REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna

Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: Povrv-1/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Tini Šimović, u pravnoj stvari tužitelja LIND-GRAD d.o.o., Ulica Božidara Adžije 19, Zagreb, OIB 81530401884, zastupanog po punomoćnici Anamariji Udiljak, odvjetnici u Zagrebu , protiv tuženika Republika Hrvatska (Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine) OIB 95093210687, zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, nakon provedene javne glavne rasprave, zaključene 8. lipnja 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnice tužitelja odvjetničkog vježbenika DC i zastupnice po zakonu tužene više državnoodvjetničke savjetnice u ŽDO Zagreb UC, **.**.2026.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 236,16 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 21. travnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. do po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne ope racije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europske središnje banke koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 319,52 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 13. srpnja 2026. do isplate, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europske središnje banke koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III/ Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka, u preostalom dijelu, za iznos od 375,00 eur.

IV/ U cijelosti se odbija kao neosnovan zahtjev tužene za naknadu troškova postupka, u iznosu od 650,00 eur.

r i j e š i o  j e

I/ U cijelosti se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u Zagrebu Dubravke Rakitničan poslovni broj UPP/OS-Ovrv-934/2024 od 5. rujna 2024.

II/ Utvrđuje se da je tužba povučena u djelu tužbenog zahtjeva kojim je tužitelj tražio naložiti tuženoj isplatu iznosa od 1.259,80 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 21. travnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. do po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europske središnje banke koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1./ Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, je 2. srpnja 2024. podnio javnom bilježniku prijedlog za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave radi naplate novčane tražbine od tuženika, ranije ovršenika, u prijedlogu za ovrhu naznačenog kao Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine (OIB 95093210687), u iznosu od 1.495,69 eur, s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 21. travnja 2022. do isplate, kao i naknade troškova ovršnog postupka u iznosu od 275,00 eur, s pripadajućim zateznim kamatama počevši od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

2./ Temeljem navedenog ovršnog prijedloga, javni bilježnik u Zagrebu Dubravka Rakitničan donijela je 5. rujna 2024. rješenje o ovrsi poslovni broj UPP/OS-Ovrv- 934/2024, protiv kojeg je tužena pravovremeno uložila prigovor. U prigovoru je prije svega osporila osnovanost i visinu tražbine, ukazujući da iz prijedlogu za ovrhu priložene vjerodostojne isprave nije razvidno na što se potraživanje odnosi, kao niti aktivna i pasivna legitimacija stranaka. Nadalje, istaknula je prigovor zastare, pozivajući se na jednogodišnji zastari rok za zastaru potraživanja po osnovi naknade za isporučenu električnu energiju, a kada je isporuka izvršena za potrebe kućanstva.

3./ Povodom prigovora tuženika, Općinski građanski sud u Zagrebu je rješenjem poslovni broj Povrv-3317/2024 od 4. studenog 2024. stavio izvan snage gore navedeno javnobilježničko rješenje u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje i određeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Nadalje, povodom prigovora tužene, ovaj se sud oglasio stvarno nenadležnim rješenjem prethodno navedenog poslovnog broja od 30. rujna 2025. i dostavio ovom sudu predmet na daljnje postupanje.

4./ Očitujući se na prigovor tužene, tužitelj je u daljnjem tijeku postupka naveo da se utuženo potraživanje odnosi na zajedničku pričuvu za stan u [adresa], na adresi [adresa], površine 53,92 m2, upisan u zemljišnoj knjizi u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (999901), kao poseban etažni dio pod brojem 46. E -45. Tužitelj da je zajednički upravitelj suvlasnika zgrade u kojoj se ovaj stan nalazi. S obzirom na istaknuti prigovor zastare, tužitelj je (podneskom od 13. prosinca 2024.) djelomično povukao tužbu, za iznos od 1.259,80 eur, dok ustraje za zahtjevom za isplatu iznosa od 236,16 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 21. travnja 2022., a koji iznos da se odnosi na zajedničku pričuvu obračunatu za razdoblje od lipnja 2021. do studenog 2021. Pri tome, očitom omaškom tužitelj je, pojašnjavajući razdoblje, naveo pogrešne mjesece jer je iz priložene kartice partera jasno da se posljednjih utuženih šest pričuva odnosi na razdoblje od srpnja 2021. do prosinca 2021. U ovom razdoblju da je, prema stanju upisa u zemljišnim knjigama, kao vlasnik stana za koji se plaćanje pričuve potražuje, bila upisana Republika Hrvatska. Nadalje, pojasnio je da, s obzirom na odredbe Međuvlasničkog ugovora, pričuva za predmetni stan iznosi mjesečno 39,36 eur (pa je za za šest mjeseci ukupan iznos 236,16 eur), a da na plaćanje dospijeva 20-og u mjesecu za tekući mjesec. Konačno, ispravio je oznaku tužene, naznačujući kao stranku Republiku Hrvatsku, a za potraživanje vezano uz ministarstvo navedeno u prijedlogu za ovrhu.

5./ Tužena je u daljnjem tijeku postupka ustrajala s osporavanjem osnovanosti zahtjeva, ukazujući da nije vlasnica predmetne nekretnine jer da je od 10. svibnja 2022., prema stanju upisa u zemljišnoj knjizi, vlasnik ovog stana [adresa] te da tužena predmetnim stanom, kao nekretninom u državnom vlasništvu nije upravljala. Nadalje, smatra da je predmetnu tužbu potrebno odbaciti jer da je tužitelj u prijedlogu za ovrhu kao stranku naznačio ministarstvo, dakle državno tijelo koje nema stranačku sposobnost, a da nakon što je rješenje o ovrsi povodom takvog njegovog prijedloga doneseno, nema mjesta ispravku pravilnim naznačavanjem tužene kao stranke. Ukazuje i da tuženoj nisu dostavljeni računu za plaćanje utužene pričuve.

6./ U odnosu na prigovor tužene neurednosti tužbe s obzirom na oznaku tuženika, prije svega valja ukazati da je tužitelj tijekom postupka tužbu ispravio, pravilno naznačujući kao stranku tuženu, dakle osobu sa stranačkom sposobnošću, a ne ministarstvo kao državno tijelu. Unatoč pogrešnoj oznaci u prijedlogu za ovrhu, javnobilježničko rješenje svakako je pravilno dostavljeno upravo tuženoj (po nadležnom državnom odvjetništvu) radi očitovanja. S obzirom na sadržaj podnesenog prigovora protiv javnobilježničkog rješenja, u kojem tužena pobija rješenje o ovrsi u cijelosti, dakle i dijelu kojim joj je naloženo namiriti tražbinu, ali i u dijelu kojim je određena ovrha, valja istaknuti kao navodi prigovora vezani uz urednost i dopustivost prijedloga za ovrhu nisu od utjecaja. Ovo stoga što je sud, u skladu s odredbom čl. 58. st. 2. u vezi s odredbom st. 3 istog čl. i odredbom čl. 51. st. 1. i 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24., dalje OZ), ako se rješenje o ovrsi pobija u cijelosti ili samo u dijelu kojim je ovršeniku naloženo da namiri tražbinu, povodom podnesenog prigovora ovlašten jedino donijeti odluku o stavljanju izvan snage rješenja o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukidanju provedenih radnji te o nastavljanju postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Dakle, u daljnjem tijeku postupak je nastavljen kao parnični, povodom prigovora protiv platnog naloga, pa nema zapreke ispravljanju i pravilnom naznačavanju tužene kao stranke. No, s obzirom na nepravilnu oznaku tuženika u platnom nalogu (sadržanom u javnobilježničkom rješenju o ovrsi), primjenom odredbe čl. 452. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11.

- službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje ZPP), platni je nalog valjalo ukinuti, a o zahtjevu tužitelja odlučiti kao po tužbi, slijedom čega je odlučeno kao u izreci rješenja pod točkom I/.

7./ Podnesak tužitelja od 13. prosinca 2024., a kojim je tužbu djelomično povukao, dostavljen je tuženoj 31. siječnja 2025. S obzirom da se tužena o povlačenju nije očitovala u roku od 15 dana od primitka ovog podneska, smatra se da je na povlačenje pristala pa je, uz primjenu odredbe čl. 193. st. 2. u vezi s čl. 456. st. 1. ZPP- a, odlučeno kao u izreci rješenja pod točkom II/.

8./ Tijekom postupka izvršen je uvid i pročitane su sljedeće isprave: tužiteljev izvadak iz poslovnih knjiga (list 7 spisa), povijesni izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (999901) (list 31-89 spisa), Međuvlasnički ugovor s prilozima i Aneksima (list 90-96, 105-107 spisa), Ugovor o upravljanju stambenom zgradom (list 97-104 spisa), tužiteljeva kartica partnera (list 108-110 spisa). Ocjenjujući da su odlučne činjenice u dovoljnoj mjeri raspravljene na temelju ovako izvedenih dokaza, sud je kao nepotrebne odbio tužiteljeve dokazne prijedloge saslušanja predstavnika suvlasnika i suvlasnika predmetne zgrade te zastupnika po zakonu tuženika i njegovih zaposlenika na okolnost obveze tužene podmiriti utuženu pričuvu.

9./ Temeljem tako provedenih dokaza, ocijenivši ih primjenom odredbe čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je konačno istaknuti tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

10./ Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao zajedničkog upravitelja stambene zgrade u [adresa], radi plaćanja zajedničke pričuve za stan u ovoj zgradi (upisan u zemljišnim knjigama kao poseban etažni dio E-45), za razdoblje od srpnja 2021. do prosinca 2021., od tužene za koju tvrdi da je u ovom razdoblju u zemljišnim knjigama bila upisana kao vlasnik ovog posebnog dijela nekretnine.

11./ Među strankama je sporna osnovanost utuženog potraživanja, s obzirom na prigovore tužene kojima osporava aktivnu legitimaciju tužitelja i obvezu plaćanja pričuve, jer da je kao vlasnik predmetnog stana od 10. svibnja 2022. upisan Grad Zagreb, a tužena da predmetnim stanom nije upravljala kao državnom imovinom te nadalje prigovora zastari i tijeku zateznih kamata, jer da tuženoj računi za plaćanje utužene pričuve nisu dostavljeni.

12./ Odlučne činjenice utvrđene su na temelju priloženih isprava, kako slijedi.

13./ Tužitelj plaćanje pričuve potražuje za stan u stambenoj zgradi u [adresa], uknjižen u zemljišnoj knjizi kao 46. suvlasnički dio, E-45, stan na VII katu, površine 53,92 m2. Iz priloženog zemljišno knjižnog izvatka (povijesni izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (999901) (list 31-89 spisa)), utvrđeno je da je u odnosu na predmetnu zgradu proveden postupak povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora, u skladu s odredbama Pravilnika o povezivanju zemljišne knjige i knjige položenih ugovora i upisu vlasništva posebnog dijela nekretnine (etažnog vlasništva) ("Narodne novine" br. 121/13., 61/18., 63/19.) . U ovom postupku povezivanja izvršen je upis predmetnog stana u zemljišnu knjigu, a koji kao posebni dio ranije nije bio upisan niti u zemljišnoj knjizi niti u knjizi položenih ugovora. U skladu s odredbom čl. 17. st. 5. predmetnog Pravilnika, u postupku povezivanja je kao vlasnik, primjenom predmnijeve o vlasništvu iz odredbe čl. 362. stavka 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst, dalje ZV), kojom je propisano da se vlasništvom tužene smatraju sve stvari iz društvenoga vlasništva na području RH, glede kojih nije utvrđeno u čijem su vlasništvu niti djeluje predmnjeva vlasništva iz stavka 1. i 2. ovoga članka, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati, kao vlasnik je uknjižena tužena.

14./ Prema stanju upisa u zemljišnoj knjizi za odnosni posebni dio razvidno je da je upisom pod poslovni brojem Z-19587/2021, koji se smatra provedenim 9. travnja 2021., kao vlasnik upisana tužena, dok je 15. lipnja 2021. pod poslovnim brojem Z- 33317/2021 zabilježen prigovor Grada Zagreba protiv upisa prava vlasništva za korist tužene. Rješenjem zemljišnoknjižnog suda poslovni broj Z-25914/2022 prihvaćen je prigovor Grada Zagreba te je isti, pod prvenstvenim redom upisa pod poslovnim brojem pod kojim je zabilježen predmetni prigovor (Z-33317/2021), a upisom koji se smatra provedenim 10. svibnja 2022., uknjižen kao vlasnik predmetnog posebnog dijela (stana za koji se plaćanje pričuve potražuje).

15./ Dakle, prema stanju upisa u zemljišnoj knjizi, za koju se smatra da istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta (čl. 8. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" br. 63/19., 128/22., 155/23., 127/24.)), utvrđeno je da je u razdoblju od travnja 2021. do svibnja 2022., dakle u razdoblju za koje tužitelj potražuje plaćanje pričuve (od srpnja 2021. do prosinca 2021.) tužena bila upisana kao vlasnik predmetnog stana.

16./ Tužena i ne tvrdi da bi tužitelj kao predstavnik suvlasnika predmetne zgrade u utuženom spornom razdoblju znao ili da je, s obzirom na okolnosti, imao dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja. Pri tome, nedostatak dobre vjere ne može se prigovoriti nikome samo zato što nije istraživao izvanknjižno stanje (čl. 8. st. 3. Zakona o zemljišnim knjigama).

17./ Stoga je, po ocjeni ovog suda, neosnovan prigovor tužene da, iako je prema stanju upisa u zemljišnoj knjizi bila upisana kao vlasnica predmetnog stana u utuženom razdoblju, pričuvu nije dužna podmiriti jer da je, povodom prigovora Grada Zagreba, isti kao vlasnik uknjižen upisom koji se smatra provedenim 10. svibnja 2022. Stoga, u konkretnom slučaju, okolnost na koju ukazuje tužena, koja je u utuženom razdoblju bila u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnica predmetnog stana, da je kasnije kao vlasnik upisana druga osoba, a da u utuženom razdoblju tužena predmetnim stanom nije upravljala kao državnom imovinom, nisu od utjecaja na donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

18./ Sukladno odredbi čl. 85. ZV-a, izvršavanje ovlasti glede cijele nekretnine na kojoj je na jednom ili više suvlasničkih dijelova osnovano vlasništvo određenoga posebnog dijela, uređeno je na način da nekretninom upravljaju suvlasnici po općim pravilima o upravljanju suvlasničkom stvari (st. 1.). Suvlasnici su dužni sudjelovati u upravljanju nekretninom, odrediti osobu koja će obavljati poslove zajedničkoga upravitelja i osnovati zajedničku pričuvu (st. 2.), a međusobne odnose mogu urediti i pisanim sporazumom (međuvlasničkim ugovorom) (st. 4.). Odluke koje proizlaze iz međuvlasničkoga ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine (čl. 375. st. 3. ZV). Zajednička pričuva je namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova . Zajedničku pričuvu tvore novčani doprinosi koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova. Zajedničkom pričuvom upravljaju suvlasnici, odnosno upravitelj nekretnine kao imovinom odvojenom od imovine bilo kojega suvlasnika, uloženom na način da donosi plodove (čl. 90. st. 1., st. 2. i st. 3. ZV). Zajednički upravitelj upravlja nekretninom i zajedničkom pričuvom kao zastupnik svih suvlasnika, i to umjesto njih, pri čemu u odnosu prema trećima ne djeluju ograničenja koja bi mu bila postavljena pravnim poslom. U upravljanju nekretninom upravitelj je ovlašten voditi u ime svih suvlasnika nekretnine postupke pred sudom ili drugim tijelima vlasti, što uključuje i ovlasti da opunomoćuje stručne zastupnike za vođenje tih postupaka (čl. 93. st. 1. i st. 2. ZV).

19./ Ovlaštenje tužitelja kao zajedničkog upravitelja nastupati kao stranka u postupku radi naplate zajedničke pričuve, dakle voditi predmetni postupak u svoje ime, proizlazi, kako iz odredbe predmetnog Međuvlasničkog ugovora kojom je tužitelj kao zajednički upravitelj ovlašten upravljati nekretninom i zajedničkom pričuvom kao zastupnik svih suvlasnika i to umjesto njih, tako i iz citirane odredbe čl. 93. u vezi s odredbama čl. 378. i čl. 379. ZV-a, a stranačku legitimaciju zajedničkog upravitelja potvrdio je i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci (U-III-3671/03 i U-III- 752/2007).

20./ Predmetni Međuvlasnički ugovor (s prilozima i Aneksima (list 90-96, 105- 107 spisa), potpisali su suvlasnici čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine (razvidno iz popisa suvlasnika kao priloga ovom ugovoru (na listu 106)) slijedom čega ovaj ugovor obvezuje i tuženu, kao suvlasnicu u utuženom razdoblju (čl. 375. st. 3. ZV). Iz predmetnog je Ugovora razvidno da je tužitelj zajedničku pričuvu u utuženom razdoblju pravilno obračunao, u iznosu od 39,36 eur, s obzirom na ugovoreni iznos visine pričuve po m2 (0,73 eur/m2) i površinu predmetnog stana (53,92 m2).

21./ S obzirom da je Ugovorom o upravljanju stambenom zgradom (list 97-104 spisa), određeno da je pričuva plaća do 20-og u mjesecu za tekući mjesec (čl. 17. st. 1.), to, nakon djelomičnog povlačenja tužbe, nakon kojeg povlačenja tužitelj potražuje plaćanje pričuve za razdoblje od srpnja 2021. do prosinca 2021., prigovor zastare nadalje nije osnovan, jer je trogodišnji rok zastare ove povremene tražbine (u skladu s odredbom čl. 226. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje ZOO)), prekinut pokretanjem predmetnog postupka 2. srpnja 2024. (čl. 245. st. 1. istog Zakona).

22./ S obzirom da obveza plaćanja pričuve, kako je uređena predmetnim Međuvlasničkim ugovorom, te na temelju ovog ugovora, između suvlasnika i tužitelja zaključenim Ugovorom o upravljanju stambenom zgradom, dakle u ugovorenom iznosu, dospijeva za tekući mjesec od 20-og u mjesecu, obvezuje tuženu kao suvlasnicu u utuženom razdoblju, to nije od utjecaja na početak tijeka zateznih kamata zbog kašnjenja tužene u ispunjavanju ove njezine novčane obveze okolnost na koju tužena ukazuje, da joj tužitelj nije dostavio mjesečne račune, a da ih nije priložio niti tijekom postupka. Konačno, iako se radi o plaćanju pričuve za razdoblje od srpnja 2021. do prosinca 2021., tužitelj zatezne kamate potražuje tek za kasnije razdoblje, počevši od 21. travnja 2022.

23./ Na temelju tužiteljevog izvatka iz poslovnih knjiga (list 7 spisa) te tužiteljeve kartice partnera (list 108-110 spisa), a iz kojih je knjigovodstvenih isprava razvidno da je tužitelj izdavao račune za plaćanje pričuve koja je predmet spora, i temeljem kojih je u svojim poslovnim knjigama iskazao utuženi dug prema tuženoj, utvrđeno je da je tužena za razdoblje od srpnja 2021. do prosinca 2021. dužna podmiriti pričuvu u iznosu od 236,16 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 21. travnja 2022., po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, mjerodavnoj za ostale odnose.

24./ U odnosu na zahtjeve stranaka radi naknade troškova postupka valja navesti sljedeće.

25./ Tužitelj je u konkretnom slučaju tužbu djelomično povukao povodom istaknutog prigovora zastare. Stoga tužitelju ne pripada pravo na naknadu troškova koji su mu prouzročeni raspravljanjem o povučenom dijelu zahtjeva (razlog iz odredbe čl. 158. st. 1. i 2. ZPP-a). Slijedom navedenog, a imajući u vidu da je tužitelj s konačno istaknutim zahtjevom u cijelosti uspio u sporu, trošak je tužitelju za cijelo vrijeme trajanja postupka odmjeren prema vrijednosti konačno istaknutog zahtjeva (236,16 eur). Stoga je tužitelju, prijemnom odredbe čl. čl. 154. st. 1. u vezi s odredbom čl. 155. ZPP-a, priznat trošak javnobilježničke nagrade, uvećan za pripadajući porez, u ukupnom iznosu od 25,00 eur (u skladu s odredbama Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" br. 9/21., 18/22., 154/22.) , zatim trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku (primjenom odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023 i 107/2025, dalje Tarifa), i to za:

- sastav prijedloga za ovrhu (T.br. 11/1 – 50,00 eur),

- sastav obrazloženog podneska od 13. prosinca 2024. (T.br. 8/1 - 50,00 eur),

- zastupanje na ročištu 30. rujna 2025. i 8. lipnja 2026. (T.br. 9/1 – po 50,00 eur),

- zastupanje na ročištu za objavu (T.br. 9/3 – 25,00 eur),

dakle ukupno 225,00 eur, što uvećano za pripadajući PDV (T.br. 46) iznosi 281,25 eur . Nadaje, tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 13,27 eur.

26./ Dakle, tužitelju je dosuđena naknada troškova postupka u iznosu od 319,52 eur, sa zateznim kamatama počevši od donošenja ove presude (čl. 151. st. 3. ZPP -a) po stopi iz odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a mjerodavnoj za ostale odnose, dok je u preostalom dijelu, za iznos od 375,00 eur, njegov zahtjev odbijen kao neosnovan.

27./ Tužena je o djelomičnom povlačenju tužbe obavještena 31. siječnja 2025. S obzirom da naknadu troškova zbog povlačenja nije zahtijevala u roku propisanom odredbom čl. 164. st. 8. ZPP-a, već je takav zahtjev istaknula tek podneskom od 2. veljače 2026., to tuženoj, unatoč djelomičnom povlačenju tužbe, ne pripada pravo na naknadu troškova koje joj je tužitelj prouzročio raspravljanjem o povučenom dijelu tužbenog zahtjeva. S obzirom da je, u odnosu na konačno istaknuti zahtjev u sporu izgubila u cijelosti, tuženoj svakako ne pripada pravo na naknadu troškova koji su joj prouzročeni raspravljanjem o konačno istaknutom zahtjevu (236,16 eur). Slijedom navedenog, u cijelosti je odbijen kao neosnovan zahtjev tužene za naknadu troškova postupka u iznosu od 650,00 eur.

U Zagrebu 13. srpnja 2026.

Sutkinja:

Tina Šimović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda.

U postupku u sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. ovog Zakona.