REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Poslovni broj: P-4312/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovoga suda Josi Puljiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, kojeg zastupa punomoćnica Jelena Šarić Vrdoljak, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika OM iz [adresa], s boravištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene dana 27.svibnja 2026. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu odluke dana 13.srpnja 2026.,

p r e s u d i o j e:

I. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju u roku od 15 dana iznos od 1.756,80 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

-na iznos od 10,03 EUR od 22. prosinca 2021. do isplate,

-na iznos od 10,03 EUR od 22. siječnja 2022. do isplate,

-na iznos od 0,44 EUR od 25. veljače 2022. do isplate,

-na iznos od 10,11 EUR od 29. veljače 2022. do isplate,

-na iznos od 10,11 EUR od 22. ožujka 2022. do isplate,

-na iznos od 10,11 EUR od 22. travnja 2022. do isplate,

-na iznos od 10,11 EUR od 22. svibnja 2022. do isplate,

-na iznos od 10,11 EUR od 22. lipnja 2022. do isplate,

-na iznos od 10,11 EUR od 22. srpnja 2022. do isplate,

-na iznos od 3,72 EUR od 1. rujna 2022. do isplate,

-na iznos od 9,04 EUR od 6. listopada 2022. do isplate,

-na iznos od 9,04 EUR od 6. studenoga 2022. do isplate,

-na iznos od 10,17 EUR od 6. prosinca 2022. do isplate,

-na iznos od 12,89 EUR od 6. siječnja 2023. do isplate,

-na iznos od 13,47 EUR od 3. ožujka 2023. do isplate,

-na iznos od 12,75 EUR od 7. ožujka 2023. do isplate,

-na iznos od 12,03 EUR od 6. travnja 2023. do isplate,

-na iznos od 10,01 EUR od 6. svibnja 2023. do isplate,

-na iznos od 9,54 EUR od 6. lipnja 2023. do isplate,

-na iznos od 9,76 EUR od 6. srpnja 2023. do isplate,

-na iznos od 12,29 EUR od 1. rujna 2023. do isplate,

-na iznos od 12,18 EUR od 6. rujna 2023. do isplate,

-na iznos od 9,05 EUR od 6. listopada 2023. do isplate,

-na iznos od 9,05 EUR od 7. studenoga 2023. do isplate,

-na iznos od 1.189,88 EUR od 2. prosinca 2023. do isplate,

-na iznos od 10,16 EUR od 6. prosinca 2023. do isplate,

-na iznos od 22,56 EUR od 16. prosinca 2017. do isplate,

-na iznos od 28,55 EUR od 16. siječnja 2018. do isplate,

-na iznos od 3,78 EUR od 1. ožujka 2018. do isplate,

-na iznos od 26,20 EUR od 22. veljače 2018. do isplate,

-na iznos od 26,20 EUR od 22. ožujka 2018. do isplate,

-na iznos od 26,20 EUR od 22. travnja 2018. do isplate,

-na iznos od 12,10 EUR od 22. listopada 2019. do isplate,

-na iznos od 10,33 EUR od 5. prosinca 2019. do isplate,

-na iznos od 10,33 EUR od 22. prosinca 2019. do isplate,

-na iznos od 10,33 EUR od 22. siječnja 2020. do isplate,

-na iznos od 0,92 EUR od 14. veljače 2020. do isplate,

-na iznos od 10,33 EUR od 24. lipnja 2020. do isplate,

-na iznos od 10,33 EUR od 22. srpnja 2020. do isplate,

-na iznos od 10,25 EUR od 22. kolovoza 2020. do isplate,

-na iznos od 10,25 EUR od 22. rujna 2020. do isplate,

-na iznos od 10,25 EUR od 22. listopada 2020. do isplate,

-na iznos od 10,25 EUR od 22. studenoga 2020. do isplate,

-na iznos od 10,25 EUR od 22. prosinca 2020. do isplate,

-na iznos od 10,25 EUR od 22. siječnja 2021. do isplate,

-na iznos od 0,37 EUR od 18. veljače 2021. do isplate,

-na iznos od 10,11 EUR od 23. veljače 2021. do isplate,

-na iznos od 10,11 EUR od 23. ožujka 2021. do isplate,

-na iznos od 10,11 EUR od 22. travnja 2021. do isplate,

-na iznos od 10,03 EUR od 22. rujna 2021. do isplate,

-na iznos od 10,03 EUR od 22. listopada 2021. do isplate,

-na iznos od 10,03 EUR od 23. studenoga 2021. do isplate,

-na iznos od 0,15 EUR od 9. studenoga 2024. do isplate,

-na iznos od 0,01 EUR od 9. studenoga 2024. do isplate, s tim da zatezne kamate teku do 31.prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnične troškove u iznosu od 1.132,72 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 13.srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.Tužbom podnesenom ovom sudu dana 8.11.2024. tužitelj zahtijeva od tuženika isplatu iznosa od 1.756,80 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, s osnove neplaćene naknade za isporučenu električnu energiju na mjernom mjestu na adresi [adresa], za razdoblje od 16. prosinca 2017. do 1. prosinca 2023.

Tužitelj je u tužbi, a potom i u podnescima od 23.9.2025. i od 17.2.2026. tvrdio sljedeće: da je tuženik kao vlasnik nekretnine na adresi [adresa], obveznik podmirenja dugova za isporučenu električnu energiju; da je tuženik 27.9.2023. podnio zahtjev za sklapanje ugovora o opskrbi kao novi vlasnik na predmetnom mjernom mjestu; da se tužbom ne potražuju iznosi evidentirani na ugovornom kontu broj 2201401290, koji je bio vođen izravno na tuženikovo ime i koji je bio predmetom više ranijih ovršnih postupaka, već isključivo iznosi s konta 2201401326 koji je glasio na ime njegova prednika pok. ČM; da je tuženik imao pravo prigovora na svaki ispostavljeni račun, ali prigovor nije podnio, te da je konačni račun od 16.11.2023. u iznosu od 1.189,88 EUR izdan sukladno stvarnom očitanju brojila prigodom promjene kupca, za razliku od prethodnih računa koji su bili temeljeni na procjeni potrošnje.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu i na ročištu od 5. veljače 2026. naveo sljedeće: da je u kontinuitetu živio u inozemstvu od 1992. sve do siječnja 2024. te nije bio upoznat s dugovanjem; da je povratkom u Hrvatsku i otvaranjem bankovnog računa saznao za dugovanje i od tada mu je tužitelj po raznim ovrhama iz 2019. do 2024. s računa skinuto ukupno 8.334,35 EUR, uključujući i iznos od 1.477,43 EUR naplaćen u postupku Ovrv-26656/2023 dana 12. kolovoza 2024.; da od početka 2024. uredno plaća struju; da sadašnja tužba nema osnove i zahtijeva provjeru ukupne potrošnje i njezine veze s naplaćenim ovrhama; da drži mogućim da bi njegov dug bio negdje oko 500,00 EUR, ali da osporava iznos od 1.189,88 EUR jer je u postupku br. Ovrv- 26656/2023 naplaćen iznos od „preko 1.400,00 EUR zajedno sa sudskim troškovima“.

3.U dokaznom postupku je izveden dokaz pregledom pisane dokumentacije u spisu koja će biti navedena u nastavku obrazloženja te spisa ovog suda br. Ovrv- 26656/2023.

3.1.Tužbeni zahtjev je osnovan.

4.Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za isporučenu električnu energiju. Mjerodavne su niže citirane odredbe Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO) te Zakona o tržištu električne energije (Narodne novine broj 111/21, dalje: ZTEE).

4.1.U postupku je sporna osnova i visina potraživanja.

5.U postupku je utvrđeno sljedeće:

Iz izvatka iz zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], ZU 11438 (list 67-68) proizlazi da je tuženik PM uknjižen kao isključivi vlasnik nekretnine na adresi [adresa]. Iz rješenja javnog bilježnika Vedrane Bilan br. O-2001/10 od 2. kolovoza 2010. razvidno je da se iza pok. ČM ostavinska rasprava nije provela zbog nedostatka imovine, te da je tuženik bio jedan od zakonskih nasljednika pozvanih na nasljeđivanje. Nekretnina je, dakle, prešla u vlasništvo tuženika očito prije 28.5.2010., tj. dana smrti njegovog oca ČM, a kad se uzme u obzir stanje u povijesnom izvatku iz zemljišne knjige, može se zaključiti da je od 15.10.2007. tuženik isključivi vlasnik te nekretnine.

5.1.Iz izjave tuženika od 27. rujna 2023. (list 39-43) proizlazi da je tuženik sam zatražio da se na obračunskom mjernom mjestu na adresi [adresa], navede kao krajnji kupac te je tom prigodom podnio zahtjev da se sklopi ugovor o opskrbi. Ovom izjavom tuženik je priznao da je vlasnik i korisnik predmetnog mjernog mjesta, a samim time je i postao obveznik podmirenja dospjelih dugova prema opskrbljivaču. Uostalom, tuženik je pasivno legitimiran u utuženom razdoblju kako zbog činjenice da je od 2007. vlasnik nekretnine, tako i zbog toga jer je smrću njegovog oca priključak koji je glasio na očevo ime po sili zakona pripao tuženiku kao njegovom zakonskom nasljedniku i stoga je tuženik preuzeo sve obveze tog kupca, uključujući dospjele neplaćene obveze za isporučenu električnu energiju. Ovu obvezu tuženik je i faktično priznao sklapanjem novog ugovora o opskrbi 27. rujna 2023.

5.2.Iz izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja za ugovorni konto broj 2201401326 (evidentirani kupac ČM, adresa [adresa]) proizlazi dugovanje u ukupnom iznosu od 1.756,80 EUR, i to za neplaćene račune električne energije u razdoblju od 15. prosinca 2017. do 15. studenoga 2023., kao i konačni obračun po promjeni kupca iz studenoga 2023. u iznosu od 1.189,88 EUR. Spisu priloženi računi po iznosima i datumima dospijeća sukladni su sadržaju izvoda iz poslovnih knjiga. Tuženik nije dostavio nikakav dokaz da je na ispostavljene račune prije pokretanja ovog postupka uložio prigovor, a takva mogućnost bila je navedena na svakom računu. Nije zatražio očitanje mjerila ni izvanredni obračun. U odsustvu prigovora, dugovanje evidentirano u poslovnim knjigama tužitelja smatra se priznatim (slično i VSRH: Rev-924/07, Revt-51/09, Rev-x-100/10).

5.3.Konačni račun broj 2201401326-231020-4 od 16. studenoga 2023. u iznosu od 1.189,88 EUR predstavlja konačni obračun električne energije koji je izdan prigodom promjene kupca na mjernom mjestu. Prema navodima iz podneska tužitelja od 17. veljače 2026., navedeni račun izdan je temeljem stvarnog očitanja brojila, za razliku od prethodnih računa koji su bili temeljeni na procjeni potrošnje jer je tuženik kao vlasnik nekretnine bio u inozemstvu i nije bio dostupan za redovita očitanja. Tuženik nije osporio tu tvrdnju nikakvim dokazom. Naprotiv, sam je u odgovoru na tužbu potvrdio da je neprekidno boravio u inozemstvu od 1992. do 2024. te nije bio upoznat sa dugovanjem, dakle ni potrošnjom. Ta izjava u potpunosti objašnjava kumulaciju duga i konačni visoki iznos obračuna po stvarnom očitanju. Tuženik nije ponudio nikakav alternativan obračun niti je od nadležnog operatora sustava zatražio provjeru ispravnosti mjernih podataka.

5.4.Nadalje, prigovor tuženika je bio i da se predmetno potraživanje preklapa s potraživanjem koje je već naplaćeno ovrhom u postupku br. Ovrv-26656/2023. Sud je radi provjere osnovanosti tog prigovora izveo dokaz pregledom elektroničkog spisa br. Ovrv-26656/2023 na ročištu od 27. svibnja 2026.

Pregledom sadržaja ovršnog spisa Ovrv-26656/2023 (rješenje o ovrsi javnog bilježnika Ane Romac, prijedlog za ovrhu, izvadak iz poslovnih knjiga) utvrđeno je da se navedeni ovršni postupak odnosi isključivo na ugovorni konto broj 2201401290, vođen na ime PM kao kupca. Iz priložene kartice analitičkog knjigovodstva za konto 2201401290 razvidno je da su svi u tom predmetu navedeni iznosi (ukupno 1.083,17 EUR) dugovanja s konta 2201401290, za razdoblje od lipnja 2022. do srpnja 2023. Zajedno s troškovima ovrhe od 211,56 EUR, rješenjem o ovrsi od 19. prosinca 2023. određena je naplata. Navedeno rješenje postalo je pravomoćno i ovršno dana 3. travnja 2024.

Nasuprot tome, tužbeni zahtjev u ovom predmetu temelji se na ugovornom kontu broj 2201401326, koji je tužitelj vodio na ime pok. ČM, kao prijašnjeg vlasnika mjernog mjesta. Radi se dakle o dvama različitim ugovornim kontima koji odgovaraju dvama odvojenim skupinama računa, te ne postoji nikakvo preklapanje između potraživanja u ovom sporu i potraživanja naplaćenog u ovršnom predmetu Ovrv-26656/2023. Dakle, prigovor tuženika glede dvostruke naplate stoga nije osnovan.

6.Kako tuženik nije dokazao da je podmirio predmetne račune, to bi temeljem čl.9.ZOO trebao platiti tužitelju 1.756,80 EUR.

6.1.Što se tiče zateznih kamata, prema čl.29.ZOO iste se plaćaju kad dužnik padne u zakašnjenje tj. ne plati u roku.

Budući da tuženik nije platio račune u roku tj. do dana dospijeća računa, to su zatezne kamate dosuđene od prvog dana nakon dospijeća svakog pojedinog računa pa do dana isplate.

7.Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl.154.st.1. i čl.151.st.3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) i na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23, dalje: OT).

Tužitelju je priznato: po 100 bodova za sastav tužbe i podneska od 23.9.2025. te za ročišta od 5.2.2026. i 27.5.2026. što zbrojeno, nakon pretvaranja bodova u eure i uvećanja za PDV od 25% iznosi 1.000,00 EUR. Kad se doda i 66,36 EUR na ime tužbe i isti iznos pristojbe presude dobije se iznos od 1.132,72 EUR.

U Splitu, 13.srpnja 2026.

S U D A C

Joso Puljić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

-pun.tužitelja

-tuženiku