Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Bujama-Buie

Buje, Istarska 1

Posl.br. Pp-3007/2023-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, po sutkinji Sanji Božić Turina uz sudjelovanje sudske zapisničarke Jelene Blažanović, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice IC iz [adresa], zastupana po Slaviši Peroviću i Krpan Damiru, odvjetnicima iz Umaga, zbog prekršaja iz čl.95.st.6. Zakona o poljoprivrednom zemljištu NN (20/2018, 115/2018, 98/19, 57/22), povodom optužnog prijedloga Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe poljoprivredne inspekcije, primjenom čl.161.st.6. Prekršajnog zakona, na održanoj glavnoj raspravi bez nazočnosti okrivljenice i njezina branitelja, dana 10. srpnja 2026. god.

p r e s u d i o  j e

OKRIVLJENICA: IC, OIB [osobni identifikacijski broj], rođena **.**.1950., od oca I, sa prebivalištem u [adresa], hrvatska državljanka, po zanimanju kuharica, umirovljenica, s mjesečnim primanjima oko 600,00 EUR, neudata, majka troje punoljetne djece, prekršajno nekažnjavana, kazneno neosuđivana,

oslobađa se od optužbe

da bi u kontinuitetu unazad više od 40 godina, a najmanje od 1983. god. uključujući i sam dan inspekcijskog nadzora 07. prosinac 2023. god., bez valjane pravne osnove, koristila dio državnog poljoprivrednog zemljišta označenog kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koje se vodi kao poljoprivredna kultura – oranica Most i maslinjak Most, ukupne površine 8.448 m2, odnosno da bi isto koristila na način da na površini od 1.075 m2 obrađuje kao maslinik, a dio koristi kao kokošinjac na kojem drži perad, te na kojem se nalazi i drveni gospodarski objekt u kojem drži alat,

čime bi počinila prekršaj iz čl.31.st.26. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, kažnjiv temeljem odredbe čl.95.6. cit. zakona.

Troškovi prekršajnoga postupka temeljem čl.140.st.2. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava ovoga suda.

Obrazloženje

1. Državni inspektorat, Područni ured Rijeka, Služba poljoprivredne inspekcije pod oznakom klase: 320-02/23-03/1374, Ur.br. 443-02-02-05-23-4 od 12. prosinca 2023. god. dostavila je ovome sudu optužni prijedlog protiv okrivljenice, zbog djela prekršaja opisanog u izreci ove presude.

2. Okrivljena je u svojoj obrani navela kako predlaže da se pozove ovlašteni tužitelj u svrhu usklađenja optužnog akta u skladu sa zakonom i to na način da prema načelu formalizma i cjelovitosti optužnog akta izvoli sačiniti čistopis optužnog akta u dijelu njegovog činjeničnog supstrata na što je ukazano u tzv. "nadopuni optužnog prijedloga" od 04. srpnja 2024. godine, ali po mišljenju obrane na procesno neprihvatljiv način, iz razloga jer je sud, za razliku od pravne kvalifikacije djela – prekršaja za koju nije vezan, striktno vezan za navode činjeničnog supstrata, pa je utoliko interes obrane da bude upoznata sa onime što joj se stavlja na teret, a zakonom utemeljeno. U vezi sa prednjim navodima, a držeći se činjeničnog supstrata iz nadopune optužnog prijedloga, u kojoj je ovlašteni tužitelj izrekom naveo da se "vremenom počinjenja prekršaja smatra razdoblje od prije više od 40 godina" koristeći pri tome dovršeni glagol "počinjenja" prijedlog obrane je da sud odmah i bez provođenja dokaznog postupka učini sljedeće: 1. donese presudu kojom se optužena oslobađa od optužbe po čl.182. Prekršajnog zakona jer prekršaj koji se njoj stavlja na teret nije bio propisan u vrijeme "počinjenja" kako to stipulira optužni prijedlog. Naime primjenom načela nullum crimen, nulla poena sine lege, a uz spoznaju da je predmetno djelo uvršteno u pozitivno zakonodavstvo RH tek 13. svibnja 2022. godine, izmjenama i dopunama Zakona o poljoprivrednom zemljištu, proizlazi kako optuženu nije moguće osuditi za djelo koje u vrijeme navodnog "počinjenja" nije bilo niti propisano. 2. da sud odmah donese presudu kojom se optužba odbija po primjeni čl.181. Prekršajnog zakona jer je za prekršajni progon, a prema stipulaciji optužnog prijedloga kako je prednje pojašnjeno, nastupila zastara temeljem čl.13. Prekršajnog zakona. Međutim ako sud ocijeni da ima uvjeta za raspravljanje i izvođenje dokaza u ovom postupku, unatoč očitom pravnom "nesnalaženju" ovlaštenog tužitelja, obrana želi pojasniti kako bi se u konkretnom slučaju moglo raspravljati o tzv. trajnom djelu koje je unijeto (analogija) u kazneni zakon RH tek 2011. godine (čl.8/2), a koje djelo bi teorijskim razmatranjem bilo sačinjeno od dvije radnje, i to u konkretnom slučaju: o radnja činjenja (ulaska u posjed) prije 40-ak godina dakle svakako prije spomenutog 13. svibnja 2022. godine, o održavanje stanja, a nakon 13. svibnja 2022. godine. Međutim za takvo, trajno kazneno djelo odnosno prekršaj smatra se kako je ono počinjeno (dovršeni glagol) tek danom prestanka radnje, a budući da ta druga radnja još uvijek nije prestala, jer okrivljena još uvijek nije predala posjed vlasniku zemljišta, već ga i nadalje koristi, to se ima smatrati da je optužba preuranjena. Sukladno tome, treći prijedlog obrane je da sud odmah donese presudu kojom se optužba odbija po čl.181. Prekršajnog zakona, jer postoje druge okolnosti koje isključuju prekršajno progon. Na taj način će ovaj sud prepustiti vlasniku zemljišta da poduzme upravo one zakonom propisane radnje u cilju zaštite/povrata svog posjeda, i to u propisanom civilnom postupku. Ovo s toga je država kao vlasnik zemljišta ima potpuno jednaka prava kao svaki drugi vlasnik, pravna ili fizička osoba, pa može sukladno zakonu o vlasništvu pokrenuti propisane postupke da svoje vlasništvo štiti, kao npr. Pravovlasničku tužbu, ili podnijeti negacijsku tužbu. Jer upravo takvim postupanjem će se isključiti mogućnost da ovlašteni tužitelj u ime države kao vlasnika zemljišta, zlorabi moć države kroz intervenciju represivnih pravosudnih tijela (DORH, Državna inspekcija) a što predstavlja ozbiljno kršenje čl.1 protokola 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i sloboda, a kako to europski sud za ljudska prava potvrđuje u nizu presuda, od kojih okrivljena za sada upućuje na presude T protiv [adresa], Đ protiv [adresa], Ć protiv RH. Dakle, ukoliko sud ne donese niti jednu od prethodno predloženih odluka, tada obrana predlaže da se u postupku pribave i izvedu sljedeći dokazi: o povjesni zk izvadak za predmetnu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] o zk prijedlog i sve priloge u spisu Z-5517/2009 toga suda o zahtjev ODO Pula za obavljanje inspekcijskog nadzora od 24. listopada 2023. u ovom slučaju, a sve to na okolnosti utvrđenja činjenice – od kada je država RH postala vlasnik predmetnog zemljišta koje je prema podacima iz zemljišna knjige uknjižila na svoje ime 2009. godine? Također i na okolnosti da li je u periodu od stjecanja vlsništva (obrana pretpostavlja 23.srpnja 1991. godine), pa do uknjižbe 2009., odnosno nastavno do donošenja zakona o izmjenama i dopunama Zakona o poljoprivrednom zemljištu 13. svibnja 2022. godine, te konačno do 24. listopada 2023. godine (zahtjev ODO Pula upućen inspekciji) i zaključno 7. prosinca 2023. godine (inspekcijski nadzor) uopće poduzela ikakve radnje da: o obavijesti okrivljenu IC o stanju / stjecanju svog vlasništva o zahtjeva predaju posjeda u civilnom postupku o upozori okrivljenu IC na uvođenje prekršaja u zakonodavstvo, te time i kažnjivost za protupravno postupanje. Je, prema Ustavu RH vlasništvo obvezuje. Stoga vlasnik ne smije biti pasivan prema svojoj nekretnini (analogno propisima koji reguliraju poreze na neobrađeno zemljište ili pak od ove godine uvode nove poreze na tzv. "višak" nekretnina). Kako je država kao vlasnik očito bila pasivna najmanje 32 godine u odnosu na predmetne nekretnine, a okrivljena je u mirnom posjedu tog zemljišta preko 40 godina, pri čemu vlasnik nije poduzeo nikakve radnje u pravcu obavještavanja okrivljene o protupravnosti koja je unijeta u zakonodavstvo tek 13. svibnja 2022. godine, nesporno je i očito kako je okrivljena bila u neotklonjivoj zabludi o protupravnosti (čl. 29/1 Prekršajnog zakona, a to stoga jer se pravna zabluda okrivljene, koja je po profesiji umirovljena kuharica i konobarica, nikako ne može svrstati među otklonjive zablude koje u čl.29/3 Prekršajnog zakona taj zakon stipulira riječima "s obzirom na znanje, zanimanje ili službu…". Stoga okrivljena očito nije i ne može biti kriva za počinjeni prekršaj, pa je 4. prijedlog obrane da ovaj sud donese presudu kojom se optužena oslobađa od optužbe, jer postoje okolnosti koje isključuju krivnju, jer je optužena bila u neotklonjivoj zabludi o protupravnosti (čl.29/1 Prekršajnog zakona). Okrivljena predlaže da sud nadalje pribavi u dokaznom postupku: -javni natječaj za zakup poljoprivrednog zemljišta izdan od Grada Buja 04. studenog 2020. godine o odluku o izboru najpovoljnije godine po istom natječaju od 24. ožujka 2021. godine o mišljenje ŽDO Pula o pravnoj valjanosti Ugovora o zakupu, broj mišljenjaM-DO-110/2021-2 od 22. listopada 2021. godine, u odnosu na ponuditelja na natječaju – TC, sve ovo na okolnosti utvrđenja: Jer 1. aktivne legitimacije IC u postupku prijave na natječaj kao osobe koja je o "podmirila sve obveze s osnove korištenja poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države" o "protiv koje se ne vodi postupak zbog predaje u posjed poljoprivrednog zemljišta." 2. sa utvrđenim pravom prvenstava na natječaju iz osnove: o statusa "dosadašnjeg posjednika koji je vlasnik višegodišnjeg nasada na zemljištu za koje se raspisuje javni natječaj i u mirnom je posjedu tog zemljišta najmanje 5 godina do objave javnog natječaja." o jer, u okolnostima u kojima je okrivljenoj IC priznat status mirnog posjednika, kao i činjenica da nije nikome dužna ništa na ime korištenja zemljišta tijekom spomenutih 40 godina posjeda, kao i da se od nje ne traži predaja posjeda predmetnog zemljišta, što je sve potvrđeno i nakon proveden revizijske kontrole natječaja od strane ŽDO Pula, nesporno se ima smatrati kako je okrivljena očito bila u stvarnoj zabludi o biću prekršaja kao i okolnostima koji isključuju protupravnost (čl.30/1 PZ). Stoga je 5. prijedlog obrane da ovaj sud donese presudu kojom se optužena oslobađa optužbe jer postoje okolnosti koje isključuju krivnju, pa stoga okrivljena nije kriva za počinjeni prekršaj i iz razloga jer je bila u stvarnoj zabludi o biću prekršaja, kao i okolnostima koji isključuju protupravnost (čl.30/1 PZ) U okolnostima sudjelovanja na spomenutom natječaju 2020/2021. godine, na kojem natječaju je okrivljenoj priznat status mirnog posjednika, kao i nepostojanja duga za korištenje poljoprivrednog zemljišta, okrivljena IC je imala svaku osnovu da za slučaj neuspjeha na natječaju, a kao priznati "vlasnik višegodišnjeg nasada" na zemljištu za koje se raspisuje javni natječaj, a u čijem je mirnom posjedu "više od 5 godina" dobije punu naknadu za svoju imovinu, odnosno vrijednost 30-ak maslina starih 40-ak godina čija se vrijednost na tržištu kreće u okvirnoj visine od 800 do 1.000,00 EUR odnosno ukupno cca 25.000,00 eura. Ne postoji razlog zbog koje bi se IC bila dužna odreći svoje imovine i predati svoje vlasništvo u posjed novom zakupniku, a bez pisanog sporazuma o isplati spomenute naknade za njenje masline. U toliko je pravo na zadržanje posjeda, a kao izraz zakonom priznatog i primjenjivog prava retencije, koja je propisano u RH u punom duhu konvencijske zaštite prava na uživanje vlasništva iz čl.1 protokola 1., sasvim dostatan razlog da okrivljena odbija predati posjed izvan zakonom propisanog civilnog postupka, u kojem će postići naknadu štete za oduzimanje priznatog joj vlasništva. Osim toga bitno je naglasiti, a kako to proizlazi i iz priloženog zapisnika inspekcije od 23. prosinca 2023. godine, da je okrivljena uočila kako novi zakupnik (OPG Vigini) vrši obradu predmetnog zemljišta na način koji je protivan propisima, te time ugrožava imovinu IC (kuću i ugostiteljski objekt) a čime njoj prijeti veliko zlo i neskrivljena opasnost po imovinu i egzistenciju, te je upravo stoga bila prisiljena da odbijanjem predaje posjeda i time održavanjem postojećih višegodišnjih nasada maslina i drugog bilja, činjeći manje zlo od onoga koje njoj prijeti postupa opravdano i ne svojom krivnju izazvanom stanju "krajnje nužde" u odnosu na predaju u posjed zemljišta. Predlaže se u dokaznom postupku pribaviti: o odluku o agrotehničkim mjerama i mjerama za uređenje i održavanje poljoprivrednih rudina, te mjerama zaštite od požara, donijetu od strane Grada Buja 24. srpnja 2014. godine o izvršiti uvid u Elaborat procjene ugroženosti imovine sačinjen po ovlaštenom sudskom vještaku Ranko Angelini iz Pazina o izvršiti uvid u procjenu vrijednosti ulaganja koje je IC izvršila na svojoj imovini – zemljištu, a kao izraz nužne potrebe sprječavanja ugroze kuće i ugostiteljskog objekta, erozijom tla i nalivom vode, koju procjenu je sačinio ovlašteni sudski vještak Lenko Matejčić iz Umaga, a koji će okrivljena dostaviti naknadno o izvršiti uvid u snimku poplavnih posljedica na imovini IC uslijed naliva vode do kojeg je došlo zbog nepropisne obrade predmetnog zemljišta o izvršiti uvid u fotografije vatrogasne intervencije uslijed poplave na terenu u okruženju kuće i objekta u vlasništvu IC o saslušati kao svjedoka gradonačelnika [adresa] ĐC na okolnost poplave i posljedica kojima je svjedočio osobno, te nastavno i na okolnost do sada izvedenih ili neizvedenih mjera propisanih prethodno spomenutom odlukom Grada buja o pribaviti službenim putem podatke o intervencijama nadležan vatrogasne službe DVD Buje na lokaciji obiteljske kuće okrivljene IC o obaviti očevid od strane suda na predmetnoj lokaciji a u svrhu provjere vjerodostojnosti danas priloženih i predloženih dokaza po obrani. Kao 6. prijedlog obrane, ali i također i 7. obrana predlaže da sud odnese presudu kojom se optužena oslobađa od optužbe jer djelo koje se njoj stavlja na teret nije prekršaj uslijed toga: o jer je postupaka u krajnjoj nuždi (čl.19 PZ) o jer je u opisanim okolnostima stupanja ugrožavanja javnog poretka doista neznatan, odnosno radi se o beznačajnom prekršaj (čl.24.toč.a. PZ)." Tužitelj je na traženje suda nadopunio optužni prijedloga na način da je naveo kao je okrivljeni u kontinuitetu unazad 40 god. koristi navedeno zemljište, te da se vremenom počinjenja smatra i sam dan nadzora koji je 07.12.2023. god.

3. Nadalje je u obrani navedeno kako je okrivljena štitila svoju imovinu budući da joj je zbog načina obrađivanja zemljišta nanesena velika šteta uslijed erozije, a što jasno proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka. Okrivljenica smatra da se ovdje radi o krajnjoj nuždi, budući ukoliko je ona ostvarila propisana obilježja prekršaja, to je učinila da od sebe otkloni izravno predstojeću ne skrivljenu opasnost, a pri tome je svakako učinjeno zlo manje od onoga koje je prijetilo. Kod krajnje nužde nema prekršaja, a ukoliko sud ne prihvati ovakav navod, ista predlaže da se blago kazni, po mogućnosti sudskom opomenom, a to stoga što je starije životne dobi, što do sada nije kažnjavana za takve prekršaje, što je posjedom zemljišta štitila svoju kuću i restoran te što je učinila sve da legalizira svoj posjed, ali nije uspjela sklopiti ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta.

4. U postupku je sud pročitao zapisnik o inspekcijskom nadzoru na državnom poljoprivrednom zemljištu, izvršio uvid u foto dokumentacija predmetnog zemljišta, zapisnike o postupku uvođenja u posjed temeljem ugovora o zakupu, procjenbeni elaborat, presliku procijene vrijednosti izvedenog stanja izvršeno od strane ovlaštenog vještaka, te preslika mišljenja ŽDO u Puli od 22. listopada 2021. izvod iz prekršajne evidencije.

5. Sud je nakon podnošenja optužnog prijedloga od tužitelja zatražio njegovu nadopunu u smislu vremenske određenosti djela, budući je u njemu samo navedeno kako okrivljena označeno poljoprivredno zemljište koristi više od 40 godina.

6. Tužitelj je izvršio nadopunu na način da je u već postojeći činjenični opis naveo ''…da se vremenom počinjenja smatra razdoblje od prije više od 40 god. a najmanje od 1983. g. uključujući i sam dan inspekcijskog nadzora, dakle da je kontinuirao bez valjane pravne osnove koristila državno poljoprivredno zemljište.''

7. Nadopuna na opisani način nije valjana i ne predstavlja dostatno određenje vremena počinjenja prekršaja, jer nema niti početak niti barem okvirni vremenski period, odnosno time se ne određuje ni konkretan početak ni konkretan kraj inkriminirane radnje, a o čemu ovisi pravilna primjena materijalnog prava i nastup zastare.

8. Osim toga, navedeno djelo iz čl.95.st.6. u vezi s čl.31.st.26. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, postoji kao djelo prekršaja tek od 28. svibnja 2022. god., kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o poljoprivrednom zemljištu (NN 57/22).

9. Ponašanje opisano kao: ''unazad 40 godina'' te kao trajanje „od 1983." u dijelu koji prethodi 28. svibnju 2022. g. zakonom nije bilo inkriminirano kao prekršaj, a opisivanje radnje na način koji obuhvaća period bez inkriminacije, ne čini biće prekršaja koji postoji tek od tog datuma. Dakle, opis obuhvaća neinkriminirani period, a tužitelj ne može opisati "40 godina" i istovremeno tvrditi da opisuje samo period od 2022. god.

10. Temeljem načela zakonitosti i vremenskog važenja prekršajnog propisa u smislu odredbe čl.3.st.1. Prekršajnog zakona, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, te se protiv njega ne može voditi postupak koji u vrijeme navodnog počinjenja nije bio propisan.

11. Stoga, optužni prijedlog nije ograničen na period od 28. svibnja 2022., dok je tužitelju dana mogućnost ispravka, koju nije na pravilan način iskoristio a na raspravu na kojoj bi izmjena jedino bila moguća, nije ni pristupio.

12. Dakle, djelo na način kako ga je tužitelj opisao, nije prekršaj, jer opis koji počinje od 1983. god. nužno obuhvaća period u kojem predmetno ponašanje nije bilo inkriminirano kao prekršaj, a tužitelj se upravo na to dugotrajno trajanje poziva kao na bitan element bića prekršaja.

13. Jedini vremenski okvir unutar kojeg bi opisano ponašanje moglo biti prekršaj je period od 28. svibnja 2022. god. nadalje, ali tužitelj taj period nije odvojio i jasno označio kao predmet optužbe, dok je sud vezan isključivo za tužiteljev opis i ne može ga mijenjati.

14. Nadalje, korištenje državnog poljoprivrednog zemljišta bez valjane pravne osnove je trajni prekršaj, jer okrivljenik ne čini jedno izolirano djelo, nego ga kontinuirano ostvaruje sve dok traje protupravno stanje posjedovanja, tj. dok ne napusti zemljište ili ne pribavi valjanu pravnu osnovu, pri čemu zastara ne teče sve dok okrivljenica koristi zemljište.

15. Oslobađanje u konkretnom slučaju ne temelji se na tome da ponašanje okrivljenice nije protupravno ili da nema trajnog prekršaja, nego na tome da tužiteljev opis tog ponašanja ne zadovoljava zakonske uvjete temeljem kojih je moguće provođenje postupka i utvrđivanje odgovornosti.

16. Stoga, sud nije ocjenjivao podrobne razloge obrane, jer odluka o oslobođanju okrivljenice, čini njihovo razmatranje suvišnim, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci ove odluke i donijeti odluku kojom se okrivljenica oslobađa od optužbe.

17. Troškovi prekršajnog postupka temeljem čl.140.st.2. Prekršajnog zakona padaju na teret ovog suda.

U Bujama, dana 13. srpnja 2026. godine.

Zapisničarka

Jelena Blažanović, v.r.

Sutkinja

Sanja Božić Turina, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Okrivljenik ili njegov branitelj, zakonski zastupnik, stranke, podnositelj optužnog prijedloga i oštećenik (čl.192. Prekršajnog zakona) imaju pravo žalbe u roku od 8 (osam) dana po primitku otpravka ove presude, pa se žalba podnosi u dva istovjetna primjerka pismeno i predaje se osobno ili putem pošte ovom sudu, Stalnoj službi u Bujama za Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

O TOME OBAVIJEST:

1. Okrivljenici i branitelju,

2. Tužitelju,

3. Spis, ovdje.