Republika Hrvatska
Poslovni broj Gž-1/2024-3
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeća, Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Nataše Peršić Brleković članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽL OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Burić & Mišljenović Dasović j.t.d. iz Osijeka, protiv tuženika Grada Osijeka OIB: 30050049642, iz Osijeka, Franje Kuhača 9, koga zastupa CL, mag. iur. po generalnoj punomoći, radi isplate, rješavajući žalbe stranaka, izjavljene protiv presude Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj P-683/2023 od 8. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj 13. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbijaju se kao neosnovane žalbe stranaka te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj P-683/2023 od 8. studenog 2023.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke naloženo je tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici iznos od 3.017,32 eur / 22.734,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. listopada 2018. do isplate, po kamatnoj stopi preciziranoj u izreci presude, zatim je u točki II izreke odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev u odnosu na tijek zakonskih zateznih kamata za period od 24. siječnja 2021. do 28. listopada 2018., u točki III izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici u roku od 15 dana naknadi parnični trošak u iznosu od 1.468,64 eur / 8.654,43 kn sa pripadajućom zateznom kamatom dok je u točki IV izreke odbijen zahtjev punomoćnika tužiteljice za naknadu troškova na teret proračunskih sredstava, kao neosnovan.
2. Protiv presude žalbe podnose obje stranke pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - dalje ZPP).
2.1. Tužiteljica žalbom pobija odbijajući dio presude iz točke II izreke s prijedlogom da se u tom dijelu presuda preinači i tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti te potražuje troškove žalbe.
2.2. Tuženik se žali protiv dosuđujućeg dijela presude iz točki I i III izreke predlažući da se presuda u pobijanom dijelu preinači podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
4. Žalbe stranaka nisu osnovane.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za povrat komunalnog doprinosa kojeg je uplatila tuženiku temeljem upravnih rješenja koja su naknadno utvrđena ništetnim.
6. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno:
- da je rješenjem tuženika Grada Osijeka, Upravnog odjela za komunalno- stambeno gospodarstvo i promet te zaštitu okoliša Klasa: UP/I-415-03/11-01/207, Urbroj: 2158/01-06-00/01-11-01 od 16. studenog 2011., tuženik odredio tužiteljicu kao obveznika plaćanja komunalnog doprinosa u iznosu od 75.780,00 kn, te je rješenjem Klasa: UP/I-415-03/11-01/207, Urbroj: 2158/01-06-00/01-12-02 od 13. siječnja 2012. izmijenjeno prvotno rješenje na način da se tužiteljici nalaže da uplati komunalni doprinos u iznosu od 22.734,00 kn na ime učešća, a ostatak u osam rata,
- da je tužiteljica uplatila određeni iznos učešća od 22.734,00 kn dana 23. siječnja 2012.,
- da su rješenjem Osječko-baranjske županije, Upravnog odjela za upravne i pravne poslove Klasa: UP/II-363-05/18-01/24, Urbroj: 2158/1-01-20-18-2 od 29. listopada 2018. oglašena ništavim navedena rješenja tuženika od 13. siječnja 2012. i 16. studenog 2011.,
- da su ujedno rješenja tuženika Klasa: UP/II-415-06/18-01/9, Urbroj: 2158/1- 01-20-18-2 od 10. kolovoza 2018., kao i rješenje o ovrsi Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo, promet i mjesnu upravu od 22. svibnja 2018. poništena presudom Upravnog suda u Osijeku poslovni broj Usl-1244/2018-8 od 2. svibnja 2019.
7. Na temelju prednjih činjeničnih utvrđenja, sud prvog stupnja uvažavajući da su rješenja na temelju kojih je 23. siječnja 2012. tužiteljica izvršila uplatu obveze na ime učešća za komunalni doprinos u iznosu od 22.734,00 kn oglašena ništavim, zaključuje da je tužiteljica tuženiku platila navedeni iznos na temelju ništetnog rješenja te da je stoga tuženik dužan vratiti tužiteljici sve što je primio na temelju ništetnog rješenja o plaćanju komunalnog doprinosa sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 155/25 i 69/26. - dalje: ZOO). Stoga je obvezao tuženika da tužiteljici vrati uplaćeni iznos od 3.017,32 eur / 22.734,00 kn i to sa zakonskim zateznim kamatama od idućeg dana od dana pravomoćnosti odluke o ništetnosti rješenja temeljem kojeg je tužiteljica ovaj iznos uplatila odnosno od 30. listopada 2018. do isplate. Pritom je kao neosnovan otklonio tuženikov prigovor zastare sukladno zauzetom pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice od 30. siječnja 2020. prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve što su primile na temelju ništetnog ugovora a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je ta ništetnost utvrđena. Kako je u konkretnom slučaju ništetnost ustvrđena rješenjem od 29. listopada 2018., prvostupanjski sud zaključuje da do dana podnošenja tužbe 09. srpnja 2021. nije nastupila zastara. Odluka o troškovima postupka je donesena pozivom na članak 154. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 155. ZPP-a.
8. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a.
9. Ovaj sud prihvaća izneseno činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom kao i primjenu materijalnog prava na tako utvrđeno činjenično stanje te pravne zaključke suda prvog stupnja u pogledu osnovanosti tužbenog zahtjeva.
10. Žalbenim navodima tuženik tvrdi da je tužiteljica bila nesavjesna jer je uplatila tek učešće komunalnog doprinosa kako bi ishodila dokumentaciju za građenje obiteljskog stambenog objekta bez koje se ne može graditi, da je objekt u potpunosti izgradila a naknadno je pokrenula postupak radi proglašenja rješenja ništetnim. Tvrdi da je komunalni doprinos prihod proračuna tuženika te da je uplaćeni iznos tuženik utrošio u izgradnju infrastrukture koja koristi i tužiteljici.
10.1. Izneseni žalbeni navodi ne utječu na zakonitost i pravilnost pobijane presude. Naime, prema članku 132. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09. i 110/21.) u slučaju oglašavanja rješenja ništavim ili poništavanja rješenja, imovina stečena bez pravne osnove vraća se sukladno propisima građanskog prava. Stoga je pravilno sud prvog stupnja odlučio o restitucijskom zahtjevu tužiteljice sukladno članku 323. stavak 1. ZOO-a u vezi s člankom 1111. ZOO-a uz utvrđenje nespornih činjenica da su oglašena ništetnim rješenja na temelju kojih je tužiteljica izvršila uplatu učešća komunalnog doprinosa, radi čega postoji obveza tuženika da vrati tužiteljici ono što primio na temelju ništetnog rješenja. Eventualno postojanje nove obveze tužiteljice na plaćanje komunalnog doprinosa za izgrađeni objekt ne može biti predmetom ovog postupka niti utječe na obvezu tuženika da vrati tužiteljici utuženi iznos.
11. Neosnovano tuženik u žalbi ponavlja prigovor zastare kojeg je sud prvog stupnja pravilno otklonio uz zaključak da se kao početak tijeka roka zastare treba uzeti trenutak kada su rješenja utvrđena ništetnim odnosno 29. listopada 2018. uvažavajući pravno shvaćanje VSRH na koje se pozvao, uz daljnji zaključak da od toga datuma do dana podnošenja tužbe 09. srpnja 2021. nije protekao opći zastarni rok od 5 godina iz članka 225. ZOO-a.
12. Bez uporišta tuženik u žalbi tvrdi da tužiteljica ne ostvaruje pravo na zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos jer da je tako propisano odredbama članka 88. i članka 89. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj: 68/18., 110/18., 32/20. i 145/24. - dalje ZKG) a to stoga što se u ovome slučaju ne radi o situacijama koje su predviđene navedenim zakonskim odredbama ZKG-a.
13. Tužiteljica u žalbi osporava zaključak prvostupanjskog suda da joj pripada zakonska zatezna kamata tek od dana pravomoćnosti rješenja kojim su utvrđena ništavim rješenja osnovom kojih je izvršila uplatu. Stoga smatra da joj sukladno članku 1111. stavak 1. i 3. ZOO-a u vezi s člankom 1115. ZOO-a pripada zatezna kamata i za odbijeni period odnosno od dana uplate učešća 24. siječnja 2012. pa do 28. listopada 2018.
14. Odredbom članka 1115. ZOO-a je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i zatezna kamata i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja a inače od dana podnošena zahtjeva.
15. I prema stajalištu ovoga suda, u konkretnom slučaju tuženik koji je dužan vratiti tužiteljici utuženi iznos postao je nepošten 29. listopada 2018. donošenjem rješenja višeg upravnog tijela kojim su oglašena ništetnim rješenja nižeg upravnog tijela tuženika po kojem je tužiteljica izvršila uplatu (tako VSRH Rev-128/2026. od 22. siječnja 2020). Upravo tako je tužiteljica navela na raspravi 4. travnja 2022., stoga sada u žalbi neosnovano osporava vrijeme nastupa nepoštenja tuženika. Radi navedenog pravilnom primjenom članka 1115. ZOO-a, prvostupanjski je sud odlučio da tužiteljici pripada zakonska zatezna kamata od 30. listopada 2018. dok je tužiteljicu s ostatkom razdoblja za tijek zatezne kamate odbio.
16. Pravilna je i zakonita odluka o naknadi troškova postupka, u smislu članka 154. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 155. ZPP-a te relevantnim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.).
17. Slijedom navedenog, žalbe stranka valjalo je odbiti kao neosnovane te je odlučeno kao u izreci ove presude pozivom na članak 368. stavak 1. ZPP-a.
18. Točka IV izreke prvostupanjske presude, kao nepobijana ostaje neizmijenjena.
U Rijeci 13. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća
Lidija Oštarić Pogarčić
