Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-242/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Niki Grospić Ivasović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivici Zaradiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Hrvatsko narodno kazalište Split iz Splita, Trg G. Bulata 1, OIB: 69204356406, zastupanog po punomoćniku Miroslavu Šariću, odvjetniku u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-2024/2022-10 od 17. ožujka 2025., dana 13. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Hrvatsko narodno kazalište Split kao djelomično neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr- 2024/2022-10 od 17. ožujka 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju HČ iznos od 199,08 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 22. prosinca 2021. pa do isplate, osim u dijelu u kojem je određena visina stope zateznih kamata za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa do isplate, kao i pod točkom III. izreke.

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-2024/2022- 10 od 17. ožujka 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u kojem je naloženo tuženiku Hrvatsko narodno kazalište Split isplatiti tužitelju HČ zatezne kamate tekuće na iznos od 199,08 EUR–a od 2. lipnja 2021. pa do 21. prosinca 2021., te u kojem je odlučeno o visini stope zatezne kamate za razdoblje od 1. siječnja 2023. do isplate i sudi:

1. Odbija se zahtjev tužitelja HČ za isplatu zateznih kamata tekućih na iznos od 199,08 EUR–a od 2. lipnja 2021. pa do 21. prosinca 2021. kao neosnovan.

2. Nalaže se tuženiku Hrvatsko narodno kazalište Split isplatiti tužitelju HČ zatezne kamate na iznos od 199,08 EUR–a za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika Hrvatsko narodno kazalište Split za naknadu troška nastalog povodom žalbe kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja HČ za naknadu troška nastalog povodom odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom suđeno:

- nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 199,08 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 2. lipnja 2021. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka I. izreke),

- odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu (točka II. izreke),

- nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 281,25 EUR–a u roku od 15 dana (točka III. izreke).

2.1. Protiv navedene presude, pod točkom I. i III. izreke, žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se ista u pobijanom dijelu preinači na način da se tužbeni zahtjev u tome dijelu odbije i da se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka prihvati u cijelosti, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kao i da mu se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 111,31 EUR–a.

2.2. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tuženika u cijelosti, predlažući da se žalba istog odbije kao neosnovana te prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu potvrdi, kao i da mu se naknadi trošak nastao povodom odgovora na žalbu u iznosu od 62,50 EUR–a.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja, konačno postavljen na ročištu od 14. veljače 2025. (list 242 spisa), da mu tuženik na ime razlike prigodne nagrade za 2021. godinu isplati iznos od 199,08 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 2. lipnja 2021. pa do isplate, kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka.

5. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer je izreka presude razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima na kojima se presuda temelji te jer sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i međusobno neproturječni, s time da o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danima u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP–a na koju isti upire.

6. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i postupka koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.

7. Prvostupanjski sud je na temelju dokaza koji su izvedeni tijekom postupka i koji su pravno relevantni za utvrđivanje odlučnih činjenica u ovom predmetu utvrdio u bitnom:

- da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika,

- da je tuženik javna ustanova koja je registrirana za obavljanje djelatnosti iz područja kulture, a čiji je osnivač Grad Split,

- da tuženik materijalna prava radnika ostvaruje u proračunu Grada Splita,

- da je u utuženom razdoblju bio na snazi Kolektivni ugovor za zaposlene u ustanovama kulture Grada Splita od 10. studenog 2020. (u daljnjem tekstu: KU),

- da je odredbom iz čl. 59. KU–a ugovoreno da se radniku povodom blagdana isplaćuje prigodna nagrada u istom iznosu i u rokovima kao sto to pravo ostvaruju zaposlenici u upravnim tijelima Gradske uprave Grada Splita,

- da je odredbom iz čl. 62. st. 1. KU–a ugovoreno, između ostalog, da se primjena čl. 59. KU–a odnosi na poslodavce koji sredstva za materijalna prava radnika ostvaruju u proračunu Grada Splita,

- da je zaposlenicima u upravnim tijelima gradske uprave Grada Splita, sukladno odredbi iz čl. 59. KU–a, prigodna nagrada za 2021. godinu isplaćena u dva dijela, i to prvi dio u iznosu od 1.500,00 kn (199,08 EUR–a) 2. lipnja 2021., a drugi dio u iznosu od 1.000,00 kn (132,72 EUR–a) 21. prosinca 2021., dok je tužitelju prigodna nagrada za 2021. godinu isplaćena u iznosu od (samo) 1.000,00 kn (132,72 EUR–a).

8. S obzirom na to da je tuženik isplatio tužitelju na ime prigodne nagrade za 2021. godinu (samo) iznos od 132,72 EUR–a, dok je zaposlenicima u upravnim tijelima gradske uprave Grada Splita prigodna nagrada za 2021. godinu isplaćena (u dva dijela) u ukupnom iznosu od 331,81 EUR–a, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je zaključio da tužitelju na ime prigodne nagrade za 2021. godinu , sukladno odredbi iz čl. 59. KU–a, u svezi čl. 62. st. 1. KU–a, osim već isplaćenog iznosa pripada još i daljnji iznos od 199,08 EUR–a te kada mu je isti pod točkom I. izreke (pobijane) presude i dosudio.

9. Prema tome, neosnovani su daljnji žalbeni navodi tuženika u kojima on u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, i to odredbe KU– a, kada je prihvatio tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na glavno potraživanje tužitelja.

10.1. Međutim, osnovani su preostali žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO) kada je tužitelju zatezne kamate na iznos od 199,08 EUR–a dosudio od 2. lipnja 2021., a ne od 22. prosinca 2021.

10.2.1. Imajući u vidu da u odredbi iz čl. 59. KU–a nije naveden datum do kojeg se prigodna nagrada treba isplatiti, a da je zaposlenicima u upravnim tijelima gradske uprave Grada Splita drugi dio, odnosno ostatak prigodne nagrade za 2021. godinu isplaćen 21. prosinca 2021., stav je ovog drugostupanjskog suda da je tuženik također bio dužan isplatiti tužitelju drugi dio, odnosno ostatak prigodne nagrade za 2021. godinu u iznosu od 199,08 EUR–a upravo do navedenog datuma.

10.2.2. Samim time, tužitelju zatezne kamate na iznos od 199,08 EUR–a pripadaju od 22. prosinca 2021., kada je tuženik došao u zakašnjenje pa do isplate, dok mu zatezne kamate za (dosuđeno) razdoblje od 2. lipnja 2021. pa do 21. prosinca 2021. ne pripadaju, sve u smislu odredaba iz čl. 29. st. 2. i čl. 183. st. 1. ZOO–a.

11. Također su osnovani preostali žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe ZOO–a i prilikom dosuđivanja stope zateznih kamata koje tužitelju pripadaju na iznos od 199,08 EUR–a, budući da ista za razdoblje od 1. prosinca 2023. pa do isplate nije dosuđena sukladno odredbi iz čl. 29. st. 2. ZOO–a.

12. Nadalje, odluka prvostupanjskog suda o trošku parničnog postupka pod točkom III. izreke (pobijane) presude pravilna je i zakonita jer je donesena u smislu odredaba iz Tbr. 7. t. 1., Tbr. 9. t. 1. i 3., Tbr. 46., Tbr. 52. t. 3. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23) te čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine'' broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22, 33/23, 114/23, 35/24 i 152/24), u svezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP–a.

13. Na kraju valja reći i da ovaj drugostupanjski sud nije razmatrao žalbene navode tuženika u kojima on u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada je odbio kao nepotreban dokazni prijedlog tuženika da se od Grada Splita zatraži podatak je li tuženiku doznačio cjelokupna sredstva predviđena za plaćanje materijalnih prava tuženikovih radnika iz čl. 59. KU–a za 2022. godinu, kao što je to isplatio svojim zaposlenicima u upravnim tijelima gradske uprave, a koji upućuju na to da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP– a (u svezi čl. 220. st. 2. ZPP–a), kao ni žalbene navode tuženika u kojima on u bitnom ističe da je prvostupanjski sud posljedično pogrešno i nepotpuno utvrdio odlučne činjenice prilikom donošenja odluke o tužbenom zahtjevu u dijelu koji se odnosi na glavno potraživanje tužitelja.

14. Naime, u ovom je predmetu, u smislu odredbe iz čl. 458. st. 1. ZPP–a, riječ o sporu male vrijednosti pa se prvostupanjska presuda, sukladno odredbi iz čl. 467. st. 1. ZPP– a, ne može pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP–a te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, već samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st . 2. ZPP–a (osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP–a) te pogrešne primjene materijalnog prava.

15. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP–a odlučiti kao pod točkom I. izreke, a primjenom odredbe iz čl. 373. t. 3. ZPP–a kao pod točkom II. izreke ove odluke.

16. Tuženik nema pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbe jer je s istom uspio samo djelomično, i to u pogledu odluke o zateznim kamatama te stopi zateznih kamata, a koje predstavljaju tužiteljevo sporedno potraživanje, dok u pogledu odluke o glavnoj stvari u cijelosti nije uspio, slijedom čega je primjenom odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP–a valjalo odlučiti kao pod točkom III. izreke ove odluke.

17. Tužitelj nema pravo na naknadu troška nastalog povodom odgovora na žalbu jer taj trošak nije bio potreban za vođenje ovog postupka, slijedom čega je primjenom odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP–a valjalo odlučiti kao i pod točkom IV. izreke ove odluke.

U Zagrebu 13. srpnja 2026.

Sudac:

Nika Grospić Ivasović