Poslovni broj: Us I-2674/2025-11

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Leandri Mojtić sucu pojedincu te zapisničarki Milki Škaro Grozdanić, u upravnom sporu tužitelja BOWA DUBROVNIK d.o.o. Zagreb, Ulica Tadije Smičiklasa 18, OIB: 66871312228, kojeg zastupa opunomoćenik Maro Mihočević odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mihočević & Bajs d.o.o. u Zagrebu, Smičiklasova 18/III, protiv tuženika Državnog inspektorata, središnjeg ureda, Sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Ulica Pavla Šubića 29, OIB: 33706439962, u predmetu zabrane obavljanja gospodarske djelatnosti, nakon održane usmene i javne rasprave zaključene 12. lipnja 2026., a objavljene 13. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja Državnog inspektorata, središnjeg ureda, Sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-334-01/23-02/25, URBROJ: 443-01-16-01-25-2 od 9. rujna 2025., kao i poništenje rješenja turističkog inspektora Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u Dubrovniku, KLASA: UP/I-334-01/23-02/541, URBROJ: 443-02-03- 14-23-1 od 23. kolovoza 2023., kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Državnog inspektorata, središnjeg ureda, Sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-334-01/23-02/25, URBROJ: 443-01-16-01-25-2 od 9. rujna 2025., odbijena je žalba trgovačkog društva BOWA DUBROVNIK d.o.o. Zagreb, ovdje tužitelja, izjavljena protiv rješenja turističkog inspektora Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u Dubrovniku, KLASA: UP/I-334-01/23-02/541, URBROJ: 443-02-03-14-23-1 od 23. kolovoza 2023.

2. Citiranim prvostupanjskim rješenjem turističkog inspektora Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u Dubrovniku, KLASA: UP/I-334-01/23- 02/541, URBROJ: 443-02-03-14-23-1 od 23. kolovoza 2023., u točki 1. izreke rješenja zabranjeno je ugostitelju BOWA DUROVNIK d.o.o. za ugostiteljstvo i turizam, putnička agencija sa sjedištem u [adresa], daljnje obavljanje ugostite ljske djelatnosti suprotno izdanom Rješenju nadležnog upravnog tijela KLASA: UP/I-335- 02/18-02/110, URBROJ: 2117-03-02-18-2, u objektu konoba BOWA, Suđurađ, Paldjena 3 i to:

- usluživanje jela, pića i napitaka na dodatnih 40 konzumnih mjesta koja nisu obuhvaćena rješenjem nadležnog upravnog tijela,

- pripremanja jela u prostoru za pripremu jela na otvorenom (roštilj) koji nije obuhvaćen rješenjem nadležnog upravnog tijela,

- pripremanje pića i napitaka u još jednom točioniku na otvorenom koji nije obuhvaćen rješenjem nadležnog upravnog tijela,

do otklanjanja nepravilnosti, odnosno do ishođenja rješenja nadležnog ureda o ispunjavanju minimalnih uvjeta za dodatna konzumna mjesta za usluživanje na otvorenom (terasi), prostor za pripremu jela na otvorenom (roštilj) i točionik na otvorenom.

Točkom 2. izreke rješenja određeno je da je rok izvršenja radnji iz točke 1. ove izreke jedan dan od dana dostave ovog rješenja stranci, dok je točkom 3. izreke rješenja određeno da žalba protiv ovog rješenja ne odgađa izvršenje rješenja.

3. Protiv osporavanog rješenja tužitelj je pravodobno podnio tužbu Upravnom sudu u Zagrebu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava te zbog povrede odredbi upravnog postupka. Tužitelj u tužbi opisuje kronologiju predmetne upravne stvari te u bitnom navodi:

- da je Rješenjem Ureda državne uprave u Dubrovačko-neretvanskoj županiji KLASA: UP/I-335-02/18-02/110, URBROJ: 2117-03-02-18-2 od 13. travnja 2018. godine, izdanom tužitelju, u toč. 1. izreke utvrđen nastavak obavljanja ugostiteljske djelatnosti u ugostiteljskom objektu vrste: KONOBA, naziva „BOWA“ u Suđurđu, Pakljena 3, u kojem je već obavljana ugostiteljska djelatnost iste vrste temeljem rješenja KLASA: UP/I-335-02/11-02/77, URBROJ: 2117-03/3-11-4 od 10.6.2011. godine;

- da je u toč. 2. izreke određeno da će ugostiteljski objekt poslovati po nazivom konoba „BOWA“, a sastoji se od: točionika, priručnog prostora za čuvanje hrane i pića, prostora za pripremanje jela, zahoda za goste koji se sastoji od prostorije u kojoj je zahodska školjka i prostorije u kojoj je umivaonik i pisoar koji je od zahodske kabine i umivaonika dijelom odvojenom odgovarajućom vizualnom pregradom, zahoda za zaposleno osoblje s jednom zahodskom kabinom i predprostorom s umivaonikom s tekućom toplom i hladnom vodom, da će ugostiteljski objekt poslovati sezonski na Suđurđu, Pakljena 3, da ima natkriveni prostor za usluživanje na otvorenom ukupne površine 100 m2, kapaciteta za ukupno 72 konzumna mjesta, u skladu s čl. 54. st. 7. Pravilnika.

- da je Rješenjem od 10. lipnja 2011. godine, spomenutim u citiranom rješenju od 13. travnja 2018. godine, ranijim ugostiteljima koji su obavljali ugostiteljsku djelatnost na prostoru današnje konobe „BOWA“, utvrđeno da „Ugostiteljski objekt posluje sezonski – na Suđurđu, Pakljena 3 te ima prostor za usluživanje na otvorenom ukupne površine 100 m2, kapaciteta za ukupno 72 konzumna mjesta, u skladu s čl. 54. st. 7. Pravilnika.“

- da je u skladu s navedenim rješenjima tužitelj 2023. godine i nakon toga obavljao ugostiteljsku djelatnost na 100 m[2] vanjske površine, na ukupno 72 konzumna mjesta;

- da navedena dva rješenja iz 2011. i 2018. godine ne sadrže grafički prikaz iz kojeg bi bilo vidljivo na što se točno odnosi 100 m2 površine i gdje se točno nalaze 72 konzumna mjesta na kojima je tužitelju dopušteno obavljanje ugostiteljske djelatnosti. Međutim, u vrijeme izdavanja rješenja iz 2018. godine prostor za obavljanje ugostiteljske djelatnosti s ukupno 72 konzumna mjesta obuhvaćao je prostor ispred prostorije za pripremu jela - terasu i prostor kabana koje su se u to vrijeme nalazile na istom mjestu gdje i danas, što da je razvidno iz ortofoto snimke izrađene 2017./2018. godine. Da je uredujući službenik nadležnog tijela koje je izdalo rješenje iz 2018. godine obišao sav prostor na kojem su se nalazila konzumna mjesta, dakle i terasu i kabane, te da je tužitelju rješenjem iz 2018. godine dopustio obavljanje ugostiteljske djelatnosti i na terasi i u kabanama. Da je tužitelj ugostiteljsku djelatnost obavljao sukladno rješenju iz 2018. godine u vrijeme izdavanja pobijanog prvostupanjskog rješenja.

3.1. Nadalje navodi da je iz obrazloženja pobijanog prvostupanjskog rješenja, razvidno da prostor za usluživanje koji se nalazi ispred prostorije za pripremu jela može primiti najviše 30 gostiju, što znači da se preostala 42 konzumna mjesta nalaze van tog prostora – u kabanama, koje su također obuhvaćene rješenjem iz 2018. godine. Obzirom na to, da je potpuno nejasno u odnosu na koja konzumna mjesta se odnosi zabrana izrečena prvostupanjskim pobijanim rješenjem. Da je stoga izreka prvostupanjskog rješenja u cijelosti paušalna te podložna arbitrarnom tumačenju i izvršenju jer da bi tuženik mogao zapečatiti bilo kojih 40 konzumnih mjesta (na terasi ili u kabanama) iako su ta mjesta postojala u vrijeme izdavanja rješenja iz 2018. godine i dozvola za obavljanje ugostiteljske djelatnosti se odnosi na njih, a koja nejasnoća i pravna nesigurnost da nisu otklonjeni ni drugostupanjskim rješenjem. Štoviše, da je tuženik 15. listopada 2025. godine proveo izvršenje pobijanog prvostupanjskog rješenja te da je tužitelju zapečatio stolove i dijelove ugostiteljskog objekta koji su bili obuhvaćeni rješenjem nadležnog tijela od 13. travnja 2018. godine, čime da je tužitelju onemogućio obavljanje ugostiteljske djelatnosti u okviru minimalnih tehničkih uvjeta koji su mu izdani tim rješenjem. Nadalje navodi da prije donošenja prvostupanjskog rješenja od 23. kolovoza 2023. godine tuženik nije izvršio izmjeru po ovlaštenom vještaku geodetske struke kojom bi se utvrdilo da tužitelj ugostiteljsku djelatnost obavlja na vanjskom prostoru većem od 100 m[2] , niti da je na bilo koji način dokumentirao i dokazao navode da tužitelj obavlja ugostiteljsku djelatnost na više od 72 konzumna mjesta, da koristi vanjski roštilj i drugi točionik na otvorenom. Da nije izveo dokaze kojima bi na razini vjerojatnosti, a kamoli izvjesnosti (koja razina se zahtijeva) utvrdio da tužitelj ugostiteljsku djelatnost obavlja suprotno rješenju nadležnog tijela od 13. travnja 2018. godine i da se 40 konzumnih mjesta obuhvaćenih pobijanim prvostupanjskim rješenjem ne nalaze unutar dozvoljene površine od 100 m[2] i unutar dopuštena 72 konzumna mjesta. U protivno, da je tuženik uzeo u obzir stanje na terenu i proveo odgovarajuće dokaze, da bi utvrdio da 72 konzumna mjesta ne mogu stati na terasu koja je na prvoj fotografiji (foto 1) ispod tende s natpisom BOWA, a na drugoj fotografiji (foto 2) prikazana s bočne strane već da tuženik pobijano prvostupanjsko rješenje isključivo temelji na citiranoj izjavi ranijeg zakonskog zastupnika tužitelja, sadržaj kojeg citata ne odgovara stvarnom sadržaju izjave, a što da je isticano i u žalbi te predlagano saslušanje GD, tadašnjeg zakonskog zastupnika tužitelja temeljem čl. 113. st. 3. Zakona o općem upravnom postupku (u nastavku: ZUP), a koji prijedlog da nije prihvaćen radi čega daje činjenično stanje ostalo neutvrđeno.

3.2. U odnosu na navod tuženika sadržan na str. 10. drugostupanjskog rješenja da je zapisnik, u kojem je sadržana izjava ranijeg zz tužitelja, javna isprava i da dokazuje ono što se njime utvrđuje ili potvrđuje, tužitelj ukazuje da je predmnijeva o istinitosti sadržaja javne isprave oboriva i da se može dokazivati suprotno. Nadalje navodi da tuženik prilikom donošenja pobijanih rješenja utvrdio da se u svakoj od kabana nalazi po 10 konzumnih mjesta, iako da u vrijeme provođenja inspekcijskog nadzora kod tužitelja nije bilo 10 gostiju u kabanama da bi se moglo zaključiti da tužitelj uslužuje 10 gostiju u istima. Da je na službenoj internetskoj stranici tužitelja bila oglašena ponuda da cijena korištenja kabane s all inclusive uslugom za 1 -4 osobe iznosi 850,00 EUR. Da u ponudi nije bilo predviđeno usluživanje više od 4 gosta u kabanama te da je tužitelj uz žalbu protiv prvostupanjskog rješenja dostavio izlist navedene ponude. Stoga, da je potpuno nejasno kako je tuženik došao do brojke od 10 konzumnih mjesta u svakoj od kabana. Konačno, da u vrijeme provođenja inspekcijskog nadzora kod tužitelja nije bilo 112 gostiju da bi tuženik imao osnove za zaključak kako tužitelj obavlja ugostiteljsku djelatnost na 112 konzumnih mjesta, da koristi vanjski roštilj i dodatni točionik. Slijedom navedenog, da nije bilo osnove za donošenje pobijanog prvostupanjskog rješenja jer da je za primjenu čl. 43. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, temeljem kojeg je doneseno navedeno rješenje, nužno da se na razini izvjesnosti utvrdi kako ugostitelj obavlja ugostiteljsku djelatnost suprotno izdanom rješenju nadležnog upravnog tijela, odnosno Ministarstva, a koje utvrđenje na toj razini dokazivanja da je u konkretnom slučaju izostalo. Da se drugostupanjsko tijelo nije očitovalo o žalbenim navodima tužitelja u pogledu toga da je rok za izvršenje rješenja bio 1 dan, čime je tuženik povrijedio načelo razmjernosti regulirano u čl. 6. i 145. ZUP-a, te da rješenje nije obrazloženo u skladu s odredbom čl. 98. st. 5. ZUP-a radi čega da su i prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje u cijelosti nezakoniti, radi čega je predložio da ih Sud presudom poništi te da tuženiku naloži da tužitelju naknadi trošak.

4. Upravni sud u Zagrebu se svojim rješenjem posl. br. Us I-4260/2025-2 od 30. listopada 2025. oglasio mjesno nenadležnim te predmet ustupio Upravnom sudu u Splitu kao stvarno i mjesno nadležnom sudu.

5. Predmet je kod ovog suda zaprimljen 29. listopada 2025. te zaveden pod poslovnim brojem Us I-2674/2025.

6. Tuženo tijelo je u svom odgovoru na tužbu od 31. prosinca 2025. osporilo tužbene navode tužitelja te je u cijelosti ustrajalo u navodima i razlozima sadržanim u obrazloženju osporavanog rješenja, predlažući da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

7. Podneskom od 7. svibnja 2026. tužitelj se očitovao na navode tuženika iz odgovora na tužbu te je ustrajao u navodima tužbe. Istovremeno je naveo da obavještava sud da je 30. travnja 2026. godine ishodio minimalne tehničke uvjete za dodatnih 70 konzumnih mjesta, za vanjsko ognjište roštilj i za dodatni jedan točionik čime je otpao zakonski osnov iz čl. 43. st. 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti za izrečenu zabranu. Također je naveo da je Rješenjem tuženika od 28. srpnja 2025. godine,

pod toč. 1. izreke utvrđeno je da je rješenje tuženika od 23. kolovoza 2023. godine postalo izvršno 25. kolovoza 2023. godine, a rješenje od 21. srpnja 2025. godine izvršno 22. srpnja 2025. godine,

pod toč. 2. izreke odlučeno je da će rješenje biti izvršeno neposrednom prisilom, odnosno pečaćenjem na način da će se samoljepljivom trakom s oznakom Državnog inspektorata i grbom Republike Hrvatske zapriječiti ulaz sa svih strana u drvene objekte naziva „kabana“ na svim prostorima za usluživanje na otvorenom obuhvaćenim izvršnim rješenjima, onemogućiti korištenje točionika i otvorenog roštilja na dan 31. srpnja 2025. godine s početkom u 11:30 sati, odnosno ukoliko se rješenje iz objektivnih razloga od strane tuženika neće moći izvršiti navedenog dana, isto će se izvršiti 1. kolovoza 2025. godine s početkom izvršenja u 11:30 sati,

pod toč. 3. izreke naloženo je tužitelju da isprazni prostore i uređaje koji su predmet izvršenja ovog rješenja od svih namirnica koje bi se za vrijeme privremene obustave poslovanja mogle pokvariti, kao i da poduzme i osigura sve sigurnosne i druge mjere u predmetnim objektima, kao i opremi i sredstvima rada, kako ne bi došlo do bilo kakve štete (isključi struju, plin, vodu, osigura protupožarne mjere i sl.), dok je pod toč. 4. izreke odlučeno da žalba protiv ovog rješenja ne odgađa njegovo izvršenje. Da je Rješenjem o izvršenju od 31. srpnja 2025. godine, pod toč. I. izreke, odlučeno je da se mijenja toč. 2. izreke rješenja tuženika od 28. srpnja 2025. godine na način da izmijenjena točka glasi: „Rješenje će biti izvršeno neposrednom prisilom odnosno pečaćenjem počevši od 15. rujna 2025. godine i to na način da će se samoljepljivom trakom sa oznakom Državnog inspektorata i grbom Republike Hrvatske zapriječiti ulaz sa svih strana u drvene objekte naziva „kabana“ na svim prostorima za usluživanje na otvorenom obuhvaćenim izvršnim rješenjima te onemogućiti korištenje točionika i otvorenog roštilja.“

Da je Rješenjima tuženika od 23. kolovoza 2023. godine i 21. srpnja 2025. godine, koja su bila predmet izvršenja tužitelju zabranjeno obavljanje ugostiteljske djelatnosti na ukupno 131 konzumnom mjestu na zk.č.br. 1422 i 1423/1, obje k. o. [katastarska općina] do otklanjanja nepravilnosti, odnosno do ishođenja rješenja nadležnog ureda o ispunjavanju minimalnih uvjeta za dodatna konzumna mjesta za usluživanje na otvorenom (terasi), prostor za pripremu jela na otvorenom (roštilj) i točionik na otvorenom. Konkretno, rješenjem od 23. kolovoza 2023. godine zabranjeno je obavljanje ugostiteljske djelatnosti na 40 konzumnih mjesta, korištenje vanjskog ognjišta i još jednog (dodatnog) vanjskog točionika, a rješenjem od 21. srpnja 2025. godine zabranjeno je obavljanje ugostiteljske djelatnosti na 91 konzumnom mjestu. Da iz zapisnika o izvršenju rješenja tuženika od 31. srpnja 2025. godine, koji zapisnik je sastavljen 16. listopada 2025. godine, proizlazi da je navedeno rješenje izvršeno pečaćenjem dijela opreme konobe „BOWA“ u Uvali Vrbova, Suđurađ, Pakljena 3, i to: klupa i stolova u ukupno 9 kabana, vanjskog točionika, stolova i stolica ispred vanjskog točionika i otvorenog roštilja.

7.1. Dakle, da je cjelokupni ugostiteljski objekt zapečaćen čime da je tužitelju u cijelosti onemogućeno obavljanje ugostiteljske djelatnosti iako je isti imao dozvolu nadležnog tijela (rješenje nadležnog ureda državne uprave od 13. travnja 2018. godine) za obavljanje ugostiteljske djelatnosti na 72 konzumna mjesta na zk.č.br. 1422 k. o. [katastarska općina]. Stoga da tužitelj ovim putem u spis dostavlja rješenje Dubrovačko – neretvanske županije, Upravnog odjela za poduzetništvo, turizam i more KLASA: UP/ I- 335-02/26-02/90, URBROJ: 2117-08/11-26-03 od 30. travnja 2026. godine, a kojim rješenjem je utvrđeno da tužitelj ispunjava propisane minimalne uvjete za obavljanje ugostiteljske djelatnosti u prostoru za usluživanje na otvorenom, koji prostor, zajedno s točionikom i ognjištem ugostiteljskog objekta, obuhvaća dio kamene obale ispred zk.č.br. 1423/1 k. o. [katastarska općina], površine 60 m[2] sa 72 konzumna mjesta. Da navedeno rješenje predstavlja dopunu rješenja istog tijela KLASA: UP/I-335-02/18-02/110, URBROJ: 2117-03-02-18-2 od 13. travnja 2018. godine kojim je utvrđeno da tužitelj ispunjava uvjete za nastavak obavljanja ugostiteljske djelatnosti na 100 m[2] zk.č.br. 1422 k. o. [katastarska općina] i 72 konzumna mjesta koja se na toj površini nalaze te za korištenje točionika. Dakle, da je utvrđeno da tužitelj ispunjava minimalne tehničke uvjete za obavljanje ugostiteljske djelatnosti na 160 m[2] zk.č.br. 1423/1 i 1422, obje k. o. [katastarska općina], na ukupno 142 konzumna mjesta te da se ima pravo koristiti vanjskim ognjištem za pripremu jela te s dva točionika, što znači da tužitelj ima dozvolu za obavljanje ugostiteljske djelatnosti na svim zapečaćenim konzumnim mjestima i dijelovima ugostiteljskog objekta pa tako i na mjestima koja su obuhvaćena rješenjima koja su predmet osporavanja u ovom upravnom sporu. Da je donošenjem navedenog rješenja ispunjen uvjet uz koji je tuženik vezao zabrane iz rješenja od 23. kolovoza 2023. godine i 21. srpnja 2025. godine pa da više ne postoje uvjeti za daljnju zabranu obavljanja ugostiteljske djelatnosti. Da navedeno proizlazi iz čl. 43. st. 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti kojim je propisano da ako se u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi da se ugostiteljska djelatnost obavlja, odnosno pružaju ugostiteljske usluge suprotno izdanom rješenju nadležnog upravnog tijela, odnosno Ministarstva, turistički inspektor će po završetku inspekcijskog nadzora s utvrđenim činjenicama odlučnim za donošenje rješenja, donijeti i otpremiti stranci rješenje kojim će do otklanjanja utvrđenih nedostataka, odnosno nepravilnosti zabraniti pravnoj ili fizičkoj osobi daljnje obavljanje ugostiteljske djelatnosti, odnosno pružanje ugostiteljskih usluga, u dijelu u kojem se pružaju suprotno rješenju nadležnog upravnog tijela, odnosno Ministarstva danom temeljem članaka 20., 21., 22., 24., 25., 26., 34., 35. i 40. ovoga Zakona. Navedeno da također proizlazi iz čl. 43. st. 4. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti kojom je propisano ako je pravna ili fizička osoba otklonila nedostatke utvrđene rješenjem iz stavka 1. ovoga članka ili je iz drugog razloga prestala obveza izvršenja toga rješenja, turistički inspektor će po službenoj dužnosti u zapisniku o kontroli izvršenja rješenja navesti da je rješenje izvršeno.

8. Na ročištu koje je pred ovim sudom održano 12. lipnja 2026. zamjenik opunomoćenika tužitelja u cijelosti je ustrajao u navodima tužbe te svih zahtjeva i prijedloga u istoj te je neposredno u spis priložio Zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 3. lipnja 2026. te istakao da je u istome djelomično obustavljeno izvršenje pobijanog rješenja, međutim tužitelj smatra da je izvršenje pobijanog rješenja trebalo u cijelosti obustaviti s obzirom na ishođenje minimalno tehničkih uvjete iz rješenja od 2011. i 2012. godine te rješenja od 30. travnja 2026. godine, a koja rješenja su dostavljena u spis.

8.1. Opunomoćenik tuženika je ustrajao u navodima iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporavanog rješenja, ujedno ističući da je u trenutku donošenja osporavanog rješenja, rješenje doneseno na temelju utvrđenih činjenica i samim time nesporno.

9. Na temelju ocjene rezultata provedenog upravnog postupka koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja te izvedenih dokaza, Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja navedene i sadržane u tužbi (list 4-5 tužbe), kao suvišne, ocjenjujući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza.

10. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem spisa te dostavljenog spisa tuženog tijela, kao i svih isprava koje su istom priložene.

11. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

12. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženog tijela Državnog inspektorata, središnjeg ureda, Sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-334-01/23-02/25, URBROJ: 443-01-16-01-25-2 od 9. rujna 2025.

13. Među strankama je sporno je li turistički inspektor Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u Dubrovniku, trgovačkom društvu BOWA DUBROVNIK d.o.o., Dubrovnik pravilno i zakonito izrekao upravnu mjeru sadržanu u rješenju KLASA: UP/I-334-01/23-02/541, URBROJ: 443-02-03-14-23-1 od 23. kolovoza 2023.

14. Odredbom članka 4. stavka 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti („Narodne novine“, broj: 85/15, 121/16, 99/18, 25/19, 98/19, 32/20, 42/20, 126/21 – dalje u tekstu: ZUD) propisano je da je ugostiteljska djelatnost u smislu ovoga Zakona, pripremanje i usluživanje jela, pića i napitaka i pružanje usluga smještaja.

15. Odredbom članka 15. stavka 1. ZUD-a propisano je da za obavljanje ugostiteljske djelatnosti u ugostiteljskim objektima moraju biti ispunjeni minimalni uvjeti za vrstu glede uređenja i opreme ugostiteljskih objekata, usluga, kao i drugi uvjeti propisani ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju ovoga Zakona (dalje u tekstu: minimalni uvjeti).

16. Odredbom članka 19. stavka 1. ZUD-a propisano je da ugostitelj može obavljati ugostiteljsku djelatnost ako ishodi rješenje nadležnog upravnog tijela, odnosno Ministarstva da ugostiteljski objekt ispunjava uvjete propisane ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju ovoga Zakona.

17. Odredbom članka 20. stavka 1. ZUD-a propisano je da nadležno upravno tijelo, na zahtjev ugostitelja, rješenjem utvrđuje jesu li ispunjeni minimalni uvjeti za vrstu ugostiteljskih objekata koji se ne kategoriziraju te utvrđuje ispunjavanje uvjeta za posebni standard i dodjelu oznake kvalitete za ugostiteljske objekte iz skupina »Ostali ugostiteljski objekti za smještaj«, »Restorani« i »Barovi«.

18. Odredbom članka 42. stavka 2. ZUD-a propisan je inspekcijski nadzor nad provedbom ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona te pojedinačnih akata, uvjeta i načina rada nadziranih pravnih i fizičkih osoba koje provode nadležni turistički inspektori (dalje u tekstu: turistički inspektor) sukladno ovom Zakonu.

19. Odredbom članka 43. stavka 1. ZUD-a, propisano je ako se u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi da se ugostiteljska djelatnost obavlja, odnosno pružaju ugostiteljske usluge suprotno izdanom rješenju nadležnog upravnog tijela, odnosno Ministarstva, turistički inspektor će po završetku inspekcijskog nadzora s utvrđenim činjenicama odlučnim za donošenje rješenja, donijeti i otpremiti stranci rješenje kojim će do otklanjanja utvrđenih nedostataka, odnosno nepravilnosti zabraniti pravnoj ili fizičkoj osobi daljnje obavljanje ugostiteljske djelatnosti, odnosno pružanje ugostiteljskih usluga, u dijelu u kojem se pružaju suprotno rješenju nadležnog upravnog tijela, odnosno Ministarstva danom temeljem članaka 20., 21., 22., 24., 25., 26., 34., 35. i 40. ovoga Zakona, dok je odredbom stavka 3. istog članka ZUD-a propisano da žalba protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka ne odgađa izvršenje rješenja.

20. Odredbom članka 1. Pravilnika o razvrstavanju i minimalnim uvjetima ugostiteljskih objekata iz skupina „Restorani“, „Barovi“, „Catering objekti“ i „Objekti jednostavnih usluga“ („Narodne novine“, broj: 82/07, 82/09, 75/12, 69/13 i 150/14 – dalje u tekstu: Pravilnik) propisano je da se ovim Pravilnikom uređuje razvrstavanje i minimalni uvjeti koje moraju ispunjavati ugostiteljski objekti iz skupina »Restorani«, »Barovi«, »Catering objekti« i »Objekti jednostavnih usluga« (u daljnjem tekstu: ugostiteljski objekti), ugostiteljske usluge koje se moraju i mogu pružati u pojedinoj vrsti ugostiteljskog objekta, vrste ugostiteljskih objekata koje mogu biti klupskog tipa, te način utvrđivanja ispunjavanja minimalnih uvjeta za vrstu ugostiteljskog objekta.

21. Odredbom članka 5. stavak 1. točka 9. Pravilnika propisano je da se skupina »Barovi«, između ostalog, razvrstava u vrste ugostiteljskih objekata: Konoba – ugostiteljski objekt u kojem se pretežito uslužuju vino i rakija iz kraja u kojem je ugostiteljski objekt, te pripremaju i uslužuju karakteristična jela primorskog kraja, a mogu se usluživati i druga pića i pripremati i usluživati napici.

22. Odredbom člankom 54. stavka 1. Pravilnika propisano je da se u ugostiteljskom objektu usluživanje gostiju jelom, napicima i pićem obavlja u blagovaonici, prostoriji za usluživanje i prostoru za usluživanje na otvorenom.

23. Iz stanja i sadržaja spisa koji je ovom tijelu dostavljen uz odgovor na tužbu, razvidno je i kao nesporno utvrđeno:

- da je upravni postupak koji je prethodio donošenju ovdje osporavanog rješenja proveden po službenoj dužnosti nakon što je turistički inspektor Državnog inspektorata dana 22. kolovoza 2023. u poslovnim prostorijama ugostiteljskog objekta konoba „BOWA“ u Suđurđu, Pakljena 3, u nazočnosti GD, osobe ovlaštene za zastupanje tužitelja, obavio inspekcijski nadzor poslovanja tužitelja;

- da je u obavljenom inspekcijskom nadzoru izvršena kontrola poslovanja tužitelja sukladno odredbama ZUD-a, ZDI-a te Pravilnika;

- da je inspektor u postupku koji je prethodio donošenju prvostupanjskog rješenja, između ostalog, izvršio uvid u rješenje Ureda državne uprave u Dubrovačko- neretvanskoj županiji, KLASA: UP/I-335-02/18-02/110, URBROJ: 2117-03-02-18-2 od 13. travnja 2018. (dalje u tekstu: Rješenje UDU od 13. travnja 2018.) te je utvrdio da je (ovdje) tužitelju navedenim rješenjem odobren nastavak obavljanja ugostiteljske djelatnosti u ugostiteljskom objektu vrste konoba, naziva „BOWA“, koji se sastoji od točionika, priručnog prostora za čuvanje hrane i pića, prostora za pripremanje jela, zahoda za goste koji se sastoji od prostorije u kojoj je zahodska školjka i prostorije u kojoj je umivaonik i pisoar koji je od zahodske kabine i umivaonika dijelom odvojen odgovarajućom vizualnom pregradom, zahoda za zaposleno osoblje s jednom zahodskom kabinom i predprostorom s umivaonikom s tekućom toplom i hladnom vodom, te je navedenim rješenjem utvrđeno kako ugostiteljski objekt posluje sezonski na Suđurđu, Pakljena 3 ima natkriven prostor za usluživanje na otvorenom ukupne površine 100 m², kapaciteta za ukupno 72 konzumna mjesta sukladno odredbi članka 54. stavak 7. Pravilnika.

- da je inspektor tijekom inspekcijskog nadzora neposrednim opažanjem utvrdio da je tužitelj u ugostiteljskom objektu konoba „BOWA“ obavljao ugostiteljsku djelatnost suprotno Rješenju UDU-a od 13. travnja 2018., odnosno da je ugostiteljsku djelatnost usluživanja jela, pića i napitaka obavljao na dodatnih 40 konzumnih mjesta, pripremao jela u prostoru za pripremu jela na otvorenom (roštilj), pripremao pića i napitke u još jednom točioniku na otvorenom u predmetnom ugostiteljskom objektu, a koji nisu obuhvaćeni Rješenjem UDU-a, od 13. travnja 2018.;

- da iz Zapisnika od 22. kolovoza 2023. proizlazi da se ugostiteljska djelatnost obavljala na dva točionika (Rješenjem UDU od 13. travnja 2018. utvrđen je jedan točionik), hrana se pripremala u vanjskom roštilju (isti nije upisan u navedeno rješenje od 13. travnja 2018.), dok su se gosti usluživali na ukupno 112 konzumnih mjesta na prethodno navedenim lokacijama iako je rješenjem utvrđeno da ugostitelj ima prostor za usluživanje na otvorenom površine 100 m² sa 72 konzumna mjesta:

- da je osobi ovlaštenoj za zastupanje u skladu s odredbama članka 30. i 52. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09, 110/2) omogućeno da se izjasni o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje ove upravne stvari, a koje je inspektor utvrdio u inspekcijskom nadzoru dana 22. kolovoza 2023., te da je osoba ovlaštena za zastupanje izjavila da je zbog povećanog opsega posla postavljen dodatni (donji) točionik, te da je iz istog razloga postavljeno više konzumnih mjesta i vanjski roštilj, a koji Zapisnik je nakon toga i vlastoručno potpisao bez primjedbi;

- da je slijedom naprijed navedenih nespornih utvrđenja turistički inspektor donio rješenje KLASA: UP/I-334-01/23-02/541, URBROJ: 443-02-03-14-23-1 od 23. kolovoza 2023., kojim je zabranjeno ugostitelju BOWA DUROVNIK d.o.o., ovdje tužitelju, zabranjeno obavljanje ugostiteljske djelatnosti suprotno izdanom rješenju od

UDU od 13. travnja 2018., odnosno

- usluživanje jela, pića i napitaka na dodatnih 40 konzumnih mjesta koja nisu obuhvaćena rješenjem nadležnog upravnog tijela,

- pripremanja jela u prostoru za pripremu jela na otvorenom (roštilj) koji nije obuhvaćen rješenjem nadležnog upravnog tijela,

- pripremanje pića i napitaka u još jednom točioniku na otvorenom koji nije obuhvaćen rješenjem nadležnog upravnog tijela,

do otklanjanja nepravilnosti, odnosno do ishođenja rješenja nadležnog ureda o ispunjavanju minimalnih uvjeta za dodatna konzumna mjesta za usluživanje na otvorenom (terasi), prostor za pripremu jela na otvorenom (roštilj) i točionik na otvorenom, a sve pozivom na naprijed citiranu odredbu čl. 43. stavka 1. ZUD-a.

24. Slijedom naprijed navedenog nespornog utvrđenja, te nesporne činjenice da je opunomoćenik tužitelja u podnesku od 7. svibnja 2026. naveo da je u međuvremenu ishodio minimalne tehničke uvjete za dodatnih 70 konzumnih mjesta, za vanjsko ognjište roštilj i za dodatni jedan točionik, čime je otpao zakonski osnov iz čl. 43. st. 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti za izrečenu zabranu, i to Rješenje Dubrovačko - neretvanske županije, Upravnog odjela za poduzetništvo, turizam i more, KLASA: UP/I-335-02/26-02/90, URBROJ: 2117-08/11-26-03 od 30. travnja 2026. koje je dostavio u prilogu citiranog podneska (list 74-76 spisa), to samo potvrđuje činjenicu da tužitelj u trenutku provođenja inspekcijskog nadzora nije imao citirano rješenje o ispunjavanju minimalnih uvjeta za dodatna konzumna mjesta za usluživanje na otvorenom (terasi), prostor za pripremu jela na otvorenom (roštilj) i točionik, slijedom čega se osporavano prvostupanjsko rješenje KLASA: UP/I-334-01/23-02/541, URBROJ: 443-02-03-14-23-1 od 23. kolovoza 2023.,ocjenjuje pravilnim i zakonitim.

25. Ovo stoga što se zakonitost rješenja ocjenjuje prema trenutku njegova donošenja, a u trenutku provedbe inspekcijskog nadzora 22. kolovoza 2023, prema naprijed navedenom utvrđenom činjeničnom stanju, tužitelj nije imao rješenje nadležnog upravnog tijela o ispunjavanju minimalnih uvjeta za dodatna konzumna mjesta za usluživanje na otvorenom, za prostor za pripremu jela na otvorenom (roštilj) i za (još jedan) točionik na otvorenom, slijedom čega su bile ispunjene zakonom propisane pretpostavke za postupanje turističkog inspektora sukladno odredbi članka 43. stavka 1. ZUD-a, odnosno izricanje upravne mjere zabrane daljnjeg obavljanja ugostiteljske djelatnosti do otklanjanja utvrđenih nedostataka odnosno do ishođenja rješenja nadležnog upravnog tijela o ispunjavanju minimalnih uvjeta za dodatna konzumna mjesta za usluživanje na otvorenom, za prostor za pripremu jela na otvorenom (roštilj) i za (još jedan) točionik na otvorenom. Stoga se osporavano prvostupanjsko rješenje, kao i osporavano drugostupanjsko rješenje u cijelosti ocjenjuju pravilnim i zakonitim.

26. Pored navedenog, valja istaći da je zamjenik opunomoćenika tužitelja neposredno na ročištu priložio Zapisnik Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe turističke inspekcije, KLASA: UP/I-334-01/3-02/541, URBROJ: 443-02-03-05- 26-63 od 3. lipnja 2026. iz kojeg je razvidno i kao nesporno utvrđeno da je pod točkom 5. citiranog Zapisnika obustavljeno, između ostalog, i izvršenje rješenja KLASA:UP/I- 334-01/23-02/541, URBROJ:443-02-03-14-23-1 od 23. kolovoza 2023., a koje rješenje je predmet ocjene zakonitosti ovog upravnog spora.

27. S tim u vezi valja istaći da navodi opunomoćenika izneseni na ročištu da je citiranim Zapisnikom od 3. lipnja 2026. djelomično obustavljeno izvršenje pobijanog rješenja, međutim da tužitelj smatra da je izvršenje pobijanog rješenja trebalo u cijelosti obustaviti s obzirom na ishođenje minimalno tehničkih uvjeta iz rješenja od 2011. i 2012. godine te rješenja od 30. travnja 2026. godine, a koja rješenja su dostavljena u spis, nisu osnovani, niti su od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari.

28. Ovo stoga što je citiranim Zapisnikom od 30. lipnja 2026. pod točkom 5. u cijelosti obustavljeno izvršenje rješenja KLASA:UP/I-334-01/23-02/541, URBROJ:443- 02-03-14-23-1 od 23. kolovoza 2023., a koje rješenje je predmet ocjene zakonitosti ovog upravnog spora, a ne djelomično kako to neosnovano navodi zamjenik opunomoćenika tužitelja. Ostali navodi koji se tiču ostalih rješenja koja tužitelj navodi u podnesku od 7. svibnja 2026. i to rješenja KLASA: UP/I-334-01/23-02/541, URBROJ: 443-02-03-07-25-16 od 21. srpnja 2025., a u odnosu na koje je i dalje na snazi upravna mjera zabrane usluživanja na otvorenom, a kako je to pobliže određeno i sadržano u točci 4. citiranog Zapisnika od 30. lipnja 2026., za koje tužitelj navodi da je i to izvršenje rješenja trebalo biti obustavljeno u cijelosti, valja istaći da isto rješenje, odnosno ocjena zakonitosti istog, nije predmetom ovog upravnog spora, pa se stoga tužbeni navodi i primjedbe u odnosu na isto ne mogu s uspjehom isticati u ovom upravnom sporu.

29. Slijedom navedenog, osporavano rješenje tuženika ocjenjuje se zakonitim, odnosno u upravnom postupku, koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila upravna stvar, a tužbeni navodi tužitelja nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

30. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS -a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS -a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u točci I. izreke presude.

31. Prema odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, slijedom čega je zahtjev tužitelja za naknadom troškova spora valjalo odbiti kao neosnovan, te riješiti kao pod točkom II. izreke.

U Splitu 13. srpnja 2026.

S U D A C

Leandra Mojtić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovome sudu u 4 primjerka, a o njoj odlučuje Visoki upravni sud Republike

Hrvatske. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude

DNA:

- tužitelju po opunom.

- tuženiku

- pozvati tužitelja na uplatu sudske pristojbe za tužbu i za presudu, po pravom.

- tuženiku vratiti spis tuženog tijela, nakon pravom.

- u spis

- kal. do 20.09.2026.