Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-817/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić predsjednice vijeća, Duška Abramovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicama - odvjetnicama iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Dina Galić i Janica Plantak u Varaždinu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćniku Josipu Grošeti, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o. Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-744/2023- 12 od 7. ožujka 2024., u sjednici vijeća 13. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-744/2023-12 od 7. ožujka 2024.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju iznos od 2.015,02 eur sa zateznom kamatom od 8. rujna 2009., do isplate po stopi pobliže navedenoj kao u izreci presude, i na pojedinačno navedene iznose, dok je točkom II. izreke tuženiku naloženo naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.523,71 eur sa zateznom kamatom.

2. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva te obveže tužitelja na naknadu parničnog troška uvećanog za žalbeni trošak ili podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je restitucijski zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.015,02 eur zbog ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli u CHF sadržanih u ugovoru o kreditu koji su stranke zaključile 19. prosinca 2006., a koji je ugovor solemniziran po javnoj bilježnici Jagodi Vajdić Sevšek iz [adresa] dana 20. prosinca 2006.

6. U ovom žalbenom postupku sporno je jesu li predmetne ugovorne odredbe ništetne, o kojem spornom pitanju je prvostupanjski sud raspravio kao o prethodnom, te nadalje, ima li tužitelj pravo na restitucijski zahtjev, odnosno isplatu preplaćenog iznosa zbog ništetnosti tih ugovornih odredbi. Sporna je visina tužbenog zahtjeva, kao i odluka o naknadi parničnog troška.

7. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio i zaključio:

-da su stranke, tužitelj kao korisnik kredita i tuženik, kao kreditor (davatelj kredita) 19. prosinca 2006. zaključile ugovor o kreditu koji je solemniziran po javnom bilježniku dana 20. prosinca 2006. kojim je tužitelju odobren kredit u iznosu od 11.700,00 CHF u protuvrijednosti u kunama; da je odredbama čl. 1. i 7. predmetnog ugovora ugovorena valutna klauzula u CHF, a odredbom čl. 2. kamatna stopa, koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora uz početnu ugovorenu kamatnu stopu od 5,20% godišnje uz rok otplate od 84 mjeseca, te namjenu kredita za kupnju osobnog vozila,

-da je ranije donesenom prvostupanjskom presudom u ovoj pravnoj stvari tužbeni zahtjev tužitelja bio prihvaćen kao osnovan, da je rješenjem ovog Županijskog suda broj Gž-24/2023-3 od 20. rujna 2023. povodom žalbe tuženika ta prvostupanjska presuda ukinuta i predmet vraćen na ponovno suđenje u kojem je tužitelj podneskom od 24. siječnja 2024. sukladno nalazu i mišljenju vještaka knjigovodstvene struke postavio konačan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 2.015,02 eur s kamatama,

-da je ranija prvostupanjska presuda ukinuta prvenstveno zbog neprovođenja od strane suda tzv. personalnih dokaza, koje je predlagao tuženik, saslušanje tužitelja, te njegove djelatnice JČ u svojstvu svjedoka; da je nakon donošenja ukidnog rješenja tuženik izričito na ročištu od 30. studenog 2023. odustao od saslušanja spomenute svjedokinje, dok je proveden dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke,

-da iz stranačkog iskaza tužitelja koji je prvostupanjski sud ocijenio kao vjerodostojan u bitnom proizlazi da je tužitelj sve pregovore u vezi uzimanja predmetnog kredita obavio u Auto kući Tači u [adresa] kod koje je trebao kupiti osobni automobil za svoje osobne potrebe, da je s autokućom dogovoreno da se jedna polovina kupoprodajne cijene isplaćuje odmah, u gotovini, a za drugu polovicu da uzima kredit, da su mu djelatnici navedene autokuće priopćili da su s bankom (tuženikom) dogovoreni uvjeti vezano za podizanje kredita, tako da tužitelj s djelatnicima banke, kao niti ni u samoj banci nikada nije bio u vezi uzimanja predmetnog kredita, niti je s istima pregovarao o bilo kojoj ugovornoj odredbi, da je autokuća pribavila predmetni ugovor o kreditu koji je potpisao kod javnog bilježnika, pri čemu da ni u samoj autokući nije bilo nikakvog pregovaranja vezano uz valutu plaćanja kredita kao i o bilo kojoj drugoj ugovornoj odredbi, da je rata kredita u početku iznosila oko 750,00 kn, a kasnije porasla do iznosa od 1.100,00 kn mjesečno,

-da iz nalaza i mišljenja vještakinje knjigovodstvene struke proizlazi da ukupna preplata zbog ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli u CHF iznosi 15.182,20 kn, odnosno 2.015,02 eur.

8. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja, u odnosu na sporno pitanje jesu li predmetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli u CHF ništetne, prvostupanjski sud je kroz primjenu odredbi čl. 81., čl. 84. i čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03 – dalje ZZP), zatim kroz primjenu odredbe čl. 502.c ZPP-a o pravnim učincima presuda donesenim u kolektivnom sporu koji je vođen pri Trgovačkom sudu u Zagrebu radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, a u kojem sporu je kao tužena stranka sudjelovao i tuženik, prvostupanjski sud je osobito imajući u vidu stranački iskaz tužitelja zaključio da se o spornim ugovornim odredbama uopće nije pregovaralo, da tuženik ni u kojoj prilici tužitelju nije pojasnio što znači odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, zatim odredba o valutnoj klauzuli u CHF, i to s obzirom na okolnost da je zapravo autokuća kod koje je tužitelj kupovao automobil, u dogovoru s bankom tuženika, autokući dostavila predmetni ugovor o kreditu, sastavljen na tipskom obrascu tuženika, pa je sukladno citiranim zakonskim odredbama zaključio da se radi o ništetnim ugovornim odredbama koje su u protivnosti s načelom savjesnosti i poštenja na štetu tužitelja kao potrošača, te koje uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka u predmetnom ugovornom odnosu.

9. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je zaključio da tužitelj ima pravo na restitucijski zahtjev, isplatu preplaćenog iznosa zbog ništetnosti spornih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli u CHF u smislu odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO).

10. Cijeneći da je predmetna tužba podnesena 24. svibnja 2019., da tužiteljeva novčana tražbina zastarijeva u roku od pet godina u smislu odredbe čl. 225. ZOO-a, te nadalje da su presude donesene u kolektivnom sporu, u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a u odnosu na valutnu klauzulu u CHF 14. lipnja 2018., a od kada počinje teći rok zastare, prvostupanjski sud je ocijenio kao neosnovan tuženikov prigovor zastare.

11. Visinu preplaćenog iznosa utvrdio je na temelju nalaza i mišljenja vještaka, pa je zbog tih razloga tužbeni zahtjev tužitelja prihvatio kao osnovan, dok je o naknadi parničnog troška odlučio primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP -a, te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 - dalje Tarifa).

12. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka ovaj sud nije utvrdi postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

13. Tuženik u žalbi neosnovano ističe postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, razlozi presude zbog kojih je sud prihvatio tužbeni zahtjev su jasni i u skladu s izvedenim dokazima, te suprotno žalbenim navodima presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

14. Tuženik u žalbi navodi da mu je pobijanom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje koje obuhvaća pravo na obrazloženu sudsku odluku i pravo na procesnu jednakost jer da je prvostupanjski sud navode i dokazne prijedloge tuženika zanemario u potpunosti, čak i ako ih je proveo, a da za takvo postupanje nije dao nikakve razloge.

15. Opisani žalbeni navodi nisu osnovani, jer suprotno proizlazi iz stanja u spisu kao i obrazloženja pobijane presude.

16. Naime, iz stanja u spisu proizlazi da je ranije donesena prvostupanjska presuda kojom je također bio prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, ukinuta od strane ovoga suda povodom žalbe tuženika isključivo jer prvostupanjski sud nije proveo tzv. "personalne dokaze" koje je predlagao tuženik. Iz stanja u spisu proizlazi da je tuženik nakon donošenja ukidnog rješenja izričito na navedenom ročištu odustao od saslušanja predložene svjedokinje IČ, dok je sud, sukladno uputi iz ukidnog rješenja, proveo dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke, pri čemu iz stranačkog iskaza tužitelja jasno i nedvosmisleno slijedi da s tuženikom, kao kreditorom, u vezi predmetnog ugovora o kreditu nije obavio bilo kakve pregovore, da je sve poslove u vezi sklapanja predmetnog kredita obavila autokuća kod koje je kupovao osobni automobil, u dogovoru s bankom tuženika, pri čemu niti u samoj autokući tužitelju nije pojašnjena, obrazložena, bilo koja ugovorna odredba, a posebno ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli u CHF.

17. U takvim okolnostima te suprotno žalbenim navodima tuženika proizlazi da je upravo tuženik zlorabio svoja procesna ovlaštenja u ovom parničnom postupku, a donošenjem pobijane presude, tuženiku ni u čemu nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje i to prije svega u odnosu na procesnu jednakost, te također i pravo na obrazloženu sudsku odluku, jer je prvostupanjska presuda obrazložena u skladu sa zahtjevima iz odredbe čl. 338. st. 4. ZPP-a.

18. U odnosu na žalbene navode u kojima tuženik ističe da predmetni parnični postupak u izvedbi prvostupanjskog suda nema element kontradiktornosti, treba reći da su bez ikakve osnove, te stoga neosnovani jer suprotno proizlazi iz stanja u spisu te provedenog dokaznog postupka.

19. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika o pogrešno ili nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju kao i o pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

20. Tuženik neosnovano u žalbi osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o tome da su sporne ugovorne odredbe iz predmetnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi iz čl. 2., te o valutnoj klauzuli u CHF iz čl. 1. i 7., ništetne, jer je prvostupanjski sud pravilno cijeneći kao vjerodostojan stranački iskaz tužitelja iz kojeg jasno proizlazi da s bankom tuženika o bilo kojoj ugovornoj odredbi iz predmetnog ugovora o kreditu uopće nije pregovarao, da tužitelju niti u autokući, koja je nakon što joj je banka tuženika dostavila predmetni ugovor o kreditu, tužitelju nije pojašnjena bilo koja ugovorna odredba, a posebno ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli u CHF. Stoga je prvostupanjski sud pravilno kroz primjenu odredbi čl. 81., čl. 84. i čl. 87. ZZP-a, zatim kroz daljnju primjenu odredbe čl. 502.c ZPP-a o pravnim učincima presuda donesenih u kolektivnom sporu radi zaštite prava i interesa potrošača, a u kojem sporu je sudjelovao i tuženik, kao tužena stranka, zaključio da su sporne ugovorne odredbe ništetne, u protivnosti s načelom savjesnosti i poštenja, slijedom čega je prvostupanjski sud na pravilan način raspravio o spornom pitanju ništetnosti navedenih ugovornih odredbi.

21. Žalbeni navodi tuženika o suprotnom nisu osnovani, te pravilnost svih navedenih zaključaka prvostupanjskog suda ničim nije dovedena u sumnju.

22. Slijedom navedenog, tužitelj, ima pravo na restitucijski zahtjev, vraćanje preplaćenog iznosa zbog ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli u CHF, u smislu odredbe čl. 1111. ZOO-a, pri čemu se tuženik u odnosu na tijek zatezne kamate te u smislu odredbe čl. 1115. ZOO -a ima smatrati nesavjesnim stjecateljem.

23. Visina tužbenog zahtjeva pravilno je utvrđena na temelju provedenog knjigovodstvenog vještačenja te dokumentacije u spisu, slijedom čega je prvostupanjski sud tužbeni zahtjev tužitelja u navedenoj visini pravilno prihvatio kao osnovan.

24. Pravilna je i zakonita odluka o naknadi parničnog troška koja je donijeta uz pravilnu primjenu odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tarife koja je u vrijeme donošenja pobijane presuda bila na snazi.

25. Prvostupanjski sud je odlučujući o naknadi parničnog troška pravilno utvrdio da tužitelju za poduzete radnje u postupku pripada nagrada u punom iznosu u vrijednosti od 100 bodova što pomnoženo s 2,00 eur iznosi 200 bodova te uvećano za 25% PDV-a iznosi 250,00 eur po radnji.

26. Pritom je prvostupanjski sud pravilno tužitelju priznao naknadu parničnog troška za radnje i podneske kao i za pristup na ročišta pobliže navedena u odlomku broj 32 prvostupanjske presude, u kojem je sud jasno obrazložio pripadajuću naknadu parničnog troška u iznosu od 1.648,71 eur pri čemu je sud trošak postupka u iznosu od 125,00 eur, koji je primjenom čl. 156. st. 1. ZPP-a priznao tuženiku, umanjio (prebio) s parničnim troškom tužitelja, a uz to sud je odbio i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška za sastav podnesaka od 30. studenog 2023. i za pristup ročištu od 25. siječnja 2024. te je konačno i pravilno tužitelju dosuđen ukupan parnični trošak u iznosu od 1.523,71 eur.

27. U odnosu na žalbene navode u kojima tuženik ističe da je sud tužitelju neosnovano dosudio naknadu parničnog troška za sastav podneska od 18. srpnja 2022. treba reći da nisu osnovani jer iz obrazloženja pobijane presude jasno proizlazi da sud naknadu parničnog troška tužitelju za sastav tog podneska nije priznao.

28. Slijedom svega obrazloženog te primjenom odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Rijeci 13. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dubravka Butković Brljačić