REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-6888/2024-21
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda dr. sc. Dijani Vragović, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB: 84397956623, A. Mihanovića 3, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik po zaposlenju i diplomirani pravnik ĐĐ, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d. ,OIB: 26187994862, Ulica Vatroslava Jagića 33, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Mate Kačan, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. srpnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 13. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
„Nalaže se tuženiku tuženika CROATIA osiguranje d.d. ,OIB: 26187994862, Ulica Vatroslava Jagića 33, Zagreb, da tužitelju HZMO iz Zagreba, A. Mihanovića 3, Zagreb, plati iznos od 32.762,64 EUR uz pripadajuću zateznu kamatu tekuću od podizanja tužbe do isplate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa na snazi od 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od petnaest (15) dana.“
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak ovog postupka u iznosu od 2.800,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 13. srpnja 2026. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je 24. ožujka 2014. u prometnoj nezgodi smrtno stradao ĐĐA, a koju nezgodu je skrivio osiguranik tuženika. Da je rješenjem tužitelja broj 922558 od 22. siječnja 2016. udovici i djetetu pokojnog priznato pravo na obiteljsku mirovinu. Da se obiteljske mirovina i dalje isplaćuje te je ukupno u razdoblju od 1. siječnja 2022. do 31. prosinca 2023. s te osnove tužitelj isplatio 32.762,64 eura, koji iznos predstavlja štetu koju trpi sukladno odredbama čl. 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju, slijedom čega predlaže da sud naloži tuženiku isplatiti mu gore navedeni iznos s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Navodi da se u konkretnom slučaju imaju primijeniti odredbe iz Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje: ZOOP), odnosno odredbe iz članka 27. ZOOP-a, a tužitelj nije dokazao postojanje štete u smislu citirane odredbe. Kasnije u tijeku postupka tuženik navodi da sama isplata obiteljske mirovine nije sporna već da bi tuženik to bio u obvezi platiti. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
3. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid Rješenje tužitelja broj 922558 od 22. siječnja 2016. (listovi 4-6), Zapisnik o očevidu (listovi 7-14), Rješenje tužitelja od 10. rujna 2014. (listovi 15-17), sudska nagodba od 21. srpnja 2016. (list 18), Obavijesti o likvidaciji (listovi 19-21), obračun isplata (list 22), Zahtjev za naknadu štete (listovi 23-24) te je izveden dokaz financijskim vještačenjem (listovi 208-213).
4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05 i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje ZPP) , sud je utvrdio da je zahtjev tužitelja neosnovan.
5. Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 32.762,64 EUR, koji iznos prema navodu tužitelja predstavlja štetu koju trpi u vidu isplaćenih mirovina supruzi i djeci pokojnog OĐA za razdoblje od 1. siječnja 2022. do 31. prosinca 2023.
6. U konkretnom je predmetu sporno je li tuženik u obvezi naknaditi iznos isplaćenih obiteljskih mirovina.
7. Tužitelj svoje potraživanje temelji na odredbama čl. 161. i 164. Zakona o obveznom mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15., 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, dalje ZOMO).
7.1. Odredbom čl. 161. ZOMO propisano je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Dok prema odredbi čl. 164. st. 1. ZOMO Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete).
8. Tuženik smatra da se u konkretnom slučaju treba primijeniti odredba čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05, 36/09 i 75/09 – dalje: ZOOP), prema kojoj je društvo za osiguranje obavezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (stavak 1.). Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznosi mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.). Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovog članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja (stavak 4.).
9. Prema shvaćanju ovog suda, a u skladu sa opsežnom praksom Vrhovnog suda Republike Hrvatske iskazanoj u mnogobrojnim presudama (primjerice odluke broj Rev- x-388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev- 5292/19 od 16. lipnja 2020., Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022., Rev-552/2022 od 17. svibnja 2022., Rev-850/2022 od 25. listopada 2022. i dr.), za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine. Kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, tada se obveza tuženika određuje prema članku 27. stavak 2. i 3. ZOOP-a i ta obveza postoji samo ako postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koja se isplaćuje i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi se radilo o invalidskoj mirovini koja bi bila utvrđena uslijed ozljede na radu. Na isti način utvrđuje se obveza tuženika i u slučaju isplate obiteljske mirovine (tako i VSRH u odlukama broj Rev-1356/16 od 18. svibnja 2021. i Rev-184/22 od 23. ožujka 2022.).
10. Slijedom navedenog, tužitelju ne pripada pravo na naknadu štete u visini cjelokupnog iznosa mirovine koju isplaćuje svom osiguraniku, već štetu čini iznos eventualne razlike između isplaćene mirovine i pretpostavljene mirovine za slučaj ozljede na radu. Tuženik, kao osiguravajuće društvo, nije štetnik (vozač koji je skrivio prometni nesreću), već na temelju sklopljenog ugovora o osiguranju preuzima ugovorne obveze koje su propisane člankom 27. ZOOP-a i dužan je naknaditi samo onu vrstu štete i u onoj visini kako to regulira ZOOP. Stoga je na tužitelju teret dokazivanja visine tužbenog zahtjeva, odnosno teret dokazivanja da postoji razlika između iznosa obiteljske mirovine koju isplaćuje svom osiguraniku i pretpostavljenog iznosa mirovine koja bi bila isplaćena kada bi razlog isplate bila ozljeda na radu.
11. Radi utvrđivanja navedene visine, u smislu odredbe čl. 27. ZOOP-a, sud je po prijedlogu tuženika izveo dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o.
11.1. Vještak je u svom nalazu i mišljenju naveo da ukupno razlike između isplaćene obiteljske mirovine korisnicima UĐA i Đ i visine mirovine koju bi ostvarivao pok. osiguranik ĆĐA da je otišao u mirovinu zbog ozljede na radu iznose -6.134,16 EUR, odnosno, isplaćene obiteljske mirovine korisnicima UĐA i Đ su za 6.134,16 EUR manje od mirovine koju bi ostvarivao pok. osiguranik ĆĐA da je otišao u mirovinu zbog ozljede na radu.
11.2. Stranke nisu imale primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka budući da je sačinjen jasno i obrazloženo, nije u proturječnosti sa sobom ili s izviđenim okolnostima, te je u skladu s ostalim izvedenim dokazima.
12. Prema tome razvidno je da je iznos isplaćenih obiteljskih mirovina manji od iznosa invalidske mirovine koja bi bila isplaćivana za slučaj da je do iste došlo zbog povrede ili ozljede na radu, slijedom čega tužitelj nije dokazao da trpi štetu koju bi tuženik bio dužan nadoknaditi tužitelju u smislu članka 27. stavak 2. i 3. ZOOP-a.
13. Slijedom navedenog valjalo je odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev te odlučiti kao pod točkom I. izreke.
14. U skladu s odredbom čl. 155. i 154. st. 1. ZPP-a tuženik ima pravo na naknadu parničnih troškova prema odredbama Tbr. 7., 8., 9., 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23), prema troškovniku predanom na ročištu održanom 3. srpnja 2026., i vrijednosti predmeta spora, i to za sastav podnesaka od 23. srpnja 2025. i 16. travnja 2026., svaki u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 8.1. Tarife), za zastupanje po punomoćniku na ročištima 24. listopada 2025. i 3. srpnja 2026., svaki u iznosu od 500,00 eura (Tbr.9.1. Tarife), ukupno 2.000,00 eura, što uvećano za PDV (25%) iznosi 2.500,00 eura. Tuženiku je priznat i trošak predujma za izvođenje dokaza financijskim vještačenjem u iznosu od 300,00 eura.
15. Slijedom navedenog, u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP, naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku ukupan trošak postupka u iznosu od 2.800,00 eura, kako je to odlučeno u točki II. izreke.
U Zagrebu,13. srpnja 2026.
Sutkinja:
dr. sc. Dijana Vragović
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje županijski sud.
DNA:
- tužitelj
- pun. tuženika
