Poslovni broj: UsI-931/2025-10

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Milanu Franiću, te Marijani Vidaković, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja VZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Jurici Kvartuču, odvjetniku u Zadru, Obala kneza Branimira 12, protiv tuženika Ministarstva kulture i medija, Samostalne službe za drugostupanjski postupak (ranije: Povjerenstvo za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija), Runjaninova 2, Zagreb, OIB: 02433307419, zastupanog po njegovoj službenoj osobi FZ, dipl.iur., radi ispravka greške, 13. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Klasa: UP/II-612-08/25-02/0020, Urbroj: 532-02-03-02/1-25-2 od 17. ožujka 2025.

II. Tužba se, kao nepravodobna, odbacuje, u dijelu kojim je istaknut tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Klasa: UP/II-612-08/24-02/0102, Urbroj: 532-02-03-02/1-25-3 od 17. veljače 2025. i zahtjev za određivanje privremene mjere.

III. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška ovoga spora.

Obrazloženje

1. Navedenim rješenjem tuženika od 17. ožujka 2025. (dalje: osporeno rješenje) odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja prvostupanjskog tijela Ministarstva kulture i medija, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u Zadru KLASA: UP/I-612-08/24-01/0107, URBROJ: 532-05-02-13/3-25-4 od 23. siječnja 2025. (dalje: prvostupanjsko rješenje o ispravku) kojim je riješeno:

"U rješenju Ministarstva kulture i medija, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u Zadru KLASA: UP/I-612-08/24-01/0107, URBROJ: 532-05- 02-13/3-24-1 od 27. svibnja 2024. godine, ispravlja se pogreška u rješenju na način da se u točki 1. izreke rješenja oznaka katastarske čestice na kojoj se kuća nalazi k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] mijenja sa „ k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]".

2. Navedenim rješenjem tuženika od 17. veljače 2025., odbijena je žalba tužitelja protiv navedenoga rješenja prvostupanjskog tijela od 27. svibnja 2024. (dalje: prvostupanjsko ispravljeno rješenje) kojim je riješeno:

" 1. Utvrđuje se način otklanjanja utvrđenih nedostataka i nepravilnosti koje su nastale kao posljedica protuzakonite radnje, te način očuvanja spomeničkih vrijednosti kuće V u [adresa] u [adresa], k. č. [katastarska čestica] ko. [katastarska općina], koja se nalazi unutar kulturno-povijesne cjeline [adresa], provođenjem sljedećih mjera zaštite:

Dozidani dio ogradnog zida terase sa stražnje strane zgrade treba vratiti na prvobitnu visinu, te ukloniti postavljenu pergolu.

2. Mjere zaštite iz točke 1. ovog rješenja dužan je provesti vlasnik stana s izlazom na jugozapadni dio terase g. VZ, [adresa].

3. Provedbu mjera zaštite kulturnog dobra iz točke 1. izreke ovog rješenja vlasnik je dužan započeti odmah. Mjere zaštite iz točke 1. dužan je izvesti u roku od 60 … dana od dana primitka ovog rješenja.

4. Žalba ne odgađa izvršenje ovog rješenja.".

3. Tužitelj, u pravodobnoj tužbi, dvama podnescima, i na raspravi; u bitnome, prigovara kako slijedi. Osporeno rješenje nije zakonito iz razloga što je pogrešno primijenjena odredba članka 104. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) koja se odnosi na očite omaške u pisanju, ali ne i na pogreške u identitetu predmeta upravnog postupka. Ovaj upravni postupak pokrenut je u odnosu na jednu nekretninu i to k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Javnopravno tijelo ne može niti ima ovlasti jednostrano izmijeniti predmet upravnog postupka , jednostranim označavanjem nove nekretnine, različite od one u odnosu na koju je postupak pokrenut. U navedenom se slučaju stoga ne može raditi o omašci u pisanju, već o rješenju donesenom za drugu nekretninu, a ne onu na kojoj je zgrada u kojoj je stan u vlasništvu tužitelja. Tuženik osporenim rješenjem nije obrazložio od kakvog je utjecaja na zakonitost prvostupanjskog rješenja o ispravku činjenica da je ono doneseno nakon što je tužitelj već bio uložio žalbu protiv prvostupanjskog ispravljenog rješenja. Kraj takvog stanja stvari, prvostupanjsko tijelo nije smjelo ispravljati to već ožaljeno rješenje nego je spis trebalo dostaviti na odlučivanje tuženiku. S obzirom da se prvostupanjskim rješenjem o ispravku (koje je potvrđeno osporenim rješenjem) ispravlja prvostupanjsko ispravljeno rješenje (koje je potvrđeno gore navedenim rješenjem tuženika od 17. veljače 2025.), prvostupanjsko ispravljeno rješenje još uvijek nije pravomoćno jer u trenutku podnošenja ove tužbe još uvijek nije pravomoćno niti prvostupanjsko rješenje o ispravku. Posljedično tomu, tužitelj još uvijek ima pravo ovom tužbom osporavati, ne samo osporeno rješenje, nego i navedeno rješenje tuženika od 17. veljače 2025. Tužitelj je stoga (pisano i raspravno) iznio razloge zbog kojih i rješenje tuženika od 17. veljače 2025. drži nezakonitim a tužbenim zahtjevom traži poništenje oba rješenja tuženika. Tužbom zahtijeva odrediti privremenu mjeru, odgodom izvršenja prvostupanjskog ispravljenog rješenja do pravomoćnog završetka ovoga upravnog spora ili drukčije odluke ovoga suda. Zahtijeva i naknadu troška ovoga upravnog spora.

4. Tuženik, u odgovoru na tužbu i na raspravi, u bitnome, navodi da su svi tužiteljevi navodi neosnovani, da je osporeno rješenje zakonito iz njime danih razloga, da je tužba nepravodobna u odnosu na navedeno rješenje tuženika od 17. veljače 2025. a iznosi i razloge zbog kojih i ovo potonje rješenje drži zakonitim. Predlaže odbacivanje tužbe odn. odbijanje tužbenog zahtjeva.

5. Dostavom svih navedenih podnesaka i održavanjem javne rasprave 12. lipnja 2026. u prisutnosti tužitelja te uvodno imenovanih zastupnika obaju stranaka, strankama je omogućeno izjašnjavanje o zahtjevima i navodima druge stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovoga spora, shodno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, dalje: ZUS-a)

6. U dokaznom postupku na raspravi u ovome sporu, čitana je sva dokumentacija spisa ovoga upravnog spora i spisa koje je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu a u kojim spisima su donesena gore navedena rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.

7. Preostale, po tužitelju predložene dokaze, i to saslušanjem stranaka i svjedoka, pribavljanjem službenog podatka o adresi skladišta na kojemu je terasa tužitelja, te vještačenjem predloženim u tužbi i podnesku tužitelja a preciziranim na raspravi; ovaj sud nije izvodio, jer je to bilo suvišno za presuđenje u ovome sporu kod prethodno navedenih izvedenih dokaza.

8. Tužbeni zahtjev za poništenje osporenog rješenja nije osnovan (točka I. izreke ove presude) dok je tužba preostalim dijelom nepravodobna (točka II. izreke ovoga rješenja).

9. Ovaj sud je stava da navođenje, u prvostupanjskom ispravljenom rješenju pogrešne katastarske oznake nekretnine (pogrešno navedeno k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] umjesto pravilno k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), predstavlja grešku u pisanju ispravljivu primjenom članka 104. ZUP-a; po kojoj je zakonskoj osnovi stoga pravilno doneseno osporeno odn. prvostupanjsko rješenje o ispravku.

9.1. To jer su u spisu tuženika isprave (katastarski plan preklopljen na DOF) iz postupka prije donošenja prvostupanjskog ispravljenog rješenja iz kojih je nedvojbeno razvidno da je predmet postupka (Kuća V odn. terasa na koju se odnose mjere tužitelju naložene prvostupanjskim ispravljenim rješenjem) upravo na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] a ne na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Stoga neosnovano tužitelj prigovara da je riječ o drugoj nekretnini od one koja je predmet upravnog postupka.

9.2. Člankom 104. ZUP-a je propisano da se rješenje o ispravku može donijeti "u svako vrijeme" pa neosnovano tužitelj prigovara da se to rješenje nije moglo donijeti nakon što je tužitelj izjavio žalbu protiv prvostupanjskog ispravljenog rješenja.

9.3. Zbog navedenog je presuđeno kao pod točkom I. izreke (članak 116. stavak 1. ZUS-a).

10. Rješenje o ispravku je glede pobijanja žalbom (u upravnom postupku) i tužbom (u upravnom sporu) samostalno odn. drugo rješenje u odnosu na ono koje je njime ispravljeno. Stoga neosnovano tužitelj tvrdi da bi donošenje ili pobijanje rješenja o ispravku sprječavalo nastupanje pravomoćnosti njime ispravljenog rješenja.

10.1. Tužitelj je predmetnu tužbu podnio 24. travnja 2025. a, prema dostavnici u spisu tuženika, navedeno rješenje tuženika od 17. veljače 2025. je tužitelju uredno dostavljeno 28. veljače 2025. Sijedi da je ta tužba u odnosu na to rješenje nedvojbeno nepravodobna s obzirom da se tužba podnosi sudu u roku od 30 dana od dostave osporene pojedinačne odluke (članak 40. stavak 1. ZUS-a).

10.2. Budući da je, spram upravnog rješenja na koje se odnosi zahtijevana privremena mjera, tužba odbačena kao nepravodobna; odbačen je i taj zahtjev za određivanje privremene mjere.

10.3. S obzirom da je tužba odbačena kao nepravodobna u odnosu na navedeno rješenje tuženika od 17. veljače 2025., u ovoj se odluci ne izlaže i ne razmatra navode stranaka o (ne)zakonitosti toga rješenja.

10.4. Zbog navedenog je riješeno kao pod točkom II. izreke (članak 46. stavak 1. točka 1. ZUS-a).

11. Odlukom pod točkama I. i II. izreke, tužitelj je izgubio ovaj upravni spor pa je riješeno kao pod točkom III. izreke (članak 147. stavak 1. ZUS-a).

U Splitu 13. srpnja 2026.

SUDAC

Milan Franić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana dostave, putem ovoga suda, u 4 primjerka, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opun. tužitelja uz zapisnik o objavi

- tuženiku uz zapisnik o objavi

- u spis.