Poslovni broj: Us I-1833/2025-8
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Upravni sud u Splitu, po sucu tog suda Leandri Mojtić kao sucu pojedincu, te Milki Škaro Grozdanić zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja trgovačkog društva VESLO d.o.o., Vodice, Put Gaćeleza 5C, OIB : 47930620756, koje zastupa opunomoćenik David Jakovljević odvjetnik u Zagrebu, Ulica Charlesa Darwina 48/III, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda u Splitu, Ispostave u Šibeniku, Šibenik, Stjepana Radića 30, OIB: 33706439962, radi uklanjanja, nakon održane usmene i javne rasprave zaključene 12. lipnja 2026., a objavljene 13. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim predlaže poništenje rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda u Splitu, Ispostave u Šibeniku, KLASA: UP/I-362- 02/25-02/151, URBROJ:443-02-04-14-25-1 od 28. ožujka 2025., kao neosnovan.
r i j e š i o j e
I. Odbija se prijedlog tužitelja za određivanjem odgodnog učinka tužbe do pravomoćnog okončanja upravnog spora, kao neosnovan.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za određivanjem privremene mjere, do pravomoćnog okončanja upravnog spora, kao neosnovan.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda u Splitu, Ispostave u Šibeniku, KLASA: UP/I-362-02/25-02/151, URBROJ:443-02-04-14- 25-1 od 28. ožujka 2025., u točci 1. izreke naređeno je investitoru trgovačkom društvu VESLO d.o.o. da u roku od 15 dana (petnaest dana) po primitku rješenja ukloni zatvorenu terasu tlocrtne veličine cca 25.0 x 8.0 m, visine do vijenca cca 2,5 m, etažnosti prizemlje, zatvorenu metalnom konstrukcijom sa staklenim stijenama i pokrivenu platnenom pomičnom tendom, dograđenu uz južno pročelje postojeće poslovne zgrade izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te koja je u naravi dio poslovnog prostora smještenog u toj zgradi, a koja terasa je izgrađena na dijelu čestice pomorskog dobra k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bez pravomoćne odnosno izvršne građevinske dozvole, izvrši zbrinjavanje građevinskog otpada te zemljište na kojem se nalazi građevina dovede u uredno stanje.
Točkom 2. izreke citiranog rješenja, upozorava se investitor da će se izvršenje rješenja provesti putem treće osobe na njegovu odgovornost i trošak, ako ne postupi po naredbi iz točke 1. izreke.
Točkom 3. izreke citiranog rješenja upozorava se investitor da napušta posjed građevnih proizvoda od kojih je izgrađena građevina i da se odriče prava njihova vlasništva bez naknade, odnosno bez prava na naknadu štete, ako ne postupi po naredbi iz točke 1. izreke.
Točkom 4. izreke citiranog rješenja upozorava se investitor da je obvezan ukloniti stvari iz građevine u roku iz točke 1. izreke, jer se u protivnom smatra da napušta posjed stvari koje nisu uklonjene i da se odriče prava vlasništva bez naknade, odnosno bez prava na naknadu štete.
2. Protiv osporavanog rješenja tužitelj je pravodobno podnio tužbu osporavajući zakonitost rješenja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava te zbog bitne povrede odredbi upravnog postupka. Tužitelj u opširnoj tužbi opisuje kronologiju predmetne upravne stvari te prvenstveno ističe da je podkoncesionar navedene terase, kako slijedi:
- za dio terase koji se nalazi dijelom na kč.br. *931 k. o. [katastarska općina] temeljem Ugovora o podkoncesiji na pomorskom dobru od 21. ožujka 2014. godine te Odluke o davanju suglasnosti za davanjem dijela koncesije na pomorskom dobru u podkoncesiju od 25. srpnja 2013. godine (dalje: „Ugovor o podkoncesiji“); a
- za dio terase koji se nalazi dijelom na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] temeljem Ugovora o zakupu broj 09/2017 od 1. prosinca 2017. godine (ovjeren 12. veljače 2018. godine) te Anexa br. 1 Ugovora o zakupu broj 09/2017 od 15. siječnja 2018. godine, sklopljeni između ovdje tužitelja i Marine Pirovac d.o.o., Obala Rtine 1A, Pirovac, OIB: 44821931416 (dalje: „Marina Pirovac“) (dalje Ugovor o zakupu i Anex br. 1 Ugovora o zakupu skupno: „Ugovori o zakupu“). Da je predmetnim Ugovorima o zakupu Marina Pirovac dala suglasnost tužitelju da ostakli predmetnu terasu i montira tendu preko dijela površine terase. Pritom tužitelj ističe kako Ugovori o zakupu sadržajno imaju pravni učinak te da se smatraju podkoncesijskim ugovorima u smislu primjenjivog i mjerodavnog članka 43. Zakona o koncesijama (NN br. 143/12), što da je potvrđeno i pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br.: Pž- 3926/2022-3 od 5. srpnja 2023. godine (točka 13. obrazloženja). Kao dokaz poziva se na: Ugovor o koncesiji na pomorskom dobru sklopljen između [adresa] i R od 4. rujna 2013. godine;
- Ugovor o podkoncesiji na pomorskom dobru sklopljen između R i tužitelja od 19. studenog 2013. godine;
- Izvadak iz geoportala za 2011., 2014. -2016., 2017.-2018. godinu;
- Presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br.: Pž-3926/2022-3 od 5. srpnja 2023. godine;
- Ugovor o zakupu broj 09/2017 od 1. prosinca 2017. godine (ovjeren 12. veljače 2018. godine) te
- Anex br. 1 Ugovora o zakupu broj 09/2017 od 15. siječnja 2018. godine, sklopljeni između ovdje tužitelja i Marine Pirovac d.o.o., Obala Rtine 1A, Pirovac, OIB: 44821931416;
2.1. Da je sporna terasa sastavni dio zgrade tzv. „ R“ te da je kao takva svakako obuhvaćena pravomoćnom Građevinskom dozvolom, KLASA: UPI-361-03- 89-01-41, URBROJ: 2182-12-06-89-1 od 25. prosinca 1989. godine (dalje: „građevinska dozvola“). Da je predmetna građevinska dozvola izdana za prijašnju kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja je obuhvaćala i sadašnje kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i kč.br. *931 k. o. [katastarska općina] te da je stoga izgrađena i prije dodjele koncesije za kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odnosno prije uređenja i gospodarskog korištenja luke posebne namjene – luke nautičkog turizma Marine Pirovac. Kao dokaz predlaže: pribavu po službenoj dužnosti podataka od Državne geodetske uprave povijesnih ortofoto te aerometrijskih snimaka iz zraka za kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i kč.br.*931 k. o. [katastarska općina]; očevid na licu mjesta. Tužitelj ističe kako smatra bitnim za istaknuti kako je prilikom utvrđivanja granice pomorskog dobra odnosno koncesije, granica povučena preko postojeće terase zgrade tzv. „ V“, što da dodatno potvrđuje prethodno navedene navode tužitelja. Da je tome tako, da ukazuje i okolnost da su tri vodomjera, koja se nalaze u vodnom oknu postavljenom od vodovoda i to prije 2011. godine (od koje godine postoje i prilažu se ortofoto slike), u vlasništvu tužitelja smještena na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (Marina Pirovac), na udaljenosti od približno deset metara od zgrade tzv. „ V“. Stoga, da okolnost da je prostornim planovima i pripadajućim aktima ista izdvojena u nove čestice (pa tako i u kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) u sklopu uređenja luke nautičkog turizma Marine Pirovac te da su postavljena nova razgraničenja istih, ne derogira obuhvat prethodno izdane građevinske dozvole te da bi bilo kakvo drugačije shvaćanje (kao u ovdje osporavanom Rješenju) bilo bi protuzakonito i protivno pravima nositelja. Kao dokaz poziva se na: potvrdu Republike Hrvatske, Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Uprave za inspekcijske poslove, Odjel inspekcijskog nadzora, Područne jedinica u Šibeniku, Klasa: 362-02/07-12/1742, URBROJ: 531-07-1-21-07- 158 od 17. prosinca 2007. godine; Građevinsku dozvolu Socijalističke Republike Hrvatske, Općina Šibenik, Općinski komitet za komunalne poslove, Odsjek za graditeljstvo, KLASA: UPI-361-03-89-01-41, URBROJ: 2182-12-06-89-1 od 25. prosinca 1989. godine. Da je Odlukom o donošenju Urbanističkog plana uređenja Luke nautičkog turizma – Marina Pirovac, KLASA: 350-03/08-01/01, URBROJ: 2182/11-01- 11-68 od 4. siječnja 2011. godine (dalje: „Plan“) utvrđeno da se (i) gospodarske djelatnosti poslovne – pretežito trgovačke smještaju na prostoru postojeće građevine tzv. „Pirovčanka“, dok se (ii) gospodarske djelatnosti poslovne, ugostiteljsko-turističke smještavaju na površinu Marine Pirovac (članak 6. Plana). Da je u prethodno navedenom smislu, istim Planom propisano da iako se tzv. „Pirovčanka“ ne može mijenjati, niti se smiju mijenjati njezini gabariti, da ipak ista može imati prateće namjene u vidu ugostiteljskih usluga (članak 12. st. 2. Plana) te da se na površinama gospodarske namjene unutar obuhvata Plana (obje predmetne zemljišne čestice) uz građevine osnovne namjene mogu graditi i „…nadstrešnice, trjemovi, terase,…“ (članak 14. Plana), kao u konkretnom slučaju. Kao dokaz poziva se na Urbanistički plan uređenja Luke nautičkog turizma – Marina Pirovac, KLASA: 350-03/08- 01/01,URBROJ: 2182/11-01-11-68 od 4. siječnja 2011. godine te kartografski prikaz obuhvata Plana, kao sastavni dio Plana.
2.2. Nadalje navodi da je iz prethodno izloženog razvidno kako je faktično predmetna terasa obuhvaćena pravomoćnom građevinskom dozvolom izdanom za građevinu osnovne namjene odnosno izmjena navedene terase (pa i dogradnja, nadogradnja) dozvoljena na površinama gospodarske namjene unutar Plana. Stoga, da izmjena terase ne predstavlja zaseban zahvat u prostoru koji bi se, sukladno važećim odredbama Zakona o gradnji (NN 153/13, 20/17, 39/19, 125/19, 133/20, 36/24) smatrao građenjem u smislu zakonske definicije koje bi zahtijevalo ishođenje nove građevinske dozvole ili izmjenu postojeće dozvole, a protivno utvrđenjima u Rješenju. Međutim, da predmetno Rješenje prethodno navedeno uopće ne uzima u obzir te da arbitrarno i selektivno izostavlja da je i samo postojanje terase već predviđeno i dopušteno Planom te da je ujedno i Rješenjem Šibensko-kninske županije, Upravnog odjela za gospodarstvo (kao davatelj koncesije pomorskog dobra na spornom području), KLASA: UP/I -335-02/20-05/14, URBROJ: 2182/1-09-1/3-20-2 od 17. lipnja 2020. godine, tužitelju dozvoljen nastavak obavljanja ugostiteljske djelatnosti temeljem neizmijenjenih uvjeta, i to među ostalim na otvorenom prostoru površine 250 m2 sa 200 sjedećih mjesta (dakle, upravo na predmetnoj terasi), kao i da je tužitelj ishodio sve zahtijevane komunalne dozvole. Kao dokaz poziva se na:
Rješenje Šibensko-kninske županije, Upravni odjel za gospodarstvo, KLASA: UP/I - 335-02/20-05/14, URBROJ: 2182/1-09-1/3-20-2 od 17. lipnja 2020., Rješenje Šibensko-kninske županije, Općina Pirovac, Jedinstveni upravni odjel KLASA: UP/I- 363-02/22-01/3033, URBROJ: 2182-11-03/1-22-01 od 14. ožujka 2022., Rješenje Hrvatske vode, Vodnogospodarski odjel za slivove južnog Jadrana, Vodnogospodarska ispostava za mali sliv „Krka-Šibensko primorje“ KLASA: UP/I-325- 08/20-07/0018229, URBROJ: 374-3402-2-20-1od 29. rujna 2020. Stoga da je razvidno da se terasa smatra dijelom zakonito izgrađene građevine u skladu s izdanom pravomoćnom građevinskom dozvolom i Planom, da je za istu dozvoljeno obavljanje ugostiteljske djelatnosti te kao takva da ne predstavlja novi ili izmijenjeni zahvat u prostoru ili rekonstrukciju u vidu čl. 3. st. 1. točka 28. Zakona o gradnji, koji bi podlijegao obvezi ishođenja nove ili izmijenjene građevinske dozvole, već da eventualno može predstavljati postupanje sukladno članku 18. Plana da se „sve građevinske djelatnosti oblikuju primjenom suvremenih tehnologija i suvremenih materijala, poštujući tradiciju građenja i uvjete lokalnog podneblja…te kojima se mora postići zaštita građevina i njihovih dijelova od nepovoljnih utjecaja jakog vjetra, kiše i sunca.“ Dakle, da montaža tende i mobilne staklene stijene ne predstavlja građevinski zahvat jer se time ne radi o rekonstrukciji, niti da se intervenira u konstrukciju objekta, već da je svrha da se gosti zaštite, sukladno prethodno navedenom čl. 18. Plana. Nadalje navodi da je terasa zadržala svoju primarnu svrhu, a to je pružanje ugostiteljske djelatnosti, koja je sporedna djelatnost nautičkog turizma, na način da ne predstavlja djelatnost nautičkog turizma, ali je s njom povezana tako što služi njezinom obavljanju odnosno potrebna je za njezino izvršenje te je kao takva ujedno propisana člankom 12. st. 2. i čl. 13. točka b) Plana, a u svezi članka 14. i 18. st. 2. i 3. Plana te je i predviđena u Studiji gospodarske opravdanosti davanja koncesije na pomorskom dobru u svrhu gospodarskog korištenja postojećeg objekta za ugostiteljsko-turističku, trgovačku i bankarsku namjenu, označenog kao čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u Pirovcu iz ožujka 2013. godine. Dodatno navodi da je Rješenjem Republike Hrvatske Ministarstva turizma KLASA:UP/I-335-05/17-09/5, URBROJ: 529-06-02-01-02/1-18-10 od 23. travnja 2018. utvrđeno kako luka nautičkog turizma naziva Marina Pirovac ispunjava sve minimalne uvjete te se kategorizira kategorijom koja se označava s četiri sidra te obuhvaća i ugostiteljske sadržaje (točka 3.). Kao dokaz poziva se na Studiju gospodarske opravdanosti davanja koncesije na pomorskom dobru u svrhu gospodarskog korištenja postojećeg objekta za ugostiteljsko-turističku, trgovačku i bankarsku namjenu, označenog kao čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u Pirovcu iz ožujka 2013. godine; Rješenje Republike Hrvatske Ministarstva turizma KLASA: UP/I-335- 05/17-09/5, URBROJ: 529-06-02-01-02/1-18-10 od 23. travnja 2018. godine. Stoga da je sukladno prethodno navedenom, a protivno ovdje osporavanom Rješenju, osporavana terasa u cijelosti zakonita te da ista ne predstavlja bitnu izmjenu građevine, niti utječe na stabilnost, sigurnost i druge temeljne zahtjeve za građevinu, ne mijenja gabarite izvan dozvoljenih parametara određenih važećim Planom. Da je predmetna terasa u cijelosti pomična te da ne predstavlja fiksnu konstrukciju (ne zahtjeva trajne građevinske zahvate) te da predstavlja neznatno odstupanje od izdanog akta za građenje te da ne narušava prostorne uvjete definirane primjenjivim Planom, već čak štoviše, predstavlja postupanje sukladno Planu (čl. 14. i 18. Plana).
2.3. Da je iz prethodno izloženog razvidno kako je faktično predmetna terasa obuhvaćena pravomoćnom građevinskom dozvolom izdanoj za građevinu osnovne namjene odnosno izmjena navedene terase (pa i dogradnja, nadogradnja) dozvoljena na površinama gospodarske namjene unutar Plana. Stoga, da izmjena terase ne predstavlja zaseban zahvat u prostoru koji bi se, sukladno važećim odredbama Zakona o gradnji (NN 153/13, 20/17, 39/19, 125/19, 133/20, 36/24), smatrao građenjem u smislu zakonske definicije koje bi zahtijevalo ishođenje nove građevinske dozvole ili izmjenu postojeće dozvole, a protivno utvrđenjima u Rješenju. Međutim, predmetno Rješenje prethodno navedeno uopće ne uzima u obzir te arbitrarno i selektivno izostavlja da je i samo postojanje terase već predviđeno i dopušteno Planom te da je ujedno i Rješenjem Šibensko-kninske županije, Upravnog odjela za gospodarstvo (kao davatelj koncesije pomorskog dobra na spornom području), KLASA: UP/I -335-02/20- 05/14, URBROJ: 2182/1-09-1/3-20-2 od 17. lipnja 2020. godine tužitelju dozvoljen nastavak obavljanja ugostiteljske djelatnosti temeljem neizmijenjenih uvjeta, i to među ostalim na otvorenom prostoru površine 250 m2 sa 200 sjedećih mjesta (dakle, upravo na predmetnoj terasi), kao i da je tužitelj ishodio sve zahtijevane komunalne dozvole. Kao dokaz poziva se na: Rješenje Šibensko-kninske županije, Upravni odjel za gospodarstvo, KLASA: UP/I -335-02/20-05/14, URBROJ: 2182/1-09-1/3-20-2 od 17. lipnja 2020., Rješenje Šibensko-kninske županije, Općina Pirovac, Jedinstveni upravni odjel KLASA: UP/I-363-02/22-01/3033, URBROJ: 2182-11-03/1-22-01od 14. ožujka 2022., Rješenje Hrvatske vode, Vodnogospodarski odjel za slivove južnog Jadrana, Vodnogospodarska, ispostava za mali sliv „Krka-Šibensko primorje“ KLASA: UP/I-325- 08/20-07/0018229, URBROJ: 374-3402-2-20-1 od 29. rujna 2020. godine.
2.4. Tužitelj smatra bitnim istaknuti kako protivnom utvrđenjima u Rješenju da „…iz novinskih članaka javno objavljenih na elektroničkim medijima, vidljivo je da na dan otvorenja luke nautičkog turizma – Marina Pirovac u Pirovcu, dana 25.5.2018. godine, predmetna terasa nije postojala…“, predmetna terasa nije prikazana na fotografijama svečanog otvorenja Marine Pirovac jer da je snimanje obavljeno ispred druge zgrade. Nadalje navodi da postupanje tužitelja prema osporavanom Rješenju nije stvarno nemoguće, s obzirom na činjenicu da se na navedenoj lokaciji nalazi ograda koju je postavila Marina Pirovac. Pored prethodno navedenog, da je tijekom posljednje dvije godine Marina Pirovac postavila kontejnere te ugostiteljski objekt Rišpet, što da onemogućuje pristup propisanom požarnom putu, već i ograničavaju pristup predmetnoj terasi. Da je navedena ograda fizički u cijelosti učvršćena u tlo, što znači da bi svako postupanje u smislu uklanjanja terase zahtijevalo fizičko uklanjanje ili oštećenje te ograde, što bi neizbježno dovelo do materijalne štete jer da je predmetnom ogradom zapriječen pristup samom objektu (Restoranu Marina odnosno terasi) te time stvarno onemogućuje provedbu radnji propisanih osporenim Rješenjem, odnosno uklanjanje terase. Istovremeno, za uklanjanje navedene ograde da tuženik nije donio nikakvo rješenje, iako je predmetna ograda postavljena i protivno važećem Planu. Naime, da je prema odredbi članka 23. stavka 2. istog Plana, izričito zabranjeno ograđivanje prostora, osim u slučaju niskih suhozida od prirodnog kamena visine do 0,5 metara. Da je jednostavnim uvidom u priložene fotografije razvidno da predmetna ograda ne udovoljava tim uvjetima te da njezina postavljenost faktički sprječava tužitelja u postupanju prema osporenom Rješenju u ostavljenim rokovima te da je potrebno prvenstveno ukloniti istu kako bi se pristupilo uklanjanju predmetne terase. Dakle, da tuženik donosi ovdje osporavano Rješenje, kojim nalaže tužitelju određenu obvezu, iako je svjesno da po istom nije moguće postupiti. Kao dokaz poziva se na: fotografije predmetne fiksirane ograde koju je postavila Marina Pirovac d.o.o., Zapisnik o inspekcijskom nadzoru Državnog inspektorata, Područni ured Split, Ispostava u Šibeniku KLASA: 362-02/23-04/54, URBROJ: 443-02-03-21-23-3 od 13. rujna 2023. godine, (fotografije koje čine sastavni dio Zapisnika); saslušanje osobe ovlaštene za zastupanje tužitelja RJ, po potrebi očevid na licu mjesta. Da bi u takvim okolnostima, uklanjanjem terase tužitelj bio prisiljen ući u prostor ograde i potencijalno je ukloniti ili oštetiti, čime da bi počinio protupravnu radnju, čime bi se Marini Pirovac (kao investitoru navedene ograde) otvorila osnova za potraživanje naknade štete (materijalna šteta), ali da bi se tužitelj izložio i riziku počinjenja kaznenog djela iz članka 235. Kaznenog zakona (NN br. 125/2011 i dr.), točnije kaznenog djela oštećenja tuđe stvari, a čime da bi se posljedično i sukladno članku 128. Zakona o općem upravnom postupku, ispunile pretpostavke za oglašavanje osporenog Rješenja ništavim (već su i sada ispunjene). Dodatno tužitelj ističe i kako je donošenjem predmetnog Rješenja povrijeđeno načelo jednakog postupanja, a kojim je tužitelj stavljen u nepovoljniji položaj od drugih pružatelja usluga na istom području. Naime, da se ugostiteljski objekt „Rišpet“ i kontejneri zatečeni tijekom inspekcijskog nadzora prije donošenja Rješenja, nalaze u zoni L3 prema Planu. Međutim da istim Planom nije predviđeno postavljanje kontejnera kao dopuštenih građevina. Nadalje, da je Planom zabranjeno i ograđivanje osim niskih zidova od prirodnog kamena visine do 0,5 m, što upućuje na nezakonitosti u svezi postavljene ograde od Marine Pirovac u svezi ograde koja premašuje navedenu visinu (2,5 m prema Rješenju). Posljedično, da je tuženik pogrešno utvrdio činjenično stanje, pogrešno primijenio članak 3. st. 1. točke10., 11., 28. te čl. 106. st. 1. t. 2. Zakona o gradnji, a u svezi čl. 8. Zakona o općem upravnom postupku (NN br. 47/2009, 110/2021; dalje: „ZUP“) te selektivnim razmatranjem dokumentacije tužitelja, kao i zakonskih te podzakonskih odredbi, onemogućilo tužitelja u ostvarenju prava na donošenje pravilne i zakonite odluke u njegovoj pravnoj stvari, sve na štetu tužitelja. Slijedom svega navedenog predlaže da sud donese presudu kojom će poništiti rješenje Državnog inspektorata, Područni ured Split, Ispostava u Šibeniku, KLASA: UP/I-362-02/25-02/151, URBROJ: 443-02-04-14-25-1 od 28. ožujka 2025. godine u cijelosti te tuženiku naložiti da tužitelju naknadi trošak upravnog spora.
2.5. Istovremeno, tužitelj je predložio da sud u skladu s odredbom članka 42. Zakona o upravnim sporovima odredi odgodni učinak tužbe odnosno donese privremenu mjeru, za izvršenje osporavanog rješenja KLASA: UP/I-362-02/25-02/151, URBROJ: 443-02-04-14-25-1 od 28. ožujka 2025. godine, budući da su ispunjene sve zakonske pretpostavke za određivanje odgodnog učinka / privremene mjere i to: 1. postojanje štete koja se teško može popraviti jer da bi se pored svega naprijed navedenog uklanjanjem nametnuli visoki troškovi izmještanja, zbrinjavanja i privremenog skladištenja, bez mogućnosti naknade, a uz potencijalno prouzročenje materijalne štete i nezakonitog uklanjanja tuđe pokretnine, kako je objašnjeno u nastavku. uklanjanja tuđe pokretnine, kako je objašnjeno u nastavku.
2. Da bi izvršenjem bi nastupila šteta koja se ne može naknadno ispraviti jer da bi provedbom izvršenja osporenog rješenja nastala bi znatna i nenadoknadiva šteta za ovdje tužitelja, kako s aspekta financijskih gubitaka, tako i s aspekta nemogućnosti povrata u prvobitno stanje te eventualnog prouzročenja štete trećim osobama. Troškovi demontaže, zbrinjavanja i privremenog skladištenja konstrukcije predstavljaju znatno financijsko opterećenje, pri čemu podnositelju nije zajamčeno pravo na naknadu štete. Štoviše, da je izvedba uklanjanja predmetne terase trenutačno stvarno onemogućena, jer da se na navedenoj lokaciji nalazi ograda koju je postavila Marina Pirovac, a koja fizički onemogućuje pristup predmetnom objektu i onemogućuje postupanje sukladno osporavanom Rješenju (uklanjanje)., a kako je to već navedeno u tužbi.
3. Da provedba osporavanog rješenja nije u skladu s načelima pravne sigurnosti i jednakog postupanja. Stoga, da radi osiguranja zakonitosti postupanja tužitelja i načela pravne sigurnosti, uklanjanju ovdje osporavanog mora prethoditi postupak uklanjanja navedene ograde postavljene od Marine Pirovac d.o.o., a koji postupak je u konkretnom slučaju izostao jer (nema rješenja za uklanjanje navedene ograde). Da selektivna primjena propisa prema jednom gospodarskom subjektu bez objektivnog i razumnog opravdanja predstavlja povredu načela jednakosti i zabranu arbitrarnog odlučivanja upravnih tijela.
4. da odgoda nije protivna javnom interesu već upravo da je radi zaštite istog iz razloga naprijed navedenih u tužbi. Ukoliko pak sud ne prihvati prijedlog za odgodnim učinkom tužbe, tužitelj je istovremeno predložio i prijedlog za određivanje privremen e mjere kojim zabranjuje izvršenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/25-02/151, URBROJ: 443-02-04-14-25-1 od 28. ožujka 2025.
3. Tuženo tijelo je u odgovoru na tužbu od 2. prosinca 2025. u cijelosti ustrajalo u navodima i razlozima sadržanim u obrazloženju osporavanog rješenja te se očitovalo na tužbene navode tužitelja pa je tako u odnosu na tužbene navode koji se odnose na važeći dokument prostornog uređenja Urbanistički plan uređenja Luke nautičkog turizma — Marina Pirovac (Službeni vjesnik Šibensko-Kninske županije br. 2/11) navelo, da iako tužitelj tvrdi da je predmetna terasa izgrađena u skladu s uvjetima gradnje određenim tim prostornim planom, odredbama Zakona o gradnji propisano da se građenju građevine može pristupiti na temelju pravomoćne građevinske dozvole, a graditi se mora u skladu s tom dozvolom, ako tim Zakonom ili propisom donesenim na temelju tog Zakona nije drugačije propisano te da investitor može na vlastitu odgovornost i rizik pristupiti građenju na temelju izvršne građevinske dozvole. Stoga, sve i da je predmetna terasa izgrađena u skladu s uvjetima gradnje određenim tim prostornim planom, a što da ovdje nije slučaj, da se ista smatra bespravno izgrađenom građevinom iz razloga što je izgrađena bez odgovarajućeg akta za gradnju, tj. bez građevinske dozvole. Također je navelo da je na javno dostupnim zračnim snimkama javne aplikacije Zajednički informacijski sustav zemljišnih knjiga i katastra (oss.uredjenazemlja.hr), Google Streetview te u novinarskim člancima javno objavljenim na elektroničkim medijima, jasno vidljiv izgled poslovne zgrade Pirovčanka prije rekonstrukcije tj. prije dogradnje predmetne terase, i nakon izgradnje iste, te da se može utvrditi vrijeme izgradnje te terase, a to je između 25. 5. 2018. godine i srpnja 2019. godine. Nastavno na sve navedeno, da je utvrđeno da predmetna ugostiteljska terasa tlocrtne veličine cca 25,0 x 8,0 m, visine do vijenca cca 2,5 m, koja je zatvorena metalnom konstrukcijom sa staklenim stijenama na betonskoj podnoj ploči opločenoj kamenim pločama, pokrivena platnenom pomičnom tendom, dakle, u gabaritima zatečenim prilikom inspekcijskog nadzora ove inspekcije, kao takva nije projektirana niti obuhvaćena Građevinskom dozvolom KLASA: UP/I-361-03-89-01-41, URBROJ: 2182-12-06-89-1 od 25. 12. 1989. godine, već da je prije početka građenja iste bilo potrebno ishoditi pravomoćnu odnosno izvršnu građevinsku dozvolu. Da u tijeku nadzora nije pribavljana Građevinska dozvola KLASA: UP/I-361-03-89-01-41, URBROJ: 2182-12-06-89-1 od 25. 12. 1989. godine iz razloga što predmet nadzora nije bila poslovna zgrada „Pirovčanka", koja je Urbanističkim planom uređenja Luke nautičkog turizma — Marina Pirovac određena kao postojeći trgovački centar (nekadašnja robna kuća [adresa]) izgrađena na građevnoj čestici k.č.br. *931 k. o. [katastarska općina], a koja je u izgrađenim gabaritima i ucrtana u katastarski plan, već da je predmet nadzora dogradnja zatvorene terase tijekom 2018. - 2019. godine uz tu zgradu, što evidentno nije obuhvaćeno navedenim aktom za građenje (ukoliko bi bila obuhvaćena tom Građevinskom dozvolom, stranka je bila u obvezi dostaviti ovoj inspekciji ne samo tekst akta za građenje već i projektnu dokumentaciju iz koje bi bilo vidljivo na što se dozvola odnosi). Da iako tužitelj samo taksativno navodi da je terasa obuhvaćena tom građevinskom dozvolom, u navodima i priznaje da „predstavlja neznatno odstupanje od izdanog akta za građenje". Građevinska inspekcija ne utvrđuje „znatnost" odstupanja, već svako odstupanje, manje ili veće, tretira isto. Također je navelo da svi ostali navodi i priložena dokumentacija nisu od utjecaja na drugačije rješenje ove inspekcije (granica pomorskog dobra, koncesija/podkoncesija, nastavak obavljanja ugostiteljske djelatnosti i dr.). Također je navelo da nije utemeljen navod tužbe da uklanjanje nije stvarno moguće zbog ograde koju je postavila Marina Pirovac, jer ako se predmetna zatvorena terasa može koristiti, tada da se može i ukloniti. Da se osporavaju svi navodi tužitelja koji su u suprotnosti s dokazima i činjenicama koji su utvrđene u pobijanom rješenju, te je predložilo odbiti tužbeni zahtjev za poništenje pobijanog rješenja.
3.1. U odnosu na prijedlog tužitelja o odgodnom učinku tužbe/privremenoj mjeri kojim tužitelj u tužbi traži i donošenje rješenja o odgodnom učinku tužbe radi nastanka teško popravljive štete, odnosno izdavanje privremene mjere kojom se zabranjuje izvršenje rješenja tuženika, tuženo tijelo je predložilo podnesene zahtjeve odbiti budući da građevinska inspekcija postupa po službenoj dužnosti radi očuvanja prostora Republike Hrvatske, samim time da bilo kakva odgoda izvršenja nije u javnom interesu, a u ovom slučaju da je nesporno se radi o bespravnoj gradnji i to poslovnog prostora koji koristi veći broj ljudi.
4. Podneskom od 22. siječnja 2026. tužitelj je u cijelosti osporio navode tuženika iz odgovora na tužbu te je ustrajao u navodima tužbe, ujedno navodeći da se suprotno navodima tuženika iz odgovora na tužbu, predmetna terasa, kao i pripadajući poslovni prostor, uopće ne koristi te tužitelj na/u istoj ne obavlja nikakvu poslovnu djelatnost. Da je predmetna terasa uslijed fizičkog omeđivanja i onemogućavanja pristupa postavljanjem ograde od strane Marine Pirovac, izgubila svoju funkcionalnu i gospodarsku svrhu, zbog čega da faktično i pravno nije u uporabi. Da uklanjanje terase predstavlja zaseban zahvat koji se u konkretnom slučaju ne može provoditi kroz unutarnji prostor, već isključivo putem vanjskog pristupa radi demontaže i odvoza konstrukcije, a koji vanjski pristup oda je onemogućen postavljanjem ograde od strane Marine Pirovac, jer da je postavljena ograda fizički pričvršćena (zabušena) izravno u konstrukciju terase te da je istu potrebno ukloniti kako bi se pristupilo uklanjanju predmetne terase. Zbog toga da je osporavano rješenje stvarno ili pravno nemoguće izvršiti radi čega da su ispunjene pretpostavke za njegovim oglašavanjem ništavim u smislu članka 128. ZUP-a.
5. Na ročištu održanom 12. lipnja 2026. u odsutnosti uredno pozvanog tuženika koji svoj izostanak nije opravdao, opunomoćenik tužitelja je ustrajao u navodima tužbe i predloženim dokaznim prijedlozima.
6. Na temelju ocjene rezultata provedenog upravnog postupka koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja te izvedenih dokaza, vođen načelom učinkovitosti, Sud je odbio predloženo izvođenje dokaza na okolnosti iz tužbe kao suvišno, ocjenjujući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza.
7. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu te spisa tuženog tijela koji je ovom Sudu dostavljen uz odgovor na tužbu, kao i svih isprava koje su istom priložene te je zaključio raspravljanje u predmetnom upravnom sporu.
8. Opunomoćenik tužitelja je zatražio naknadu troškova upravnog spora.
9. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
10. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda u Splitu, Ispostave u Šibeniku, KLASA: UP/I -362-
02/25-02/151, URBROJ:443-02-04-14-25-1 od 28. ožujka 2025.
11. Među strankama je sporno je li građevinski inspektor pravilno i zakonito osporavanim rješenjem naredio tužitelju kao investitoru inspekcijsku mjeru uklanjanja zatvorene terase tlocrtne veličine cca 25.0 x 8.0 m, visine do vijenca cca 2,5 m, etažnosti prizemlje, zatvorene metalnom konstrukcijom sa staklenim stijenama i pokrivenu platnenom pomičnom tendom, dograđenu uz južno pročelje postojeće poslovne zgrade izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te koja je u naravi dio poslovnog prostora smještenog u toj zgradi, a koja terasa je izgrađena na dijelu čestice pomorskog dobra k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bez pravomoćne odnosno izvršne građevinske dozvole, izvrši zbrinjavanje građevinskog otpada te zemljište na kojem se nalazi građevina dovede u uredno stanje, u primjeni odredbe iz članka 113. stavka 1. točke Zakona o državnom inspektoratu (Narodne novine, broj: 115/18, 117/21 i 67/23, dalje: ZDI), koja propisuje da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru, odnosno vlasniku uklanjanje građevine, odnosno njezina dijela, u određenom roku, ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole.
12. Za rješavanje ove upravne stvari pravno je odlučno utvrditi sljedeće činjenice: investitora odnosno vlasnika, opis i identifikaciju građevine te je li za građenje istih ishođen glavni projekt izrađen u skladu s prostornim planom i od strane ovlaštene osobe te izvršna odnosno pravomoćna građevinska dozvola.
13. Odredbom članka 106. stavak 1., 3. i 4. Zakona o Državnom inspektoratu (Narodne novine, broj: 115/18, 117/21, 67/23 i 155/23, dalje ZDI) propisano je da se inspekcijske i druge mjere propisane tim Zakonom naređuju rješenjem investitoru, vlasniku građevine, odnosno drugoj stranci određenoj tim Zakonom, da na temelju toga odjeljka Zakona građevinski inspektor donosi rješenje, te da ako u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati rješenje može donijeti i bez saslušanja stranke.
14. Odredbom članka 108. ZDI-u propisano je da tijekom inspekcijskog nadzora građevinski inspektor ima pravo i obvezu u skladu s tim Zakonom strankama narediti otklanjanje nepravilnosti tijekom građenja, zabranu ugradnje građevnog proizvoda, otklanjanje oštećenja na postojećoj građevini, usklađivanje građenja, uklanjanje građevine, zabranu uklanjanja građevine te obustavu građenja.
15. Odredbom članka 113. stavkom 1. točkom 1. i stavkom 2. ZDI -a propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine odnosno njezina dijela u određenom roku ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole, da prije donošenja rješenja građevinski inspektor naređuje investitoru odnosno vlasniku građevine i mjeru obustave građenja ako je građenje u tijeku, što utvrđuje tim rješenjem.
16. Odredbom članka 113. stavak 3. ZDI-u propisano je da se rješenjem o uklanjanju upozorava investitora odnosno vlasnika da će se, ako ne postupi po rješenju, izvršenje rješenja provesti prisilnim putem, da će se izvršenje rješenja putem treće osobe provesti na odgovornost i trošak izvršenika i upoznaje ga se s obvezom i posljedicama iz članka 121. stavka 2. i 3. toga Zakona, te da će se bez donošenja dopunskog, odnosno novog rješenja, ukloniti i dijelovi građevine iz članka 116. toga Zakona.
17. Odredbom članka 114. stavkom 1. i 3. ZDI-u propisano je da se rješenje kojim se naređuje uklanjanje građevine, odnosno njezina dijela izvršava putem treće osobe, te da se prije pristupanja izvršenju rješenja o uklanjanju putem treće osobe izvršenika na izvršenje prisiljava izricanjem tri novčane kazne.
18. Odredbom članka 115. st. 1. ZDI-u propisano je da u rješenju kojim se naređuje uklanjanje građevine, odnosno njezina dijela, koja se gradi ili je izgrađena izvan granica građevinskog područja ili na posebno zaštićenom području i u rješenju o uklanjanju donesenom nepoznatoj osobi, bez obzira na kojem se području građevina nalazi, rok u kojem je izvršenik obvezan postupiti po rješenju ne može biti duži od 15 dana.
19. Odredbom članka 121. stavak 1. ZDI-u propisano je da se rješenje o uklanjanju građevine odnosno njezina dijela izvršava putem treće osobe na odgovornost stranke kojoj je inspekcijskim rješenjem naređeno uklanjanje.
20. Odredbom članka 121. stavkom 2. i 3. ZDI-u propisano je da se smatra da izvršenik koji nije postupio po rješenju o uklanjanju građevine odnosno njezina dijela napušta posjed građevnih proizvoda od kojih je izgrađena građevina ili njezin dio i da se odriče prava njihova vlasništva bez naknade, odnosno bez prava na naknadu štete, da je izvršenik obvezan ukloniti stvari iz građevine odnosno njezina dijela koja je predmet rješenja o uklanjanju, u roku koji mu je tim rješenjem određen za postupanje, a ako to ne učini smatra se da napušta posjed stvari koje nije uklonio i da se odriče prava njihova vlasništva bez naknade, odnosno bez prava na naknadu štete.
21. Odredbom članka 122. stavkom 1. ZDI-u propisano je da troškove izvršenja putem treće osobe, uključujući i trošak zbrinjavanja i obrade građevnog otpada, snosi izvršenik.
22. Prema čl. 3. st. 1. t. 10. Zakona o gradnji (Narodne novine, broj: 153/13, 20/17, 39/19, 125/19), građenje je izvedba građevinskih i drugih radova (pripremni, zemljani, konstruktorski, instalaterski, završni te ugradnja građevnih proizvoda, opreme ili postrojenja) kojima se gradi nova građevina, rekonstruira, održava ili uklanja postojeća građevina.
23. Člankom 3. st. 1. t. 11. Zakona o gradnji propisano je da je građevina građenjem nastao i s tlom povezan sklop, izveden od svrhovito povezanih građevnih proizvoda sa ili bez instalacija, sklop s ugrađenim postrojenjem, samostalno postrojenje povezano s tlom ili sklop nastao građenjem.
24. Člankom 3. st. 1. toč. 28. Zakona o gradnji je propisano da je rekonstrukcija građevine izvedba građevinskih i drugih radova na postojećoj građevini kojima se utječe na ispunjavanje temeljnih zahtjeva za tu građevinu ili kojima se mijenja usklađenost te građevine s lokacijskim uvjetima u skladu s kojima je izgrađena (dograđivanje, nadograđivanje, uklanjanje vanjskog dijela građevine, izvođenje radova radi promjene namjene građevine ili tehnološkog procesa i sl.), odnosno izvedba građevinskih i drugih radova na ruševini postojeće građevine.
25. Odredbom članka 106. stavak 1. Zakona o gradnji je propisano da se građenju građevine može pristupiti na temelju pravomoćne građevinske dozvole, a graditi se mora u skladu s tom dozvolom, ako ovim Zakonom ili propisom donesenim na temelju ovoga Zakona nije drukčije propisano.
26. Nadalje, odredbama Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima (NN br. 112/17, 34/18, 36/19, 98/19, 31/20, 74/22, 155/23, dalje Pravilnika) propisano je i taksativno navedeno koje se građevine mogu graditi odnosno koji se radovi mogu izvoditi bez građevinske dozvole u skladu s glavnim projektom odnosno bez glavnog projekta.
27. Među strankama nije sporno da je tužitelj investitor predmetne građevine - zatvorene terase tlocrtne veličine cca 25.0 x 8.0 m, visine do vijenca cca 2,5 m, etažnosti prizemlje, zatvorene metalnom konstrukcijom sa staklenim stijenama na betonskoj podnoj ploči opločenoj kamenim pločama,i pokrivene platnenom pomičnom tendom, dograđenom uz južno pročelje postojeće poslovne zgrade izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te koja je u naravi dio poslovnog prostora smještenog u toj zgradi, a koja terasa je izgrađena na dijelu čestice pomorskog dobra k. č. br. [katastarska čestica] k.o., za koje mu je osporavanim rješenjem naloženo uklanjanje.
28. Među strankama nije sporna ni činjenica da za predmetnu gradnju opisane građevine tužitelj nije ishodio ni izvršnu, odnosno pravomoćnu građevinsku dozvolu.
29. Među strankama nije sporan opis i identifikacija građevine.
30. Među strankama je isključivo sporno radi li se u konkretnom slučaju o građevini prema odredbama Zakona o gradnji te je li se predmetna građevina za koju je tužitelju osporavanim rješenjem naloženo uklanjanje, mogla graditi bez izvršne, odnosno pravomoćne građevinske dozvole, kako to tužitelj smatra i u tužbi navodi.
31. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, po ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari nije povrijeđen Zakon a štetu tužitelja, kako to isti neosnovano smatra, već je na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenjeno materijalno pravo.
32. Ovo stoga što na temelju rezultata provedenog upravnog postupka koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja te izvedenih dokaza, posebno Zapisnika o obavljenom inspekcijskom pregledu od 13. rujna 2023. te Zapisnika od 5. lipnja 2024. kojeg je obavio građevinski inspektor, u kojima su sadržana činjenična utvrđenja te kojima su priložene fotografije zatečenog stanja s očevida, a koje su priložene Zapisnicima i čine njegov sastavni dio, u skladu s naprijed citiranim zakonskim odredbama Zakona o gradnji, nespornim proizlazi da je građevinski inspektor pravilno postupio kada je donio rješenje KLASA: UP/I-362-02/25-02/151, URBROJ:443-02-04- 14-25-1 od 28. ožujka 2025. kojim je tužitelju naložio uklanjanje predmetne građevine, pobliže opisane u točci 1. izreke osporavanog rješenja.
33. Neosnovano tužitelj smatra i tvrdi da su se u konkretnom slučaju ne radi o građevini u smislu odredbi Zakona o gradnji te da je predmetna zatvorena terasa tlocrtne veličine cca 25.0 x 8.0 m, visine do vijenca cca 2,5 m, etažnosti prizemlje, zatvorena metalnom konstrukcijom sa staklenim stijenama na betonskoj podnoj ploči, opločenoj kamenim pločama i pokrivena platnenom pomičnom tendom, dograđena uz južno pročelje postojeće poslovne zgrade izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te koja je u naravi dio poslovnog prostora smještenog u toj zgradi, a koja terasa je izgrađena na dijelu čestice pomorskog dobra k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], obuhvaćena izdanom pravomoćnom građevinskom dozvolom KLASA:UP/I-361-03-89-01-41, URBROJ: 212-12-06-89-1 od 25. prosinca 1989.
34. Ovo stoga što zatvorena i ostakljena terasa koja je zatvorena metalnom konstrukcijom sa staklenim stijenama na betonskoj podnoj ploči, opločenoj kamenim pločama, i pokrivena platnenom pomičnom tendom, predstavlja zahvat u prostoru za koji je potrebna građevinska dozvola. Takav zahvat se prema odredbama Zakona o gradnji ne smatra jednostavnom građevinom koja bi se mogla graditi prema odredbama Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima, već rekonstrukcijom ili dogradnjom postojeće građevine u smislu naprijed citirane odredbe čl. 3. st. 1. t. 10. t.11. i t. 28. Zakona o gradnji, za čije je građenje bilo potrebno ishoditi pravomoćnu odnosno izvršnu građevinsku dozvolu, a kako je to pravilno obrazložilo i tuženo tijelo u osporavanom rješenju te potom i u odgovoru na tužbu.
35. S tim u vezi valja istaći da je zatvorenom i ostakljenom terasom tlocrtne veličine cca 25.0 x 8.0 m, visine do vijenca cca 2,5 m, etažnosti prizemlje, zatvorene metalnom konstrukcijom sa staklenim stijenama na betonskoj podnoj ploči, opločenoj kamenim pločama, i pokrivena platnenom pomičnom tendom, promijenjen volumen i tlocrt, budući da je nesporno da se zatvaranjem terase staklenim stijenama mijenja vanjski izgled, tlocrtna površina i volumen postojeće građevine, što uvijek zahtijeva građevinsku dozvolu.
35.1. Pored navedenog, mijenja se i koeficijent izgrađenosti budući da se ovim zahvatom povećava zatvoreni prostor, što utječe na koeficijent izgrađenost parcele koji mora biti u skladu s važećim prostornim planom.
36. Valja istaći da su iznimke tende i nadstrešnice koje je moguće postaviti prema Pravilniku o jednostavnim i drugim građevinama i radovima. Naime, dozvola nije potrebna samo za običnu(otvorenu) terasu u razini terena do 20m2 ili za komunalnu opremu poput klasične pomične tende o čemu se u konkretnom slučaju ne radi, budući da je sporno da se radi o zatvorenoj i ostakljenoj terasom tlocrtne veličine cca 25.0 x 8.0 m, visine do vijenca cca 2,5 m, koja je zatvorena metalnom konstrukcijom sa staklenim stijenama na betonskoj podnoj ploči, opločenoj kamenim pločama,i pokrivena platnenom pomičnom tendom. Dakle, čim se prostor ostakli i zatvori gubi status jednostavne građevine. Stoga su u cijelosti neosnovani tužbeni navodi tužitelja da se u konkretnom slučaju ne bi radilo o građevini za koju je potrebna građevinska dozvola te da je predmetna zatvorena i ostakljena terasa tlocrtne veličine cca 25.0 x 8.0 m, visine do vijenca cca 2,5 m, koja je zatvorena metalnom konstrukcijom sa staklenim stijenama i pokrivena platnenom pomičnom tendom obuhvaćena izdanom pravomoćnom građevinskom dozvolom KLASA:UP/I-361-03-89- 01-41, URBROJ: 212-12-06-89-1 od 25. prosinca 1989. kojom je Poljoprivrednoj zadruzi "PIROVČANKA" odobrena izgradnja centralnog objekta na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u Pirovcu, a kako je to osnovano navelo i tuženo tijelo u odgovoru na tužbu, koje navode u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.
37. Pored navedenog, valja istaći da osnovano tuženo tijelo u odgovoru na tužbu navodi da svi ostali navodi koji se odnose na granicu pomorskog dobra, koncesiju / podkoncesiju, nastavak obavljanja ugostiteljske djelatnosti, presudu Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-3926/2022-3 od 5. srpnja 2023. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zadr posl. br. P-209/2021-14 od 27. srpnja 2022., te pozivanje na ostale isprave koje je tužitelj priložio, nisu, niti mogu biti od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari, budući da pitanje koncesije /podkoncesije, granice pomorskog dobra, parcelacije kat. čest., dozvola za obavljanje ugostiteljske djelatnosti te za nastavak obavljanja ugostiteljske djelatnosti u navedenom prostoru, nisu bili predmetom upravnog postupka koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja, pa tako ni ovog upravnog spora, već je predmet inspekcijskog nadzora bila samo bespravna gradnja odnosno građenje bez građevinske dozvole na dijelu čestice pomorskog dobra, k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to upravo predmetne zatvorene terase tlocrtne veličine cca 25.0 x 8.0 m, visine do vijenca cca 2,5 m, etažnosti prizemlje, zatvorene metalnom konstrukcijom sa staklenim stijenama na betonskoj podnoj ploči, opločenoj kamenim pločama, i pokrivene platnenom pomičnom tendom, koja je dograđena uz južno pročelje postojeće poslovne zgrade izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te koja je u naravi dio poslovnog prostora smještenog u toj zgradi, a koja zatvorena terasa je izgrađena na dijelu čestice pomorskog dobra k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
38. Nije osnovan ni tužbeni navod da su u konkretnom slučaju povrijeđena osnovna načela upravnog postupka uključujući načelo razmjernosti, niti da bi osporavano rješenje bilo arbitrarno, budući da iz isprava priloženih spisu te spisu tuženog tijela proizlazi sasvim suprotno, a u konkretnom slučaju je nesporno utvrđeno da je građevinski inspektor pravilno i zakonito utvrdio povredu propisa o gradnji, slijedom čega je osnovano i pravilno donio predmetno rješenje o uklanjanju, na što je izričito ovlašten zakonskim odredbama, a koje rješenje ovaj sud u cijelosti ocjenjuje pravilnim i zakonitim.
39. Nije ostvaren ni koji od razloga ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku ( Narodne novine, broj: 47/09) na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti prema čl. 47. stavku 3. ZUS-a. Stoga je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u izreci.
40. U odnosu na prijedlog tužitelja za donošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe, valja istaći kako je odredbom članka 26. stavka 1. ZUS-a propisano da tužba nema odgodni učinak, osim kada je to zakonom propisano, dok je odredbom stavka 2. istog članka, propisano da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.
41. Kako je u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari kao nesporno utvrđeno da se radi o bespravnoj gradnji, to je po ocjeni ovog Suda isključena mogućnost donošenja rješenja o odgodnom učinku tužbe jer bi to, s obzirom na odluku u ovom upravnom sporu, bilo protivno javnom interesu. Ovo posebno stoga što je postupanje građevinske inspekcije u okviru postojećih zakonskih rješenja, poštujući pritom čl. 6. ZUP-a odnosno načelo razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa, kako u ovom konkretnom postupku, tako i u drugim sličnim slučajevima, usmjereno, pored ostalog, na sprječavanje i suzbijanje bespravne gradnje. Pored navedenog valja istaći da u konkretnom slučaju privatni interes tužitelja ne preteže nad javnim interesom suzbijanja bespravne gradnje. Gradnjom protivno posebnom zakonu, u ovom slučaju Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.) i Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23.) stranka svjesno prihvaća posljedice svoje protupravne gradnje, jer je odredbama Zakona izričito propisana zabrana takve gradnje te je dužnost građevinske inspekcije donijeti rješenje o uklanjanju koje je dužan izvršiti bespravni graditelj (alternativno vlasnik ili investitor) pod prijetnjom izricanja novčane kazne, odnosno prisilnog izvršenja putem druge osobe. Naprijed navedeno pravno shvaćanje izraženo je u dosljednoj upravnosudskoj praksi (odluke Visokog upravnog suda RH poslovni broj: Usž-406/2017, Usž-577/2018, Usž-3290/2019 i Usž- 689/2026-).
42. Slijedom navedenog, dopuštanje odgode izvršenja osporavanog rješenja u konkretnom slučaju, pored činjenice da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, bilo bi u suprotnosti izričitih zakonskih odredbi te javnom interesu obzirom da je intencija zakonodavca, a u konačnici smisao i svrha Zakona poštivanje kogentnih odredbi Zakona o gradnji. Radi navedenog, valjalo je odlučiti kao pod točkom I. izreke rješenja.
43. U skladu s naprijed navedenim nije osnovan ni prijedlog tužitelja za izdavanjem rješenja o privremenoj mjeri, posebno ne na način kako je to tužitelj u tužbi predložio, iz razloga naprijed navedenih i obrazloženih. Stoga je riješeno kao pod točkom II. izreke.
44. Tužbeni navodi tužitelja koji se odnose na nemogućnost izvršenja osporavanog rješenja nisu, niti mogu biti od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari budući da se u konkretnom slučaju ne radi o postupku izvršenju rješenja o uklanjanju, već je predmet ocjene zakonitosti rješenje o uklanjanju. Navedene prigovore tužitelj će moći isticati u postupku izvršenja rješenja o uklanjaju prema odredbama čl. 139. ZUP-a, o čemu je recentna upravno sudska praksa izrazila svoje pravno stajalište.
45. Odredbom članka 147. stavkom 1. ZUS-a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.
46. Kako tužitelj nije uspio u predmetnom upravnom sporu to je valjalo odbiti zahtjev opunomoćenika tužitelja za naknadom troškova predmetnog upravnog spora te riješiti kao pod točkom III. izreke.
U Splitu 13. srpnja 2026.
S U D A C
Leandra Mojtić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovome sudu u 4 primjerka, a o njoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.
DNA:
- opun. tužitelja
- tuženiku
- pozvati tužitelja na uplatu sudske pristojbe za tužbu i za presudu, po pravom.
- u spis
- kal. do 20.09.2026.
