Poslovni broj Gž-247/2024-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeća, Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Nataše Peršić Brleković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IZ, [adresa], D-[adresa], ..., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Anić i partneri j.t.d., Zagreb, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. OIB: 94472454976, Listopadska 2, Zagreb, zastupan po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka, izjavljenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1036/2021 od 15. lipnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 13. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1036/2021 od 15. lipnja 2023. u točki I. izreke.

II Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj odustao od žalbe izjavljene protiv odbijajućeg dijela odluke o troškovima postupka iz presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1036/2021 od 15. lipnja 2023.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 3.516,10 eur / 26.492,06 kn sa zakonskom zateznom kamatom po preciziranoj kamatnoj stopi, koja na iznos od 3.010,35 eur / 22.681,84 kn teče od 15. lipnja 2023. a na iznos od 505,75 eur / 3.810,57 kn od 6. studenog 2008. sve do isplate, te je naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove postupka u iznosu od 4.779,57 eur / 36.011,65 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. U točki II. izreke odbijen je kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 3.010,35 eur / 22.681,84 kn tekuće od 6. studenog 2008. do 14. lipnja 2023.

3. Protiv dosuđujućeg dijela presude sadržanog u točki I. izreke žalbu podnosi tuženik pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13. , 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - dalje: ZPP), s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači u smislu žalbenih navoda podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te potražuje troškove postupka i žalbe.

4. Tužitelj je žalbu podnio protiv odbijajućeg dijela odluke - rješenja o troškovima postupka (koji se izričito ne navodi u izreci presude).

5. U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio osnovanost žalbenih navoda s prijedlogom da se žalba tuženika odbije kao neosnovana te potražuje troškove odgovora na žalbu.

6. Žalba tuženika nije osnovana dok je tužitelj od žalbe odustao.

7. Kao prvo treba navesti da je podneskom od 25. rujna 2023. tužitelj odustao od žalbe izjavljene protiv odbijajućeg dijela odluke o troškovima postupka (rješenja) iz predmetne prvostupanjske presude. Stoga je valjalo odlučiti kao u izreci ovoga rješenja pozivom na odredbu članka 349. stavak 2. ZPP-a u vezi s člankom 367. stavak 2. ZPP-a.

8. U donošenju pobijanog dijela presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, pa tako niti apsolutno bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se neosnovano upire žalbom tuženika budući da pobijana presuda nije nerazumljiva, u istoj su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te ih je moguće valjano pravno ispitati.

9. Predmet tužbenog zahtjeva je naknada imovinske štete na vozilu tužitelja nastale u štetnom događaju od 2. kolovoza 2008. oko 11,30 sati, na benzinskoj postaji Tifon, Jasenice-Sjever, na autocesti A1, u smjeru Splita, u kojem događaju je došlo do sudara tužiteljeva vozila marke Mazda, reg. oznake [registarska oznaka], koje je oštećeno s prednje strane (poklopac motora, branik) kada je na njega stražnjom stanom udarilo vozilo osiguranika tuženika AZ marke Honda Civic, reg. oznake [registarska oznaka], na kojem su nastala oštećenja stražnjeg dijela blatobrana.

10. Tijekom postupka nije bila sporna pasivna legitimacija niti nastanak samog štetnog događaja. Nije sporno da je u prekršajnom postupku osiguranik tuženika AZ oslobođen optužbe da bi počinio prekršaj iz članka 43. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, radi nedostatka dokaza.

11. Sud prvog stupnja je analizom i ocjenom dokaza provedenih na okolnost dinamike dešavanja štetnog događaja, prvenstveno prometnog vještačenja te iskaza sudionika nezgode i svjedoka, utvrdio da je osiguranik tuženika predmetne prilike upravljao svojim osobnim automobilom na prostoru benzinske stanice te u namjeri da se parkira, kretao se nepropisnom vožnjom unatrag, tj. da se prethodno nije uvjerio da istu radnju može obaviti sigurno i bez opasnosti po ostale sudionike u prometu, te je tom prilikom zadnjim lijevim ugaonim dijelom svojeg vozila udario u prednji dio osobnog automobila tužitelja, koji je izlazio s agregata za lijevanje goriva. Stoga je sud zaključio da je osiguranik tuženika postupio protivno pravnim pravilima o vožnji na siguran način, prvenstveno protivno članku 43. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08. - dalje: ZSPC) te da ne postoji doprinos tužitelja u smislu članka 1092. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. - dalje ZOO).

12. Stoga je naložio tuženiku naknaditi tužitelju imovinsku štetu utvrđenu procjeniteljskim dijelom prometnog vještačenja u visini od 3.010,35 eur sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude sukladno članku 1089. stavak 2. ZOO-a te trošak izrade procjene štete po računu od 23. rujna 2008. u iznosu 505,75 eur sa zateznom kamatom od dana plaćenog računa prema članku 1086. ZOO-a, sve po cijenama u zemlji registracije [adresa].

13. U ovoj fazi žalbenog postupka i dalje je sporna odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja odnosno stupanj krivnje pojedinog sudionika za dešavanje prometne nezgode te pravilna primjena materijalnog prava iz članka 1072. ZOO-a s obzirom na žalbene navode tuženika. Isti u žalbi osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o isključivoj odgovornosti svoga osiguranika za dešavanje prometne nezgode uz tvrdnje da postoji doprinos tužitelja od barem 50% odnosno da postoji isključiva krivnja tužitelja, koji da je predmetne prilike prekršio prometna pravila iz članka 45. stavak 1. ZSPC-a i članka 43. ZSPC-a. U tom pravcu tvrdi da se tužitelj, nakon što je natočio gorivo na benzinskoj postaji, uključivao na površinu namijenjenu za kretanja vozila po benzinskoj postaji, pa da je stoga trebao propustiti, a nije, vozila koji sa po toj površini kreću odnosno vozilo osiguranika tuženika.

14. Izneseni žalbeni navodi nisu osnovani. Na okolnost dinamike dešavanja prometne nezgode prvostupanjski je sud prvenstveno proveo dokaz prometnim vještačenjem uvažavajući da je vještak prometne struke dipl. ing. KZ iskazao kako na temelju stanja spisa predmeta i podataka koji se u njemu nalaze nije moguće provesti dinamičku analizu mogućeg tijeka prometne nesreće, budući da je policija prilikom očevida mjesto nesreće samo fotografirala, a ne i skicirala, dok je u zapisniku o očevidu navedeno da su prije dolaska policije vozila pomaknuta s mjesta na kojem su se zaustavila nakon kontakta. Međutim, uvažavajući očitovanje vještaka temeljeno na utvrđenim oštećenjima oba vozila, na temelju kojih je vještak mogao dati mišljenje o kretanju i brzinama kretanja vozila, dovodeći nalaz i mišljenje vještaka u vezu sa iskazima tužitelja i svjedokinje ČZ (supruga tužitelja), te iskazima svjedoka AZ (osiguranika tuženika), FZ (poznanik osiguranika tuženika) i JZ (djelatnik benzinske postaje), s ostalim materijalnim dokazima, poglavito policijskim zapisnikom o očevidu s priloženim ispravama kao i fotografijama, prvostupanjski je sud utvrdio način nastanka predmetne prometne nesreće te sve okolnosti slučaja. Zaključak je suda da je nezgoda izazvana kršenjem prometnih propisa isključivo od strane tuženikovog osiguranika, koji je upravljajući osobnim automobilom prilikom vožnje unatrag stražnjim lijevim dijelom svojeg vozila udario u prednji dio vozila tužitelja uslijed čega su nastala oštećenja na vozilu tužitelja te je time tužitelju nastala imovinska šteta. Provedenim prometnim vještačenjem sud je utvrdio da s obzirom na konstrukciju oba vozila i s obzirom na intenzitet oštećenja na oba vozila, ukupna sudarna brzina je iznosila 20-25 km/sat te da su u trenutku sudara oba vozila bila u kretanju u suprotnim smjerovima pri čemu brzine svakog vozila nisu bile veće 10-15 km/sat, što znači da u ovom slučaju nije bilo nikakve nagle vožnje ni brzog kretanja, već je do sudara došlo na način da su oba vozila bila u kretanju s brzinama koje su primjerene za kretanje na području benzinske postaje i parkirališta. S obzirom na izgled oštećenja prometni je vještak sa sigurnošću isključio mogućnost da bi jedno od vozila u ovom slučaju bilo zaustavljeno, a drugo naletjelo u vožnji, već da je daleko vjerojatnije da su oba vozila u trenutku sudara bila u kretanju. Stoga je sud nije prihvatio tvrdnju tužitelja da je u trenutku naleta njegovo vozilo bilo zaustavljeno kao niti tvrdnju osiguranika tuženika da bi prilikom kretanja unatrag cijelo vrijeme vožnje obraćao pozornost na prometnu situaciju iza sebe ali da nije uočio tužitelja koji je skrenuo iznenada i većom brzinom, niti je prihvatio tvrdnju svjedoka FZ (koji kao očevidac nije zabilježen na zapisniku o očevidu) da bi tužitelj izišao s mjesta gdje je točio gorivo neoprezno i neuobičajeno velikom brzinom. Sud nije prihvatio niti iskaz osiguranika tuženika da je kritične zgode radi kretanja unatrag imao uključena sva četiri pokazivača smjera, jer je ova tvrdnja obeskrijepljena iskazima tužitelja i svjedokinje ČZ, kao sudionika prometne nesreće koja je sjedila u vozilu tužitelja na mjestu suvozača. Stoga je sud utvrdio da osiguranik tuženika prije započinjanja kretnje unatrag nije uključio sva četiri pokazivača smjera, kako bi time upozorio ostale sudionike u prometu na namjeravano kretanje unatrag.

15. Uvažavajući tako utvrđenu dinamiku dešavanja štetnog događaja, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je osiguranik tuženika postupio protivno odredbi članka 43. ZSPC-a kojom je propisano da vozač koji namjerava na cesti ili drugoj prometnoj površini obaviti neku radnju vozilom (uključiti se u promet, prestrojiti, odnosno mijenjati prometnu traku, pretjecati, obilaziti, zaustavljati se, skretati udesno ili ulijevo, okretati se polukružno, voziti unatrag i sl.) ne smije početi takvu radnju ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu (stavak 1.) i prije započinjanja radnji iz stavka 1. ovoga članka, vozač je dužan uvjeriti se da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, vodeći pritom računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja (stavak 2.).

16. Na temelju utvrđenja provedenog prometnog vještačenja, sud prvog stupnja je otklonio prigovor tuženika o tužiteljevu doprinosu dešavanju prometne nezgode te da je za istu isključivo odgovoran osiguranik tuženika u smislu članka 1072. stavak 1. ZOO-a, radi čega žalbeni navodi tuženika u tom dijelu nisu osnovani niti je počinjenja u žalbi tuženika istaknuta bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 8. ZPP-a.

17. Stoga je osnovao prvostupanjski sud naložio tuženiku nadoknaditi imovinsku štetu tužitelju u visini koja se posebno ne dovodi u pitanje žalbom a temelji se na procjeniteljskom dijelu vještačkog nalaza.

18. Odluka o troškovima postupka temelji se na pravilnoj primijeni članka 154. stavak 1. ZPP-a u svezi s člankom 155. ZPP-a te relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.)

19. Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci ove presude, pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a.

20. Tuženiku nije priznat trošak sastava žalbe jer sa istom nije uspio dok tužitelju ne pripada trošak sastava odgovora na žalbu jer se ne radi o trošku predviđenom odredbom članka 155. stavak 1. ZPP-a.

21. Presuda suda prvog stupnja u točki II. izreke, kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 13. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Lidija Oštarić Pogarčić