P-544/2025-18
Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sucu Saši Rešetaru, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ĆF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po Zdenku Krstiću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženice Zagrebačke banke d. d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupane po Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & partneri d. o. o. iz Zagreba, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 1. lipnja 2026., u prisutnosti tužiteljice, punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, uz javnu objavu 13. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna odredba iz Ugovora o namjenskom kreditu broj Ugovora 3207782108/06, sklopljen između tužiteljice ĆF iz [adresa], i tuženice Zagrebačke banke d. d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, solemniziran po javnom bilježniku Dragica Dumančić u Osijeku broj OU-816/06 od 09.11.2006. godine iz:
- članka 1. tog Ugovora kojom se korisnik kredita obvezuje iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamata na način utvrđen ovim Ugovorom,
- članka 2. KAMATE I NAKNADE kojom je korisnik kredita, tužitelj dužan tuženiku platiti i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju
Hrvatske narodne banke na dan plaćanja,
- kao i da je ništetna odredba iz članka 7. OTPLATA KREDITA:
" Korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja za CHF. Za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama korisnik kredita, tužitelj pristaje da kreditor, tuženik povisi ili snizi iznos anuiteta / rate, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete/rate."
pa stoga ove odredbe ne proizvode pravne učinke između stranka.
II. Nalaže se tuženici Zagrebačkoj banci d. d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, da u roku 15 dana, po osnovi ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ima isplati tužiteljici ĆF iz [adresa], iznos od 4.080,37 eura na pojedinačne iznose, sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi u smislu čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, odnosno po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana na nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena pa do isplate kako slijedi:
tekući od 01.11.2007. na iznos 32,21 €
tekući od 01.12.2007. na iznos 32,20 €
tekući od 01.01.2008. na iznos 32,20 €
tekući od 01.02.2008. na iznos 32,19 €
tekući od 01.03.2008. na iznos 32,18 €
tekući od 01.04.2008. na iznos 60,43 €
tekući od 01.05.2008. na iznos 60,42 €
tekući od 01.06.2008. na iznos 60,41 €
tekući od 01.07.2008. na iznos 60,40 €
tekući od 01.08.2008. na iznos 60,39 €
tekući od 01.09.2008. na iznos 60,38 €
tekući od 01.10.2008. na iznos 60,36 €
tekući od 01.11.2008. na iznos 60,35 €
tekući od 01.12.2008. na iznos 60,34 €
tekući od 01.01.2009. na iznos 60,33 €
tekući od 01.02.2009. na iznos 60,31 €
tekući od 01.03.2009. na iznos 60,30 €
tekući od 01.04.2009. na iznos 60,28 €
tekući od 01.05.2009. na iznos 60,27 €
tekući od 01.06.2009. na iznos 60,26 €
tekući od 01.07.2009. na iznos 60,24 €
tekući od 01.08.2009. na iznos 85,81 €
tekući od 01.09.2009. na iznos 85,80 €
tekući od 01.10.2009. na iznos 85,78 €
tekući od 01.11.2009. na iznos 85,76 €
tekući od 01.12.2009. na iznos 85,74 €
tekući od 01.01.2010. na iznos 85,72 €
tekući od 01.02.2010. na iznos 85,71 €
tekući od 01.03.2010. na iznos 85,69 €
tekući od 01.04.2010. na iznos 85,67 €
tekući od 01.05.2010. na iznos 85,65 €
tekući od 01.06.2010. na iznos 75,10 €
tekući od 01.07.2010. na iznos 75,07 €
tekući od 01.08.2010. na iznos 75,05 €
tekući od 01.09.2010. na iznos 75,03 €
tekući od 01.10.2010. na iznos 75,00 €
tekući od 01.11.2010. na iznos 74,98 €
tekući od 01.12.2010. na iznos 51,95 €
tekući od 01.01.2011. na iznos 51,93 €
tekući od 01.02.2011. na iznos 51,91 €
tekući od 01.03.2011. na iznos 51,88 €
tekući od 01.04.2011. na iznos 51,86 €
tekući od 01.05.2011. na iznos 51,84 €
tekući od 01.06.2011. na iznos 51,81 €
tekući od 01.07.2011. na iznos 51,79 €
tekući od 01.08.2011. na iznos 41,43 €
tekući od 01.09.2011. na iznos 41,41 €
tekući od 01.10.2011. na iznos 41,39 €
tekući od 01.11.2011. na iznos 41,36 €
tekući od 01.12.2011. na iznos 41,33 €
tekući od 01.01.2012. na iznos 41,31 €
tekući od 01.02.2012. na iznos 41,29 €
tekući od 01.03.2012. na iznos 41,26 €
tekući od 01.04.2012. na iznos 41,24 €
tekući od 01.05.2012. na iznos 41,21 €
tekući od 01.06.2012. na iznos 41,19 €
tekući od 01.07.2012. na iznos 41,16 €
tekući od 01.08.2012. na iznos 41,13 €
tekući od 01.09.2012. na iznos 41,10 €
tekući od 01.10.2012. na iznos 41,07 €
tekući od 01.11.2012. na iznos 41,04 €
tekući od 01.12.2012. na iznos 41,02 €
tekući od 01.01.2013. na iznos 40,99 €
tekući od 01.02.2013. na iznos 40,96 €
tekući od 01.03.2013. na iznos 40,93 €
tekući od 01.04.2013. na iznos 40,90 €
tekući od 01.05.2013. na iznos 40,87 €
tekući od 01.06.2013. na iznos 40,84 €
tekući od 01.07.2013. na iznos 40,81 €
tekući od 01.08.2013. na iznos 40,78 €
tekući od 01.09.2013. na iznos 40,74 €
tekući od 01.10.2013. na iznos 40,71 €
tekući od 01.11.2013. na iznos 40,67 €
tekući od 01.12.2013. na iznos 40,64 €
tekući od 01.01.2014. na iznos 40,61 €
III. Nalaže se tuženici Zagrebačkoj banci d. d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 da tužiteljici ĆF iz [adresa], isplati novčanu tražbinu u ukupnom iznosu 6.383,48 eura zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli ima isplatiti tužitelju s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa počev od dana plaćanja prve rate kredita do konverzije i to po stopi u smislu čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, odnosno po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana na nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena pa do isplate kako slijedi:
tekući od 01.04.2008. na iznos 1,13 €
tekući od 01.10.2008. na iznos 0,58 €
tekući od 01.11.2008. na iznos 14,32 €
tekući od 01.12.2008. na iznos 1,22 €
tekući od 01.01.2009. na iznos 22,42 €
tekući od 01.02.2009. na iznos 24,71 €
tekući od 01.03.2009. na iznos 27,87 €
tekući od 01.04.2009. na iznos 20,99 €
tekući od 01.05.2009. na iznos 22,80 €
tekući od 01.06.2009. na iznos 17,56 €
tekući od 01.07.2009. na iznos 12,66 €
tekući od 01.08.2009. na iznos 15,21 €
tekući od 01.09.2009. na iznos 18,95 €
tekući od 01.10.2009. na iznos 16,77 €
tekući od 01.11.2009. na iznos 14,74 €
tekući od 01.12.2009. na iznos 19,51 €
tekući od 01.01.2010. na iznos 24,03 €
tekući od 01.02.2010. na iznos 10,65 €
tekući od 01.03.2010. na iznos 27,21 €
tekući od 01.04.2010. na iznos 35,56 €
tekući od 01.05.2010. na iznos 35,42 €
tekući od 01.06.2010. na iznos 37,12 €
tekući od 01.07.2010. na iznos 57,07 €
tekući od 01.08.2010. na iznos 53,73 €
tekući od 01.09.2010. na iznos 69,90 €
tekući od 01.10.2010. na iznos 62,67 €
tekući od 01.11.2010. na iznos 58,79 €
tekući od 01.12.2010. na iznos 73,86 €
tekući od 01.01.2011. na iznos 84,61 €
tekući od 01.02.2011. na iznos 77,53 €
tekući od 01.03.2011. na iznos 79,15 €
tekući od 01.04.2011. na iznos 71,99 €
tekući od 01.05.2011. na iznos 74,14 €
tekući od 01.06.2011. na iznos 97,79 €
tekući od 01.07.2011. na iznos 99,09 €
tekući od 01.08.2011. na iznos 124,19 €
tekući od 01.09.2011. na iznos 114,91 €
tekući od 01.10.2011. na iznos 100,47 €
tekući od 01.11.2011. na iznos 100,09 €
tekući od 01.12.2011. na iznos 98,51 €
tekući od 01.01.2012. na iznos 103,76 €
tekući od 01.02.2012. na iznos 109,53 €
tekući od 01.03.2012. na iznos 109,65 €
tekući od 01.04.2012. na iznos 106,05 €
tekući od 01.05.2012. na iznos 107,55 €
tekući od 01.06.2012. na iznos 109,71 €
tekući od 01.07.2012. na iznos 107,38 €
tekući od 01.08.2012. na iznos 107,58 €
tekući od 01.09.2012. na iznos 105,43 €
tekući od 01.10.2012. na iznos 101,36 €
tekući od 01.11.2012. na iznos 106,30 €
tekući od 01.12.2012. na iznos 108,06 €
tekući od 01.01.2013. na iznos 107,36 €
tekući od 01.02.2013. na iznos 100,26 €
tekući od 01.03.2013. na iznos 105,18 €
tekući od 01.04.2013. na iznos 106,31 €
tekući od 01.05.2013. na iznos 104,10 €
tekući od 01.06.2013. na iznos 97,56 €
tekući od 01.07.2013. na iznos 93,50 €
tekući od 01.08.2013. na iznos 97,10 €
tekući od 01.09.2013. na iznos 99,58 €
tekući od 01.10.2013. na iznos 105,91 €
tekući od 01.11.2013. na iznos 102,42 €
tekući od 01.12.2013. na iznos 103,98 €
tekući od 01.01.2014. na iznos 105,26 €
tekući od 01.02.2014. na iznos 88,63 €
tekući od 01.03.2014. na iznos 90,73 €
tekući od 01.04.2014. na iznos 89,81 €
tekući od 01.05.2014. na iznos 87,56 €
tekući od 01.06.2014. na iznos 86,61 €
tekući od 01.07.2014. na iznos 87,03 €
tekući od 01.08.2014. na iznos 89,63 €
tekući od 01.09.2014. na iznos 90,99 €
tekući od 01.10.2014. na iznos 92,32 €
tekući od 01.11.2014. na iznos 93,47 €
tekući od 01.12.2014. na iznos 95,42 €
tekući od 01.01.2015. na iznos 94,64 €
tekući od 01.02.2015. na iznos 95,73 €
tekući od 01.03.2015. na iznos 95,73 €
tekući od 01.04.2015. na iznos 95,73 €
tekući od 01.05.2015. na iznos 95,73 €
tekući od 01.06.2015. na iznos 95,73 €
tekući od 01.07.2015. na iznos 95,73 €
tekući od 01.08.2015. na iznos 95,73 €
tekući od 01.09.2015. na iznos 95,73 €
IV. Utvrđuje se da tuženica Zagrebačka banka d. d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, nije u cijelosti obeštetio tužiteljicu ĆF iz [adresa], Dodatak ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015) konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR od 07.03.2016. solemniziran po javnom bilježniku Dragici Dumančić u Osijeku OV-1982/16 od 07.03.2016. godine i to po osnovi pretplaćenih kamata i pretplaćenog tečaja, te da ovim Ugovorom nije ispravljena neravnoteža prava i obveza između stranaka.
V. Nalaže se tuženici Zagrebačkoj banci d. d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, platiti tužiteljici ĆF iz [adresa], prouzročeni parnični trošak postupka u iznosu 3.066,54 eura sa zateznim kamatama koje teku od 13. srpnja 2026. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je sa tuženicom Zagrebačkom bankom d. d. 2. studenoga 2006. sklopila Ugovor o namjenskom kreditu broj: 3207782108/06., kreditna partija: 7103380031 kojim ugovorom je ugovorena kamatna stopa od 4,40% godišnje, određena kao promjenjiva, s tim da je ostavljeno u cijelosti tuženiku da kamatnu stopu mijenja svojim jednostranim odlukama na koje tužitelj nije mogao utjecati, a promjenjiva kamatna stopa vezana je uz određenu valutnu klauzulu, te na ovaj način tužitelj nije mogao utjecati na vrijeme i način promjene kamate, nije mogla provjeriti pravilnost i uzrok njezine promjene, jer za to nije imao nikakvih egzaktnih kriterija, budući da je sama promjena ugovorne kamate učinjena ovisnom isključivo o odluci tuženika, te je na taj način uzrokovan nepovoljan položaj tužitelja i neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, pa stoga tužitelj predlaže donošenje presude kao u izreci, uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.
2. Tuženica u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te navodi da nije sporno kako je s tužiteljicom 2. studenoga 2006. sklopila Ugovor o namjenskom kreditu broj: 3207782108/06., kreditna partija: 7103380031, međutim tuženik tvrdi da su ugovorene odredbe glede promjenjive kamatne stope jasne, lako razumljive i lako uočljive te njezinu nedopuštenost odnosno ništetnost nije ni moguće utvrđivati. Tuženik ističe prigovor zastare te predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška. Predmetni kredit je konvertiran sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015) te je sklopljen Dodatak ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija.
3. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u kompletu priloženu dokumentaciju ovome spisu, te proveo dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke Bernardi Hunjadi te saslušao tužiteljicu ĆF.
3.1. Tužiteljica ĆF u svom iskazu navodi da je sa tuženikom sklopila ugovor o namjenskom kreditu za kupnju stana. U banci joj nisu objasnili što znače valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa, način na koji se one mijenjaju niti posljedice tih promjena. Nitko joj u banci nije rekao da je tada HNB štitila tečaj kune u odnosu na euro, ali ne i u odnosu na CHF i druge valute. Od kredita je kupila stan. Kupljeni stan nikada nije iznajmljivala niti je u njemu radila bilo kakvu djelatnost. U vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nije bila vlasnik trgovačkog društva, poslovnih udjela niti obrta. Ona je otplaćivala rate kredita, a kredit u Zagrebačkoj banci je otplaćen budući je kredit prenijela u drugu banku i još ga uvijek otplaćuje. Početna rata kredita bila je oko 1.950,00 kuna, a najviše je narasla na oko 3.400,00 kuna. Da je znala da će rata kredita toliko narasti ne bi nikada uzimala ovakav kredit. U banci su joj za ovu vrstu kredita rekli da je najpovoljniji i nisu joj nudili kredite u drugim valutama. Osim kod tuženika o kreditu se nije raspitivala u drugim bankama budući je radila u trgovačkom društvu Agro Honor koje je društvo imalo dogovor sa Zagrebačkom bankom vezano za povoljnije kredite. U Zagrebačkoj banci je imala i tekući račun, odnosno bila je klijent banke. Nakon sklapanja Dodatka ugovora o kreditu rata kredita se nešto smanjila na oko 2.500,00 kuna. U banci ju nitko nije upozorio na rizik valutne klauzule. Ugovor prije potpisivanja nije pročitala već ga je samo otišla ovjeriti kod javnog bilježnika.
4. Tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan je u potpunosti.
5. Uvidom u nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka Bernarde Hunjadi od 3. veljače 2026. proizlazi da je preplaćeni iznos po osnovi povećanja kamatne stope 4.080,37 eura, preplaćeni iznos anuiteta po osnovi promjene tečaja 6.383,48 eura, da su obračunate zakonske zatezne kamate na više plaćene iznose po osnovi više plaćene kamatne stope 2.554,23 eura, a po osnovi više plaćenih anuiteta zbog promjene tečaja 4.143,33 eura. Tužiteljici je na dan konverzije 30. rujna 2015. priznata preplata u iznosu 4.978,79 kuna. Nakon umanjenja za iznos preplate utvrđen temeljem koju je tuženik priznao iz obračunate konverzije, a koje umanjenje je iskazano sukladno odredbama članka 172. ZOO-a iznos potraživanja je na ime zakonskih zateznih kamata na više plaćene anuitete po osnovi promjene kamatne stope i promjene tečaja 4.036,76 eura na ime više plaćene kamate 4.080,37 eura, a na ime više plaćene tečajne razlike 6.383,48 eura.
6. Nalaz financijsko-knjigovodstvenog vještaka ovaj sud u cijelosti prihvaća jer je isti jasan i određen, dan u skladu s pravilima struke i vještine.
7. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (u daljnjem tekstu ZID ZPK/15), imao je osnovni cilj otkloniti dužničku krizu zbog rasta tečaja CHF, te je u tom smislu zakonom bilo predviđeno da banke moraju ponuditi sklapanje dodatka osnovnom ugovoru o kreditu, a potrošači mogu prihvatiti konverziju u odgovarajući kredit sklopljen u EUR na način da se krediti vezani uz CHF konvertiraju u kredite denominirane u EUR i kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR (čl. 19.a do čl. 19.e ZID ZPK/15).
8. Zakonitost i provedba konverzije sukladno ZID ZPK/15 je utvrđena rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj (u daljnjem tekstu VSRH) Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. kao i odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. Međutim, sklapanjem sporazuma o konverziji potrošač i korisnik kredita u CHF nije izgubio pravo potraživati stečeno bez osnove temeljem nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu za razdoblje važenja ugovora o kreditu u CHF do dana sklapanja ugovora o konverziji.
9. Sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru o kreditu izmijenjeni su samo uvjeti i način otplate kredita, a što potvrđuje i sama činjenica da se radilo o dodatku osnovnom ugovoru, a ne o sklapanju sasvim novog ugovora pa je stoga neprihvatljivo pravno shvaćanje da osnovni ugovor o kreditu u CHF nije uopće postojao kada je u konkretnom slučaju od dana sklapanja Osnovnog ugovora o kreditu 2005. pa do sklapanja dodatka osnovnom ugovoru o kreditu vrijedio punih deset godina i imao sve pravne posljedice kao i kod korisnika kredita koji nisu sklopili dodatak osnovnom ugovoru i proveli konverziju. Čak kada bi se uzelo da je osnovni ugovor o kreditu prestao važiti, ne bi bilo nikakvih zapreka za utvrđenje nepoštenim i ništetnim odredbi osnovnog ugovora o kreditu (tako i u odluci ovoga suda broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020.)
10. Sklapanjem dodatka Osnovnom ugovoru stranke su utvrdile svoja prava i obveze ubuduće te retroaktivno od dana sklapanja Osnovnog ugovora o kreditu, ali ničime nisu niti su mogle regulirati prava korisnika kredita u CHF temeljem ništetnih odredbi osnovnog ugovora za razdoblje do konverzije. VSRH je još u odluci broj Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. zauzeo pravno shvaćanje da korisnik kredita samim sklapanjem dodatka Osnovnom ugovoru o kreditu nije izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne, a slijedom toga i pravo na postavljanje kondemnatornih zahtjeva za isplatu temeljem tako utvrđenih nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu. Iako se radilo o procesnoj oduci jer su nižestupanjski sudovi odbacili tužbu zbog nedostatka pravnog interesa, potpuno je jasno da se radi o točno određenom pravnom interesu koji se odnosi na potraživanje temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.
11. Treba uzeti u obzir odluku Suda Europske unije u spojenim predmetima C-596/15 P i C-597/15 P u predmetu Bionorica SE i Diapharm GmbH & Co. KG gdje je pod toč. 85. odluke od 23. studenoga 2017. navedeno da postojanje pravnog interesa pretpostavlja da tužba svojim ishodom može donijeti osobnu korist stranci koja ju je podnijela, a nasuprot tomu, pravni interes ne postoji kada povoljan ishod neke tužbe u svakom slučaju tužitelju ne može donijeti zadovoljštinu. Iz navedene presude Suda Europske unije jasno proizlazi da ne može postojati apstraktni pravni interes, a koji je, kao što je navedeno u odluci ovoga suda broj Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. potpuno određeno i jasno naveden za koje zahtjeve takav pravni interes postoji. Ovaj sud je dužan postupati u duhu i prema načelima prakse Suda Europske unije temeljem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je Republika Hrvatska potpisala 29. listopada 2001., a koji sporazum je stupio na snagu 1. veljače 2005. (dalje: SSP), što znači i prije sklapanja spornog osnovnog ugovora o kreditu. Posebno je potrebno naglasiti odredbu čl. 74. st. 2. al. 1. SSP u kojoj se Republika Hrvatska obvezala osigurati usklađivanje zakonodavstva i prilagođavanje zaštite potrošača u Republici Hrvatskoj zaštiti koja je na snazi u Europskoj uniji.
12. Također je potrebno dodati da je odlukom Suda Europske unije broj C-118/17 SF protiv Erste Bank Hungary Zrt. od 14. ožujka 2019. zauzeto načelno pravno shvaćanje kako sud mora provjeriti je li nacionalni zakon omogućio ponovno uspostavu pravno i činjenično situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da nepoštena odredba potrošačkog ugovora nikada nije postojala, osobito uspostavom prava na povrat svih koristi koje je trgovac neopravdano stekao na štetu potrošača na temelju navedene nepoštene odredbe i to unatoč zakonskoj intervenciji. Dakle, iz te odluke može se zaključiti da potrošač uvijek ima pravo na potpuno obeštećenje temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi potrošačkog ugovora i to bez obzira i na eventualnu zakonsku intervenciju u to njegovo pravo. Takvo pravno shvaćanje ne dovodi u pitanje niti činjenica da je prema ZID ZPK/15 potrošaču i korisniku kredita u CHF dana mogućnost izbora pristati na konverziju ili nastaviti otplatu kredita prema odredbama osnovnog ugovora.
13. Potrošač se, a u konkretnom slučaju korisnik kredita u CHF, mogao nagoditi i dogovoriti sa davateljem kredita u pogledu nepoštenih i ništetnih odredbi, ali samo pod uvjetom da su potrošaču bili u cijelosti poznati svi parametri i uvjeti nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu. U odnosu na nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli iz ugovora o kreditu u CHF odluka u kolektivnom sporu uslijedila je tek tri godine nakon sklapanja dodatka osnovnom ugovoru o kreditu i provođenju konverzije te potrošači i korisnici kredita zasigurno nisu mogli u cijelosti imati sve informacije i sagledati u cijelosti koje su sve odredbe nepoštene i ništetne u konkretnom ugovoru i kada bi se jedino mogli pravovaljano odreći tih svojih prava. Takav zaključak proizlazi i iz odluke Suda Europske unije od 9. srpnja 2020. u predmetu C-452/18 XZ protiv Ibercaja Banko S.A. Stoga ako se povežu pravna shvaćanja iz odluka Suda EU C-452/18 od 9. srpnja 2020. u predmetu XZ protiv Ibercaja Banko S.A i C-118/17 od 14. ožujka 2019. u predmetu SF protiv Erste Bank Hungary Zrt. potrošačima i korisnicima kredita u CHF pripada pravo na puno obeštećenje temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.
14. Nadalje, iz odluke Europskog suda za ljudska prava u predmetu Ć protiv Republike Hrvatske od 1. rujna 2022. Europski sud za ljudska prava je između ostalog naveo "da banka potpisivanjem aneksa (dodatak ugovoru o kreditu) nije udovoljila tužbenom zahtjevu", kako je to formulirao podnositelj, pa se može zaključiti kako Europski sud za ljudska prava smatra kako sklapanjem sporazuma o konverziji nije udovoljeno zahtjevu temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.
15. Sklapanjem dodatka ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita sukladno ZID ZPK/15 ne gubi se pravo na potraživanja preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu te korisnik kredita zadržava pravo potraživati eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu, ako takva razlika postoji.
16. Ovaj sud smatra da na ovaj način dolazi do izjednačenja prava korisnika kredita u CHF koji su sklopili dodatak Ugovoru o kreditu i proveli konverziju u odnosu na one korisnike kredita u CHF koji nisu sklopili takav dodatak ili isti nisu mogli sklopiti. U razdoblju od sklapanja ugovora o kreditu pa do dana konverzije takvi potrošači imali su jednak pravni status i trpjeli su jednake pravne posljedice nepoštenih ugovornih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu.
17. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, jer isti drži neosnovanim. Zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. U konkretnom slučaju Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je pravomoćno odlučio u postupku po žalbi, između ostalog i o dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama svojom odlukom od 14. lipnja 2014. (što je potvrđeno povodom revizije i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske) te se ima smatrati kako vjerovniku, odnosno tužitelju pravo na zahtjev za isplatu teče zapravo od tog datuma. Naime, zastara je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe Udruge Franak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Tužba je u navedenom predmetu podnesena 4. travnja 2012. Temeljem odredbe čl. 241. ZOO-a prekinuta je zastara koja je ponovno počela teći 14. lipnja 2014. pravomoćnošću odluke u predmetu Franak. Isto tako u ovom predmetu ne može se primjenjivati odredba vezana za trogodišnji zastarni rok navedena u čl. 226. ZOO, s obzirom da je potraživanje tužitelja usmjereno na pretplaćeni iznos kamata, a ne na povrat samih kamata. Ne radi se dakle o kamatama u smislu čl. 226. ZOO-a.
17.1. Glede istaknutog prigovora zastare za istaći je i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91.), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.
17.2. Kako se u konkretnom slučaju radi o postupku utvrđenja ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu navedeni stavovi iz točke 17. i 17.1. su primjenjivi i u ovom slučaju.
18. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a.
19. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - u daljnjem tekstu ZPP), a odnosi se na trošak zastupanja tužiteljice po punomoćniku iz reda odvjetnika sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Stoga je sud kao opravdan tužiteljici priznao trošak sastava tužbe u visini 200 bodova odnosno iznos od 400,00 eura, sukladno Tbr. 7. t. 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištima 8. rujna 2025. i 1. lipnja 2026. u visini 200 bodova odnosno iznos od 400,00 eura sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife, trošak obrazloženih podnesaka od 15. srpnja 2019. i 10. ožujka 2026., u visini 200 bodova odnosno iznos od 400,00 eura sukladno Tbr. 8. t. 1. Tarife, što čini iznos od 2.000,00 eura uz pripadajući PDV od 25% u iznosu 500,00 eura, što čini trošak zastupanja u iznosu 2.500,00 eura.
19.1. Ovaj sud je tužiteljici priznao trošak vještačenja u iznosu 540,00 eura.
19.2. Ovaj sud je tužiteljici priznao trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 126,54 eura sukladno Tbr. 1. st. 1. Tarife sudske pristojbe.
19.3. Stoga je ovaj sud temeljem tužiteljici dosudio ukupan parnični trošak u iznosu 3.066,54 eura.
20. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
Osijek, 13. srpnja 2026.
Sudac
Saša Rešetar
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, nadležnom županijskom sudu.
DOSTAVITI
- punomoćniku tužiteljice
- punomoćniku tuženice
