Poslovni broj: Us I-1946/2025-18

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužitelja PG, vlasnik [obrt] 1., Obrt za usluge, [adresa]., OB: 46489225192, zastupan po opunomoćenici Ivi Đukalović, odvjetnici u Zagrebu, Petrinjska 11., protiv tuženika Grada Dubrovnika, Gradsko vijeće, Pred Dvorom 1., Dubrovnik, OIB: 21712494719, uz sudjelovanje zainteresirane osobe "Two fun" j.d.o.o., OIB: 09486614862, Cavtat, Preradovićeva 7., radi dodjele dozvola na pomorskom dobru, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 11. lipnja 2026. u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti tuženika i zainteresirane osobe, dana 13. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Poništava se odluka tuženika Grada Dubrovnika, Gradskog vijeća, Klasa: UP/I- 342-01/24-02/11, Urbroj: 2117-1-09-24-01 od 27. lipnja 2024. o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja za dodjelu dozvole za obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru na području grada Dubrovnika (25. Mikrolokacija „Plaža ispred hotela Rixos izvan granica koncesioniranog područja“ broj lokacije 25.1.) i predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak u kojem je tuženik dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove presude.

r i j e š i o  j e

I.Odbija se prijedlog tužitelja za određivanjem odgodnog učinka tužbe.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćne odluke o trošku isplatiti tužitelju iznos od 4.250,00 eura na ime naknade troškova upravnog spora.

III.U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora iznad dosuđenog odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Osporavanom odlukom tuženika, Klasa: UP/I-342-01/24-02/11, Urbroj: 2117- 1-09-24-01 od 27. lipnja 2024. o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja za dodjelu dozvole za obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru na području grada Dubrovnika (25. Mikrolokacija „Plaža ispred hotela Rixos izvan granica koncesioniranog područja“ broj lokacije 25.1.) na Javnom natječaju za dodjelu dozvola na pomorskom dobru kao najpovoljniji ponuditelj odabran je „Two fan“ j.d.o.o. iz Cavtata (ovdje zainteresirana osoba).

2.Rješenjem ovoga suda, poslovni broj: Us I-1894/2024-6 od 20. veljače 2025. tužba je odbačena, uz obrazloženje da osporavana Odluka Gradskog vijeća Grada Dubrovnika predstavlja postupovnu odluku, dok tužitelj pravnu zaštitu može ostvariti podnošenjem žalbe Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, protiv dozvole na pomorskom dobru kojom se dodjeljuje djelatnost i mikrolokacija za koju je dostavio ponudu.

3.Navedeno rješenje poništeno je rješenjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-2247/2025-2 od 11. lipnja 2025. i predmet je vraćen ovome sudu na ponovno odlučivanje, uz obrazloženje da se ovdje , u smislu odredbe članka 77.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (Narodne novine“ broj: 33/01, 60/01, 129/05, 107/07, 125/08, 36/09, 150/11, 144/12, 19/13, 137/15, 123/17, 98/19, 144/20), radi o pojedinačnom aktu.

4.Postupak je nastavljen pod poslovnim brojem Us I-1946/2025.

5.U pravodobno podnesenoj tužbi ovome sudu, kojom se pobija zakonitost navedene Odluke tuženika, tužitelj u bitnome navodi da je izreka Odluke nerazumljiva i nepotpuna te u suprotnosti sa odredbama javnog natječaja, Plana upravljanja pomorskim dobrom na području grada Dubrovnika za razdoblje 2024-2028. godine (dalje: Plan upravljanja) i svim ostalim Odlukama o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja donesenim od strane tuženika, nakon provedenog Javnog natječaja te da iz izreke pobijane Odluke nije moguće utvrditi da li se ponuda izabranog ponuditelja uopće i trebala razmatrati, a kamo li da bi isti bio izabran kao najpovoljniji ponuditelj, pa da je stoga notorno da se pobijana Odluka ne može ispitati. Nadalje se ističe da tužitelj pobijanu Odluku nije zaprimio odnosno izreka iste s prilozima da mu nije osobno dostavljena već da ju je pribavio na web stranici Grada Dubrovnika u rubrici dokumentacija za 33. sjednicu gradskog vijeća, ali da je zbog proteka zakonskog roka za podnošenje upravne tužbe primoran podnijeti istu. Nedostavljanjem odluke tužitelj da je onemogućen u pravu na pristup sudu, pravu na obrazloženu odluku, pravu na djelotvoran pravni lijek odnosno pravu na pravično suđenje. Ističe se i da se predmetna Odluka pobija u cijelosti i to zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Ustava Republike Hrvatske, Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, Zakona o općem upravnom postupku te Zakona o upravnom sporu. Nadalje se navodi da je natječajni postupak strogo formalan slijedom čega da u tekstu natječaja mora egzaktno i nedvosmisleno biti navedeno koju je točno dokumentaciju potrebno dostaviti kako bi bili zadovoljeni svi propisani uvjeti natječaja. Ukazuje se i na to kako je natječaj raspisan dana 08.04.2024. godine, iako je čl. 71. st. 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama propisano da je na temelju Plana upravljanja pomorskim dobrom izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave dužno do dana 01.02. tekuće godine objaviti javni natječaj za dodjelu dozvola na pomorskom dobru. Iako je državni tajnik Ministarstva mora, prometa i infrastrukture donio uputu kojom je produljen rok za objavu natječaja do dana 15.02.2024. godine u konkretnom slučaju ista ne utječe na zakonitost natječaja kao ni na činjenicu da se nisu smjele davati koncesijske dozvole za 2024. godinu, a sve sukladno čl. 71. st. 2. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama. Osim toga, samim natječajem je propisan rok za donošenje odluke o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja za dodjelu dozvole na pomorskom dobru, i to u trajanju od 30 dana od dana isteka roka za dostavu ponuda za dodjelu dozvole na pomorskom dobru. Međutim, sukladno odredbi čl. 80. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku dana 24.04.2024. godine u 00:00 da je istekao rok za dostavu ponuda, slijedom čega da je tuženik do dana 24.05.2024. godine bio dužan donijeti odluku o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja, ali su ipak predmetne odluke donesene tek dana 27.06.2024. godine. Ističe se i da je čl. 1. st. 2. Odluke utvrđeno kako tužitelj ne ispunjava uvjete iz javnog natječaja, a u st. 4. da je kao najpovoljniji ponuditelj utvrđen Two fun j.d.o.o. s ponuđenim godišnjim iznosom od 4.000.00 eura. Povjerenstvo da u obrazloženju prijedloga odluke o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja navodi kako tužitelj nije dostavio dokaz o vlasništvu sredstava u dovoljnom broju, a što da nije u skladu s t. 6. natječaja – XIV Sadržaj ponude. Iz dostavljene dokumentacije da proizlazi kako je tužitelj priložio račun broj 1/P2/1 izdan od Sunsail Adriatic d.o.o. od 30.01.2024. godine, a iz kojeg da je razvidno kako isti ima u vlasništvu 3 „stand up paddle bord, SUP“. Uz to tužitelj da je priložio i popis dugotrajne imovine, a iz kojeg da nedvojbeno proizlazi kako isti u vlasništvu ima i pedaline i kajake. Slijedom navedenog, a budući da su kao sredstvo na mikrolokaciji 25., broj lokacije 25.1 navedena daska za jedrenje, kajak, kanu, gondola, pedaline i slično, da je evidentno kako tužitelj ima dokaz o vlasništvu sredstava, a sve sukladno t. 6. javnog natječaja -XIV Sadržaj ponude. Štoviše, tužitelj da je uvidom u spis utvrdio kako su brojni drugi ponuditelji bez dokaza o vlasništvu sredstava ili s jednostranim izjavama ponuditelja o vlasništvu sredstava bivali odabrani kao najpovoljniji. Nadalje, iz zapisnika o otvaranju ponuda, a kojem je povjerenstvo popunjavalo podatke o ispunjavanju odnosno neispunjavanju pojedinih nužnih kategorija javnog natječaja, a sve u prisutnosti prisjednice javnog bilježnika da jasno proizlazi kako je za tužitelja u kategoriji broj 6 – dokaz o vlasništvu sredstava upisano DA, a iz čega proizlazi kako je utvrđeno da isti posjeduje dokaz o vlasništvu sredstava. Također, odabrani ponuditelj da je dostavio izjavu kojom pod kaznenom i materijalnom odgovornošću tvrdi kako će sljedećih 5 godina 365 dana godišnje na predmetnoj lokaciji iznajmljivati kajake, pedaline, SUP-ove i slično, iako je notorno kako to nije ni moguće ni istinito. Međutim, povjerenstvo da mu za izjavu takvog, neistinitog, sadržaja dodjeljuje 10 bodova, a što da je maksimalan broj bodova po toj osnovi. Prethodno opisanim postupanjem da je došlo do povrede načela jednakog postupanja, nediskriminacije i transparentnosti, a kako to proklamira Direktiva 2014/23/EU. Slijedom svega navedenog tužitelj tužbenim zahtjevom traži da se osporavana Odluka tuženika poništi.

5.1.Tužitelj je predložio i da se donese rješenje o odgodnom učinku tužbe navodeći da bi mu se izvršenjem osporene odluke nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti. Naime, tužitelj ističe kako je djelatnost, iznajmljivanje opreme za rekreaciju i sport, a koja je bila predmet natječaja na mikrolokaciji odnosno lokaciji na koju je isti sudjelovao u Javnom natječaju, jedina djelatnost koju isti obavlja i to tijekom ljetne sezone, te da bi u slučaju provođenja navedene odluke tužitelju nesporno nastala, za njegove pojmove, izrazito visoka financija šteta, odnosno tužitelju da bi se nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti. Naime, vlasnik tužitelja je otac 4 mld. djece o kojoj je dužan skrbiti, i isti da prihode ostvaruje isključivo tijekom ljetne sezone, slijedom čega da je notorno kako bi provođenjem Odluke, koja nije osnovana na zakonu, došlo do ugrožavanja kako njegove egzistencije, tako i egzistencije članova njegove obitelji.

6.Tuženik u odgovoru na tužbu prvenstveno navodi da tužbu treba odbaciti kao nepravodobnu, te podredno kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanim. Nadalje, smatra kako je prijedlog za određivanje odgodnog učinka tužbe neosnovan i usmjeren ka odugovlačenju postupka. Smatra kako se u konkretnom slučaju ne može govoriti o teško popravljivoj šteti u smislu odredbe članka 26. stavak 2. odnosno članka 47. Zakona o upravnim sporovima, kao to navodi tužitelj. Tužitelj da nije stekao nikakvo pravo da bi mu izvršenjem osporavane odluke nastala bilo kakva šteta te da je isti ravnopravan sudionik javnog natječaja koji je imao pravo nadati se pozitivnom ishodu natječajnog postupka za najpovoljnijeg ponuditelja kao uostalom i drugih dvoje ponuditelja. Stoga da je predmetni prijedlog potpuno neutemeljen i neosnovan. Nadalje tuženik ističe kako je pobijana Odluka potpuna i obrazložena, a njen sastavni dio da je i Zapisnik o pregledu i ocjeni ponuda od 07. lipnja 2024. godine u kojem da je jasno navedeno kako je ponuda ponuditelja trgovačkog društva „Two funn“ j.d.o.o potpuna i pravodobna. U odnosu na navode tužitelja kako do dana pisanja tužbe nije dobio pobijanu odluku već da je istu pribavio putem web stranice Grada Dubrovnika ističe se kako navedeno nije točno. Naime, iz spisa predmeta da proizlazi kako je pobijana Odluka dostavljena tužitelju 12. srpnja 2024. godine, međutim, bez obzira na navedeno pobijana odluka da je javno objavljena u Službenom glasniku Grada Dubrovnika br. 14/24 dana 27. lipnja 2024. godine te da je tužitelj imao rok od 30 dana od dana objave pobijane Odluke za pokretanje upravnog spora. Slijedom navedenog se ističe kako je predmetna tužba podnesena izvan roka te se predlaže tužbu odbaciti. Nadalje se navodi da je Grad Dubrovnik potpuno javno i transparentno proveo predmetni javni natječaj, na način da se otvaranje ponuda pristiglih po javnom natječaju audiovizualno snimalo i prenosilo u stvarnom vremenu na službenim internet stranicama Grada Dubrovnika. Cijeli postupak odabira najpovoljnijeg ponuditelja da je proveden u skladu sa Zakonom i uvjetima javnog natječaja, a što da je vidljivo iz cjelokupnog spisa predmeta. Svi ponuditelji da su bili ravnopravni prilikom odabira pa tako i tužitelj te da njegova ponuda nije razmatrana isključivo jer je bila nepotpuna. Stoga da su svi navodi tužitelja usmjereni na nezakonitost pobijane Odluke promašeni i neosnovani. Tuženik ističe i to kako je za raspisivanje Javnog natječaja za dodjelu dozvola na pomorskom dobru na području grada Dubrovnika za razdoblje od 2024. do 2028. godine prethodno bilo potrebno donijeti Plan upravljanja pomorskim dobrom, a donošenju Plana upravljanja pomorskim dobrom da prethodi Uredba o vrstama djelatnosti i minimalne naknade za dodjelu dozvola na pomorskom dobru (NN 16/24) izdana od Ministarstva mora prometa i infrastrukture koja je stupila na snagu 9. veljače 2024. Navedenom uredbom da su zadane vrste djelatnosti i iznosi naknada na temelju kojih se raspisuje Javni natječaj. Nakon usvajanja Plana upravljanja pomorskim dobrom (Službeni glasnik Grada Dubrovnika br.5/24), koji je stupio na snagu 28. ožujka 2024., da se pristupilo izradi samog Natječaja koji je raspisan 08. travnja 2024. Ističe da je činjenica da je u Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama naveden rok za objavu natječaja do 01. veljače tekuće godine, ali i to da je podzakonski akt neophodan za izradu Plana upravljanja pomorskim dobrom donesen tek 09.veljače 2024. Osim toga predmetnim Zakonom da nije propisana i pravna posljedica u slučaju da se Plan ne donese u navedenom roku što da znači da se radi o instruktivnom, a ne prekluzivnom roku, koji bi podrazumijevao gubitak prava na donošenje Plana za tekuću godinu. Nadalje u odnosu na navode tužitelja tuženik ističe kako je u konkretnom slučaju rok od 30 dana instruktivni, a ne prekluzivnom rok. Ukoliko je tužitelj smatrao da su takvim postupanjem povrijeđena njegova prava isti da je imao mogućnost pokrenuti upravni spor i tužbom zahtijevati donošenje pojedinačne odluke koja nije donesena u propisanom roku. Nadalje vezano za tužbene navode tuženik ističe kako iz same ponude tužitelja (Obrazac I.) na mikrolokaciji 25. „Plaža ispred hotela Rixos izvan granica koncesionarskog područja“ proizlazi kao je isti u ponudi naveo kako u vlasništvu ima 5 komada dasaka za jedrenje (uz dokumentaciju je dostavljena i fotografija 5 dasaka) dok iz dostavljene dokumentacije proizlazi kao u vlasništvu ima samo 3. Slijedom navedenog povjerenstvo da je pravilno utvrdilo kako tužitelj ne ispunjava uvjete iz javnog natječaja jer nije dostavio dokaz o vlasništvu preostale dvije daske za jedrenje. Nadalje tuženik navodi da je predmet ovog upravnog spora pobijana Odluka a tužitelj da je imao mogućnost koristiti i da je i koristio jedini mogući pravni pust, odnosno da je pokrenut upravni spor radi poništenja predmetne odluke. Stoga da su svi navodi usmjereni na to kao Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama ne sadrži odredbe da žalba ne odgađa izvršenje rješenja irelevantni za rješavanje predmetnog upravnog spora. Postupanjem tuženika tužitelju u nijednom pogledu da nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske, da nije došlo do povrede načela iz Direktive 2014/23/EU. Tuženik da je ravnopravno s ostalim ponuditeljima sudjelovao u javnom natječaju, da mu omogućeno korištenje svih pravnih sredstava, cijeli postupak odabira najpovoljnijeg ponuditelja da je proveden u skladu sa Zakonom i uvjetima javnog natječaja, a što da je vidljivo iz cjelokupnog spisa predmeta. Nastavno na sve ranije izneseno tuženik smatra da su navodi tužitelja neutemeljeni i ničim dokazani i usmjereni na odugovlačenje postupka. Zaključno tuženik predlaže da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti te da se odbije i prijedlog za određivanje odgodnog učinka tužbe.

7.Sud je rješenjem u smislu odredbe članka 20. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/2024; dalje: ZUS) pozvao da kao zainteresirana osoba u ovom sporu sudjeluje izabrani ponuditelj „Two fun“ j.d.o.o., Cavtat i dostavi odgovor na tužbu.

8.Zainteresirana osoba, iako uredno pozvana, nije dostavila odgovor na tužbu.

9.Tužitelj se u podnesku od 4. veljače 2025. očitovao na tuženikov odgovor na tužbu navodeći kako su pogrešni navodi tuženika kako je predmetna tužba podnesena nakon proteka roka jer da tuženik u odgovoru na tužbu propušta utvrditi kako je zadnji dan roka za podnošenje upravne tužbe padao u subotu dana 27.07.2024. radi čega da rok ističe slijedećeg radnog dana a koji je bio u ponedjeljak dana 29.07.2024. godine, slijedom čega je evidentno kako je tužitelj u roku podnio predmetnu tužbu . Smatra neosnovanim i navode iz odgovora na tužbu vezano za prijedlog za određivanje odgodnog učinka., u bitnome ponavljajući navode iz tužbe. Nadalje ističe da pobijana odluka sadrži samo izreku dok da je zapisnik o pregledu i ocjeni ponuda od dana 07.06.2024. dostavljen u prilogu iste te ne predstavlja obrazloženje Odluke. Slijedom navedenog, evidentno je kako je tužitelju povrijeđeno pravo na obrazloženu odluku. Nadalje, niti jedan od ukupno četiri članka Odluke da ne sadrži obrazloženje iz kojeg razloga tužiteljeva ponuda ne ispunjava uvjete iz Javnog natječaja odnosno iz kojeg razloga se isti nalazi na drugom mjestu rang liste za dodjelu dozvole na pomorskom dobru na lokaciji 25.1. sa ostvarenih 23 boda. Ističe i da je, suprotno navodima tuženika, postupak nakon otvaranja pristiglih ponuda pa do donošenja Odluke bio u cijelosti netransparentan i nezakonit. Nadalje se citira odredba članka 71. st.2. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama te navodi kak o je evidentno netočan navod tuženika da navedenim Zakonom nije propisana i pravna posljedica u slučaju da se Plan ne donese u navedenom roku kao što je nejasan i pravno posve promašen zaključak istog da se radi o instruktivnom, a ne prekluzivnom roku. Ističe i da je netočan navod tuženika kako je rok za objavu odluke o odbiru najpovoljnijeg ponuditelja bio instruktivne, a ne prekluzivne naravi. Naime, samim Javnim natječajem da je bio propisan rok za donošenje odluke o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja. Međutim, tuženik da je suprotno čl. 80. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku donio predmetne odluke tek dana 27.06.2024. godine. Osim toga, tužitelj ističe kako je rok za dostavu dokumentacije notorno bio prekluzivan, analogno tome da je onda i rok za odluku o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja također prekluzivan. Nadalje da su nejasni navodi tuženika kako je rok za odluku bio instruktivan kada se u konkretnom slučaju radilo o javnom natječaju koji je strogo formalan postupak. Ističe se i da, suprotno navodima tuženika, tužitelj ima dokaz o vlasništvu sredstava, a sve sukladno t. 6. javnog natječaja -XIV Sadržaj ponude. Nadalje tužitelj, vezano za navode iz odgovora na tužbu, ističe da načelo jednakosti sredstava, u smislu pravične ravnoteže među strankama, čini jedan od bitnih konstitutivnih elemenata prava na pravično suđenje. O ovom aspektu prava na pravično suđenje Ustavni je sud u više svojih odluka izrazio stajalište da značenje prava na "dobro pravosuđe" i pošteno suđenje u demokratskom društvu nužno uključuje jednakost sredstava stranaka u postupku ("jednakost oružja"), to jest obvezu suda da svakoj strani u postupku dade mogućnost iznošenja svojih razloga u uvjetima koji je ne stavljaju u položaj očite neravnopravnosti u odnosu na protivnu stranu. Načelo "jednakosti oružja" sadržajno je blisko načelu saslušanja stranaka. Prema tom načelu, svaka od stranaka treba imati "razumnu mogućnost da u postupku brani svoja prava pod uvjetima koji ju ne stavljaju u bitno nepovoljniji položaj u odnosu na njenog protivnika". Dakle, obje stranke u postupku moraju imati razumnu mogućnost izložiti svoje argumente pod jednakim uvjetima, a sudovi su dužni ispitati podneske, tvrdnje i dokaze koje su stranke iznijele u sudskim postupcima. Jednakost oružja sadržajno je izjednačena s "pravom na procesnu ravnopravnost. (Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj U-III-4817/2018 od dana 17.06.2020. godine) VII Slijedom navedenog, tužitelj predlaže Upravnom sudu u Splitu uvažiti ovu tužbu i poništiti pobijanu Odluku Gradskom vijeća Grada Dubrovnika KLASA: UP/1-342 01/24-02/34, URBROJ: 2117-1-09-24-01 od dana 27.06.2024. godine

10.U sporu je održavanjem rasprave i razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. ZUS-a.

11.Tuženik i zainteresirana osoba na raspravu nisu pristupili, iako uredno pozvani, a svoj izostanak nisu opravdali. Stoga je rasprava održana u njihovoj odsutnosti.

12.Tužitelj je po zamjenici svoje opunomoćenice na raspravi ustrajao u svim navodima i prigovorima iz tužbe.

13.U dokaznom postupku sud je čitao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora te spisu tuženog tijela dostavljenom uz odgovor na tužbu.

Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

14.Tužitelj je po svom opunomoćeniku zatražio i popisao trošak ovog upravnog spora dok tuženik i zainteresirana osoba to nisu učinili.

15.Na temelju ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev osnovan.

16.Prvenstveno je za navesti da nije osnovan prigovor tuženika da je tužba nepravodobna. Ovo stoga jer je rok za podnošenje predmetne tužbe nesporno isticao s danom 27. srpnja 2024. koji pada u subotu, kad sud ne radi. Stoga je, sukladno odredbi članka 111. stavak 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj. 47/09, 110/21 – dalje ZUP), rok isticao slijedećeg radnog dana tj. 29. srpnja 2024. (ponedjeljak) kada je tužitelj i podnio predmetnu tužbu.

17.Među strankama nije sporno da je osporavanom Odlukom kao najpovoljniji ponuditelj za djelatnost iznajmljivanje opreme za rekreaciju i sport (daska za jedrenje, kajak, kanu, gondola, pedaline i sl.), ukupno 5 komada na rok od 5 godina, na mikrolokaciji 25. „Plaža ispred hotela Rixos izvan granica koncesioniranog područja“ broj lokacije 25.1., na dijelu č.z. 1877/3 k. o. [katastarska općina], izabrana ovdje zainteresirana osoba.

18.Sporno je među strankama je li osporavana Odluka pravilna i zakonita.

19.Tužitelj u tužbi i tijekom ovoga spora prigovara, između ostalog, da osporavana Odluka nije potpuna i obrazložena odnosno da ne sadrži sve dijelove kako je to propisano odredbama Zakona o općem upravnom postupku te da je povrijeđeno njegovo pravo na obrazloženu odluku.

20.Nakon provedenog postupka nedvojbeno je utvrđeno da osporavana odluka uopće ne sadrži potpune, jasne i obrazložene razloge rješavanja konkretne upravne stvari, a što je čini nerazumljivom i arbitrarnom pa se tako u istoj ne navodi apsolutno ništa niti o sadržaju isprava koje su sadržane u spisu predmeta (osobito sadržaju odluke o raspisivanju javnog natječaja, koju dokumentaciju su ponuditelji dostavili niti se navodi sadržaj i tijek provedbe javnog natječaja). U obrazloženju osporavane Odluke se samo navodi da je ponuda ponuditelja „Two fun“ j.d.o.o. iz Cavtata, sa ostvarenih 95 bodova nalazi prvi na rang listi za dodjelu dozvola na pomorskom dobru na lokaciji 25.1 slijedom čega je isti ponuditelj izabran kao najpovoljnij ponuditelj za predmetnu lokaciju, ali bez ikakvog obrazloženja o tome koji su kriteriji takvog odabira te obrazloženja zbog čega je isti ponuditelj izabran. Isto tako nisu dani razlozi zbog čega je ponuda tužitelja ne ispunjava uvjete iz Javnog natječaja.

21.Predmet ovog upravnog spora je ocjena zakonitosti osporavane Odluke tuženika, kao pojedinačnog akta, što znači da odluka mora biti i obrazložena na način kako to ima u vidu mjerodavna odredba članka 98. stavak 5. ZUP -a. Navedenom odredbom je propisano da obrazloženje sadržava kratko izlaganje zahtjeva stranke, utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučujući pri ocijeni pojedinih dokaza, razloge zbog kojih nije usvojen koji od zahtjeva stranaka, razloge donošenja zaključaka tijekom postupka te propise na temelju kojih je riješena upravna stvar.

22.Dakle, obrazloženje se sastoji iz činjeničnog i pravnog dijela, te se u činjeničnom dijelu navode podaci u vezi s činjenicama koje su utvrđene u postupku, a u pravnom dijelu se navode odgovarajuće odredbe materijalnog prava i razlozi podvođenja činjeničnog stanja pod te odredbe materijalnog prava. Naime, valjano obrazloženje po prirodi stvari predstavlja neophodnu pretpostavku, jer bez takvog obrazloženja nije moguće ocijeniti pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja niti zakonitost osporene odluke u upravnom sporu. Međutim, osporavana odluka ne sadrži navedeno, uslijed čega se ista ne može ispitati, niti je moguće otkloniti prigovore koje tužitelj s tim u vezi iznosi u ovom sporu. Izostanak obrazloženja osporavane odluke ne udovoljava zahtjevima koje pred javnopravna tijela postavlja Ustav Republike Hrvatske, koji između ostalog jamči zaštitu od arbitrarnosti u odlučivanju javnopravnih tijela. Obrazloženja nadležnih tijela koja ne sadrže ozbiljne, relevantne i dostatne razloge za ocjenu kakva je odlukom dana, upućuju na zaključak o arbitrarnosti u postupovnom i/ili materijalno pravnom smislu, to pak stoga što bez navođenja konkretnih činjenica i okolnosti koje potkrjepljuju donošenje odluke kojom se odabire najpovoljniji ponuditelj za dodjelu dozvole za obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru na području Grada Dubrovnika, tužitelju zapravo nije ni omogućeno preispitivanje pravilnosti primjene mjerodavnih i relevantnih zakonskih odredbi, te pored toga takvo obrazloženje ne udovoljava zahtjevu valjanog obrazloženja odluke, odnosno ustavnim zahtjevima koji se pred javnopravna tijela postavljaju radi zaštite stranaka od arbitrarnosti u odlučivanju.

23.Dakle, polazeći od ocjena Ustavnog suda Republike Hrvatske iz odluka poslovni broj: U-III-357/2016 od dana 1. veljače 2018. i U-III-6008/2016 od dana 4. listopada 2017. sud smatra i da svako tumačenje mjerodavnog prava mora imati uporište u zdravom razumu i pravnoj logici, jer bi u protivnom moglo imati apsurdne učinke u odnosu na ostvarivanje i zaštitu pojedinačnih prava. Takav način tumačenja i primjene mjerodavnog prava posljedično se ne može drukčije nazvati nego arbitrarnim. Nadalje, sud smatra i da pravno stajalište valja tumačiti i primjenjivati, tako da ono omogućava uvažavanje imperativa razumnosti i pravičnosti u svijetlu osobitih okolnosti svakog konkretnog predmeta. Opisanim postupanjem ovaj Sud ocjenjuje da je tuženik povrijedio odredbu članka 98. stavka 5. ZUP-a.

24.Pozivanje u obrazloženju na zapisnik koji nije sastavni dio izreke ne može zamijeniti obrazloženje, jer samo iznošenje potpunih razloga navedenih u obrazloženju odluke osigurava mogućnost učinkovitog ostvarenja daljnje pravne zaštite kroz Ustavom zajamčena pravna sredstva, ako stranka nije zadovoljna odlukom.

25.Stoga, a budući da osporavana Odluka nije zakonita, valjalo je, odlučujući u granicama tužbenog zahtjeva, na temelju odredbe članka 117. stavka 1., u vezi s člankom 47. stavkom 1. ZUS-a, s obzirom na prirodu upravne stvari, istu poništiti i predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak odnosno presuditi kao u izreci presude.

26.U ponovnom postupku tuženik će na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pravilnom primjenom materijalnog prava donijeti novu zakonitu odluku, imajući u vidu i navode tužitelja u tužbi i tijekom ovoga spora, koju odluku će valjano obrazložiti u skladu s odredbom članka 98. stavak 5. ZUP-a, pridržavajući se ritom pravnih shvaćanja i primjedaba ovoga suda u skladu s odredbom članka 151. stavka 2. ZUS-a.

27.Kako je u ovom sporu donesena presuda kojom je osporavano rješenje tuženika poništeno iz gore navedenih razloga te je predmet vraćen na ponovi postupak, to je prijedlog za određivanjem odgodnog učinka tužbe valjalo odbiti kao bespredmetan pa je riješeno kao pod točkom I. izreke rješenja.

28.S obzirom na uspjeh tužitelja u ovom sporu, valjalo je tužitelju u skladu s odredbom članka 144. u svezi članka 147. stavka 1. ZUS-a kao opravdan trošak priznati zatraženi i popisani trošak zastupanja po kvalificiranom opunomoćeniku i to trošak sastava tužbe u iznosu 1.000,00 eura, trošak sastava podneska od 4. veljače 2025. u iznosu od 1.000,00 eur, trošak sastava žalbe od 24. ožujka 2025. u iznosu od 1.250,00 eura i trošak zastupanja na ročištu od 11. lipnja 2026. u iznosu od 1.000,00 eura, odnosno ukupno 4.250,00 eura, a kako je i riješeno pod točkom II. izreke.

29.Sud nije našao nužnim i opravdanim trošak sastava podneska od 9. travnja 2026. obzirom da se u istom u bitnome ponavljaju navodi iz podneska od 4. veljače 2025. (za koji je tužitelju priznat trošak). Sud nije našao nužnim i opravdanim u smislu odredbe članka 144. ZUS-a ni trošak koji se odnosi na trošak izbivanja iz pisarnice u trajanju 7h i trošak prijevoza u iznosu od 421,80 eura za dan 10. lipnja 2026. jer je opunomoćenik tužitelja mogao pronaći zamjenu u osobi odvjetnika sa područja sjedišta ovog suda u svrhu zastupanja tužitelja na ročištu održanom kod ovog suda dana 11. lipnja 2026., a ne sa područja Zagreba. Stoga, je odlučeno kao pod točkom III. izreke rješenja.

U Splitu, 13. srpnja 2026.

S U D A C

Marica Goreta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nije dopuštena žalba.

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

-tužitelju, po opunomoćeniku,

-tuženiku, uz povrat spisa upravnog tijela,

-zainteresiranoj osobi,

u spis.