REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-266/2023-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Nevenki Božinović Čupin, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice IO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po punomoćniku Davoru Pavičiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Pavičić & partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, zastupan po punomoćniku Branimiru Periću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 2. lipnja 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 13. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, isplatiti tužiteljici IO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], iznos od 3.500,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 22. listopada 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, naknaditi tužiteljici IO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], trošak parničnog postupka u iznosu od 2.290,93 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 13. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 11.05.2022., u Tompojevcima, mjestu Bokšić, Željeznička ulica, stradala u prometnoj nezgodi kao putnica u autobusu reg. ozn. [registarska oznaka], da je za nezgodu odgovoran UO, [adresa], iz [adresa], koji je upravljao autobusom reg. ozn [registarska oznaka] na relaciji [adresa] i naglim kočenjem uzrokovao prometnu nesreću zbog čega je tužiteljica pretrpjela tjelesne ozljede, da je vozilo štetnika u vrijeme nezgode bilo osigurano kod tuženika po polici br. [broj police], da je tužiteljica u nezgodi zadobila ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji priloženoj uz tužbu, zbog čega joj je pružena medicinska pomoć u Nacionalnoj memorijalnoj bolnici u Vukovaru, da je tužiteljica u skladu sa odredbom iz čl.1100. st.1. i 2. i čl.1095. Zakona o obveznim odnosima potražuje naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 3.500,00 eura, da se tužiteljica u mirnom postupku dana 21.10.2022. obratila odštetnim zahtjevom tuženiku koji je zahtjev otklonio kao pravno neosnovan, da sukladno čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14), potražuje zakonsku zateznu kamatu na iznos neimovinske i imovinske štete počevši od 22.10.2022. do isplate. Slijedom navedenoga, predlaže donijeti presudu kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 3.500,00 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 22.10.2022. do isplate, kao i da joj naknadi trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate.

1.1. Tužiteljica je tijekom postupka mijenjala visinu tužbenog zahtjeva (podnesci od 04.03.2024., 24.05.2024. i ročište od 15.9.2025.), dok podneskom od 04. prosinca 2025. konačno postavlja tužbeni zahtjev koji umanjuje za 30% doprinosa tužiteljice, a koji je u pogledu visine identičan tužbenom zahtjevu iz tužbe.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje nastanak predmetnog štetnog događaja, ističe prigovor promašene pasivne legitimacije obzirom da tužiteljica potražuje pravičnu novčanu naknadu za štetu koja joj je nastala za vrijeme prijevoza u autobusu, te da je tijekom korištenja usluge prijevoza pretrpjela štetu kao putnik, da je nesporno da tuženik nije osigurao prijevoznika za štete koje nastanu tijekom prijevoza osoba, zbog čega ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, da je prema čl. 694. ZOO-a prijevoznik dužan prijevoz osoba izvršiti sigurno onim prijevoznim sredstvom koje je određeno ugovorom, da je prema čl. 697. ZOO-a propisano da prijevoznik odgovara za sigurnost putnika od početka do završetka prijevoza, uključujući vrijeme ulaženja i izlaženja iz vozila, kako u slučaju naplatnog, tako i u slučaju besplatnog prijevoza, te je dužan naknaditi imovinsku i neimovinsku štetu koja nastane oštećenjem zdravlja, ozljedom ili smrću putnika, osim ako je prouzročena radnjom putnika ili stranim uzrokom koji se nije mogao predvidjeti, ni izbjeći ili otkloniti. Nadalje, tuženik osporava činjenične navode tužbe da je za nezgodu odgovoran UO koji je upravljao autobusom reg. oznake i broja [registarska oznaka], jer isto ne proizlazi iz dostavljenih i predloženih dokaza u tužbi, da štoviše iz sadržaja isprava po samoj nezgodi proizlazi da je do predmetne prometne nesreće i gubitka kontrole na vozilom došlo zbog iznenadnog izlijetanja psa na kolnik, pa stoga smatra da su se ostvarili razlozi iz odredbe čl. 1067. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., dalje u tekstu: ZOO) za oslobođenje tuženika od odgovornosti, jer je šteta nastala isključivom radnjom treće osobe, koju vlasnik/osiguratelj nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti. Nadalje navodi da je nesporno da tužiteljica u vrijeme štetnog događaja nije koristila sigurnosni pojas u kojem slučaju bi sve ozljede bile izbjegnute , da sadržaj dokumentacije MUP-a, medicinska dokumentacija, lokalitet i vrsta ozljeda naznačenih u medicinskoj dokumentaciji uz tužbu nedvojbeno upućuju kako tužiteljica prilikom nastanka predmetnog štetnog događaja nije bila vezana sigurnosnim pojasom, pa je na taj način postupila protivno čl. 163./1. ZOSPC-a, a što je u direktnoj uzročno posljedičnoj vezi sa opsegom i visinom štete. Tuženik nadalje osporava i visinu tužbenog zahtjeva jer iz dostavljene medicinske dokumentacije ne proizlazi da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila ozljede koje bi imale za posljedicu povredu prava osobnosti takve težine koja bi opravdavala osnov za dosudom novčane naknade u iznosu zatraženom tužbenim zahtjevom, kao i opis zaostalih tegoba navedenih u tužbi, kao i navode o zaostaloj naruženosti, budući nije dostavljena završna medicinska dokumentacija iz koje bi bio vidljiv konačni rezultat provedenog liječenja i fizikalne terapije, ističe da je tužiteljica 1938. i da od ranije ima određene zdravstvene tegobe, a što treba razgraničiti od tegoba koje su posljedica predmetne nezgode. Tuženik nadalje osporava i visinu zahtjeva tužiteljice s naslova naknade imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege iz razloga jer smatra da joj pomoć druge osobe, imajući u vidu težinu ozljede i sve druge okolnosti, nije bila potrebna u opsegu u kojem to ista potražuje tužbom, kao i zatraženi tijek kamata, smatrajući kako bi, u slučaju osnovanosti tužbenog zahtjeva, tužiteljica imala pravo na zatezne kamate tekuće od presuđenja. Slijedom svega navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev i obvezati tužiteljicu da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka.

3. Sud je tijekom postupka izvođenja dokaza izvršio uvid u potvrdu PPP Vinkovci od 16.09.2022. (list 5, 26 spisa), autobusnu kartu od 11.05.2022. (6 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 7-11 spisa), odštetni zahtjev (list 12-13 spisa), posebno izvješće MUP-a od 25.01.2023. (list 28, 63-64 spisa), PU VUKOVARSKO- SRIJEMSKA, PPP Vinkovci (list 28 spisa) i službenu zabilježbu od 19.05.2022. (list 29, 65-67 spisa), izvršen je uvid u kazneni predmet Općinskog državnog odvjetništva u Vukovaru poslovni broj KR-DO-285/2022 (list 50-57 spisa), zdravstveni karton tužiteljice (list 75-255 spisa), cjelokupni policijski spis PPP Vinkovci (list 280-285 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku prof. dr. sc. Igoru Stipančiću (list 293-295 spisa), saslušana je tužiteljica (list 306-307 spisa) i svjedok UO (list 307 spisa).

3.1. Stranke su na ročištu održanom 02. lipnja 2026. učinile nespornim doprinos tužiteljice nastanku štete u omjeru od 30% zbog nevezivanja sigurnosnim pojasom, zbog čega sud nije izvodio dokaz kombiniranim prometno sudsko medicinskim vještačenjem.

4. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svakog za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 (pročišćeni tekst), 25/13, 89/14, 70/19 , 80/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. U odnosu na spornu pasivnu legitimaciju valja navesti da se odgovornost tuženika za isplatu temelji na čl. 1069. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje u tekstu ZOO), kojom odredbom je propisano da za štetu koju pretrpe treće osobe u vezi s pogonom motornog vozila odgovara njegov vlasnik. U konkretnom slučaju je prijevoznik kao vlasnik vozila sklopio s tuženikom ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti kojim ugovorom su, u smislu odredbe iz čl. 22. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14; dalje: ZOOP), pokrivene i štete zbog smrti, tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari putnika u vozilu kojim je prouzročena šteta. Kako je tužiteljica stradala u prometnoj nezgodi - kao putnik u vozilu, ostaje za utvrditi da je, u smislu naprijed navedenih i citiranih odredbi, prigovor promašene pasivne legitimacije neosnovan u cijelosti.

6. Među strankama je nadalje sporna visina tužbenog zahtjeva, zatraženi tijek zateznih kamata na imovinsku (tuđa pomoć i njega) i neimovinsku štetu.

7. Tužiteljica u svom iskazu navodi da je na dan nastanka štetnog događaja krenula platiti režije u Vukovar, a u sljedećem selu je pas iskočio ispred autobusa i vozač autobusa je naglo zakočio, da je ona tom prilikom pala, a naočale su joj odletjele čak pod sjedište od vozača autobusa, da je nakon toga vozač autobusa izišao na cestu gdje je došla i gospođa čiji je to pas bio i pitali su je da li je dobro na što je ona izjavila da je sve u redu jer se u tom trenutku osjećala dobro, ali već u drugom selu ju je počelo sve boljeti i onda ju je vozač autobusa odveo u bolnicu gdje su joj stavili longetu. Kako se vozač autobusa morao vratiti na posao nazvao je gospođu čiji je pas izletio na cestu da je pokupi u bolnici, a što je ona i učinila te ju je vratila kuć i, da je longetu nosila osam dana i susjeda joj je pomagala i da uđe u kuću, a inače tih dana kada ona sama nije mogla, susjeda joj je odlazila u dućan i pripremala joj jelo, dakle sve ono što ona nije mogla sama. Kako je gospođa koja joj je pomagala ujedno i radila, došao joj je i sin iz Zagreba, koji ju je odveo kod sebe u Zagreb, jer se o njoj nije imao tko brinuti.

8. Svjedok UO u svom iskazu navodi da je na dan štetnog događaja autobusom krenuo iz [adresa] prema Vukovaru, i u jednom trenutku ugledao je psa koji je krenuo prema cesti, a on je vozio brzinom od oko 30,40,50km/h koliko je već dopušteno kroz selo, ne sjeća se točno, pa kako je pas krenuo prema cesti i on je naglo zakočio, da tom prilikom nije udario psa, ali je ovdje tužiteljica pala, da joj je nakon toga pomogao da ustane i koliko se sjeća bio je problem sa nogom, izašao je iz autobusa, a na cestu je izašla i žena koja je vlasnik psa i ona se ponudila da tužiteljicu odveze u bolnicu, ali ona to nije htjela, a poslije ju je odvezao on i bio je tamo s njom za vrijeme njegove pauze. Nadalje navodi da je u trenutku nastanka štetnog događaja tužiteljica bila jedina putnica u autobusu, da je pas baš bio istupio na kolnik, izletio je na cestu i on ga je čak i dotakao, ali mu nije bilo ništa, jer je tada već poduzeo radnju kočenja, da nije postojao neki drugi način da izbjegne nalet na psa osim kočenja obzirom je kolnik u tom selu jako uzak, da smatra da ne bi do ovoga svega došlo da je tužiteljica koristila sigurnosni pojas kojima su sjedišta u autobusu bila opremljena.

9. Sud je poklonio vjeru iskazima tužiteljice i svjedoka UO obzirom su oboje iskazivali životno, logično i uvjerljivo, a iz navedenih iskaza sud je utvrdio kako je došlo do nastanka predmetnog štetnog događaja.

9.1. Kako su stranke na ročištu održanom 02. lipnja 2026. učinile nespornim doprinos tužiteljice nastanku štete u omjeru od 30% zbog nevezivanja sigurnosnim pojasom, ovaj sud nije posebno detaljnije vrednovao navedene iskaze niti izvodio druge predložene dokaze na navedenu okolnost.

10. U odnosu na spornu visinu tužbenog zahtjeva provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Igoru Stipančiću koji je u svom nalazu i mišljenju od 13.04.2024. navodi da je tužiteljica u štetnom događaju 11.05.2022. zadobila prijelom vanjskog vrška tzv. fibularnog maleola desnog gležnja i otkinuće malog komadića (3 mm) donjeg dijela goljenične kosti u području gležnja , da su joj na dan štetnog događaja utvrđeni naprijed navedeni prijelomi, da je tada radiološki postavljena sumnja i na prijelom tj. otkinuće malog komadića čunaste kosti stopala, da je provela konzervativno liječenje imobilizacijom desnog gležnja, najprije longetom kroz tjedan dana i potom cirkularnim sadrenim ovojem tijekom mjesec dana, da je liječenje završeno, a završetak liječenja se smatra pregled kirurga kojeg je načinila 01.07.2022., da potom slijedi razdoblje bez daljnjih pregleda ili dijagnostike vezano za predmetnu ozljedu. Vještak nadalje navodi da na temelju medicinske dokumentacije i pregleda tužiteljice drži da je ozljeđivanje u ovom događaju ostavilo trajne posljedice u obliku povremenih bolova kako pri promjeni vremena tako i duljem stajanju i hodanju, da postoji blaže ograničenje kretnji desnog gležnja, da smanjenje njene životne aktivnosti zbog zaostalih posljedica ozljeđivanja u ovom događaju iznosi 5%, da je tužiteljica trpjela bol i strah, te trebala tuđu pomoć zbog privremene nesposobnosti obavljanja svakodnevnih životnih aktivnosti i to tzv. primarni u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja koji je bio intenzivan i kratkotrajan, a tzv. sekundarni strah kao posljedica tjelesne ozljede jakog intenziteta koji je trajao do 3 dana, srednjeg do 7 dana i manjeg oko mjesec dana, da je bol jakog intenziteta trpjela do 4 dana, srednjeg do 10 dana, a manjeg još do 6 tjedana sveukupno , da povremena bol ulazi u smanjenu životnu aktivnost, da joj je tuđa pomoć bila potrebna u trajanju od 5 tjedana 3 h na dan zbog mirovanja i nošenja potkoljenične imobilizacije (prvo longeta zatim cirkularni gips), a potom je još trebala pomoć u ukupnom trajanju od 3 tjedna tri puta tjedno po 2 h zbog nepodnošenja uobičajenog svakodnevnog napora, da joj je pomoć trebala za nabavku i pripremu hrane, održavanje osobne higijene i ostvarivanje zdravstvene zaštite – odlasci liječniku na preglede, da naruženje nije vidljivo.

11. Na naprijed navedeni nalaz i mišljenje stranke nisu isticale nikakve primjedbe niti prigovore, a isti u cijelosti prihvaća i ovaj sud obzirom se zasniva na pregledu tužiteljice i medicinskoj dokumentaciji koja prileži spisu, te ovaj sud za ist i drži da je jasan, dosljedan i stručno obrazložen, te da nema proturječnosti niti nedostataka.

12. Slijedom navedenog, sud je utvrdio kako je tužiteljici u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, u skladu sa odredbom čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje u tekstu ZOO), a čime joj je prouzročena neimovinska i imovinska šteta iz čl. 1046. i čl. 1095. st.1. ZOO, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade u skladu sa odredbom čl. 1100. st. 1. ZOO-a.

13. U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane (isprepletene) oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj ica navela u tužbi: fizičke boli, strah, duševne boli zbog smanjenja opće i životne aktivnosti. One su u smislu čl. 1100. st .2. ZOO kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Sud je imao u vidu i nesporni doprinos tužiteljice nastanku štete zbog nevezivanja sigurnosnim pojasom u omjeru od 30 %. Nadalje, ovaj sud je imao u vidu i uzeo u obzir izmijenjene kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2. sjednica Građanskog odjela od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. Su-IV-47/2020), kao što je uzeo u obzir i stopu inflacije koja je slijedila nakon 2020., odnosno prije donošenja predmetne presude (tako i odluka Ustavnog suda RH U-III-7796/2014 od 11. veljače 2016., presuda ŽS Zagreb posl. br. Gž-4493/2024-2 od 6. svibnja 2025.) obzirom je prema dostupnim podacima Državnog zavoda za statistiku kumulativna stopa inflacije od lipnja 2020. do travnja 2026. iznosila oko 35%.

14. Slijedom navedenoga, imajući u vidu utvrđene zadobivene ozljede, te imajući u vidu trajanje i intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova i straha, te utvrđeno zaostale duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti u omjeru od ukupno 5% u kojem omjeru će tužiteljica još dugi niz godina morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu, a kako je to sve opisano u prihvaćenom nalazu i mišljenju vještaka, te imajući u vidu duljinu i trajanje tuđe pomoći i njege koja je utvrđena nalazom i mišljenjem vještaka u trajanju od 123 sata, te odmjerenu cijenu od 5,00 eur po satu temeljem odredbe čl. 1095. ZOO-a i primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a, sud je utvrdio da tužiteljici pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za nastalu neimovinsku i imovinsku štetu (tuđa pomoć i njega) u visini 5.250,00 eur. Međutim, obzirom na nesporan omjer doprinosa tužiteljice štetnom događaju od 30%, istoj s naslova neimovinske i imovinske (tuđa pomoć i njega) štete pripada iznos od 3.675,00 eur, pa kako tužiteljica potražuje s navedenih osnova iznos od 3.500,00 eur, sud joj je tako u smislu odredbe iz čl. 2 st. 1. ZPP-a i dosudio.

15. Tužiteljica ima pravo na zateznu kamatu sukladno odredbi čl. 29. st.1. ZOO-a, a u svezi s čl. 1086. i čl. 12. st. 1. i st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/15, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14; dalje: ZOOP), a koji je lex specialis koji se primjenjuje na predmetni slučaj. Kako je tužiteljica zateznu kamatu zatražila od 22.10.2022., odnosno od dana koji je uslijedio nakon podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku, ista joj je tako i dosuđena. Odluka o visini stope zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i. 8. ZOO.

16. Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.

17. U odnosu na odluku o parničnom trošku valja navesti da je odredbom čl. 154. st. 2 ZPP-a propisano da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, dok je odredbom stavka 5. istoga članka propisano da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Neovisno o činjenici što je tuženik u odgovoru na tužbu osporavao samo visinu tužbenog zahtjeva, sadržajno je osporavao i osnovu tužbenog zahtjeva (doprinos tužiteljice nastanku štete), a što proizlazi iz provedenog postupka. Shodno izloženom, a imajući u vidu da je tužitelj ica uspjela sa konačno postavljenim zahtjevom u omjeru od 85% (70% u osnovi+100% u visini/2=85%), a tuženik u omjeru od 15%. Kada se uspjeh tuženika oduzme od uspjeha tužitelj ice u postupku tužiteljici je odmjerena naknada dijela ukupnih troškova u omjeru od 70%.

18. Temeljem čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, odlučeno je o troškovima ovog postupka. Tužiteljici je, sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23; dalje u tekstu Tarifa) i zatraženom troškovniku, priznat: trošak sastava odštetnog zahtjeva u iznosu od 100 bodova (Tbr. 32 Tarife), trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), trošak sastava podnesaka od 14.03.2023., 09.02.2024., 04.03.2024., 09.04.2024. i 01.10.2025. u iznosu od po 25 bodova svaki (Tbr. 8/4 Tarife), trošak sastava podnesaka od 13.06.2023., 24.05.2024., 24.02.2025. i 04.12.2025. u iznosu od po 100 bodova svaki (Tbr. 8/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima od 11.01.2024., 11.02.2025., 15.09.2025. i 02.06.2026. u iznosu od po 100 bodova svako (Tbr. 9/1 Tarife), odnosno ukupno 1125 bodova, što uz vrijednost jednog boda od 2,00 eura (Tbr. 54 Tarife) daje iznos od 2.250,00 eur, te sve uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 46 Tarife) daje iznos od 2.812,50 eura. Kako tužiteljici pripada dio ukupnih troškova u omjeru od 70%, istoj pripada iznos od 1.968,75 eura. Navedeni iznos valjalo je uvećati za iznos od 200,00 eura s naslova troška medicinskog vještačenja, za iznos od 40,73 eur s naslova plaćene sudske pristojbe na tužbu i iznos od 81,45 eur s naslova sudske pristojbe na presudu, tako da sveukupan trošak tužiteljice iznosi 2.290,93 eur, te je stoga odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

19. Na dosuđeni iznos parničnog troška tužiteljici je dosuđena i zatezna kamata od presuđenja do isplate u skladu s odredbom 151. st. 3. ZPP -a, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. i čl. 8 ZOO-a.

U Zagrebu, dana 13. srpnja 2026.

Sudac:

Nevenka Božinović Čupin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

- pun. tužitelja uz nalog za plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 81,45 eur

- pun. tuženika