitelj okrivljenika je iznio primjedbu na iskaz svjedoka te istaknuo da je netočno da poslodavac ima uvid i pristup u aplikaciju budući da radnici poslodavca aplikaciji pristupaju putem svog mobilnog uređaja. U samoj aplikaciji se ne evidentira niti početak prijave na aplikaciju niti trenutak odjave sa aplikacije, slijedom čega nije niti moguće odrediti početak i završetak dnevnog radnog dana. Svjedok je izjavio da je poslodavac mogao unatoč tome evidentirati početak i završetak radnog dana kako bi ispunio zakonsku formu no prema takvom stajalištu svjedoka poslodavac bi i na taj način unosio netočne podatke u evidenciju a samo kako bi zadovoljio zakonsku normu što smatra da je takovo stajalište neutemeljeno.

U odnosu na glavu I. izreke presude

11. Nakon provedenog dokaznog postupka, analizirajući svaki dokaz ponaosob, kao i u međusobnoj svezi, Sud je nedvojbeno utvrdio da se u radnji okrivljenih u cijelosti stječu sva obilježja prekršaja opisanog u izreci presude koji prekršaj im se stavlja na teret u optužnom prijedlogu, za koje ih je Sud proglasio krivim, kako je to opisano u izreci presude ne nalazeći okolnosti koje bi isključile njihovu prekršajno-pravnu odgovornost.

12. Nije sporno u konkretnom slučaju da je u evidenciji radnog vremena za radnicu OZ 1okr. pravna osoba kao poslodavac za cijelo obuhvaćeno razdoblje od 2. ožujka 2023. do 13. 3. 2023. , pa tako i za 6.3.2023. evidentirala kako je imenovana radnica svaki dan radila ukupno 8 sati te kako radno vrijeme imenovane radnice nije raspoređeno u jednakom rasporedu po danima, tjednima i mjesecima, već ista radi po svojim mogućnostima bez utvrđenog rasporeda od strane poslodavca.

13. Nije sporno niti da evidencija radnog vremena za radnicu OZ za cijelo obuhvaćeno razdoblje od 2. ožujka 2023. do 13. 3. 2023. ne sadrži sate početka rada niti sate završetka rada a nije evidentirano vrijeme nenazočnosti radnice na radu, odnosno sati korištenja dnevnog i tjednog odmora.

14. Okrivljenici poriču terećeni prekršaj i ističu da je radnica OZ radila u 1. okr. pravnoj osobi sukladno Ugovoru o radu 8 sati dnevno. Evidencija o radu kako je to propisivao Zakon o radu u kritičnom razdoblju bila je neprimjenjiva za platformski rad i upravo zbog toga je i došlo do izmjene Zakona koje su odredbe stupile tek 2024. godine. Dakle, evidencija radnog vremena za radnicu OZ nije sadržavala vrijeme ne nazočnosti na radu, odnosno sate korištenja dnevnog i tjednog odmora u razdoblju od 2. do 13. ožujka 2023. budući je svaki radnik samoinicijativno određivao i radno vrijeme i stanku u okviru radnog vremena određenom Ugovorom o radu a oni nemaju uvid u aplikaciju, odnosno evidenciju radnika. Nakon svaka dva tjedna rada radnice od platforme Glovo dobiju podatak o bruto zaradi radnice, od kojeg dijela umanje doprinose i njihovu proviziju, te prema tome zna koliko je radnica zaradila, ali opet ne znaju koliko je radnica vremenski radila svaki dan.

15. Da radno vrijeme radnice OZ nije raspoređeno u jednakom rasporedu po danima, tjednima i mjesecima već ista radi po svojim mogućnostima bez utvrđenog rasporeda od strane poslodavca Sud je utvrdio i iz iskaza svjedokinje OZ koja je u tom dijelu potvrdila navode obrane okrivljenika. Za dan 06.03.2023. svjedokinja je izjavila da je inspektoru rekla da je imala prvu dostavu u 11,00 sati, a zadnju u 21,30 sati, ali se ne može sjetiti da li je pravila stanku i odjavljivala se sa aplikacije jer je to moguće, dakle moguće je da nije kontinuirano radila od 11,00 do 21,30 sati. Stanka se nije bilježila u aplikaciji, ali je ona radila stanku u vremenu kada nije imala dostavu. Uredno je primila sve naknade za svoj rad od strane poslodavca i svaki sat koji bi odradila kod njega bio bi joj plaćen tako da je poslodavac uredno izvršio sve obveze koje je imao prema njoj.

16. Da je 1. okr. pravna osoba kao poslodavac u evidenciju radnog vremena za razdoblje od 2. ožujka 2023. do 13. ožujka. 2023. za radnicu OZ evidentirao da je ista svaki dan radila osam sati a nije naveo vrijeme nenazočnosti na radu, odnosno sate korištenja dnevnog i tjednog odmora, sud je utvrdio iz iskaza svjedoka PZ, inspektora rada i materijalne dokumentacije evidencije radnog vremena poslodavca za obuhvaćeno razdoblje od 2. ožujka 2023. do 13.03.2023. za radnicu OZ. Sud je u cijelosti prihvatio materijalni dokaz evidenciju o radnom vremenu radnice OZ vjerodostojnim dokazom budući ista nije dovedena u sumnju od strane obrane koja ne spori da u evidenciju o radnom vremenu 1. okr. pravna osoba kao poslodavac paušalno bilježi „8 sati“ rada, bez da u istoj ne navode početak i završetak rada, vrijeme nenazočnosti na radu odnosno sate korištenja dnevnog i tjednog odmora.

17. U čl. 5. Zakona o radu propisano je da je poslodavac dužan voditi evidenciju o radnicima koja mora sadržavati podatke o radnom vremenu, a ministar pravilnikom propisuje sadržaj i način vođenja. Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca u čl. 8. taksativno navodi što evidencija o radnom vremenu mora sadržavati. U konkretnom slučaju radnica OZ nije imala jednaki raspored rada, prema tvrdnji poslodavca 1. okr. pravne osobe evidentiranje početka i završetka rada nije ugovoreno, slijedom čega nije niti evidentirano kroz evidenciju o radnom vremenu, pa je sud isto izostavio iz činjeničnog opisa terećenog prekršaja, dok je evidentiranje sati dnevnog i tjednog odmora bezuvjetno obvezno. Raspored rada može biti nejednak ako trajanje rada nije jednako raspoređeno po danima, tjednima ili mjesecima. Raspored se utvrđuje propisom, sporazumom ili ugovorom o radu. Ako je u ugovoru o radu navedeno da radnica sama određuje kada će se prijaviti, a što je ona i potvrdila u svom iskazu kao i poslodavac 1. okr. pravna osoba to znači nejednaki raspored koji se utvrđuje ugovorom. Nejednaki raspored aktivira obvezu evidentiranja odmora sukladno Pravilniku. Paušalno evidentirati „8“ sati za svaki dan pa tako i za 6.3.2023. kako proizlazi iz evidencije radnog vremena za radnicu OZ je faktički neistinita evidencija koja ne odgovara stvarnom stanju što izravno krši odredbu čl. 8. Pravilnika koji propisuje da se upisuju samo podaci kod odgovaraju stvarnom stanju. Dakle, evidencija radnog vremena za predmetnu radnicu isključivo s paušalnih „8“ sati dnevno bez evidentiranja odmora pri nejednakom rasporedu radnog vremena nije zakonita. Stoga sud nije prihvatio obranu okrivljenika u dijelu u kojem ističu da se radi o platformskom radu i da nije mogao voditi točnu evidenciju o radnom vremenu radnice OZ budući je takova njihova obrana neosnovana jer je poslodavac taj koji mora osigurati sustav za točno bilježenje radnog vremena, a nepostojanje ili neurednost te evidencije smatra se prekršajem.

18. Slijedom izloženog ovaj sud je nedvojbeno i sa izvjesnom sigurnošću utvrdio i zaključio da 1. okr. pravna osoba kao poslodavac u [adresa], ne vodi evidenciju o radnom vremenu od početka rada, odnosno od 02.03.2023., zaključno do dana obavljanja inspekcijskog nadzora, odnosno do 13.03.2023 za radnicu OZ u skladu s člankom 5. Zakona o radu i u svezi s čl. 8. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (NN br. 73/17), budući je 06.03.2023. poslodavac u evidenciji radnog vremena za OZ evidentirao kako je imenovana radila ukupno 8 sati, te za cijelo obuhvaćeno razdoblje s obzirom na činjenicu kako radno vrijeme imenovane radnice nije raspoređeno u jednakom rasporedu po danima, tjednima i mjesecima, već ista radi po svojim mogućnostima bez utvrđenog rasporeda od strane poslodavca nije evidentirao vrijeme nenazočnosti na radu, odnosno sate korištenja dnevnog i tjednog odmora, čime su 1. okr. pravna osoba i 2. okr. odgovorna osoba postupile protivno odredbi članka 5. Zakona o radu u svezi čl. 8. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima, te počinili prekršaj kažnjiv za 1. okr. pravnu osobu prema članku 229. stavak 1. točka 1. Zakona o radu, a za 2. okr. odgovornu osobu po čl. 229. st. 2. u svezi st. 1. t. 1. istog Zakona, te nisu utvrđeni ispričavajući razlozi.

19. Sud je iz činjeničnog opisa prekršaja izostavio da bi radnica OZ **.**.2023. radila 10,5 sati budući je u tom dijelu mijenjala iskaz dan u Državnom inspektoratu i na sudu, a nesporno je da nije bilježila vrijeme odmora i stanke pa se nije mogla izjasniti da li je pravila stanku i odjavljivala se sa aplikacije toga dana što bi značilo da nije kontinuirano radila od 11,00 do 21,30 sati, dakle 10,5 sati. Budući o točnom vremenu njezina rada nije zatražen ispis sa platforme, a njezin iskaz u tom dijelu je nedosljedan i dvojben pa sud njezin iskaz u tom dijelu dan u Državnom inspektoratu nije mogao cijeniti istinitim i vjerodostojnim jer nije utemeljen na materijalnim i objektivnim dokazima, a samim izdvajanjem tog dijela iz činjeničnog opisa optužbe nije dovedena u pitanje opstojnost prekršajnog djela koje se okrivljenicima stavlja na teret na način kako je to opisano u izreci presude.

U odnosu na glavu II. izreke presude

20. Nakon provedenog dokaznog postupka, analizirajući obranu okrivljenih, izvedene dokaze, svaki dokaz ponaosob i u međusobnoj svezi sud u radnji 1. okr. pravne osobe i 2. okr. odgovorne osobe nije našao nedvojbeno utvrđenim i dokazanim da su isti počinili prekršaj iz čl. 229. st. 1. t. 4. i st. 2. Zakona o radu kako im se stavlja na teret optužbom slijedom čega ih je temeljem čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona oslobodio od optužbe, kako je to opisano u izreci presude.

21. Okrivljenicima se optužbom stavlja na teret da 1. okr. pravna osoba kao poslodavac u [adresa], primjerak izvršene prijave nadležnom tijelu obveznog mirovinskog osiguranja, nisu dostavili u roku od osam dana od dana isteka roka za prijavu na obvezno mirovinsko osiguranje, sukladno obvezi iz članka 14. stavak 5. Zakona o radu, a poslodavac je bio dužan primjerak izvršene prijave na obvezno mirovinsko osiguranje dostaviti radnici OZ najkasnije u roku od 8 dana od isteka roka za prijavu na obvezno mirovinsko osiguranje prema čl. 112. stavkom 1. točkom 2. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine” br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19 i 84/21), kojim je propisano kako podatke za vođenje matične evidencije, odnosno podatke o početku osiguranja, za osiguranike iz članka 9. stavka 1. točaka l . - 7. ovoga Zakona, obveznici dostavljaju najranije osam dana prije početka rada, a najkasnije prije početka rada, a radnica OZ je započela s radom 02.03,2023., pa da joj 1. okr. pravna osoba kao poslodavac primjerak izvršene prijave na obvezno mirovinsko osiguranje nisu dostavili najkasnije do 10.03.2023., a niti do obavljanja inspekcijskog nadzora 13.03.2023. godine, čime bi 1. okr. pravna osoba i 2. okr. odgovorna osoba postupili protivno odredbi članka 14. stavka 5. Zakona o radu, te počinili prekršaj kažnjiv za 1. okr. pravnu osobu prema članku 229. stavak 1. točka 4. Zakona o radu, a za 2. okr. odgovornu osobu po čl. 229. stavak 2. u svezi st. 1. t. 4. istog Zakona.

22. Okrivljenici u danoj obrani poriču terećeni prekršaj i tvrde da su radnici dostavili u propisanom zakonskom roku prijavu na obvezno mirovinsko osiguranje.

23. Suprotno tome radnica OZ je u svom iskazu danom u Državnom inspektoratu potvrdila navode optužbe te izjavila da joj 1. okr. pravna osoba kao poslodavac nije dostavila prijavu na obvezno mirovinsko osiguranje, da bi na sudu izmijenila svoj iskaz te odgovorila da se ne sjeća da li joj je uručena prijava o obveznom mirovinskom osiguranju. Poznato joj je kako izgleda prijava na obvezno mirovinsko osiguranje u kojoj se navodi početak trajanja osiguranja, ali se ne sjeća da li joj je ista uručena od strane poslodavca, moguće je da joj je uručena ali se toga ne sjeća, a na upit suda da pojasni razliku u iskazima danom na sudu i u Državnom inspektoratu ista je odgovorila da joj nije jasno zašto je rekla na zapisniku danom u Državnom inspektoratu da nije primila prijavu na obvezno mirovinsko osiguranje, te ponavlja da je moguće da je samo paušalno to rekla, ali sada više ništa nije sigurna da li joj je ta prijava uručena ili nije. Dakle, svjedokinja na ispitivanju pred sudom nije znala obrazložiti niti pojasniti niti jednu odlučnu okolnost ili činjenicu kojom bi potkrijepila zašto bi različito iskazivala na sudu i u Državnom inspektoratu.

24. Kako iz iskaza svjedoka PZ inspektora rada proizlazi da je u tom dijelu prijava u odnose na okrivljenike sačinjena samo temeljem izjave radnice OZ u takvoj situaciji s obzirom na međusobno kontradiktorne iskaze okrivljenika i radnice OZ, koja nije dosljedno iskazivala, sud nije mogao njezin iskaz cijeniti vjerodostojnim jer razlike u iskazima danom u Državnom inspektoratu i na sudu nikako nisu zanemarive te su suštinski različiti Svjedokinja u jednom iskazu navodi da prijavu na obvezno mirovinsko osiguranje nije primila, a u drugom da je možda i primila, te da je paušalno rekla u iskazu danom u Državnom inspektoratu da ju nije primila, ne sjeća se. Stoga Sud u tom dijelu iskaz svjedokinje OZ nije smatrao vjerodostojnim dokazom jer je nedosljedan i neuvjerljiv.

25. Prema tome ovaj Sud je u nedostatku daljnjih dokaznih prijedloga koji bi nedvojbeno i sa izvjesnom sigurnošću potvrdili navode optužbe za prekršaj opisan u glavi II izreke presude temeljem čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona okrivljenike oslobodio od optužbe.

26. Prilikom odmjeravanja kazne 1. okr. pravnoj osobi i 2. okr. odgovornoj osobi u pravnoj osobi za prekršaj za koji su oglašeni krivima u glavi I izreke presude sud je cijenio sve okolnosti iz čl. 36. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona. Od olakotnih okolnosti na strani okrivljenih sud je cijenio da do sada nisu prekršajno kažnjavani iz Zakona o radu kako proizlazi iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, dok otegotnih okolnosti na strani okrivljenih sud nije utvrdio, pa je cijeneći imovno stanje okrivljenih i težinu počinjenog prekršaja, kao i činjenicu da počinjenim prekršajem radnica nije oštećena kako je izjavila u svom iskazu, pa je primjenom čl. 37. Prekršajnog zakona ublažio propisanu novčanu kaznu za 1. okr. pravnu osobu i 2. okr. odgovornu osobu u pravnoj osobi, smatrajući da će se i ublaženom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja.

27. Sud je okrivljenike obvezao na plaćanje troškova prekršajnog postupka koji iznos je primjeren složenosti i duljini trajanja postupka, te njihovom imovnom stanju.

U Osijeku 13. srpnja 2026.,

Zapisničar

S U D A C

Ivana Markotić

Snježana Marijanović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana računajući od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dva istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje nadležni sud.

DOSTAVITI:

1. Okrivljenicima,

2. Branitelju,

3. Ovlaštenom tužitelju,

4. Arhivi.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte