REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31/III

Poslovni broj: Us I-1325/2024-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga Suda Jasenki Beker Rupčić, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužiteljice OĆV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Slavica Milevoj, odvjetnica u Puli, Rovinjska ulica 9, protiv tuženika Općine Jakšić, Osječka 39, Jakšić, OIB: 16625508803 i tuženika Dječjeg vrtića „Jakšić“, Stješana Radića 1, Jakšić, OIB: 75559992297, radi prigovora na obračun cijene usluga, 13. srpnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se odluka Dječjeg vrtića „Jakšić“, KLASA: 601-05/24-01/12, URBROJ: 2177-4-1-23-02 od 23. listopada 2024. i predmet vraća na ponovni postupak te tuženik Dječji vrtić „ O“ ima obvezu postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju odluke.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu štete u ovom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici OĆV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak upravnog spora u iznosu od 1.500,00 EUR (slovima: jednu tisuću pet stotina eura) u roku od 60 dana.

i

r i j e š i o  j e

Tužba se odbacuje u odnosu na tuženika Općinu Jakšić.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Dječjeg vrtića „Jakšić“ KLASA: 601-05/24- 01/12, URBROJ: 2177-4-1-23-02 od 23. listopada 2024. odbijen je kao neosnovan prigovor na obračun cijene usluge Dječjeg vrtića „Jakšić“ za mjesec rujan 2024. godine za dijete OĆ koji je podnijela majka OĆV , ovdje tužiteljica.

2. Tužiteljica u tužbi u bitnome navodi da već dugi niz godina, a njezino dijete NĆ od rođenja (**.**.2018.) imaju prijavljeno prebivalište na adresi u mjestu [adresa], koje se nalazi u sastavu Općine Jakšić. Ističe da mlt. dijete od jasličke dobi pohađa Dječji vrtić „Jakšić“ te je cijelo to vrijeme, sve do 1. rujna 2024. plaćala cijenu redovitog cjelodnevnog vrtićkog programa uz sufinanciranje Općine Jakšić. Međutim, za mjesec rujan 2024. godine tužiteljica je primila uplatnicu na iznos od 413,04 EUR koji predstavlja ekonomsku cijenu redovitog cjelodnevnog vrtićkog programa umjesto cijene od 120,00 EUR mjesečno koju plaća roditelj uz sufinanciranje iznosa od 293,04 EUR od strane Općine Jakšić. Stoga je tužiteljica Dječjem vrtiću „Jakšić“ uložila prigovor na obračun cijene usluga za mjesec rujan 2024. godine za dijete OĆ, ističući da je zaduženje za ekonomsku cijenu vrtića posljedica pogrešne primjene članka 3. Odluke Općinskog vijeća Općine Jakšić o ekonomskoj cijeni programa predškolskog odgoja i sudjelovanju roditelja u cijeni za Dječji vrtić Jakšić u vlasništvu Općine Jakšić, KLASA: 024-03/24-01/03, URBROJ: 2177-4-01-24-09 od 25. srpnja 2024. (u daljnjem tekstu: Odluka) koju citira. Stajališta je da, kako u članku 3. Odluke stoji da pravo na sufinanciranje sukladno odredbama Odluke ostvaruje roditelj – korisnik usluga koji ima prebivalište na području [adresa], kao i dijete koje se upisuje u vrtić, a pogrešno je tumačenje da je za korištenje tog prava potrebno da oba roditelja imaju prebivalište na području [adresa], jer to u tekstu Odluke ne stoji niti u jednoj odredbi niti je to iz sadržaja moguće tako protumačiti.

2.1. Ističe da je (pogrešno) tumačenje odredbe članka 3. citirane Odluke dobila od načelnika Općine Jakšić, iako ga je tražila od Općinskog vijeća kao donositelja, a načelnik ga kao nositelj izvršne vlasti u Općini nije ovlašten dati. Osim toga, Pravobraniteljica za djecu je sačinila pisanu preporuku i izvješće KLASA: DP-028- 02/24-03/0365, URBROJ: 1354-23-3 od 18. rujna 2024. te je Pravobraniteljica za djecu podneskom upućenoj Pučkoj pravobraniteljici dana 28. studenog 2024. zatražila njezino uključivanje u navedenu problematiku. Također, prof.dr.sc. CĆ, profesorica ustavnog prava na Pravnom fakultetu u Osijeku sačinila je tumačenje članka 3. Odluke iz kojeg je vidljivo da je tu odredbu, kako gramatički tako i teleološki, potrebno i jedino moguće tumačiti i primijeniti da se ostvarivanje prava na sufinanciranje odnosi na jednog roditelja i dijete te da bi primjena te odredbe koja bi zahtijevala uvjet prebivališta oba roditelja bila suprotna samoj toj odredbi, a roditelja i dijete stavilo u nepovoljniji položaj u odnosu na druge roditelje i djecu i ugrozilo jednakost iz članka 3. Ustava Republike Hrvatske. Tužiteljica se poziva i na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-4957/2015 od 11. srpnja 2023. čije stajalište citira te smatra da su arbitrarna tumačenja Upravnog vijeća Dječjeg vrtića „Jakšić“ sadržana u Odluci čije se poništenje traži, dovela u pitanje jednakost kao jednu od najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske.

2.2. Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže Sudu poništiti osporavanu odluku, odlučiti o pravu tužiteljice na sufinanciranje troškova smještaja djeteta u Dječ ji vrtić „Jakšić“ od strane Općine Jakšić, uz naknadu troška upravnog spora na ime sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 EUR.

3. Tuženici u odgovoru na tužbu osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te ističu da je Općinsko vijeće Općine Jakšić u srpnju 2024. godine donijelo Odluku te Pravilnik o mjerilima, uvjetima i načinu naplaćivanja usluga Dječjeg vrtića Jakšić (u daljnjem tekstu: Pravilnik) koji su na snagu stupili 1. rujna 2024. Citira odredbu članka 3. Odluke i članka 48. Zakona o preškolskom odgoju i obrazovanju („Narodne novine“, broj: 10/97., 107/07., 94/13., 98/19., 57/22., 101/23., 145/23.) te smatra da Općina Jakšić naplaćuje svoje usluge od korisnika, sukladno mjerilima koja utvrđuje predstavničko tijelo te jedinice, osim programa predškole koji je besplatan.

3.1. Ističu da je u očitovanju na mišljenje Pravobraniteljice za djecu od 18. rujna 2024. navedeno da je zakonska norma u cijelosti ispoštovana i jasna te da temeljem navedene norme, sve jedinice lokalne samouprave donose jednake akte kojima određuju sufinanciranje. Upravo zato, svi dječji vrtići kojima je jedinica lokalne samouprave osnivač, traže da se dostave uvjerenja o prebivalištu za oba roditelja, osim ako je jedan roditelj skrbnik djeteta tj. samo kada jedan roditelj ostvaruje roditeljsko pravo. Smatraju da bi drugačijim tumačenjem, zakonska norma bila nejasna te bi iz iste odredbe proizašlo različito tumačenje i postupanje svih dječjih vrtića u Republici Hrvatskoj čiji je osnivač jedinica lokalne samouprave te bi upravo u tom slučaju došlo do nejednakosti svih pred Ustavom i zakonom. Ističu da su Odlukom povoljnije cijene vrtića obuhvaćene sve osobe koje žive na području općine, a koje plaćaju porez na dohodak koji je prihod Općine Jakšić te je za te osobe općina imala zakonski osnov utvrditi cijenu vrtića koja je niža od cijene vrtića za korisnike koji nisu sa područja Općine Jakšić i čiji porez na dohodak je prihod lokalne jedinice na području na kojem isti imaju prijavljeno prebivalište. Dodaju da su Ugovor o međusobnim pravima i obvezama davatelja i korisnika sklopili i otac i majka mlt. djeteta, pa je iz samog načina sklapanja ugovora jasno da se uvjeti odnose na oba roditelja. Pored toga, naglašavaju da je terenskim očevidom MUP-a utvrđeno da tužiteljica uopće ne živi na području Općine Jakšić nego samo ima formalno prijavljeno prebivalište, dok živi na drugoj adresi izvan prijavljenog mjesta prebivališta.

3.2. Slijedom navedenog, predlažu Sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. U podnesku od 4. ožujka 2025. tuženici dodatno ističu da se tužiteljica poziva na pravno mišljenje prof.dr.sc. CĆ te smatraju da je ista bila u sukobu interesa prilikom izrade dostavljenog mišljenja jer je zaposlena na Pravnom fakultetu u Osijeku, kao i tužiteljica. Osim toga, obzirom da nije dostavljen dokaz da je prof.dr.sc. CĆ obavijestila Komoru, njezino pravno mišljenje se ne može uzeti u obzir, a k tome isto predstavlja pretjerani formalizam i povredu prava na pravično suđenje (odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-20184/2009 od 13. studenog 2014. i U-III-1001/2007 od 7. srpnja 2010., ESLJP u presudi Zubac protiv Hrvatske). Tuženici dostavljaju evidencije o prebivalištu iz kojih je razvidno da niti tužiteljica nema prijavljeno prebivalište na području [adresa] pa čak niti ona nema uvjete za ostvarivanje prava na upis djeteta. Naime, iz Uvjerenja o prebivalištu vidljivo je da tužiteljica samo formalno ima prijavljenu adresu prebivališta u [adresa], dok živi i ima prijavljenu adresu boravišta u [adresa].

5. Tužiteljica u podnesku od 11. ožujka 2025. ističe da je Pravobraniteljica za djecu 23. prosinca 2024. uputila dopis Pravobraniteljici za ravnopravnost spolova u kojem ukazuje na moguću diskriminaciju s osnove bračnog ili obiteljskog statusa kako bi Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova o tome dala svoje mišljenje te u slučaj uključila Ured. Naime, Pravobraniteljica za djecu u dopisu, osim što ukazuje sumnju na diskriminaciju, ukazuje i na mogući širi diskriminatorni učinak takvog postupanja i prema drugim roditeljima u usporedivim obiteljskim situacijama u pogledu prebivališta.

6. Tuženici u podnesku od 18. rujna 2025. ističu da se u očitovanju upućenom Pravobraniteljici za djecu izražava stav da nema diskriminacije. Osim toga, traženje mišljenja od Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova se ne može odnositi na ovu situaciju jer tužiteljica niti ne tvrdi da bi bilo diskriminacije u odnosu na bračni ili obiteljski status, nego navodi da su roditelji prijavljeni na različitim adresama, a jedan od njih da je prijavljen na području Općine Jakšić. Ujedno, dostavljaju zapisnik povodom podnesene prijave Samostalnom sektoru prosvjetne inspekcije od 24. lipnja 2025., kao i rješenje o obustavi inspekcijskog postupka od 1. srpnja 2025. te tvrde da ovako donesena odluka ukazuje da nema nikakve povrede niti nezakonitog postupanja na koje se tužiteljica poziva.

7. Tužiteljica u podnesku od 16. lipnja 2026. ističe da je mlt. dijete tužiteljice NĆ nakon 30. lipnja 2025. prestalo pohađati Dječji vrtić „Jakšić“, a tužiteljica je za to nastavno razdoblje plaćala punu ekonomsku cijenu vrtića u iznosu od 413,04 EUR mjesečno te je svaki mjesec od 1. rujna 2024. do 30. lipnja 2025., tijekom 10 mjeseci, trpjela štetu u iznosu od 293,04 EUR. Naime, navedeni iznos predstavlja razliku iznosa ekonomske cijene za redoviti cjelodnevni vrtićki program od 413,04 EUR mjesečno i sufinancirane cijene od 120,00 EUR mjesečno koliko je plaćala prije donošenja odluke čije poništavanje se traži i koliko su plaćali roditelji druge djece. Pojašnjava da ukupna šteta koju je tužiteljica time pretrpjela, za razdoblje od 1. rujna 2024. do 30. lipnja 20258. iznosi 2.930,40 EUR. Stoga proširuje tužbeni zahtjev, tako da uz glavni zahtjev traži povat neosnovano povećanih iznosa čime je pretrpjela štetu na način da Sud naloži tuženicima solidarno isplatiti naknadu štete u iznosu od 2.930,40 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom. Također, obzirom da je nakon podnošenja tužbe postala obveznica PDV -a, to pored dosada zatraženih troškova potražuje i pripadajući PDV po stopi od 25%, kao i trošak sastava ovog podneska u iznosu od 250,00 EUR (200,00 EUR uvećano za PDV 25%.).

8. Budući da je prema stajalištu Suda sporna primjena prava, dok su činjenice nesporne, a stranke u tužbi ili u odgovoru na tužbu izričito ne zahtijevaju održavanje rasprave, Sud je na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 98. točke 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", broj: 36/24., - dalje: ZUS) upravni spor riješio bez rasprave.

9. Prvenstveno valja napomenuti da je Sud utvrdio da tužba u odnosu na tuženika Općinu Jakšić nije dopuštena, tj. da u odnosu istoga ne postoje pretpostavke za vođenje upravnog spora.

10. Naime, ispitujući urednost tužbe sukladno članku 43. ZUS-a Sud nalazi da nisu ispunjene pretpostavke za vođenje spora u odnosu na toga tuženika.

11. Prema članku 3. stavak 1. ZUS-a predmet upravnog spora je 1. ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek, 2. ocjena zakonitosti postupanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava kojim je povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes stranke protiv kojeg nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek, 3. ocjena zakonitosti propuštanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava da u zakonom propisanom roku odluči o pravu, obvezi ili pravnom interesu ili redovitom pravnom lijeku stranke odnosno da postupi prema propisu, 4. ocjena zakonitosti sklapanja, raskidanja i izvršavanja upravnog ugovora.

12. Sukladno članku 19. ZUS-a tuženik je javnopravno tijelo koje je donijelo ili propustilo donijeti pojedinačnu odluku, postupilo ili propustilo postupiti odnosno koje je stranka upravnog ugovora.

13. Odredbom članka 38. stavka 2. ZUS-a propisano je da se tužbom može zahtijevati poništavanje ili oglašivanje ništavom pojedinačne odluke, donošenje pojedinačne odluke koja nije donesena u propisanom roku, postupanje koje je tuženik sukladno propisima ili pojedinačnoj odluci obvezan izvršiti, oglašivanje ništetnim upravnog ugovora ili izvršavanje obveze iz upravnog ugovora.

14. Tužiteljica u tužbi pobija Odluku tuženika Dječjeg vrtića „Jakšić“ od 23. listopada 2024. koji u predmetnoj upravnoj stvari doista i jest tuženik kao donositelj pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari.

15. Međutim, kako je tužba podnijeta i protiv tuženika Općine Jakšić koji to u smislu prethodno citirane odredbe članka 19. ZUS-a nije, to u konkretnom slučaju ne postoje pretpostavke za vođenje upravnog spora u odnosu na tuženika Općinu Jakšić te se temeljem odredbe članka 46. stavak 1. točke 7. ZUS-a tužba odbacuje, kao što je to riješeno u izreci rješenja.

16. Tijekom dokaznoga postupka Sud je izvršio uvid u spis te u sve isprave koje prileže istima te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u odnosu na tuženika Dječji vrtić „Jakšić“.

17. Iz podataka spisa razvidno je da je tužiteljica za mlt. dijete OĆ koji pohađa Dječji vrtić „Jakšić“ do 1. rujna 2024. plaćala cijenu redovitog cjelodnevnog vrtićkog programa uz sufinanciranje Općine Jakšić u iznosu od 120,00 EUR (preostali iznos od 293,04 EUR sufinanciran je od strane Općine Jakšić), dok je za mjesec rujan 2024. godine primila uplatnicu na iznos od 413,04 EUR koji predstavlja ekonomsku cijenu redovitog cjelodnevnog vrtićkog programa.

18. Nadalje, tužiteljica je 14. listopada 2024. podnijela prigovor na obračun cijene usluga Dječjeg vrtića „Jakšić“ za mjesec rujan 2024. godine za dijete OĆ kojim osporava iznos računa za mjesec rujan 2024. godine u iznosu od 413,04 EUR sukladno članku 21. Pravilnika. U prigovoru tužiteljica navodi da se pogrešno tumači Pravilnik i Odluka u dijelu da oba roditelja moraju imati prijavljeno prebivalište na području [adresa] kako bi Osnivač sufinancirao cijenu usluge vrtića te da se na taj način dovodi u pitanje jednakost kao jedna od najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske.

19. Prema članku 21. Pravilnika, na konačan obračun cijene usluge, korisnik ima pravo prigovora. Prigovor na obračun iz prethodnoga stavka ovoga članka, podnosi se pismeno, Upravnom vijeću Vrtića, u roku od 8 dana od dana primitka uplatnice (obračuna). Prigovorom iz stavka 1. ovoga članka mogu se osporavati pogreške u obračunu ili pogrešna primjena odredbi ovoga Pravilnika. Upravno vijeće obvezno je u roku od 30 dana od dana primitka prigovora donijeti Odluku o prigovoru i dostaviti ju podnositelju, a Odluka Upravnog vijeća je konačna.

20. Sukladno odredbi članka 3. Odluke, pravo na sufinanciranje sukladno odredbama ove Odluke ostvaruje roditelj-korisnik usluga koji ima prebivalište na području [adresa], kao i dijete koje se upisuje u vrtić. Roditelj – korisnik usluga koji nema prebivalište na području [adresa], kao i roditelj – korisnik koji je strani državljanin, ne ostvaruje pravo na sufinanciranje sukladno odredbama ove Odluke. Roditelj – korisnik usluga koji ima prebivalište na području druge jedinice lokalne samouprave sudjeluje u cijeni usluga u iznosu razlike između cijene koju podmiruje predmetna jedinica sukladno odluci njezinog predstavničkog tijela i ekonomske cijene utvrđene ovom Odlukom.

21. Tuženik je osporavanom odlukom od 23. listopada 2024. odbio kao neosnovan prigovor na obračun cijene usluga Dječjeg vrtića „Jakšić“ za mjesec rujan 2024. godine za dijete OĆ uz obrazloženje da Općina Jakšić sufinancira troškove vrtića ako oba roditelja djeteta i dijete imaju prebivalište na području [adresa] te o tome vrtiću dostave dokaze, a budući da oba roditelja djeteta NĆ nemaju prebivalište na području [adresa], smatra da je pravilno obračunata cijena usluge za mjesec rujan 2024. godine za dijete OĆ u iznosu od 413,04 EUR (ekonomska cijena redovitog cjelodnevnog vrtićkog programa).

22. Međutim, Sud smatra da je, uzimajući u obzir relevantnu odredbu članka 3. Odluke kojom je propisano da pravo na sufinanciranje sukladno odredbama ove Odluke ostvaruje roditelj-korisnik usluga koji ima prebivalište na području [adresa], kao i dijete koje se upisuje u vrtić, pogrešno tumačenje tuženika da je za korištenje toga prava potrebno da oba roditelja imaju prebivalište na području [adresa] jer, kao što pravilno navodi tužiteljica u tužb i, navedeno ne stoji u tekstu Odluke niti je iz sadržaja Odluke istu moguće protumačiti na način kako je to učinio tuženik. Naime, odredbu članka 3. Odluke treba tumačiti na način da se ostvarivanje prava na sufinanciranje odnosi na jednog roditelja i dijete jer bi postupanje prema članku 3. Odluke koje bi zahtijevalo uvjet prebivališta oba roditelja bilo nesukladno navedenoj Odluci i rezultiralo stavljanjem u nepovoljniji položaj roditelja i djeteta u odnosu na druge roditelje i djecu te bi bila ugrožena jednakost kao jedna od najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske.

22.1. Osim toga, ostvarenje prava prednosti na sufinanciranje djetetovog boravka u vrtiću ne smije biti uvjetovano prijavom prebivališta oba roditelja u istom mjestu jer takav uvjet nije propisan niti Zakonom o predškolskom odgoju i obrazovanju.

23. Imajući u vidu navedeno, Sud je u skladu sa člankom 117. stavkom 1. poništio osporavanu Odluku tuženika te predmet vratio na ponovan postupak (točka I. izreke presude) u kojem je potrebno donijeti novu Odluku o prigovoru tužiteljice, pri tome uzimajući u obzir naprijed navedeno stajalište Suda o primjeni odredbe članka 3. Odluke i pridržavajući se pravnih shvaćanja i primjedaba Suda sukladno odredbi članka 151. stavka 2. ZUS-a, kao što je i odlučeno u točki I. izreke presude.

24. Iz razloga što je predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak Sud nije mogao niti odlučivati o postavljenom tužbenom zahtjevu glede eventualne naknade štete koji je tužiteljica postavila uz glavni tužbeni zahtjev radi poništenja pojedinačne odluke tuženika jer bi se tek meritornim odlučivanjem o tužbenom zahtjevu (eventualno) stekli uvjeti za isto (točka II. izreke presude).

25. U odnosu na zatraženu naknadu troškova upravnog spora, Sud nastali trošak tužiteljice ocjenjuje opravdanim, te je valjalo primjenom odredbe članka 144. stavak 1. i 147. stavak 1. ZUS-a, a obzirom da je tužiteljica uspjela u sporu, riješiti kao u točki III. izreke presude.

25.1. Sama visina troškova tužiteljici je priznata u iznosu od 1.250,00 EUR (iznos od 1.000,00 EUR na ime sastava tužbe, uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 250,00 EUR), prema Tbr. 27/1. i 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23.) te trošak sastava podneska od 16. lipnja 2026. u iznosu od 250,00 EUR (iznos od 200,00 EUR na ime sastava podneska, uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 50,00 EUR) prema Tbr. 27/1. i 46. Tarife. Stoga je tuženik Dječji vrtić „Jakšić“ dužan naknaditi tužiteljici ukupno priznati trošak u iznosu od 1.500,00 EUR u roku od 60 dana, kao što je i odlučeno u točki III. izreke presude.

26. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci presude.

U Osijeku 13. srpnja 2026.

Sutkinja

Jasenka Beker Rupčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Tužiteljici, po opunomoćenici

2. Tuženiku Dječjem vrtiću "Jakšić"

3. Općini Jakšić