REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2673/2024-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Mariji Šipek, po prijedlogu višeg sudskog savjetnika - specijalista Anje Stjepić, u pravnoj stvari tužitelja TD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Danijel Papak, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnik PD, zaposlenik tuženika, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 28. svibnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 13. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju 1.650,00 EUR (tisuću šesto pedeset eura) sa zateznim kamatama od 30. studenog 2023. do isplate prema stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te prema stopi koja se od 30. prosinca 2023. do isplate određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem od tuženika traži isplatu 500,00 EUR sa zateznim kamatama od 30. studenog 2023. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu 1.837,98 EUR (tisuću osamsto trideset sedam eura i devedeset osam centi) sa zateznim kamatama od 13. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu 31. prosinca 2024. navodi da je 18. srpnja 2023. u mjestu [adresa], na cesti D27, Općina Vodice na 2 km + 900 m stradao u prometnoj nesreći koju, a da je istu skrivio vozač vozila registracijske oznake [registarska oznaka], nakon čega je po završetku liječničke obrade zbog stanja duševne rastrojenosti zadržan na odjelu psihijatrije OB Šibenik. Navodi da je predmetno vozilo kojim je skrivljena prometna nesreća u trenutku štetnog događaja bilo osigurano policom osiguranja od autoodgovornosti kod tuženika. Ističe da je prilikom predmetne nesreće pretrpio intenzivan strah, što je dovelo do razvoja psihičkih poremećaja kod tužitelja, a što je zatim dovelo do smanjenja opće životne i radne sposobnosti, zbog čega tužitelj trpi duševne boli i zbog čega mu je bila potrebna i tuđa pomoć i njega. Tužitelj navodi da mu je nastala neimovinska šteta u iznosu 3.000,00 EUR (zbog pretrpljenog straha 2.000,00 EUR i zbog smanjenja životne aktivnosti 1.000,00 EUR) i imovinska šteta u iznosu 150,00 EUR (zbog potrebne mu tuđe pomoći i njege). Tužitelj navodi da se prije podnošenja tužbe (29. studenog 2023.) obratio tuženiku koji mu je isplatio 1.000,00 EUR po osnovi dijela naknade predmetne štete, no da isplatom navedenog iznosa tuženik nije naknadio tužitelju nastalu štetu u cijelosti. Stoga tužitelj traži donošenje presude kojom će se tuženiku naložiti da tužitelju isplati 2.150,00 EUR sa zateznim kamatama od 30. studenog 2023. do isplate. Također, traži da mu tuženik naknadi troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu čini nespornim postojanje pasivne legitimacije u ovom postupku, zatim nastanak štetnog događaja i odgovornost svog osiguranika za isti. Čini nespornom i činjenicu da je tužitelju po osnovi naknade štete isplatio 1.000,00 EUR (nesporni dio). Tuženik navodi da je isplatom navedenog iznosa tužitelju u cijelosti naknadio štetu koja mu je nastala u predmetnom štetnom događaju te u tom smislu osporava visinu tužbenog zahtjeva. Stoga traži da sud odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku.

3. U nastavku postupka tužitelj pojašnjava da je uslijed predmetnog događaja došlo do naleta vozila osiguranika tuženika na vozilo tužitelja te da je usto također ozlijeđena i supruga tužitelja. Navodi da zbog naprijed navedenog kod tužitelja dolazi do akutne reakcije na stres zbog koje dolazi do psihotičnih epizoda te mu je postavljena i dijagnoza psihoorganske promjene mozga (frontalna atrofija obostrano). Ističe da je kod istog došlo i do gubitka pamćenja. Ističe da je tužitelj zbog štetnog događaja bio hospitaliziran od 19. do 27. srpnja 2023. Pojašnjava da mu je više od 3 mjeseca nakon štetnog događaja psihijatar i dalje propisao terapiju antipsihoticima i ankioliticima te terapiju stručnim savjetom, a da je kasnije i produljena terapija stručnim savjetom.

4. Na ročištu održanom 28. svibnja 2026. (list 57 spisa) stranke su učinile nespornim da su tužitelju tuđu pomoć i njegu pružali ukućani, a tužitelj pojasnio da po osnovi tuđe pomoći i njege traži isplatu 5,00 EUR po jednom satu.

5. Sud je izveo dokaz čitanjem zapisnika o očevidu (list 5-8 spisa), medicinske dokumentacije (list 9-22, 40 spisa), prijave štete – nesretni slučaj (list 23 spisa), dopisa tuženika (list 24 spisa), pregleda isplata (list 25 spisa) te dokaz medicinskim vještačenjem (list 43-45 i 58 spisa).

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa po osnovi naknade neimovinske štete (zbog pretrpljenog straha i smanjenja životne aktivnosti) i imovinske štete (zbog potrebne mu tuđe pomoći i njege) koju je pretrpio zbog štetnog događaja (prometne nesreće) koji se dogodio 18. srpnja 2023., u kojoj je tužitelj sudjelovao kao vozač, a koju je prouzročio osiguranik tuženika.

8. Među strankama nije sporno da se 18. srpnja 2023. doista dogodio štetni događaj, da je tuženik pasivno legitimiran u ovom postupku, zatim da je osiguranik tuženika odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja te da je tužitelju u tom događaju nastala određena šteta zbog čega mu je tuženik po toj osnovi prije podnošenja tužbe platio 1.000,00 EUR. Tijekom postupka postalo je nesporno i da su tužitelju tuđu pomoć i njegu pružali ukućani.

9. S druge strane sporna je visina tužbenog zahtjeva te tijek zateznih kamata.

10. Radi utvrđenja relevantnih činjenica (odnosno da li je tužitelj pretrpio strah zbog predmetne nesreće i jesu li trajne posljedice istoga umanjile njegovu životnu aktivnost, a koje činjenice predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu naknade neimovinske štete te da li su na eventualno smanjenje životne aktivnosti utjecale posljedice iz štetnog događaja i radi utvrđenja činjenice da li je tužitelju i u kojem opsegu bila potrebna tuđa pomoć i njega), odnosno radi utvrđenja opsega nastale imovinske i neimovinske štete, sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prim. Gordanu Makariću, dr. med. (specijalist psihijatar, subspecijalist forenzičke i biologijske psihijatrije).

10.1. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prim. dr. Tomislava Trajbara (list 43-45 spisa) proizlazi da je tužitelj zbog predmetnog štetnog događaja na psihičkom planu razvio simptomatiku akutne stresne reakcije (F43.0) uz psihotičnu simptomatiku (F28). Vještak je ukazao na to da navedeno proizlazi iz priložene medicinske dokumentacije, no proveo je i vlastito istraživanje (klinički intervju) na kojem je tužitelj do samog predmetnog štetnog događaja negirao psihičke tegobe te je aktualno negirao bilo kakve psihičke tegobe, a pritom bio dobrog raspoloženja, iskazao je da dobro spava te je negirao neugodu pri vožnji. U razgovoru s vještakom naveo je “ne sjećam se dana prije i dana poslije nesreće, nikad se nije vratilo“ te je naveo da psihofarmake ne koristi. Vještak je prilikom razgovora utvrdio sljedeći psihički status: priseban, kontaktibilan, orijentiran; formalno urednog misaonog tijeka; u sadržaju se ne bilježi psihopatološke produkcije; eutimičan; intelektualno-mnestičke funkcije shodne su dobi i izobrazbi. Iz nalaza i mišljenja također proizlazi da je tužitelj u okolnostima predmetnog štetnog događaja bio izložen situaciji stresogenog potencijala u vidu realne opasnosti po tjelesni integritet, što je i dovelo do razvoja psihičkih poremećaja. Vještak je naveo da aktualnim psihijatrijskim ispitivanjem nije utvrđeno kriterija za perzistiranjem psihičkih poremećaja, a da između štetnog događaja i razvoja psihičkih poremećaja postoji izravna uzročno posljedična veza. Vještak je naveo da je tužitelj pri štetnom događaju trpio kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta; da je, do smirivanja akutnih simptoma psihotraume i prilagodbe na novonastalo stanje, trpio umjereni do jaki oscilirajući osjećaj straha sveukupno do 3 dana te potom umjereni oscilirajući osjećaj straha do sveukupno 2 tjedna ; naveo je fa je, po navedenom, trpio slabiji oscilirajući osjećaj straha do sveukupno 6 tjedana. Vještak je naveo i da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć, pružana od strane ukućana i to 30 sati kumulativno (potreba pratnje liječniku, psihološke podrške i slično) te da je kod tužitelja status psihičkih funkcija stabiliziran 12. ožujka 2024. Vještak je zaključio da kod tužitelja nisu zaostale duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti.

10.2. Dok tuženik nije isticao prigovore na nalaz i mišljenje vještaka, tužitelj je istome prigovarao, navodeći da je iz tužiteljeve medicinske dokumentacije vidljivo da je tužitelj prošao kroz sve faze zdravstvenog stanja koje u potpunosti odgovaraju akutnom psihotičnom posttraumatskom poremećaju, a pod koji spada i akutni polimorfni psihotični poremećaj bez simptoma shizofrenije te da bi stoga njegovo stanje trebalo povezati s 10 % smanjenja životne aktivnosti, sukladno Orijentacijskim medicinskim tablicama za procjenu smanjenja životne aktivnosti. Predložio je da se vještak očituje o tome da li je kod tužitelja postojalo privremeno smanjenje životne aktivnosti i to na način da bi tužitelj kroz minimalno osam mjeseci trpio duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti i u kojem bi to bilo omjeru. Također, pojasnio je da je kod tužitelja postojalo i razdoblje kasnog straha u situacijama koje ga podsjećaju na predmetni štetni događaj pa predlaže da se vještak očituje i o tome.

10.3. Na ročištu održanom 28. svibnja 2026. (list 58 spisa) vještak se usmeno očitovao o navodima tužitelja te je tom prilikom naveo da je svoju procjenu tužiteljevog stanja nakon predmetnog štetnog događaja temeljio na detaljnoj analizi podataka iz spisu priložene medicinske dokumentacije te na rezultatima vlastitog psihijatrijskog ispitivanja. Pojasnio je da mu sud u zadatak nije dao da utvrdi privremenu potvrdu za ulaganjem pojačanih napora, no da, analizirajući medicinsku dokumentaciju te opisani status psihičkih funkcija, smatra da je tužitelj od 19. srpnja 2023. pa do 12. ožujka 2024. doista imao potrebu za ulaganjem pojačanih napora u visini od 10 % kumulativno i to radi smanjenja životne aktivnosti. Vještak je pritom naglasio da je takva ocjena privremena. Što se tiče procjene pretrpljenog straha naveo je da je ista iskazana u kumulativnom iznosu za vrijeme trajanja liječenja. Vještak je uputio na to da je tužitelj prilikom njegovog osobnog pregleda negirao bilo kakvu nelagodu prilikom sudjelovanja u prometu. Vještak je naveo da stoga nema elemenata za procjenu povremenog straha u situacijama koje ga podsjećaju na štetni događaj.

10.4. Vještak je, prema ocjeni ovog suda, usmenim očitovanjem na ročištu u cijelosti otklonio istaknute prigovore tužitelja. Vještak, kao specijalist psihijatar sa subspecijalzacijom forenzičke i biologijske psihijatrije, nedvojbeno posjeduje stručno znanje za davanje ocjene straha koju je tužitelj pretrpio zbog predmetnog događaja. Vještak je prilikom izrade nalaza i mišljenja, uz detaljnu analizu medicinske dokumentacije, proveo i vlastito ispitivanje, odnosno klinički intervju s tužiteljem. Navedeno je omogućilo da vještak dobije uvid u posljedice štetnog događaja kod tužitelja u pogledu pretrpljenog straha i potencijalnog smanjenja životne aktivnosti.

10.5. Tužitelj je prilikom razgovora negirao da bi osjećao bilo kakvu nelagodu prilikom sudjelovanja u prometu pa je sasvim logična i prihvatljiva ocjena vještaka da kod tužitelja ne perzistira kasni strah.

10.6. Što se pak tiče ocjene privremenog smanjenja životne aktivnosti, istina je da sud prvotno vještaku nije zadao zadatak koji bi izričito obuhvatio i navedeno . Iako tužitelj nije pretrpio trajno smanjenje, kod istoga je nastalo privremeno smanjenje, a o čemu se vještak naknadno očitovao, s obzirom da se radi o itekako odlučnoj okolnosti. Treba reći da takvu procjenu vještaka stranke naknadno nisu osporavale.

10.7. Stoga, nakon što je vještak na ročištu pojasnio i dopunio svoj nalaz i mišljenje, sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka, u cijelosti kao jasno, stručno i obrazloženo.

10.8. Prema tome, sud iz nalaza i mišljenja vještaka nalazi utvrđenim da je tužitelj zbog predmetnog štetnog događaja razvio simptomatiku akutne stresne reakcije (F43.0) uz psihotičnu simptomatiku (F28); da aktualnim psihijatrijskim ispitivanjem nije utvrđeno kriterija za perzistiranjem psihičkih poremećaja; da je tužitelj pri štetnom događaju trpio kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta ; da je, do smirivanja akutnih simptoma psihotraume i prilagodbe na novonastalo stanje, trpio umjereni do jaki oscilirajući osjećaj straha sveukupno do 3 dana te potom umjereni oscilirajući osjećaj straha do sveukupno 2 tjedna; da je, po navedenom, trpio slabiji oscilirajući osjećaj straha do sveukupno 6 tjedana; da kod tužitelja nema trajnog smanjenja životne aktivnosti, no da je od 19. srpnja 2023. pa do 12. ožujka 2024. (7 mjeseci i 22 dana) imao potrebu za ulaganjem pojačanih napora u visini od 10% kumulativno i to radi smanjenja životne aktivnosti; da mu je bila potrebna tuđa pomoć, pružana od strane ukućana i to 30 sati kumulativno (potreba pratnje liječniku, psihološke podrške i slično) i da je kod tužitelja status psihičkih funkcija stabiliziran 12. ožujka 2024.

11. U ovoj pravnoj stvari došlo je do kumulacije nekoliko povreda prava osobnosti (prava na duševno zdravlje), a s obzirom na činjenicu povezanosti (isprepletenosti) oblika tih povreda sud smatra da je opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve povrede. Prilikom odlučivanja sud je vodio računa i o cilju kojem ta naknada služi te o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

11.1. Odlučujući o visini pravične novčane naknade sud je uzeo u obzir gore navedene i obrazložene kvalifikatorne okolnosti, ali i utjecaj stope inflacije, pa po ocjeni ovog suda tužitelju pripada pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti u predmetnom štetnom događaju u iznosu 2.500,00 EUR.

12. Također, tužitelju je trebala tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju od 30 sati, a koju su mu nesporno pružali ukućani. Sud na temelju čl. 223. ZPP-a nalazi da je primjerena cijena sata tuđe pomoći i njege u konkretnom slučaju 5,00 EUR. Stoga tužitelj ima pravo na naknadu štete po toj osnovi u iznosu 150,00 EUR.

13. Dakle, tuženik je u obvezi tužitelju po osnovi neimovinske štete i imovinske štete (zbog tuđe pomoći i njege pružene tužitelju i troškova liječenja), koja je tužitelju nastala vezano uz predmetni štetni događaj, ukupno isplatiti 2.650,00 EUR.

14. Među strankama nije sporno da je tuženik tužitelju već prethodno po osnovi naknade štete koju je isti pretrpio u predmetnom štetnom događaju isplatio 1.000,00 EUR. Stoga je utvrđenu novčanu naknadu po navedenim osnovama potrebno umanjiti za već ranije plaćeni iznos.

15. Slijedom navedenog, tužitelj ima pravo na naknadu neimovinske i imovinske štete u ukupnom iznosu od 1.650,00 EUR pa je na temelju čl. 1100. st. 1. i čl. 1089. ZOO-a prihvaćen zahtjev tužitelja za isplatu navedenog iznosa i odlučeno kao u dijelu točke I. izreke ove presude. U preostalom dijelu u kojem tužitelj od tuženika traži isplatu 500,00 EUR, tužbeni zahtjev je odbijen te je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

16. Tužitelj ima pravo na isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos na temelju čl. 12. st. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23; dalje: ZOOP). Treba reći da je ZOOP i u pogledu odlučivanja o zahtjevu za isplatu zateznih kamata lex specialis u odnosu na odredbe ZOO-a koje uređuju spomenutu materiju. Stoga ovaj sud, kada odlučuje o zahtjevu za isplatom zateznih kamata tužitelja protiv tuženika kao osiguratelja po osnovi police obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, primjenjuje odredbe ZOOP-a i to u odnosu na zatezne kamate na iznos neimovinske, ali i na zatezne kamate na iznos imovinske štete, koja je u ovom konkretnom slučaju nastala zbog potrebe tužitelja za tuđom pomoći i njegom. Tužitelj stoga ima pravo na isplatu zateznih kamata od tuženika na temelju čl. 12. st. 6. ZOOP-a.

16.1. Tužitelj je odštetni zahtjev tuženiku podnio 29. studenog 2023. (list 23 spisa) pa stoga tužitelj, u okviru tužbenog zahtjeva, ima pravo na isplatu zateznih kamata na utuženi iznos od 30. studenog 2023. do isplate. Stoga je o pravu tužitelja na isplatu zatezne kamate odlučeno kao u dijelu točke I. izreke ove presude, a odluka o visini stope zatezne kamate temelji se na čl. 29. st. 2. ZOO-a.

17. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP te čl. 155. ZPP, odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa) te Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23; dalje: Uredba/23) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 50/26; dalje: Uredba/26), a donesena je u skladu s vrijednosti predmeta spora i troškovnikom tužitelja (list 60 spisa).

17.1. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u visini 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife) te trošak sastava dva podneska (od 24. veljače 2025. i 12. ožujka 2026.) u visini 100 bodova za svaki (Tbr. 8/1 Tarife), zatim trošak jednog podneska (od 24. rujna 2025.) u visini 25 boda (Tbr. 8/4 Tarife) i trošak zastupanja na dva ročišta (održana 3. rujna 2025. i 28. svibnja 2026.) u visini 100 bodova za svako (Tbr. 9/1 Tarife). Dakle, tužitelju je priznat trošak za zastupanje po punomoćniku odvjetniku u visini od ukupno 525 bodova, što pomnoženo sa vrijednošću jednog boda u iznosu 2,00 EUR (Tbr. 54. u vezi s Tbr. 52/3 Tarife) te uvećano za 25% po osnovi PDV-a (Tbr. 46. Tarife) iznosi 1.312,50 EUR. Tužitelju je priznat i trošak medicinskog vještačenja u iznosu od ukupno 350,00 EUR (300,00 EUR za izradu pisanog nalaza i mišljenja i 50,00 EUR za trošak pristupa vještaka na ročište), kao i trošak sudske pristojbe za tužbu u zatraženom iznosu od 33,98 EUR (Tar. br. 1. st. 1. Uredbe/23) te za presudu u iznosu 141,50 EUR (Tar. br. 2. st. 1. Uredbe/26). Dakle, tužitelju su u ovoj parnici nastali troškovi u ukupnom iznosu 1.837,98 EUR. Prihvaćen je i zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata na odmjerene troškove (list 3 spisa) od dana donošenja presude do isplate na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a.

17.2. Tužitelju pak s druge strane nije priznat trošak pristupa njegovog punomoćnika na ročište za objavu presude, s obzirom da se, u slučaju da stranka ne pristupi ročištu za objavu, a uredno je o istome obaviještena, presuda odmah nakon ročišta objavljuje na e-Oglasnoj ploči suda te je ista trenutno dostupna strankama u elektroničkom obliku. Također, u tom smislu treba reći da na ročištu za objavu nije potrebna prisutnost stranaka niti može utjecati na postupak pa takav trošak ovaj sud ne smatra potrebnim u ovoj parnici u smislu čl. 155. ZPP-a.

17.3. Tuženik u konačnici nije potraživao naknadu troškova (list 58 spisa) pa nema mjesta odlučivanju o istome.

17.4. Stoga je o troškovima postupka odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

U Zagrebu 13. srpnja 2026.

Sudac:

Marija Šipek

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku petnaest dana od dana dostave presude, a o njoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju – po punomoćniku

2. Tuženiku