Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Stalna služba u Ogulinu

Bernardina Frankopana 1

47300 Ogulin

P-678/2024-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, po sucu Blaženki Glad kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŠV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po odvjetnicima iz OD Maravić&Maravić j.t.d. Ogulin, protiv 1. tuženika ŠVK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 930 [adresa] i 2. tuženika GV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po OD Krpan & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti, nakon ročišta glavne i javne rasprave zaključene 15. lipnja 2026., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjeničke punomoćnice 1. i 2. tuženika, na ročištu radi objave i uručenja presude 13. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o zajmu zaključen između sada pok. DV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao zajmoprimca i I. tuženika ŠVK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao zajmodavca zaključenog dana 16. siječnja 2012. godine, broj: 120116ŠM, a solemniziranog kod javnog bilježnika NV iz [adresa], dana 16. siječnja 2012. godine pod brojem:OV-496/2012.

II. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o ustupu tražbine zaključen između I. tuženika ŠVK, [adresa], S.A.D., OIB: [osobni identifikacijski broj] kao cedenta i II. tuženika IV, [adresa] (prije Križni Vrh 54, 2318 Laporje, Slovenija), OIB: [osobni identifikacijski broj] kao cesionara, zaključenog dana 21. lipnja 2016. godine, pod brojem:OV-7977/16.

III. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Ogulin da po pravomoćnosti ove presude, izvrši u zemljišnim knjigama u odnosu na nekretninu kč. br. [katastarska čestica], kuća, gosp. zgrada i dvorište, površine 168 čhv, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] brisanje zabilježbe založnog prava II. tuženika IV, [adresa] (prije Križni Vrh 54, 2318 Laporje, Slovenija), OIB: [osobni identifikacijski broj], zaprimljeno dana 17.02.2017.g. pod brojem:Z-1653/2017.

IV. Nalaže se tuženicima da tužitelju nadoknade prouzročeni parnični trošak u ovoj pravnoj stvari u iznosu 1.824,05 eura sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su 16. siječnja 2012. sada pok. DV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i I. tuženik zaključili Ugovor o zajmu temeljem kojeg ugovora I. tuženik kao zajmodavac daje DV kao zajmoprimcu u zajam novčani iznos od 2.545,81 EUR na rok otplate od 21 jednakih mjesečnih rata u iznosu od 129,00 EUR. Predmetni ugovor o zajmu, broj:120116ŠM, solemniziran je kod javnog bilježnika NV iz [adresa], **.**.2012., pod brojem:OV-496/2012. Radi osiguranja novčane tražbine I. tuženika u zemljišnim knjigama Zemljišnoknjižnog odjela Ogulin, u odnosu na nekretninu u tadašnjem vlasništvu sada pok. DV i to kč. br. [katastarska čestica], kuća, gosp. zgrada i dvorište, površine 168 čhv, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] upisano je založno pravo u korist I. tuženika, pod brojem:Z-99/12. Temeljem Ugovora o ustupanju založnog prava od 21. lipnja 2016., I. tuženik ustupa II. tuženiku svoju tražbinu, a koji ustup je uknjižen u zemljišne knjige pod brojem: Z- 1653/2017. DV preminula je 04. prosinca 2020., u [adresa], a njezinim nasljednikom temeljem Rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Mirjane Brčić iz [adresa], poslovni broj:O-2292/2020, UPP-OS-17/2021-12 od 20. siječnja 2022. proglašen je njezin bratić ŠV u cijelosti, ovdje tužitelj. Sada pok. DV, temeljem Ugovora o zajmu navedenog u točki I. ove tužbe, na ruke je primila iznos od 7.000,00 kuna i to od navodnog kreditnog ureda „Tetraedar d.o.o.“ [adresa], RH. DV, sukladno uputama I. tuženika, mjesečno je uplaćivala iznos od 973,00 kuna/129,13 EUR i to običnom poštanskom uplatnicom u korist trgovačkog društva „Tetraedar d.o.o.“, da bi nakon toga uplatila iznos od 2.332,00 kuna radi zatvaranja zajma u cijelosti. Nadalje, ista je uplatila iznos od 1.897,00 kuna za procjenu vrijednosti svoje nekretnine, s time da nikada nije dobila nikakav dokaz o procjeni svoje nekretnine. Navodi se da DV nikada nije primila na ruke niti na bankovni račun ugovoreni iznos od 2.545,81 EUR (19.200,00 kuna), već samo iznos od 7.000,00 kuna, a radi osiguranja koje tražbine odmah je uknjiženo i založno pravo na njezinoj nekretnini u korist I. tuženika. Obzirom da DV nije primila ostatak ugovorenog iznosa zajma obratila se ljudima koji su bili zaduženi za sklapanje predmetnog ugovora o zajmu, a gdje se između ostalog spominju imena kao „ UV“, „ Š“, „ HV“, „ ŽV“. Međutim, gore naznačene osobe odugovlačile su s isp latom dugovanog i ugovorenog novčanog iznosa sve dok I. tuženik nije uknjižio založno pravo u zemljišnim knjigama u odnosu na nekretninu DV. Naposljetku, ista nikada više nije primila nikakav novčani iznos osim inicijalno primljenih 7.000,00 kuna, a koji novčani iznos je u cijelosti vratila. Kada je DV shvatila da je prevarena, sve sudionike prijavila je USKOK-u zbog kaznenog djela protiv imovine - lihvarski ugovor. Napominje se da su I. i II. tuženik nekoliko godina operirali na teritoriju Republike Hrvatske na način da su iskorištavali nuždu i lakomislenost građana, te zaključivali ugovore o zajmu s ciljem uknjižbe založnog prava na njihovim nekretninama, odnosno na protupravnom stjecanju imovinske koristi, a o čijim su kriminalnim radnjama pisali mediji u RH. Obzirom da je na nekretnini u vlasništvu tužitelja upisano založno pravo u korist II. tuženika, tužitelj kao zakonski nasljednik sada pok. DV podnosi Naslovnom sudu ovu tužbu radi utvrđenja ništetnosti ugovora o zajmu i ugovora o ustupanju tražbine obzirom da predmetni ugovor predstavlja zelenaški ugovor, a koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva, te koji je prema odredbama Zakona o obveznim odnosima ništetan.

2. 1. i 2. tuženici u odgovoru na tužbu osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Tuženici ne osporavaju navode iz toč. I. i II. historijata tužbe, međutim isti u cijelosti osporavaju navode kojima se tvrdi da predniku tužitelja, i to zajmoprimcu DV ne bi bio isplaćen zajam iz predmetnog Ugovora o zajmu broj 120116ŠM od 16.01.2012. godine, solemniziran od strane Javnog bilježnika Marije Grozdanić- Deklava, poslovni broj OV-496/2012 od 16.01.2012. godine u visini od 2.545,81 EUR (19.200,00 kuna), već da je istoj bio isplaćen zajam u iznosu od 7.000,00 kuna. S tim u vezi, tuženici ističu da je prednik tužitelja, odnosno zajmoprimac temeljem predmetnog ugovora o zajmu po zaključenju istog uknjižio hipoteku na nekretnini koja je bila predmet istog ugovora, a na koju uknjižbu prednik tužitelja nije imao bilo kakav prigovor.

Isto tako, prednik tužitelja je u solemniziranom ugovoru o zajmu potvrdio kako postoji potraživanje zajmodavca prema zajmoprimcu, a što zasigurno ne bi učinio da predmetni dug ne postoji, odnosno da prednik tužitelja kao zajmoprimac nije zaprimio pozajmljeni novčani iznos. Slijedom navedenih činjenica, I. -tuženik kao zajmodavac nije ništa obećavao predniku tužitelja, već je ispunio sve svoje obveze prema istome. Imajući u vidu gore navedeno, tuženici ovime ukazuje na činjenicu da je ugovor o zajmu koji je predmet ovosudnog parničnog postupka solemniziran od strane javnog bilježnika, te kao takav pročitan i rastumačen strankama, u konkretnom slučaju predniku tužitelja, prije samog potpisivanja, uz upozorenje da isti ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta, nakon čega su kao stranke navedenog pravnog posla izjavili da prihvaćaju pravne posljedice isprave i da ona odgovara njegovoj volji. Dakle, prednik tužitelja je pred javnim bilježnikom, a kako to proizlazi iz sadržaja potvrde privatne isprave (solemnizacije) sačinjene po javnom bilježniku, nakon što je istima pročitan sadržaj ugovora o zajmu u kojem se utvrđuje postojanje tražbine (primitak iznosa) temeljem predmetnog ugovora o zajmu u iznosu od 2.545,81 EUR što je na dan isplate zajma predstavljao iznos u protuvrijednosti od 19.200,00 kn, potvrdio sadržaj takve isprave.

S tim u vezi, tuženici ovime ukazuju da je člankom 3. Zakona o javnom bilježništvu (nadalje u tekstu: ZJB) propisano kako slijedi: „...Javnobilježničke isprave i njihovi otpravci izdani po ovom Zakonu imaju snagu javnih isprava, ako su prigodom njihova sastavljanja i izdavanja ispunjene bitne formalnosti propisane ovim Zakonom...“. Isto tako, člankom 59. Zakona o javnom bilježništvu određeno je sljedeće: „...Ako nisu u pitanju pravni poslovi iz članka 53. ovoga Zakona, sudionici u pravnom poslu, svi ili neki od njih, mogu isprave o pravnom poslu potvrditi kod javnog bilježnika. Za zasnivanje osiguranja tražbine uređene zakonom, dovoljno je da privatnu ispravu potvrdi obveznik. Potvrđena isprava ima snagu javnobilježničkog akta, a ako je sastavljena po propisima članka 54. ovoga Zakona ima snagu i ovršnog javnobilježničkog akta...“. Uzimajući u obzir naprijed citirane odredbe Zakona o javnom bilježništvu, u cijelosti je razvidno da sporni ugovor ima pravnu snagu javne isprave, slijedom čega tužitelj ovime ukazuje na odredbu članka 230. ZPP-a, sukladno kojoj javna isprava dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje. U odnosu na pozivanje tužitelja na nekakve kaznene postupke, tuženici ovime iznova ističu, kako se protiv istih ne vodi nikakav kazneni postupak u RH, a ukoliko tužitelji smatraju suprotno, tuženici iste izravno pozivaju da dostave vjerodostojne dokaze o navedenom, inače bi se u protivnom moglo smatrati kako isti neosnovano kleveću i narušavaju ugled i čast tužitelja.

Nadalje, tuženici ovime ističu kako su isti upoznati s kaznenim postupkom u tijeku, međutim isti pritom posebno ukazuju na to da je nakon provedene istrage u trajanju od 18 mjeseci, USKOK utvrdio postojanje 660 oštećenika. Pored navedenog, optužnica u gore navedenom postupku ne odnosi se na tuženike, već isključivo na 19 osoba koje su bile zaposlenici kreditnih ureda, odnosno posrednika. Iz svega navedenog u cijelosti je razvidno kako okolnost da bi tužitelji eventualno bili oštećeni kaznenim djelom koji je stavljen na teret trećim osobama različitim od tuženika, niti na koji način ne može biti od utjecaja na ovosudni parnični postupak.

Nadalje, ističe se kako tuženici ne mogu trpjeti štetne posljedice postupanja trećih osoba različitih od tuženika u konkretnom slučaju, ukoliko je postupanje tih osoba i bilo protupravno, tuženici ovime ukazuju na odredbu članka 284. stavka 4. ZOO -a, a sukladno kojoj „…ako je prijevaru učinila treća osoba, prijevara utječe na sam ugovor ako je druga ugovorna strana u vrijeme sklapanja ugovora znala ili morala znati za prijevaru…“.

Nadalje, tuženici ističu da je točno da je navedena kaznena presuda pravomoćna, međutim, njezinom donošenju nije prethodio provedeni dokazni postupak, budući da je ista donesena na temelju priznanja pojedinih okrivljenika. Takve su presude često praktično rješenje radi izbjegavanja troškova i postupka s obje strane te s obzirom na navedeno ne moraju odgovarati stvarnom činjeničnom stanju. Slijedom iznesenog, neovisno od činjenice da je navedena presuda pravomoćna, ista nije utemeljena na provedenom dokaznom postupku, a ovdje tuženici nisu niti bili okrivljenici u navedenom postupku, pa slijedom navedenog isti nisu mogli niti osporavati činjenični i pravni opis kaznenog djela koji je stavljen na teret okrivljenicima u odnosu na koje je takva presuda donesena.

Nastavno, tuženici ovime ističu da je iz obrazloženja navedene presude razvidno da su upravo okrivljenici naplaćivali proviziju te s obzirom na navedeno isplaćivali oštećenicima iznose umanjene za naplaćenu proviziju, međutim, navedeno ne znači da zajmodavac ne bi isplatio ugovoreni iznos.

Nadalje, I. tuženik je postupao u dobroj vjeri, nije sudjelovao u bilo kakvim pregovorima ili bilo kakvim pravnim poslovima s tužiteljima bilo kada ranije. Ako tuženici smatraju da I. tuženik nije bio u dobroj vjeri, isto moraju obrazložiti te potkrijepiti odgovarajućim dokazima, a što nije učinjeno, a ukoliko smatraju da njihovi posrednici nisu bili u dobroj vjeri, tada su tužitelji svakako ovlašteni usmjeriti svoj tužbeni zahtjev prema navedenim trećim osobama.

Obzirom na navedeno, u cijelosti se osporavaju navodi tužitelja da bi predmetni ugovor o zajmu kao i ugovor o ustupu tražbine bili ništetni u skladu s člankom 322. ZOO -a, kao i da bi se radilo o zelenaškom ugovoru iz članka 329. ZOO-a.

Naime, odredbom čl. 329. ZOO-a propisani su bitni uvjeti za nastanak i postojanje zelenaškog ugovora:

-da između vrijednosti predmeta ugovorom preuzetih obveza u vrijeme sklapanja ugovora postoji očiti nesrazmjer, a što bi u konkretnom slučaju značilo prekomjerno ugovorena visina kamate;

-da je iskorišteni suugovaratelj ugovora, ovdje prednik tužitelja, na taj očiti nesrazmjer pristao zbog na njegovoj strani postojećih nepovoljnih okolnosti, a koje su taksativno navedene u gore navedenom članku, i to stanje nužde, teško materijalno stanje, nedovoljno iskustvo, lakomislenost i zavisnost;

-da je u vrijeme sklapanja ugovora postojalo kod I.tuženika znanje o postojanju navedenih nepovoljnih okolnosti na strani iskorištenog suugovaratelja i njegova namjera da te okolnosti iskoristi u svoju korist na očiglednu štetu prednika tužitelja. Iz navedenog proizlazi da je nastanak zelenaškog ugovora uvjetovan postojanjem jednog objektivnog i dva subjektivna mjerila, a sva tri navedena uvjeta moraju postojati istovremeno i kumulativno i to prilikom zaključenja ugovora. 1. i 2. tuženici predlažu odbiti tužbeni zahtjev.

3. Tužitelj u podnesku od 5. rujna 2025., ističe da njegov pravni prednik sada pok. DV nije zaprimila od I. tuženika na ime zajma novčani iznos od 2.545,81 eura, već je ista na ruke primila iznos od 7.000,00 kuna od navodnog kreditnog ureda Tetraedar d.o.o. Navedeno potvrđuje činjenica da je u ugovoru o zajmu u čl. 5. navedeno da će se ugovorene mjesečne rate plaćati na žiro račun zajmodavca ili osobe koju zajmodavac odredi kao pravnu osobu koja će u njegovo ime primati uplate. Shodno navedenom, pravni prednik tužitelja vršila je uplate tvrtki Tetraedar d.o.o., a koja tvrtka je brisana iz sudskog registra rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu, posl.broj:St-1101/2014. Osnivač navedene tvrtke bio je ĐV, [adresa].

4. U tijeku postupka proveden je dokaz uvidom i čitanjem Ugovora o zajmu (list 6 -11 spisa), Rješenja (list 12 spisa), Rješenja (list 13-14 spisa), Izvatka iz zk. knjige (list 15, 17-18 spisa), Rješenja o nasljeđivanju (list 19-21 spisa), Uplatnica (22-23 spisa), Prijave (list 24-26 spisa), Dopisa (list 27 spisa), Novinskih natpisa (list 28-31, 32-37 spisa), Povijesnog izvatka iz sudskog registra (list 139-143 spisa).

Saslušani su svjedoci BV, OV, ZV i VV (lisa 215-219 spisa) te svjedok NV (list 237-238 spisa). Saslušan je tužitelj kao stranka (list 238-239 spisa).

4.1. Nisu saslušani 1. i 2. tuženici, kao stranke jer nisu pristupili na ročište 8. prosinca 2025. iako su u pozivu upozoreni da će se provesti dokaz saslušanjem stranaka već su primivši poziv za ročište podneskom od 25.studenog 2025. obavijestili sud da se odriču od prava na saslušanje u svojstvu stranke.

5. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

6. Među strankama nije sporno da su prednica tužitelja DV i 1. tuženik GVK, zaključili Ugovor o zajmu 120116ŠM 16. siječnja 2012., da je temeljem tog ugovora u korist GVK upisano pravo zaloga na nekretnini u vlasništvu prednika tužitelja DV kč. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], da je temeljem Ugovora o ustupu tražbine od 21. lipnja 2016. broj OV-7977/16, specijalne punomoći broj OV-602/17 i specijalne punomoći broj OV- 603/17 izvršen upis promijene založnog ovlaštenika na GV, 2. tuženika, te da je temeljem Rješenja o nasljeđivanju na predmetnoj nekretnini kao vlasnik upisan ŠV, tužitelj.

7. Sporno je, je li navedeni Ugovor o zajmu ništetan, odnosno ima li Ugovor o zajmu sve elemente zelenaškog ugovora te je li ništetan Ugovor o ustupu tražbine od 21. lipnja 2016. broj OV-7977/16 zaključen između 1. i 2. tuženika i jesu li se stoga ispunile pretpostavke za brisanje založnog prava upisanog na temelju tog Ugovora, odnosno jesu li se ispunile pretpostavke za uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja prije provedbe upisa založenog prava temeljem tog Ugovora u korist tuženika u zemljišnim knjigama.

8. Uvidom u Ugovor o zajmu sud utvrđuje da je isti zaključen između sada pok. DV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao zajmoprimca i I. tuženika ŠVK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao zajmodavca zaključenog 16. siječnja 2012., broj: 120116ŠM, a solemniziranog kod javnog bilježnika NV iz [adresa], **.**.2022., pod brojem:OV-496/2012.

Utvrđeno je da predmet zajma iznos od 2.545,81 euro u kunskoj protuvrijednosti iznosi 19.200,00 kn prema dnevnom srednjem tečaju HNB za EUR. Ugovor je zaključen na razdoblje od 21 mjeseca, odnosno od 16. siječnja 2012 do 16. listopada 2013., uz kamatnu stopu od 6,86% godišnje. Mjesečna rata iznosi 129,00 EUR.

Nadalje, proizlazi da je izdavanje predmetnog zajma namijenjeno financiranju ulaganja u poslovne svrhe zajmoprimca te da kod potpisivanja ovog ugovora korisnik zajma svojim potpisom potvrđuje primitak ugovorenog iznosa , za glavno osiguranje vraćanja zajma sa svim dodatnim pravima iz ovog ugovora korisnik zajma DV u cijelosti zalaže udio 1/1 kč. br. [katastarska čestica], u naravi kuća, gosp. zgrada i dvorište, površine 168 hvati, upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], uknjiženo pri Općinskom sudu u Ogulinu.

9. Uvidom u Ugovor o ustupu tražbine sud utvrđuje da je isti zaključen između I. tuženika ŠVK, [adresa], S.A.D., OIB: [osobni identifikacijski broj], kao cedenta i II. tuženika GV, [adresa] (prije Križni Vrh 54, 2318 Laporje, Slovenija), OIB: [osobni identifikacijski broj] kao cesionara, 21. lipnja 2016. godine, pod brojem:OV-7977/16. Tabularnom izjavom cedent neopozivo i bezuvjetno prenosi na cesionara hipoteku, odnosno založno pravo upisano u Zemljišne knjige dana 25. siječnja 2012. pod poslovnim brojem Z-99/12, na teret udio 1/1 kč. br. [katastarska čestica], u naravi kuća, gosp. zgrada i dvorište, površine 168 hvati, upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], uknjiženo pri Općinskom sudu u Karlovcu, Zemljišnoknjižni odjel u Ogulinu ( prije Općinski sud u Ogulinu).

10. Uvidom u Poštanske uplatnice priložene na listu 22 i 23 spisa sud utvrđuje da je DV uplatila 5 puta po iznos od 973,00 kuna primatelju Tetraedar d.o.o., Zvonimirova 1a, 10410 [adresa] te Uplatnicom broj 862956 10. siječnja 2012. iznos od 1.897,00 kuna, za procjenu, na blagajni Tetraedar d.o.o. za trgovinu i usluge, Krapina.

11. Uvidom u Povijesni izvadak iz sudskog registra (list 139-143 spisa) sud utvrđuje da je Tetraedar d.o.o., brisan iz sudskog registra.

12. Iz Prijave zbog lihvarenja od 17.05.2012., koju je DV dostavila "USKOK- u" Gajeva 30A, Zagreb, proizlazi da naslovu upućuje nemile navode o kreditu koji je zatražila u kreditnoj štednoj banci "Tetraedar" d.o.o. iz 10410 Velika Gorica , Kralja Zvonimira 1a. Kredit je trebao biti 10000 eura na povoljan rok oko 10 godina otplate, a ona je garantirala svojom kućom u [adresa]. Ispunila je zahtjev odmah kod gdjice Š br. mob. [broj telefona], to je kontakt telefon. Za nekoliko se dana oglasio izvjesni gdin HV s kontakt mob. [broj telefona]. Prije poziva sa mobitela zvao ju je sa fiksnog telefona 052-416788. Kako ona nije bila tada pri mobitelu, uzvratila je poziv no nitko se nije javljao na taj broj, pa je provjerila preko poštanskih informacija i dobila podatak da se osoba zove HV i da je to poziv iz Pazina. Pozivom na mobitel ju je obavijestio da dolazi procjenitelj kuću procijeniti i javio se je neki čovjek s br. mob. [broj telefona] kojemu do danas nije uspjela saznati ime i prezime. HV ju je obavijestio da treba otići u Tetraedar da se dogovori oko plaćanja usluge procjene. To je učinila što je vidljivo iz Ugovora o zajmu i potpisivanja zadužnice kod bilježnika u bilježničkom uredu Marko Jurlina, [adresa], plativši to 123,00 kune, što joj je dala gdjica Š a oni će to odbiti od kredita. Potom je potpisala Ugovor s nekim čovjekom koji se zove UV iz [adresa] koji nije bio nazočan i nikad ga nije vidjela. Rečeno joj je da te papire kad realizira kredit poništi. U [adresa] je došao procjenitelj, pogledao kuću, nije se htio predstaviti a niti pružiti dokaze da je službeni procjenitelj i rekao je da će sve dobiti pismeno. No do danas Ona nije dobila pismenu procjenu njene kuće jer se na taj broj javlja neki drugi čovjek koji nema pojma ni o čemu i zove se Marko i jedva joj je rekao da je sjedište procjeniteljske kuće u [adresa] u [adresa]. Potom je slijedio poziv gdina HV da dođe po kredit ali u Rijeku. Na njen upit da li je sve uredu, rekao joj je da jest. Kad je došla u Rijeku dugo je morala čekati da papiri i ljudi iz firme iz Zagreba dođu u Rijeku, da su na nekom sastanku i da kasne. Čekala ih je od 11 sati do 15 sati da bi ju pozvao na mobitel i rekao da dođe pred bilježnikov ured. U uredu bilježnika rekao joj je da dobiva samo 10.000,00 kuna a ostalo nakon 3 mjeseca ako bude uredni platiša. Na ruke joj je isplaćeno oko 7.000,00 kuna a ostalo su odbitci za procjenitelja i troškove. S HV je bio jedan čovjek, a kako ljudima pogleda prvo ruke, vidjela je da su mu svi prsti istetovirani i čula međusobni razgovor na engleskom jeziku. Da bi tog čovjeka RV istovremeno pozvali da potpišu taj za nju neugodno iznenađujući iznos kredita. Kao veliko iznenađenje da kredit ne daje kreditni ured Tetraedar. U tom trenutku od šoka niti je imala snage a ni moći za bilo kakvu reakciju. Mozak joj je bio blokiran. Pretvorila se je u beživotnu osobu od šoka. Izlaskom iz ureda nestali su pod izgovorom da im se jako žuri i nije mogla zatražiti bilo kakvo objašnjenje. Kad je došla kući uočila je na uplatnici od 16.1.2012. pečat nepoznate firme nekakve Startosfer iz Varaždina koji je HV ispunio i ovjerio pečatom te ju zamolio za potpis, potpisala je i ugovor s kreditorom navodnim FV. Čudno je što je to fizička a ne pravna osoba. U članku 5 Ugovora stoji da se plaća anuitet na žiro račun koji su joj odbili dati i da mora plaćati običnom poštanskom uplatnicom onako kako joj je ispunila gdjica Š, a to iziskuje daljnje veće troškove. Kad je prošlo 3 mjeseca nazvala je HV i rekao je da nastavak ili reprogram ide iza Uskrsa, iza Uskrsa je rekao da još malo mora pričekati a pred 1. svibnja joj je rekao da imaju produženi blagdanski vikend i da se javi 7. svibnja. U međuvremenu je nazvao i rekao da ima problem s knjiženjem hipoteke i neka otiđe u gruntovnicu u [adresa] i vidi zašto. Djelatnici gruntovnice su joj dali pismeno obrazloženje koje mu je proslijedila, da bi potom rekao da je opunomoćitelj AV ŽV najprije na putu u Meksiku a kasnije da je bolestan. Do da ljnjega šefovi neće dati kredit dok se ne riješi problem u gruntovnici. Na njeno inzistiranje da joj da broj telefona i podatke o šefu ili direktoru, rekao je da je to tajna i da sva rješenja idu elektronskom poštom, svi nalozi, naredbe i ostalo i da on drugo ništa ne zna. Isto je potvrdila i gdjica Š iz [adresa]. Nazvala je gospodina HV i pitala da li je svjestan što radi, zašto laže da dalje neće ići tako i da ona hoće svoj kredit. On ju je pitao da li to ona njemu prijeti, pokušala mu je reći da ga samo upozorava na eventualne posljedice svega toga no on joj je poklopio slušalicu i neće se više javiti kada ga zove. Uspjela je pronaći ŽV i saznala njegov broj mob [broj telefona]- 5264566 s kojima je razgovarala i on joj je izjavio da on nije opunomoćitelj već samo poštar, da će to pogledati no više se nije javio. Na osnovu faksa na koji je HV faksirala Obavijest iz gruntovnice a broj faksa je 051-322-131 preko informacija je saznala još jedan broj Darijev 051-322-130 i da nije to firma Tetraedar, već je to firma "Morski Leut". Eto od kredita ništa jer se je gospodinu HV zamjerila njenim prigovorom i rekao joj je još da ga može tužiti na Strazbur. Sad ju zove neka G sa br. mob. [broj telefona] i s br. mob. [broj telefona] kao iz računovodstva da ju pita kad će platiti slijedeću ratu kredita.

13. Iz Dopisa ZOU Đurđa Lipošćak i Ivana Salopek Šumonja iz [adresa] od 29. studenog 2013., upućenog Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala, Gajeva 30A, Zagreb proizlazi da ZOU u ime njihove stranke DV izvješćuje da je ista osobno podnijela kaznenu prijavu "zbog lihvarenja" 17. svibnja 2012., a nakon toga se i telefonskim putem informirala o sudbini njene prijave. Nakon toga u njeno ime su 1. veljače 2013. odgovorili odvjetničkom uredu Majić iz Zadra povodom dopisa radi vraćanja zajma itd., a koje obraćanje u privitku i dostavlja. Slijedom iznijetog mole da ubuduće o poduzetim radnjama povodom prijave gđe. DV, izvješćuju i njihov ured u svojstvu punomoćnika jer je nesporno kako gđa DV ima status oštećenika. Ovo tim više što su i osobno upoznati da su se na području RH pojavljivali uredi koji su lakovjernim građanima davali zajmove itd a sve u namjeri da se domognu nepripadne imovinske koristi prijevarnim radnjama.

14. Iz iskaza svjedoka BV, proizlazi da je DV bila na štakama i zdravstveno stanje joj je bilo loše s obzirom na godine (rođena je 1952), ovisila je o prijevozu i davala si je inzulin. To je bilo 2012 godine. U priči u salonu DV joj se požalila da ne zna kako će doći do Rijeke i tada joj je ona rekla da ona mora ići kupiti aparat za firmu a i da OV koju je ona i upoznala u salonu i da će i ona sigurno u Rijeku ako joj treba pomoći jer DV ima štake. DV im se požalila da ima financijskih problema i iz tog razloga je i primila stanara da iziđe iz tih problema. Međutim namjerila se na još veći problem jer joj stanar nije plaćao a imala je onda platiti još i troškove struje, vode, režije i za stanara. Zbog tih financijskih problema iz kojih nije mogla izići mislila je dignuti kredit i tako im je rekla da zato mora u Rijeku. DV je časna sestra u [adresa] znala dati i hranu jer je znala u kakvoj je ona financijskoj situaciji i potrebi. S DV u [adresa] su išle vlakom ona i OV. DV je razgovarala na mobitel s tim s kim se trebala sresti i one nisu znale sve detalje, znali su da se ona ide sastati da bi dobila kredit. Svjedokinji je bilo jako čudno ali se nije htjela puno petljati jer joj nije mogla drukčije pomoći. OV, DV i ona čekali su te ljude u Indeksu u Rijeci i nisu došli na vrijeme i čekali su ih 3 ili 4 sata. Netko je zazvao LV na mobitel i ona je otišla na Korzo, one su je ostale čekati udaljene. DV se je vratila i pokazala je da je dobila sedam tisuća kuna iako se je nadala da će dobiti deset tisuća kako je navodno dogovorila jer im je to ona rekla. Tih sedam tisuća kuna bilo je u apoenima od petsto kuna, to je bio jako tanak bunt i ona ju je pitala je li prebrojila i ona je rekla da je i da su joj dali samo sedam tisuća kuna. Zašto su joj dali samo sedam tisuća kuna kad je dogovoreno deset tisuća kuna, ne zna a nije ni znala ni DV reći a onda joj je DV kasnije rekla da su to troškovi do deset tisuća oko potpisivanja ugovora. DV kad je došla sa sedam tisuća kuna nije dobila nikakve papire i nije donesla ništa osim tih sedam tisuća kuna. Na upit je li DV što rekla je li potpisivala svjedokinja odgovora: Nije ništa rekla, ali je rekla da to još nije završeno. DV zvala je na mobitel toga tko joj je dao novac za ostatak novca ali najčešće se nisu javljali. DV je shvatila da je prevarena ubrzo jer je sređivala neke papire i shvatila je da je upisana hipoteka na kuću a da nije primila ostatak novaca. Kad ih je konačno dobila i kad im je rekla da su se upisali i tada je shvatila da je prevarena oni su joj rekli da će dobiti ostatak novaca ali poslije se više nitko nije javljao. DV se je nadala kad je vidjela da je prevarena da će brzo vratiti taj novac jer se je nadala da će od njenog pokojnog tate biti prodana kuća i da će uspjeti otplatiti u cijelosti to što je dobila novce i što još duguje. Ona je vraćala taj kredit bez obzira što nije u cijelosti dobila dogovoreni iznos ali je onda shvatila da je prevarena, da je pala u zamku. DV je bila skromna i ona je ovih sedam tisuća kuna potrošila za vraćanje dugova odnosno troškova režija, za život i lijekove. Ona je živjela skromno da nikom nije ostajala dužna. Na upit od čega je DV živjela, odgovara da je imala mirovinu ali malu. DV je živjela u kući sa malom okućnicom i koliko ona zna ništa drugo nije imala.

16. Svjedokinja OV, u svom iskazu navodi da je sada umirovljenica ali je šesnaest godina radila u Kiosku Tiska. Prije je radila i u Dip-u. BV je njena ujna i ona je LV upoznala u frizerskom salonu BV ali je DV dolazila i kasnije k njoj u Tisak. Ona ima besplatnu režijsku kartu i išla je s BV koja je išla tada kupovati nekakav aparat za pedikuru i DV koja je išla po kredit a one su joj pomagale jer je imala štake. One su pomagale DV jer su znale da živi jako loše, da nije imala za hranu, nije imala za režije, otplaćivala je neki kredit. One su išle sa DV jer su imale vremena jer je ujina išla samo po taj aparat i sjeća se da su jako dugo čekali dok DV taj dan u Rijeci nije dobila novce, čekali su misli od 11 sati pa negdje do 15 sati. One su bile za vrijeme tog čekanja s DV, išle su na kavu nisu je htjele ostaviti samu. BV i ona su ostale čekati DV koja je otišla po novce. Kada se je vratila pokazala im je novce i dobila je sedam tisuća kuna tako je i rekla. Novčanice su bile po petsto kuna i DV je rekla da joj nisu isplatili sve. DV je brojila novce pred njima i zato su one vidjele te novce i rekla je da nije dobila nikakve papire. DV se je nadala da će dobiti ostatak novaca ali nije ih dobila. DV je pristala da dobije taj iznos od sedam tisuća kuna jer je teško živjela i to joj je trebalo ali nadala se je da će dobiti ostatak. Kasnije joj se DV žalila da je prevarena, baš je ona i bila u salonu kad je ona to govorila. Rekla je da ih je pokušavala dobiti ali da nikoga ne može dobiti, da se ne javljaju. DV je živjela skromno i teško, ali pošteno. Zna da joj je i časna sestra pomagala i kod časne je znala jesti. Na upit zamjeničkog punomoćnika tuženika koliku je mirovinu imala DV, svjedokinja odgovara da to ne zna, DV je znala kod nje u Tisku plaćati režije. Govorila je da ima kredit i da otplaćuje ovih sedam tisuća kuna ali nije ih uplaćivala preko kioska nego je govorila da uplaćuje preko uplatnice. DV je imala i još neki svoj kredit prije.

17. Svjedok ZV, u svom iskazu navodi da njegova supruga VV je sestrična od DV. DV živjela je jako teško. Dolazila je k n jima i žalila se na svoj tešku situaciju, svoju muku. On joj je znao pomagati na način da joj je dao nekada novaca, tješili su je ali je ona bila u jako teškoj financijskoj situaciji. Znao je kada je išao s posla s vlaka ako nije ostajao u Rijeci kupiti nešto i ostaviti DV hrane i nešto novaca da joj pomognu. Po pričanju zna da je ona dobila kredita sedam tisuća kuna ali to zna samo po priči jer se je ona žalila da su je prevarili da je trebala dobiti više. DV se mučila, živjela je sirotinjski jako teško, živjela je u kući koju su napravili njeni mama i tata. Na upit zamjeničkog punomoćnika tuženika svjedok odgovara da po pričanju zna da je DV išla u Rijeku po te novce i da je dobila sedam tisuća kuna. DV je bila težak invalid i hodala je uz pomoć štaka.

18. Svjedokinja VV, u svom iskazu navodi da je DV sama živjela, njezina situacija je bila jako teška, ona ju je posjećivala a i DV je dolazila kod nje i plakala je jako. DV je njena sestrična, imala je slabu mirovinu, ona joj je pomagala koliko je mogla, DV je zapala u financijske teškoće, bila je invalid i kretala se uz pomoć štaka. Zna da je DV jako teško živjela i bila u teškoj financijskoj situaciji a kako je radila kuću i imala svojih problema i radova nije toliko upoznata s tim kreditom ali joj je rekla da nije ništa potpisivala kad joj se žalila pa ju je svjedokinja tješila da se ne mora bojati ako nije ništa potpisala. Ona je više kontaktirala s njenim bratom oko tog kredita jer svjedokinja je imala svojih briga oko kuće.

19. Svjedokinja NV, javna bilježnica u svom iskazu, a nakon što je izvršila uvid u Ugovor o zajmu u spisu navodi da ugovor nije ona radila, već njena zamjenica prisjednica kolegica SV koja je sada u mirovini. Bilo je nekoliko takvih ugovora. To su u principu, koliko se sjeća bili ugovori na relativno mali iznos zajma s velikim instrumentima osiguranja, kao što su u pravilu bile hipoteke na obiteljskim kućama i stanovima u kojima su dužnici u pravilu i stanovali. Navodi da ne kaže da se to odnosi i na konkretan slučaj ali pretpostavlja da da. Ugovor je sačinila njena kolegica s 30 godišnjim iskustvom za koju ima samo riječi hvale. Kako se je to pojavilo u jednom periodu i kako su bili neobično to mali iznosi a da su se davali veliki instrumenti osiguranja za razliku od banaka kod kojih su takvi krediti obično nenamjenski i s eventualno zadužnicom kao instrumentom osiguranja , oni su doista upozoravali stranke da su to mali iznosi i da je " bedasto" davati hipoteku na kuću ili stan radi tih malih iznosa ali neke stranke su sklapale ugovor. Sve stranke su bile jako vesele što dobivaju zajam i u principu su to dolazili stariji ljudi a rijetko mlađi. Stranke su dolazile konkretno za najmodavca dva mlađa čovjeka uz klijenta, zapamtila ih je po izgledu, njih četvorica su se mijenjala. I nije stekla dojam da je netko nekoga prisilo na ugovor. I svi su odlazili veselo iz ureda. Isplata zajma nije nikada bila u uredu i odlazili su u ured koji je bio smješten nedaleko od njenog ureda. Protiv tuženika pokrenut je kazneni postupak i kada je pokrenut kazneni postupak bilo je nekoliko dužnika koji su dolazili kod njih u ured deponirati ostatak primljenog zajma kako im ne bi tekla kamata dok se vodi kazneni postupak, pri tom ona nije ulazila da li je to doista i točan dugovani iznos. Na upit da li se sjeća stanke DV, javna bilježnica odgovara da ne. Na upit, s obzirom je predmetni ugovor solemnizirani ugovor i bilježnik odgovara za istinitost sadržaja a u članku 2. Ugovora navodi se slijedeće " Kod potpisivanja ovog ugovora, korisnik zajma svojim potpisom potvrđuje primitak ugovorenog iznosa" i s obzirom na navedenu odredbu zašto navedeni iznos nije predan u javnobilježničkom uredu, svjedokinja odgovara da se ugovor o zajmu s ovršnom klauzulom strankama pročita i protumači, ističe da bilo koji njen djelatnik a posebice kolegica sigurno je i pročitala i protumačila ugovor, stanke su se suglasile s pročitanim ugovorom bez obzira što su oni svi po na osob kako je tko dobivao stanku upozoravali stranke – dužnike da se radi o malim iznosima a velikim instrumentima osiguranja, ugovorne strane su se suglasile, potpisale, gotovo pa uvijek bile radosne i pristupilo se solemnizaciji ugovora. Na upit punomoćnik tužitelja da li je prilikom solemnizacije konkretnog ugovora utvrđivana namjena kredita s obzirom da se u članku 2 ugovora navodi slijedeće " Izdavanje predmetnog zajma namijenjeno je financiranju zajma u poslovne svrhe zajmoprimca" pa shodno navedenom koje bi to bile onda poslovne svrhe s obzirom se radi o fizičkoj osobi i umirovljenici, jeste li provjeravali, svjedokinja odgovara da nije u nadležnosti bilježnika da provjerava da li dužnik koristi pozajmljeni iznos u poslovne ili privatne svrhe. Na upit punomoćnika tužitelja s obzirom da je javna bilježnica navela u iskazu da su oni sami upozoravali na nesrazmjer primljenog i da se isto osigurava hipotekom kuća, stanova i slično ukoliko posumnjaju da je isti ugovor bio zelenaški, općenito ništetan, je li javna bilježnica mogla odbiti solemnizaciju takvog ugovora imajući poglavito u vidu da su dolazile starije osobe koje nisu pravnici i po tom pitanju neuke, a imajući u vidu da su se nalazile u teškoj financijskoj situaciji, svjedokinja odgovara da nije mogla znati da li se oni nalaze u teškoj financijskoj situaciji ali u situaciji kada postoji obostrana volja stranaka za sklapanjem takvog ugovora nema razloga da isti ne sklopi, niti je stekla utisak da je bilo tko od dužnika došao pod prisilom, nagovaran od nekoga i da se koleba oko sklapanja ugovora. Na upit da pojasni kakav je to ured bio tuženika kraj ureda javnog bilježnika, odnosno, blizu s obzirom da je javna bilježnica to iskazala, svjedokinja odgovara da bi to bolje znale njene cure iz ureda. Ovaj ugovor nije ovjeravala ona nego kolegica, javnobilježnička prisjednica gđa. SV, danas u mirovini. Na upit kako to da na ovjeri ne piše ime SV već javna bilježnica koja je pozvana za svjedoka, svjedokinja odgovara: " pisala je kolegica". Na upit zamjeničke punomoćnice tuženika je li DV pristupila u javnobilježnički ured, svjedokinja odgovara da misli da se već 2012. stranka se morala upisati u poslovnu knjigu OV, ranije je bila poslovna knjiga OU u koju se je samo zavodilo ime i prezime ugovornih stranaka i predmet ugovora. Na upit je li pok. DV pročitan i protumačen ugovor, svjedokinja odgovara da ga nije ona solemnizirala niti potpisala već kolegica SV pa ne zna da li je bilo kakvih primjedbi na sadržaj ugovora ali u svakom slučaju da je bilo nekih nejasnoća u pogledu sadržaja ugovora ili pojedinih odredaba istog javni bilježnik, odnosno, prisjednik te odredbe pojašnjava stranci. Na upit da li GVK priča hrvatskim jezikom, svjedok odgovara da da. Na upit da li je to baš bio GVK, svjedokinja odgovara da ne znam.

20. Iz iskaza tužitelja ŠV, saslušanog kao stranke, proizlazi da je on bratić DV, postao je nasljednik iza pokojne DV po rješenju o nasljeđivanju. Ona je početkom 2012. vidjela na lipi nekakav letak na kojemu se nudio pozajmica, kredit. Ona je živjela jadno, od male mirovine, od 1.000,00 kuna , bila je savjesna i plaćala je najprije režije, i kad više nije mogla plaćati zaduživala se je kod drugih ljudi ali je režije plaćala koliko je god mogla i on joj je pomagao koliko je mogao. S obzirom na njenu izuzetno tešku financijsku situaciju ona je posegnula za tim kreditom "sa lipe" nadajući se da će na taj način vratit dugove. Ona je dobila oko 6 tisuća, 7 tisuća kuna i trebala je dobiti i ostatak novaca ali ona nakon toga više s njima nije mogla stupiti u kontakt i nikada nije dobila taj ostatak novaca. Poslije toga je dobila od gruntovnice da su se upisali na kuću, i tada je ona vidjela da je prevarena. Navodi da mu je to DV osobno rekla i sam se je uvjerio u njenu tešku financijsku situaciju jer joj je pomagao. DV je živjela sama u kući koja je i predmet ovog postupka te nije imala druge imovine osim založene nekretnine. Bila je u mirovini. Na upit zamjeničke punomoćnice tuženika da li je pokojna DV ispunjavala kakvu aplikaciju za kredit, tužitelj odgovara da za to on nema saznanja, ali ona nije bila internetski pismena. DV je platila sve rate koje je i primila kao i naknadu za procjenu nekretnine koja procjena nikada nije izvršena niti je dobila nalaz procijenjene nekretnine. Na upit zamjeničke punomoćnice tuženika je li kreditni ured izdao račun za proviziju, odnosno, posredovanje, tužitelj odgovara da prilikom sklapanja ugovora nije postojao posrednik već je DV uplaćivala mjesečne rate posredniku TETRAEDAR d.o.o. do visine primljenih novaca te je platila naknadu za procjenu koja nikad nije izvršena. Na upit je li najmoprimac brojala novce kada su joj isplaćeni, tužitelj odgovara sigurno da je kad mu je rekla da je primila 6 tisuća ili 7 tisuća kuna, on drugih saznanja nema. Na upit zamjeničke punomoćnice tuženika kad je DV primila rješenje za hipoteku zašto se nije žalila, tužitelj odgovara da je ona bila razočarana, šokirana i shvatila je da je prevarena a on zna da je ona prijavljivala njih nekuda, USKOKU ali kako su ti postupci završili ne zna. Na upit zamjeničke punomoćnice tuženika da li se ikada zajmnoprimac obratio zajmodavcu u smislu odredbe članka 12. Ugovora o zajmu sa nekim prigovorom, molbom ili pri jedlogom, tužitelj odgovara da čim je saznala da je prevarena pokušala ih je kontaktirati na brojeve koje su joj ostavili ali se oni nikada nisu javljali. Zato je ona njih prijavila USKOKU i dostavila na spis obrazloženi imovinsko pravni zahtjev.

20. Iskazima svjedoka BV, OV, ZV i VV kao i iskazu tužitelja sud je povjerovao jer su isti iskazivali iskreno i uvjerljivo te su njihovi iskazi međusobno suglasni. Sud prihvaća i iskaz svjedoka NV

– Dekleva, javne bilježnice iako je ista u iskazu navela da je ugovor radila njena prisjednica kolegica SV, koja je sada u mirovini, osim u djelu u kojem javna bilježnica navodi " sve stranke su bile jako vesele što dobivaju zajam i u principu su to dolazili stariji ljudi a rijetko mlađi… i svi bi odlazili veselo iz ureda… stranke su se suglasile s pročitanim ugovorom bez obzira što smo mi svi po na osob kako je tko dobivao stranku upozoravali stranke – dužnike da se radi o malim iznosima a velikim instrumentima osiguranja, ugovorne strane su se suglasile, potpisale, gotovo pa uvijek bile radosne i pristupilo se solemnizaciji ugovora", iz razloga što je za sud neprihvatljivo da stranke nakon što bi bile upozorene na očiti nesrazmjer to "veselo" prihvate osim ako su bile u stanju nužde, teškog materijalnog stanja, nedovoljnog iskustva, lakomislenosti i zavisnosti, a što ukazuje na zelenaški ugovor.

21. Iako tužitelj nije dostavio dokaz da bi 1. i 2. tuženici bili osuđivani za kaznena djela udruživanja u zločinačku organizaciju i sklapanje lihvarskih ugovora u spis su dostavljene presude iz kojih proizlazi da su brojne osobe osuđene za navedena kaznena djela a jednako tako da su brojni oštećenici oštećeni tim kaznenim djelima. Također, iz navedenih presuda, ali i iz prijave DV proizlazi jasan način postupanja prilikom davanja zajmova kao što je i predmetni. Specifičan je način ugovaranja spornih ugovora jer se isti obavljao posredstvom kreditnih ureda, a upravo je prednica tužitelja na identičan način zaključila predmetni Ugovor o zajmu. Prednica tužitelja DV, kao i brojni drugi oštećenici, nije dobila iznos zajma koji je naznačen u ugovoru, već značajno manji iznos. Stoga je sud temeljem prijave DV, dopisa ZOU Đurđa Lipošćak i Ivana Salopek Šumonja te iskaza svjedoka BV, OV, CV i VV utvrdio da prednica tužitelja DV nije primila iznos zajma koji je naznačen u Ugovoru i za koju tražbinu je uknjiženo založno pravo. Navedeni način ugovaranja tuženika potvrđen je i iskazom javne bilježnice NV koja je potvrdila da je protiv tuženika pokrenut kazneni postupak i kada je pokrenut kazneni postupak bilo je nekoliko dužnika koji su dolazili kod njih u ured deponirati ostatak primljenog zajma kako im ne bi tekla kamata dok se vodi kazneni postupak i pri tom ona nije ulazila da li je to doista i točan dugovani iznos.

22. Prema odredbi čl. 329. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje: ZOO), ništetan je ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećega korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti.

23. Sud je prihvatio navode tužitelja da je u trenutku zaključivanja Ugovora o zajmu prednica tužitelja bila u stanju nužde odnosno teškom materijalnom stanju jer su to potvrdili i saslušani svjedoci BV, OV, ZV i VV navodeći tešku financijsku situaciju DV, njene dugove te zdravstveno stanje i otežano kretanje pomoću štaka.

24. Upravo i ta okolnost da je prednica tužitelja DV bila u takvoj nuždi da je bilo neophodno pozajmiti novac na ovakav način, govori u prilog i nedovoljnom iskustvu i lakomislenosti prednice tužitelja. Naime, prednica tužitelja je u trenutku zaključivanja Ugovora o zajmu bila teško bolesna, teško pokretna, opterećena dugovima, uz pomoć drugih osoba došla je u Rijeku radi sklapanja ugovora o zajmu a iz iskaza svjedoka VV proizlazi da je DV rekla da nije ništa potpisivala, nadalje, ona nikada nikome nije ostala dužna, dakle, postupala je s potpunim povjerenjem u drugu ugovornu stranu iako uopće nije bilo temelja za takvo povjerenje imajući na umu da ugovor sklapa sa sebi potpuno nepoznatom stranom osobom i to posredstvom također njoj do tada nepoznate osobe a dodatno što je u ugovoru napisano da se zajam daje za financiranje ulaganja u poslovne svrhe zajmoprimca a pogotovo nakon što je sama DV u Prijavi od 17.5.2012., između ostalog navela "… Da bi tog čovjeka RV istovremeno pozvali da potpišemo taj za mene neugodno iznenađujući iznos kredita. Kao veliko iznenađenje da kredit ne daje kreditni ured Tetraedar. U tom trenutku od šoka niti sam imala snage a ni moći za bilo kakvu reakciju. Mozak mi je bio blokiran. Pretvorila sam se u beživotnu osobu od šoka. Izlaskom iz ureda nestali su pod izgovorom da im se jako žuri i nisam mogla zatražiti bilo kakvo objašnjenje. Kad sam došla kući uočila sam na uplatnici od 16.1.2012. pečat nepoznate firme nekakve Startosfer iz Varaždina koji je HV ispunio i ovjerio pečatom te me zamolio za potpis, potpisala sam i ugovor s kreditorom navodnim FV. Čudno je što je to fizička a ne pravna osoba. U članku 5 Ugovora stoji da se plaća anuitet na žiro račun koji su mi odbili dati te ja moram plaćati običnom poštanskom uplatnicom onako kako mi je ispunila gdjica Š, a to izisku je daljnje veće troškove ….".

26. Uslijed toga, a s obzirom na okolnosti zaključenja Ugovora, navode prednika tužitelja da nije zaprimila u Ugovoru navedeni iznos novca, sud nalazi da je Ugovor o zajmu zaključen između prednika tužitelja i 1. tuženika ništetan, a u smislu odredbe čl. 329. st. 1. ZOO-a.

27. Kako je iz Ugovora o ustupu tražbine od 21. lipnja 2016. vidljivo da je isti sklopljen između tuženika pod 1), kao cedenta i tuženika pod 2), kao cesionara, a kojim je na tuženika pod 2) prenesena upravo tražbina iz Ugovora o zajmu od 16. siječnja 2012., a utvrđeno je da je navedeni Ugovor o zajmu ništetan, to sud zaključuje kako je ništetan i predmetni Ugovor o ustupu tražbine, jer se ništetna tražbina ne može valjano prenijeti na treću osobu, slijedom čega je pozivom na odredbu čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) te je prihvaćen i taj dio tužbenog zahtjeva.

28. Sud nadalje zaključuje da 1. tuženiku koji je bio prisutan prilikom potpisivanja Ugovora nije moglo ostati nepoznato da je prednica tužitelja u stanju narušenog zdravlja, nedovoljno iskusna i lakomislena, na koji način je "u šoku" i pristupila potpisivanju Ugovora prihvaćanjem svih njihovih izmjena. Sud smatra da je dovoljna svijest onog tko je sudjelovao u nastanku ugovora, u konkretnom slučaju tuženika i djelatnika kreditnog ureda uz posredovanje kojeg je ugovor sklopljen, o nedovoljnom iskustvu i lakomislenosti prednika tužitelja da bi Ugovor bio ništetan, a što nedvojbeno proizlazi i iz činjenice da su brojne osobe, između ostalih i djelatnici kreditnih ureda osuđeni zbog kaznenog djela zaključivanjem lihvarskog ugovora zbog toga što su iskorištavajući nuždu druge osobe ugovorili za sebe ili drugoga imovinsku korist koja je u očitom nesrazmjeru s onim što je na temelju ugovora dano, a da su se nakon što je pokrenut kazneni postupak protiv tuženika oštećenici javljali u ured javne bilježnice Marije Grozdanić - Dekleva i deponirali ostatak primljenog zajma da im ne ide kamata.

29. Prema odredbi čl. 346. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZV) založno pravo prestaje kad prestane cijela njime osigurana tražbina i sve sporedne tražbine, kamata i troškova, ako nije što drugo zakonom određeno.

30. Kako je ovom presudom utvrđeno da je Ugovor o zajmu ništetan te da je posljedično tome i Ugovor o ustupu ništetan to je samim time prestala tražbina iz Ugovora o zajmu. Kako uslijed toga nema osigurane tražbine time je prestalo i založno pravo kojim je ta tražbina osigurana.

31. Slijedom svega navedenog, prihvaćen je tužbeni zahtjev i navedeni Ugovor o zajmu i Ugovor o ustupu su ništetni, te je i prihvaćen zahtjev kojim je zatraženo brisanje upisa založnog prava na predmetnoj nekretnini u korist tuženika jer je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora, u smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a.

32. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, te je tužitelju priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 250,00 eura, za sastav podneska od 5.9.225. u iznosu od 250,00 eura, za sastav podneska od 15.10. u iznosu od 250,00 eura, zastupanje na ročištu 8.9.2025. u iznosu od 250,00 eura, zastupanje na ročištu 8.12.2025. u iznosu od 250,00 eura, zastupanje na ročištu 9.3.2026 . u iznosu od 125,00 eura, (50% procesna pitanja) zastupanje na ročištu 13.4.2026. u iznosu od 62,50 eura, (ročište odgođeno prije upuštanja u raspravljanje), zastupanje na ročištu 15.6.2026 u iznosu od 250,00 eura, što ukupno iznosi 1.687,50 eura.

Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 26,55 eura i sudske pristojbe na presudu u iznosu 110,00 eura , što sveukupno iznosi 1.824,05 eura.

33. Odluka o visini kamatne stope temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO, a tužiteljicama zatezna kamata pripada od dana donošenja ove presude pa do isplate, sukladno odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, 131/2020., 114/2022. i 6/2024 ., - dalje: OZ).

34. Stoga je odlučeno kao u izreci presude.

U Ogulinu 13. srpnja 2026.

Sudac

Blaženka Glad

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pisano, u 3 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana, računajući od dana objave ove presude. Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem je ova presuda objavljena. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude i rješenja.

Dostaviti:

1. Mario Maravić, odvjetnik u OD Maravić&Maravić u Ogulinu

2. Marko Krpan, odvjetnik u OD Krpan & Partneri d.o.o. iz Zagreba

3. GVK, [adresa],CA 90012, 930 Figueroa Terrace 723