Poslovni broj: Us I-19/2026-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužiteljice IŽD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po opunomoćeniku Hrvoju Braliću, odvjetniku u Splitu, Trg Hrvatske bratske zajednice 8, protiv tuženika Hrvatske komore socijalnih radnika Republike Hrvatske, Ilica 35, Zagreb, OIB: 15332268662, radi donošenja rješenja o priznavanju inozemne stručne kvalifikacije za obavljanje regulirane profesije – socijalni radnik, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 11. lipnja 2026. u prisutnosti opunomoćenika tužiteljice a u odsutnosti tuženika, dana 13. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Hrvatske komore socijalnih radnika Republike Hrvatske, Klasa: UP/I-034-09/25-01/32, Urbroj: 539-06/05-25-2 od 8. listopada 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/I-034-09/25-01/32, Urbroj: 539- 06/05-25-2 od 8. listopada 2025. odbijen je zahtjev tužiteljice za donošenje rješenja o priznavanju inozemne stručne kvalifikacije u postupku priznavanja prava na obavljanje djelatnosti socijalnog rada za obavljanje regulirane profesije – socijalni radnik.

2.Tužiteljica u tužbi navodi da je citirano rješenje tuženika nepravilno i nezakonito. U tužbi se navodi da iz obrazloženja pobijanog rješenja u bitnom proizlazi da tužiteljica gubi pravo tražiti donošenje rješenja iz odredbe članka 19. stavka 7. Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija, kada tuženik i nakon propisanog roka donese rješenje o tom zahtjevu. Također da iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je predmetni zahtjev tužiteljica podnijela u tijeku žalbenog roka protiv rješenja tuženika koje da nije bilo doneseno u propisanom roku. Kako je tužiteljica podnijela žalbu protiv navedenog rješenja o kojem do danas nije odlučeno, to da je jasno da predmetno rješenje nije pravomoćno, zbog čega da ne može biti od odlučnog značaja za rješavanje ove upravne stvari. Ističe se da je u konkretnom slučaju bitna činjenica da je tužiteljica tuženiku podnijela uredan zahtjev dana 9. veljače 2024. godine, te je druga bitna činjenica da u propisanom roku od 3 odnosno 4 mjeseca tuženik nije donio i dostavio tužiteljici rješenje o priznavanju inozemne stručne kvalifikacije. Kad se ispune navedene dvije činjenice da nastupa predmnijeva usvajanja zahtjeva stranke. Pri tome se ukazuje na odredbu članka 102. Zakona o općem upravnom postupku te na odredbu članka 19. stavka 7. Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija koja da propisuje ono što Zakon o općem upravnom postupku traži te da propisuje jasno rokove i pravo stranke da traži donošenje rješenja kojim se traži donošenje rješenja kojim se utvrđuje da je zahtjev stranke usvojen. Ističe se da nigdje nije propisano, niti u općem propisu, a niti u posebnom propisu, od kojeg trenutka stranka gubi pravo podnijeti zahtjev za donošenjem rješenja kojim se zahtjev utvrđuje usvojenim. Navedeni stav tuženika da predstavlja posve arbitrarno, nepravilno i nezakonito postupanje koje da ima izravne štetne posljedice statusnih, obrazovnih, radnih i vlasničkih prava tužiteljice. Navedeno da je nedopustivo u pravnom poretku utemeljenom na vladavini prava. Slijedom navedenog tužiteljica tužbenim zahtjevom traži da se osporavano rješenje tuženika poništi, da se utvrdi da je zahtjev tužiteljice u postupku Hrvatske komore socijalnih radnika, Klasa: UP/I-034-09/24-01-8, radi priznavanja inozemne stručne kvalifikacije za obavljanje regulirane profesije – socijalni radnik usvojen. Ujedno tužiteljica traži da tuženik bude obvezan naknaditi joj troškove ovog upravnog spora.

3.Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome ponavlja razloge obrazloženja osporavanog rješenja, tužbu smatra neosnovanom te predlaže da se tužba odbije.

4.U sporu je održavanjem rasprave i razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS).

5.Tuženik na raspravu nije pristupio, iako uredno pozvan. Podneskom je opravdao izostanak iz objektivnih razloga te je naveo da ostaje pri odgovoru na tužbu i predlaže da se odluka donese temeljem stanja u spisu. Stoga je rasprava održana u odsutnosti tuženika.

6.Tužiteljica je po svom opunomoćeniku na raspravi navela da ostaje kod tužbe, tužbenih navoda i dokaznih prijedloga Ističe da su se u konkretnom slučaju ispunili uvjeti koje propisuje zakon, da tuženo tijelo po urednom zahtjevu nije izradilo i dostavilo rješenje tužiteljici zbog čega da je nastupila zakonska predmnjeva usvajanja zahtjeva koje se ovom tužbom traži.

7.U dokaznom postupku sud je čitao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora te spisu tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu.

Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

8.Tužiteljica je po svom opunomoćeniku zatražila i popisala troškove ovog upravnog spora dok tuženik to nije učinio.

9.Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10.Predmet ovog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika.

11.Iz podataka spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu je razvidno da je tužiteljica tuženiku 9. veljače 2024. podnijela zahtjev za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije za obavljanje regulirane profesije – socijalni radnik u svrhu poslovnog nastana u Republici Hrvatskoj.

12.Rješenjem tuženika, Klasa: UP/I-034-09/24-01/8, Urbroj: 539-06/05-25-15 od 29. srpnja 2025. zahtjev tužiteljice je odbijen. To rješenje sadržava uputu o pravnom lijeku prema kojoj protiv tog rješenja kandidat ima pravo žalbe Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike u roku od 15 dana od dana primitka tog rješenja.

13.Tužiteljica je sukladno uputi o pravnom lijeku dana 12. rujna 2025. podnijela žalbu na navedeno rješenje putem tuženika za Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike.

14.Nije sporno da je tužiteljica istovremeno tuženiku podnijela zahtjev za donošenje rješenja o priznavanju inozemne stručne kvalifikacije za obavljanje regulirane profesije – socijalni radnik, uz navod da po njezinom zahtjevu podnesenom 9. veljače 2024. za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije nadležno tijelo nije donijelo rješenje u zakonom propisanom roku od tri odnosno četiri mjeseca od podnošenja zahtjeva.

15.Osporavanim rješenjem od 8. listopada 2025. tuženik je odbio navedeni zahtjev tužiteljice, uz obrazloženje, u bitnome, da je zahtjev iste podnesen nakon što je nadležno tijelo donijelo rješenje odnosno riješilo upravnu stvar.

16.Tužiteljica traži da se osporavano rješenje tuženika poništi i njen zahtjev usvoji pozivajući se na odredbu članka 102. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09, 110/21 – dalje ZUP). Prema toj odredbi kad je to propisano zakonom, smatrat će se da je zahtjev stranke usvojen ako javnopravno tijelo, u postupku pokrenutom na uredan zahtjev stranke u kojem je ovlašteno neposredno riješiti upravnu stvar, ne donese rješenje u propisanom roku (stavak 1.). Stranka ima pravo tražiti da javnopravno tijelo donese rješenje kojim se utvrđuje da je zahtjev stranke usvojen. Javnopravno tijelo dužno je izdati takvo rješenje u roku od osam dana od dana traženja stranke (stavak 2.).

17.Prema odredbi članka 19. Zakon o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija („Narodne novine“ br. 82/2015, 70/2019, 47/2020, 123/2023, 126/2025) nadležno tijelo dužno je donijeti rješenje o priznavanju inozemne stručne kvalifikacije i dostaviti ga kandidatu najkasnije u roku od tri mjeseca od dana zaprimanja urednog zahtjeva (stavak1). Rok iz stavka 1. ovoga članka može se produžiti najviše za mjesec dana ako za to postoje opravdani razlozi, osim u slučaju automatskog priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija za obavljanje reguliranih profesija na temelju usklađivanja minimalnih uvjeta osposobljavanja iz poglavlja I. glave IV. ovoga Zakona (stavak 2.). Iznimno, odredbe stavaka 1. i 2. ovoga članka ne primjenjuju se u slučaju provedbe dopunskih mjera iz članka 18. ovoga Zakona (stavak 3.). Nadležno tijelo dužno je odlučiti o zahtjevu kandidata iz članka 17. stavka 1. ovoga Zakona u roku od mjesec dana od dana provedene dopunske mjere iz članka 18. ovoga Zakona (stavak 4.). Ako nadležno tijelo, u postupku pokrenutom na uredan zahtjev kandidata, ne donese rješenje o priznavanju inozemne stručne kvalifikacije i ne dostavi ga kandidatu u roku iz stavka 1. ovoga članka, odnosno u slučaju opravdanih razloga u roku iz stavka 2. ovoga članka, smatrat će se da je zahtjev kandidata usvojen. U tom slučaju kandidat ima pravo tražiti od nadležnog tijela donošenje rješenja kojim se utvrđuje da je zahtjev kandidata usvojen, a koje je nadležno tijelo obvezno izdati u roku od osam dana od dana traženja kandidata (stavak 7.).

18.Polazeći od svih prednjih utvrđenja i citiranih zakonskih odredbi ovaj sud osporavano rješenje tuženika smatra pravilnim i zakonitim dok prigovori tužiteljice nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari.

19.Naime, iz prednjih utvrđenja proizlazi da tuženik o zahtjevu tužiteljice od 9. veljače 2024. za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije za obavljanje regulirane profesije – socijalni radnik nije odlučio u rokovima iz citiranih odredbi članka 19. Zakon o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija. No, činjenica je i to da iz prednjih utvrđenja nedvojbeno proizlazi da je tuženik o zahtjevu tužiteljice odlučio rješenjem od 29. srpnja 2025., da je tužiteljica svoj zahtjev za donošenje rješenja o priznavanju inozemne stručne kvalifikacije u postupku priznavanja prava na obavljanje djelatnosti socijalnog rada za obavljanje regulirane profesije – socijalni radnik podnijela 12. rujna 2025., dakle, nakon što je tuženik odlučio o njenom zahtjevu te je taj zahtjev podnijela paralelno sa podnošenjem žalbe na rješenje tuženika od 29. srpnja 2025. kojim je njen zahtjev odbijen.

20.Kod navedenog stanja stvari, a imajući u vidu i citirane zakonske odredbe, ovaj sud osporavano rješenje tuženika cijeni pravilnim i zakonitim. Stoga je zahtjev tužiteljice temeljem odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a valjalo kao neosnovan odbiti odnosno odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

21.Obzirom da tužiteljica nije uspjela u ovom upravnom sporu to je temeljem odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a valjalo odbiti i zahtjev tužiteljice za naknadom troškova ovog upravnog spora odnosno odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Splitu, 13. srpnja 2026.

S U D A C

Marica Goreta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave.

DNA:

-tužiteljici, putem opunomoćenika,

-tuženiku,

-u spis.