Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Poreču-Parenzo

Turistička ulica 2

52440 Poreč-Parenzo

Poslovni broj: Psp-37/2025-14

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo po sucu pojedincu Vlatki Markuš, rješavajući u pravnoj stvari tužiteljice GB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnicima ZOU Tomislavu Brajkoviću i Mileni Matošević Brajković, odvjetnicima u Poreču, protiv tužene HB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Vedranu Petriću, odvjetniku Poreču, zbog smetanja posjeda, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 16. lipnja 2026. u prisutnosti tužiteljice i njene punomoćnice Milene Matošević Brajković, odvjetnice u Poreču, te tužene i njenog punomoćnika, 13. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjeva tužitelja koji glasi:

„Utvrđuje se da je tuženica dana 11.srpnja 2025.godine, smetala tužiteljicu u posljednjem mirnom posjedu stana na prvom katu stambene zgrade, [adresa], na k. č. br. [katastarska čestica], z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na način da je promijenila bravu ulaznih vrata tog stana te uselila sina (TB) u predmetni stan, pa se tuženoj nalaže uspostava ranijeg posjedovnog stanja prije izvršenog opisanog smetanja na način da postavi prijašnju bravu ili da stavi novu bravu čiji jedini ključ se obvezuje predati tužiteljici kao i da preda stan slobodan od osoba i stvari, sve to u roku od 8 dana, te joj se zabranjuje svako takvo ili slično smetanje posjeda predmetnog stana na katu stambene zgrade, [adresa], na k. č. br. [katastarska čestica], z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

Nalaže se tuženoj da tužiteljici nadoknadi prouzročeni parnični trošak, sve u roku od 15 dana.“

II Nalaže se tužiteljici da naknadi prouzročeni parnični trošak tuženoj u iznosu od 625,00 eura (šesto dvadeset pet eura) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos počevši od dana donošenja ovog rješenja pa do isplate po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 5 (pet) postotnih poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi navodi da je suvlasnica nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u 10/12 dijela, a tužena u 2/12. Da je navedena nekretnina kuća u kojoj se u prizemlju nalaze dva manja stana, a na katu jedan veći stan, te da ona i njena majka žive svaka u jednom stanu u prizemlju. Istaknula je da tuženica od očeve smrti 2017. nije živjela u predmetnoj kući. Nadalje je izjavila da u cijelosti skrbi i brine o zajedničkoj majci tužene i nje koja je u starijim godinama (rođena 1945.) i ima zdravstvenih poteškoća. Da je imala ključeve cijele nekretnine, ali da je krajem lipnja 2025. tužena ušla u stan nakon što joj je, bez njena znanja, njihova majka predala ključ i to zbog straha i pritiska koji se je vršio na nju. Međutim da je tužiteljica odmah nakon toga promijenila bravu. Navodi da je pokušavala dogovorno izvršiti razvrgnuće s tuženom, ali da se je tužena na to oglušavala ili postavljala neke nerealne zahtjeve koji nemaju veze sa zemljišnoknjižnim stanjem. Pojasnila je da je podnijela prijedlog radi razvrgnuća suvlasništva koji postupak se vodi kod ovoga suda pod poslovnim brojem R1-177/2025 s obzirom da su odnosi stranaka narušeni, da nju i majku jako uznemirava ponašanje tužene s kojom ne mogu uspostaviti nikakav dijalog. Da svaki pokušaj dogovora nije urodio plodom, a trenutačno samovlasno mijenjanje brave od strane tužene i preuzimanje stana na prvom katu, nju i majku dodatno jako uznemiruje. Navela je da je tužena u stanu na prvom katu samovoljno i bez njenog odobrenja i majke promijenila bravu ulaznih vrata te uselila sina TB. Istaknula je da je njihova majka direktno tuženoj i svome unuku TB rekla da se protivi da bi oni živjeli u stanu na katu. Nadalje navodi da joj je tužena u toku dana poslala sms poruku u kojoj je obavještava da je promijenila bravu ulaznih vrata stana na katu te da će joj donijeti kopiju ključa što je i učinila navečer. Ističe kako je ona jedina koja je imala ključeve stana na prvom katu i jedina koja je bila u njegovom posjedu, te tužena ne može i zakon joj ne daje to pravo da na opisani način sama dijeli posjed i nekretninu. Nadalje navodi da je 11. srpnja 2025. tužena samovoljno promijenila ključeve i bravu stana na katu, te samovoljno preuzela posjed toga stana i to za vrijeme dok je tužiteljica bila na poslu, što je majku stranaka jako uznemirilo i prestrašilo, ali i tužiteljicu koja je na poziv majke došla kući no tada je već brava bila promijenjena i nije bilo nikoga na licu mjesta. U strahu od cjelokupne situacije nazvala je i policiju koja je sastavila službenu bilješku i savjetovala joj da svoju zaštitu ostvari putem suda. Tvrdi da je tužena na opisani način samovoljno preuzela dotadašnji mirni i isključivi posjed stana, te je predložila da sud donese rješenje kojim bi utvrdio čin smetanja učinjen od strane tužene te joj zabranio svako takvo ili slično smetanje u buduće.

2.Tužena u svom odgovoru osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Ističe da je nesporno da su tužiteljica i ona suvlasnice predmetne nekretnine. Pojašnjava da je tužiteljica tu nekretninu djelomično stekla temeljem rješenja o nasljeđivanju iza njihovog pok. oca BB, a dijelom temeljem ugovora o dosmrtnom uzdržavanju s njihovom majkom ŠB, dok je ona svoj suvlasnički dio stekla temeljem rješenja o nasljeđivanju iza pok. oca. Pojasnila je da je, dok je njihov otac bio živ, sedam godina zajedno sa svojom obitelji živjela u jednom od stanova u prizemlju za koje vrijeme tužiteljica nije bila u posjedu te nekretnine. Za to vrijeme posjedovala je ključeve predmetnog stana na prvom katu te je zajedno sa svojom obitelji bila slobodna ulaziti u stan i koristiti ga kad god je to željela, koji posjed se je održao i nakon što se je odselila, sve do danas. Tvrdi da je tek nakon smrti njihovog oca (koji je umro 2017.) tužiteljica dobila ključeve od vrata predmetnog stana, tako da su ključeve tih vrata imale tužiteljica i ona te njihova majka koje su bile i jesu u suposjedu stana na prvom katu. Nadalje je navela da je 25. lipnja 2025. posjetila majku kojoj je rekla da ide u predmetni stan na prvom katu, na što joj je majka rekla da u stan neće moći ući sa svojim ključem jer da je tužiteljica promijenila bravu. Majka je imala primjerak ključeva te nove brave te joj je dala novi ključ kako bi izradila kopiju i kako bi nastavila suposjedovati predmetni stan. Tvrdi da je razlog što je tužiteljica promijenila bravu taj što je ona (tužena) izrazila namjeru da predmetni stan povremeno koristi njezin sin TB i to samo dio stana. Dva dana nakon opisanog događaja, 27. lipnja 2025. našla se je s tužiteljicom u zajedničkom poslovnom prostoru radi potpisivanja ugovora o najmu kojom prilikom joj je tužiteljica rekla da je ponovno promijenila bravu, ali joj je obećala predati nove ključeve i to oko 17 sati istoga dana. Međutim, nisu se uspjele naći u dogovoreno vrijeme jer se je ona (tužena) osjećala loše. Radi toga je 30. lipnja 2025. posjetila tužiteljicu ali je ova odbila joj predati ključeve pod izgovorom loših međusobnih odnosa. Tužena je zatim 02. srpnja 2025. posjetila majku koja joj je rekla da je tužiteljica promijenila bravu te da odbija predati ključeve zbog loših odnosa, a isto je ponovila i 07. srpnja 2025. kada ju je posjetio unuk (sin od tužene). Tvrdi da je tužiteljica mijenjanjem brave, te odbijanjem predaje ključeva u potpunosti nju isključila iz dotadašnjeg suposjeda, pa je ona u smislu članka 27. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima pribjegla institutu samopomoći na način da je 11. srpnja 2025. oko 9 sati dala promijeniti bravu ulaznih vrata predmetnog stana i vratiti suposjed. Tom prilikom obavijestila je majku da će svaki puta kada tužiteljica samovoljno promijeni bravu ona to isto učiniti. Nadalje navodi da je istog dana oko 20:30 sati zajedno sa svojim sinom posjetila tužiteljicu radi predaje novih ključeva kojom prilikom joj je tužiteljica vlastoručno potpisala potvrdu o primopredaji ključeva, a njezin sin (od tužene) je iste večeri prespavao u predmetnom stanu. Nadalje navodi da nije točno da je samo tužiteljica imala ključ stana na katu već su ga imale i ona i njihova majka. Još je izjavila da je tužiteljica 22. srpnja 2025. podnijela prijedlog radi određivanja privremene mjere kod Općinskog suda u Pazinu Stalne službe u Bujama- Buie pod poslovnim brojem Ovr-548/2025 koji sud je odbio njezin prijedlog za određivanje privremene mjere kojom je tražila da joj se preda u neposredan i isključiv posjed predmetni stan na način da joj tužena preda sve primjerke ključeva ulaznih vrata stana ili u slučaju ako tužena to ne učini u roku od 24 sata da onda ona osobno ili putem treće osobe može izvršiti zamjenu brave. Nadalje navodi da iz sms poruke koju joj je poslala tužiteljica 02. rujna 2025. proizlazi da tužiteljica nije isključena iz suposjeda predmetnog stana, a koja glasi "Pozdrav, od kad je TB u gornjem stanu ne možemo naći tatovu sliku koja je bila u sobi u kojoj je on sada. Di ste je spremili?". Radi svega navedenog predložila je da sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice te ju obveže na naknadu prouzročenog parničnog troška.

3.Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u: zk izvadak (6-7), sms poruku (8), potvrdu o primopredaji ključa (11), zk izvatke (32-37), sms prepisku (46), saslušao je svjedoke ŽB (57-58), TB (58-59) i UB (59), te tužiteljicu (60-62) i tuženu (62-63).

4.U ovom postupku nije sporno da su parnične stranke suvlasnice nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to tužiteljica u 10/12 dijela, a tužena u 2/12 (6-7), koja kuća se sastoji od prizemlja gdje se nalaze dva odvojena samostalna stana i kata gdje se nalazi samostalni stan. Nije ni sporno da tužiteljica živi u jednom od stanova u prizemlju dok u drugom stanu u prizemlju živi JB majka parničnih stranaka. Nadalje nije sporno da je kod ovoga suda u tijeku izvanparnični postupak radi razvrgnuća predmetne suvlasničke zajednice. Nije ni sporno da je 27. lipnja 2025. tužiteljica promijenila bravu ulaznih vrata stana na katu predmetne kuće, nakon čega je tužena 11. srpnja 2025. učinila isto to te primjerak ključa dala tužiteljici tako da su obje u suposjedu predmetnog stana s time da u njemu trenutno boravi sin tužene TB.

5.Ono što je sporno i što je u ovom postupku bilo potrebno utvrditi pitanje je da li je tužiteljica bila posljednji mirni posjednik predmetnog stana do mjeseca lipnja 2025.

6.Pravo na zaštitu posjeda regulirano je odredbom čl. 21. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14-u nastavku ZV) kojom je propisano da svatko koga drugi smeta u posjedu bio da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo ima pravo na zaštitu posjeda.

Odredba čl. 22. st. 1. ZV-a propisuje da posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. A st.2. istog članka propisuje da sud pruža posjedovnu zaštitu u posebnom, hitnom postupku prema posljednjem stanju posjeda, nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika i bez obzira na to koliko bi smetanje bilo u kakvom javnom ili sličnom interesu.

Pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od kada je smetani saznao za čin smetanja (uznemiravanja odnosno oduzimanje) i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja (čl. 21. st. 3. ZV-a). Valja navesti kako sudsku posjedovnu zaštitu zbog smetanja posjeda karakterizira sumarnost postupka, koja se odnosi na jednostavnost ograničenost samog predmeta raspravljanja kao i hitnost posjedovne zaštite, budući da se ista može zatražiti i biti od strane suda pružena samo u zakonom predviđenim kratkim prekluzivnim rokovima, čijim protekom se konkretna posjedovna zaštita više ne može ostvariti, budući da se nakon toga pravo na nju gasi.

7.Iz iskaza saslušanih svjedoka ŽB, TB i UB (57-59), kćeri, sina i supruga tužene, u bitnom proizlazi da u predmetnom stanu od srpnja 2025. živi TB. Da su i prije dolazili posjećivati baku i punicu JB, te su imali ključ od predmetnog stana. Da su odnosi bili dobri sve do 2017. nakon što je djed umro, ali su i dalje dolazili s tuženom u predmetni stan kako bi ga obišli da vide da nešto ne nedostaje, odnosno da li ima kakvih radova. Nadalje iz njihovih iskaza proizlazi da je majka parničnih stranaka živjela u predmetnom stanu na katu sve do 2020. kada je renovirala stan u prizemlju i potom se u njega preselila, ali da su tužena i oni i dalje dolazili u taj stan.

Iz iskaza tužiteljice (60-62) proizlazi da u predmetnoj kući živi od 2017., a prije toga je živjela u [adresa] te je posjećivala svoje roditelje koji su živjeli u predmetnom stanu na katu. Izjavila je da su njezini roditelji imali rezervne ključeve od toga stana koje su držali u garaži tako da se je i ona znala njima poslužiti. Kad se je doselila, doselila se je u predmetni stan na katu nakon čega se je počelo renovirati prizemlje, te je prvi stan u prizemlju završen negdje krajem 2021. u koji se je uselila njena majka, a drugi stan je završen tijekom 2022. u koji se je uselila ona (tužiteljica). Gornji stan je ostao prazan, a ključ od njega su imale samo ona i majka. Rezervni ključ kojeg je spomenula maknuli su iz garaže za vrijeme izvođenja radova. Ne zna da li je tužena imala ključ od predmetnog stana dok su u njemu živjeli njihovi roditelji, ali misli da je znala za rezervni ključ u garaži. Izjavila je da joj je majka pričala da za vrijeme dok je tužena sa svojom obitelji živjela u jednom od stanova u prizemlju i to od 1996. pa narednih sedam godina da je dobila ključ od predmetnog gornjeg stana, ali se mama ne sjeća da li je ona taj ključ vratila nakon što se je odselila. Još je izjavila da nakon što se je tijekom 2022. preselila u jedan od stanova u prizemlju (kasnije se ispravila i izjavila da je to bilo krajem 2021.) da nije nikada vidjela svoju sestru (tuženu) da dolazi u predmetni stan, ali kako je na poslu moguće je da je dolazila za vrijeme dok je radila. Nadalje je izjavila da je tužena početkom 2025. došla do majke i nje te im rekla da će u gornji predmetni stan useliti svoga sina TB na što su joj one rekle da to ne prihvaćaju, ali ona je rekla da hoće. Što se tiče brave od vrata predmetnog stana izjavila je da je i prije toga (prije 2025.) promijenila bravu na ulaznim vratima predmetnog stana i to negdje u studenom ili prosincu 2024. čije primjerke ključeva su imale samo majka i ona. Pojasnila je da je tu bravu sama osobno promijenila i to zato što je zapinjala više od pola godine. U mjesecu lipnju 2025. ponovo mijenja bravu na vratima toga stana i to zato jer je tužena bila kod njihove majke kojom prilikom joj je majka dala primjerak ključa nove brave. To zna jer joj je to majka rekla kao i da joj je ključ dala zbog straha da se ne ponove situacije kakvih je već bilo. Tada je bila na službenom putu i nije je bilo dva dana a kada se je vratila promijenila je ponovo bravu. Nakon toga njena sestra tužena negdje u srpnju mijenja bravu ali joj daje primjerak ključa te nove brave.

Iz iskaza tužene (62-63) proizlazi da su u predmetnom stanu živjeli njeni roditelji, otac do svoje smrti a majka još neko vrijeme nakon njegove smrti. Nakon renoviranja prizemlja majka se je preselila u jedan stan u prizemlju, a potom tužena u drugi stan u prizemlju. Gornji stan je ostao prazan. Potvrdila je da je za vrijeme dok su roditelji živjeli u predmetnom stanu postojao rezervni ključ u garaži, ali jedne godine su njeni roditelji mijenjali stolariju cijele kuće pa tako i ulazna vrata predmetnog stana zajedno s bravom. Primjerak ključa te nove brave dali su njoj i to je ključ koji je imala sve do lipnja 2025. Tvrdi da je nakon što su se majka i sestra preselile u prizemlje da je obilazila gornji stan u koji je ulazila sa svojim ključem, a razlog da je bio taj što su majka i sestra bez njene suglasnosti renovirale prizemlje pa je dolazila u gornji stan provjeriti da nisu nešto počele i tamo. To je činila svakih mjesec do dva, pa tako da je od kraja 2024. do lipnja 2025. sigurno nekoliko puta bila u predmetnom gornjem stanu. Sigurna je da je u tome stanu bila u ožujku 2025. zajedno sa svojim suprugom i sinom kako bi provjerili u kakvom je stanju i da li bi se u njemu moglo živjeti. Nakon toga obavili su određene popravke koji se tiču bojlera, cijevi vezane za WC školjku. Nakon toga došla je ponovo u lipnju 2025. s time da je prije posjetila majku koja joj je rekla da sa svojim ključem neće moći ući u gornji stan jer je brava promijenjena, te joj je predala primjerak ključa. Nadalje je izjavila da njezin odnos s majkom i sestrom nije dobar, da se je pogoršao nekoliko godina nakon očeve smrti (otac je umro 2017.). Da je želja njihovih roditelja bila da se sva imovina dijeli između sestre i nje na jednake dijelove. Nakon što je otac umro da su se dogovorile da će sve naslijediti njihova majka, a nakon njezine smrti da će se to između sestre i nje dijeliti na jednake dijelove. Prije ostavinske rasprave iza pok. oca razgovarala je sa sestrom te joj je rekla da ne bi bilo loše da se ipak prihvate dijela nasljedstva s obzirom na to da je majka već u nekim godinama i da lako može pasti pod tuđi utjecaj. Sestra je to prihvatila te su se na ostavinskoj raspravi prihvatile dijela na kući. Sestra i ona su dobile svaka polovicu poslovnog prostora, a sve drugo je pripalo njihovoj majci. To majci nije bilo baš pravo, ali nije bio neki veliki problem. Problemi su počeli onda kada su majka i sestra bez njezine suglasnosti počele renovirati prizemlje. Nije bila protiv renoviranja, ali nije željela da se to odradi na brzinu, nekvalitetno, ali majka ih je požurivala. Još je izjavila da je s računa majke digla 30.000,00 eura, a to je učinila kada je saznala da će maslinik u [adresa] dobiti njena sestra, a radi se o masliniku koji već obrađuju 12 godina i bilo im je obećano da će nakon majčine smrti pripasti njima (tuženoj i njenoj obitelji). Nakon što je to učinila sestra i majka sklopile su ugovor o doživotnom uzdržavanju.

Nadalje, iz sms poruke (8) koju je tužena uputila tužiteljici proizlazi da ju obavještava da je zamijenila bravu na stanu na gornjem katu kuće, a što je učinila nakon što je tužiteljica već dva puta samovoljno promijenila bravu i nije joj predala kopiju ključa.

Iz potvrde o primopredaji ključa (11) proizlazi da tužiteljica potvrđuje da je dana (11. dana 2025. ali nečitak mjesec) primila kopiju ključa stana koji se nalazi na adresi [adresa] od tužene, suvlasnice navedenog stana.

Iz sms poruka od 11. studenog 2021. proizlazi da je tužiteljica poslala poruku tuženoj da je na plafonu u donjoj kupaoni fleka od vode. Da je bila u gornjem stanu i da je kupaona pod vodom, te izgleda da je procurila i pukla neka cijev.

Iz naprijed provedenih dokaza sud zaključuje da je tužiteljica krajem 2024. promijenila bravu na ulaznim vratima predmetnog stana na katu kuće, nakon čega je njihova majka primjerak ključa te nove brave dala tuženoj i to 25. lipnja 2025. Nakon toga tužiteljica ponovno mijenja bravu 27. lipnja 2025., a potom tužena 11. srpnja 2025. to isto čini s time da primjerak ključa te nove brave daje tužiteljici.

S obzirom na navedeno ostaje sporno tko je bio u posjedu predmetnog stana do kraja 2024.

Iz iskaza same tužiteljice proizlazi da nakon što se je preselila u donji stan (nakon 2021.) da nije vidjela tuženu svoju sestru da dolazi u predmetni gornji stan, ali dozvoljava da je možda dolazila za vrijeme dok je ona bila na poslu. Osim toga, iz njene sms poruke od 11. studenog 2021. proizlazi da sestru, tuženu obavještava da je u svom stanu u prizemlju primijetila fleku nakon čega je otišla u gornji stan i vidjela da je kupaona pod vodom. Znači, zašto bi tuženu obavještavala o tome ako ona nema nikakve veze s gornjim stanom. Nadalje, još je izjavila da je u mjesecu studenom ili prosincu 2024. sama promijenila bravu na ulaznim vratima predmetnog stana jer da je zapinjala s time da primjerak ključa te nove brave nije dala tuženoj. Međutim, tužena dolazi kod njihove majke u lipnju 2025. točnije 25. lipnja kada želi otići u predmetni stan, ali majka joj govori da neće moći jer da je brava promijenjena te joj tom prilikom predaje primjerak novog ključa. Znači, majka to sigurno ne bi učinila da smatra da tužena nema pravo ući i biti u tome stanu. Navodi tužiteljice da je to učinila zbog straha su neutemeljeni i ničim dokazani. Naime, niti iz jednog provedenog dokaza tako nešto ne proizlazi.

Majka parničnih stranaka je bila predložena od strane i tužiteljice i tužene kao svjedok, međutim ista se nije odazvala sudu zbog svog zdravstvenog stanja te je uputila pisanu izjavu (49-54) nakon čega su stranke odustale od prijedloga da se ona sasluša kao svjedok. Sud njenu pisanu izjavu ne prihvaća kao dokaz s obzirom da sud svjedoke saslušava neposredno i pojedinačno s time da ga prije davanja iskaza propisno upozori na posljedice davanja lažnog iskaza. Međutim, sud takvo ponašanje ocjenjuje kao ponašanje majke kojoj ovakva situacija između jedinih kćeri izaziva stres i koja ne želi utjecati na već narušene odnose između njih.

Tužiteljica je ta koja je bila dužna dokazati da je ona posljednji mirni posjednik predmetnog stana na katu kuće, međutim ona to nije uspjela. S druge strane tvrdnju tužene da je imala ključ predmetnog stana sud prihvaća kao uvjerljivu, jasnu i životnu. Naime, u predmetnom stanu su živjeli njezini roditelji i normalno je da dijete ima primjerak ključa njihovog stana. Osim toga tužena je nastavila taj stan obilaziti i nakon što je otac umro i nakon što se je majka odselila u prizemlje jer u protivnom njena sestra ovdje tužiteljica joj ne bi slala poruke u vezi puknuća cijevi u tome predmetnom stanu. Kasnije je tužiteljica očito željela isključiti tuženu iz suposjeda te je dva puta mijenjala bravu na vratima predmetnog stana, a potom se je tužena poslužila institutom samopomoći.

Sve su to razlozi zbog kojih je valjalo tužbeni zahtjev tužiteljice odbiti u cijelosti.

14.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st.1 Zakona o parničnom postupku (SL SFRJ 4/77, 36/77, 36/80, 6/80, 69/82, 43/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, NN 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19,80/22, 114/22, 155/23 – u nastavku ZPP) s obzirom da se radi o postupku smetanja posjeda i s obzirom da tuženu zastupa punomoćnik koji je odvjetnik sukladno Tarifi o naknadi i nagradi troškova za rad odvjetnika.

Tuženoj je priznat trošak jednokratne nagrade u visini od 500,00 eura (Tbr. 7. st. 2.), te trošak PDV-a od 25% na taj iznos tj. 125,00 eura, ukupno 625,00 eura.

15.Slijedom svega iznijetog riješeno je kao u izreci.

U Poreču-Parenzo 13. srpnja 2026.

S u d a c:

Vlatka Markuš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke može se izjaviti žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda, a rok za žalbu je 15 (petnaest) dana i počinje teći danom dostave rješenja. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se rješenje objavljuje, kao i stranci koja nije pristupila na ročište na kojem se rješenje objavljuje, a bila je uredno pozvana, smatrat će se da je dostava rješenja obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se rješenje objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se rješenje objavljuje, rok za žalbu teče od dana dostave prema odredbama Zakona o dostavi pismena.

Rješenje objavljeno na e-Oglasnoj ploči suda 13. srpnja 2026.