REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2677/2024-69

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Mariji Šipek, po prijedlogu višeg sudskog savjetnika – specijalista Anje Stjepić, u pravnoj stvari tužitelja OK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Bruno Spiz, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Damir Salahović, odvjetnik, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 25. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 13. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju 491,69 EUR (četiristo devedeset jedan euro i šezdeset devet centi) sa zateznim kamatama od 5. rujna 2017. do isplate po stopi koja se za razdoblje do 1. siječnja 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, po stopi koja se za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i konačno po stopi koja se za razdoblje od 29. prosinca 2023. do isplate određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj od tuženika traži isplatu zateznih kamata na iznos od 491,69 EUR od 13. rujna 2013. do 4. rujna 2017.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu 1.485,87 EUR (tisuću četiristo osamdeset pet eura i osamdeset sedam centi) sa zateznim kamatama od 13. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 5. rujna 2017. navodi je osiguranik tuženika MK **.**.2013. u [adresa] skrivio prometnu nesreću na način da je automobilom registarske oznake [registarska oznaka] skretao preko biciklističke staze kojom je nailazio tužitelj na biciklu. Navodi da je osiguranik tuženika imao za svoj smjer kretanja postavljen prometni znak "stop" te da se u promet glavne ceste uključivao neoprezno i tako oduzeo prednost tužitelju, prilikom čega je došlo do naleta vozila osiguranika tuženika na tužitelja, a koji je pritom teško ozlijeđen. Ističe da se protiv osiguranika tuženika vodio kazneni postupak pred Općinskim kaznenim sudom u Velikoj Gorici pod poslovnim brojem K-49/17. Tužitelj navodi da je zbog zadobivenih ozljeda bio na bolovanju od 14. svibnja do 13. rujna 2013. te da mu je za vrijeme bolovanja nastala imovinska šteta po osnovi izgubljene zarade u iznosu 3.703,00 kn. Stoga tužitelj traži da mu tuženik isplati iznos od 3.703,00 kn (491,47 EUR) sa zateznom kamatom od 13. rujna 2013. do isplate uz naknadu troškova postupka tužitelju sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate .

2. U odgovoru na tužbu tuženik čini nespornim nastanak štetnog događaja te da je vlasnik vozila registarske oznake [registarska oznaka] imao kod tuženika sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti. Osporava odgovornost svog osiguranika za štetni događaj te postojanje uzročne veze između izgubljene zarade i predmetnog štetnog događaja. Osporava istinitost činjenica u potvrdi poslodavca tužitelja, kao i visinu tužbenog zahtjeva i ističe prigovor zastare. Također, osporava tijek zateznih kamata s obzirom da tuženik prije zaprimanja tužbe nije imao saznanja o predmetnom zahtjevu tužitelja pa da stoga nije mogao pasti u zakašnjenje s ispunjenjem obveza. Predlaže da sud odbije tužbu uz naknadu troškova postupka tuženiku.

3. U nastavku postupka tužitelj navodi da je osiguranik tuženika u kaznenom postupku pravomoćnom presudom proglašen krivim za predmetni štetni događaj čime je u konkretnom slučaju utvrđena odgovornost osiguranika tuženika. Ističe da je iz zdravstvenog kartona vidljivo da je tužitelju otvoreno bolovanje zbog hospitalizacije od 14. svibnja do 22. svibnja 2013. te da je to bolovanje produživano u nekoliko navrata i to sve do 13. rujna 2013. Navodi da je tužitelj hospitaliziran 14. svibnja 2013. kad je izvršen operativni zahvat, a da je osim obostranog prijeloma čeljusti zadobio oštećenje tetive desnog ramena, lisnog živca desne noge i lijevog koljena te gubitak nekoliko zuba.

4. Ovaj sud je 17. listopada 2024. donio presudu poslovni broj Pn-2531/2017-48 (list 207-211 spisa) kojom je odbijen tužbeni zahtjev (točka I izreke) te je tužitelju naloženo tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka (točka II izreke). Županijski sud u Varaždinu je potom, u povodu tužiteljeve žalbe, rješenjem poslovni broj Gž - 1504/2024-2 od 10. prosinca 2024. (list 228-232 spisa) ukinuo prvostupanjsku presudu te je predmet vraćen ovome sudu na ponovno suđenje.

5. Sud je izveo dokaz čitanjem potvrde tužiteljevog poslodavca (list 4 spisa), presude Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj K-49/2017 od 1. prosinca 2017. (list 11- 14 spisa), presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Kž-102/2018 od 22. studenog 2018. (list 20-23 spisa), medicinske dokumentacije (list 25-71, 140-168, 177-184 spisa), zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu (list 72 spisa) i presude Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Pn- 170/2019 od 29. prosinca 2021. (list 103-120 spisa).

5.1. Sud s druge strane nije uzeo u obzir nalaze i mišljenje vještaka koje je tužitelj dostavio tijekom postupka (list 169-176, 173-176 i 185-188 spisa), s obzirom da se ne radi o dokaznim prijedlozima koji su izvedeni u ovom postupku.

5.2. Sud je tijekom postupka, po prijedlogu tuženika, od tužiteljevog poslodavca zatražio dostavu isplatnih lista za plaću tužitelja u razdoblju od siječnja 2013. do siječnja 2014. (dopis na listu 240 spisa). Tuženik je naknadno od navedenog dokaznog prijedloga odustao (list 243 spisa) pa stoga sud nije cijenio dostavljenu dokumentaciju koja se nalazi na listu 246 do 261 spisa. Isto tako, tuženik je odustao i od prijedloga za izvođenjem financijskog vještačenja pa sud nije izvodio navedeni dokaz.

5.3. Tužitelj je već u tužbi predložio da se, u prilog dokazivanja relevantnih činjenica u ovom postupku, koristi liječnička dokumentacija koja se nalazi u spisu poslovni broj Pn-1567/16, a u kojem postupku tužitelj od tuženika traži isplatu naknade po osnovi neimovinske štete. Relevantnu medicinsku dokumentaciju koja se nalazi u spomenutom spisu tužitelj je tijekom postupka dostavio u podnescima od 4. ožujka 2019. i 13. veljače 2024. što je i sam istaknuo na ročištu održanom 4. rujna 2024. (list 198 spisa). Stoga, s obzirom da je tužitelj tijekom postupka dostavio kompletnu medicinsku dokumentaciju koja se nalazi u naprijed spomenutom spisu, sud u konačnici nije zatražio priklop predmetnog spisa jer isto nije bilo potrebno, niti svrsishodno.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu imovinske štete po osnovi izgubljene zarade u razdoblju od 14. svibnja do 13. rujna 2013., odnosno za razdoblje tijekom kojeg je tužitelj bio na bolovanju zbog ozljeda za koje navodi da su nastale kao posljedica prometne nesreće od 14. svibnja 2013., a za koju isti navodi da je prouzrokovao osiguranik tuženika.

8. Među strankama nije sporan nastanak predmetnog štetnog događaja, dok je sporna odgovornost tuženikovog osiguranika, postojanje uzročne veze , visina tužbenog zahtjeva te da li je u odnosu na utuženu tražbinu nastupila zastara.

9. Čitanjem presude Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj K-49/2017-13 od 1. prosinca 2017. (list 11-14 spisa) sud je utvrdio da je osiguranik tuženika MK proglašen krivim što je 14. svibnja 2013. u 12:20 u [adresa] , upravljajući osobnim vozilom registarske oznake [registarska oznaka] po istočnoj strani kolnika A-G- Matoša u smjeru sjeveroistoka te dolaskom na raskrižje s kolnikom Zagrebačke ulice koja je prometnim znakom "STOP" označena kao cesta s prednošću prolaska te uzduž koje se proteže biciklistička staza, olako smatrajući da do štetnih posljedica neće doći, protivno odredbi čl. 57. st. 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, započeo radnju skretanja ulijevo na Zagrebačku ulicu preko biciklističke staze ne propustivši bicikl kojim je upravljao tužitelj, krećući se južnom stranom biciklističke trake na kolniku Zagrebačke ulica u smjeru jugoistoka, uslijed čega je došlo do naleta biciklista na osobno vozilo te je tužitelj pao na prednje vjetrobransko staklo i krov osobnog vozila, a potom na kolnik Zagrebačke ulice, kojom prilikom je zadobio ozljede, odnosno da je iz nehaja kao sudionik u cestovnom prometu kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvao opasnost za život ili tijelo ljudi pa je zbog toga prouzročio tešku tjelesnu ozljedu jedne osobe čime je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu – opisano i kažnjivo u čl. 227. st. 1. i .2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12 i 56/15). Navedena presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Kž-102/2018-4 od 22. studenog 2018. (list 20-23 spisa).

9.1. Dakle, čitanjem navedenih odluka, kojima je ovaj sud vezan u smislu čl. 12. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; dalje: ZPP), sud je utvrdio da je osiguranik tuženika prouzročio predmetnu prometnu nesreću, odnosno da postoji odgovornost osiguranika tuženika za istu. Slijedom navedenog, s obzirom da je utvrđeno da postoji odgovornost osiguranika tuženika za predmetni štetni događaj nisu provođeni dokazi koje je predlagao tuženik na okolnost utvrđenja dinamike nastanka i odgovornosti za nastanak predmetnog štetnog događaja (saslušanje svjedoka MK, IK, KK, FK, priklop skice mjesta i fotoelaborata od nadležne policijske postaje, prometno vještačenje).

10. U odnosu na prigovor zastare, treba reći da se, prilikom procjene da li je u konkretnom slučaju doista nastupila zastara, primjenjuje čl. 230. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO). Prema stavu ovoga suda, tužitelj je za osobu koja je štetu učinila, odnosno za postojanje odgovornosti osiguranika tuženika, s obzirom da je ista bila sporna, doznao tek donošenjem naprijed spomenute prvostupanjske presude (1. prosinca 2017.), odnosno kad je ista konačno potvrđena od strane drugostupanjskog suda (22. studenog 2018.). Dakle, s obzirom na to da je predmetna tužba ovom sudu podnesena 5. rujna 2017., ne može se reći da bi nastupila zastara u smislu čl. 230. st. 1. ZOO-a. Upućuje se na to da nije protekao niti rok zastare propisan čl. 230. st. 2. ZOO-a, s obzirom da je štetni događaj nastao 14. svibnja 2013., a da je šteta po osnovi izgubljene zarade tužitelju nastala u razdoblju od 14. svibnja 2013. do 13. rujna 2013. Stoga je tuženikov prigovor zastare neosnovan.

11. Iz medicinskog kartona (list 163-164 spisa) te iz preostale dokumentacije koja se nalazi u spisu proizlazi da je tužitelj bio na bolovanju od 14. svibnja do 13. rujna 2013. vezano uz frakturu mandibule. U pogledu postojanja uzročne veze između predmetnog događaja i imovinske štete za koju tužitelj navodi da mu je nastala po osnovi izgubljene zarade, upućuje se na to da je među strankama nesporno da je štetni događaj nastao 14. svibnja 2013. Iz medicinske dokumentacije koja se nalazi u spisu vidljivo je da je tužitelj u štetnom događaju zadobio prijelom mandibule, a da je idući dan (15. svibnja 2013.) bio podvrgnut operativnom zahvatu, zbog čega je bio hospitaliziran od 14. svibnja do 22. svibnja 2013. (list 32 spisa). Na temelju medicinske dokumentacije utvrđeno je i da su tužitelju pritom operacije postavljene šinje i vijci, koji su skinuti tek 4. lipnja 2013. (list 33-34 spisa). Tužitelj je nakon toga redovito išao na preglede i kontrole zbog svoga stanja (28. lipnja 2013. – list 35 spisa, 7. lipnja 2013. – list 43 spisa, 19. srpnja 2013. – list 36 spisa, 20. kolovoza 2013. – list 46 spisa, 19. srpnja 2013. – list 59 spisa, 13. rujna 2013. – list 63 spisa i dalje, čak i nakon razdoblja koji je utužen u ovom postupku ) te je provodio fizikalnu terapiju tijekom srpnja, kolovoza i rujna 2013. (list 53 spisa) i podvrgnuo se terapiji kod ortodonta zbog nadoknade izgubljene estetike zubala (list 59 spisa). S obzirom na to da se bolovanje tužitelja u svojoj vremenskoj frazi poklapa s nastankom štetnog događaja, ali i cijeneći težinu zadobivenih ozljeda te tijek i trajanje liječenja, stav je ovoga suda da je sasvim logično i životno da bi tužitelj bio na bolovanju tijekom utuženog razdoblja. Stoga je tužitelj, prema mišljenju ovoga suda, samom dostavom medicinske dokumentacije iz koje je vidljiv tijek liječenja, odnosno postupci koji su tužitelju indicirani vezano uz predmetni štetni događaj, dokazao postojanje uzročne veze između prometne nesreće i imovinske štete koju je pretrpio vezano uz predmetni štetni događaj.

11.1. Treba reći da za zaključak u pogledu postojanja uzročne veze nije potrebno izvođenje medicinskog vještačenja, s obzirom da su sve odlučne činjenice vidljive iz spisu priležeće dokumentacije, kako je to ranije i obrazloženo.

12. Iz potvrde Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za materijalno-financijske poslove, Sektora za financije i proračun, Službe za računovodstvene poslove klasa:

401-01/17-05/165, urbroj: 511-01-163-17-2 od 25. svibnja 2017. (list 4 spisa) proizlazi da je tužitelju zbog korištenja bolovanja u razdoblju od 14. svibnja do 13. rujna 2013. po osnovi isplaćenog bolovanja isplaćeno manje nego što bi mu bilo isplaćeno da je u tom razdoblju radio. Iz potvrde proizlazi da je takva razlika isplaćenog tužitelju u razdoblju od 14. do 31. svibnja 2013. iznosila 287,68 kn, zatim da je razlika u lipnju 2013. iznosila 623,99 kn, zatim da je u srpnju 2013. iznosila 1.041,78 kn, da je u kolovozu 2013. iznosila 1.151,06 kn te da je u razdoblju od 1. do 13. rujna 2013. iznosila 600,12 kn. Dakle, iz navedene potvrde proizlazi da je tužitelj u naprijed spomenutom razdoblju, zbog korištenja bolovanja zaradio 3.704,63 kn (491,69 EUR).

12.1. Tuženik je osporio vjerodostojnost isprave, navodeći da osporava visinu zahtjeva i istinitost činjenica u potvrdi poslodavca tužitelja. Tuženik pritom nije točno pojasnio u kojem smislu uopće osporava vjerodostojnost podataka sadržanih u ispravi, a niti u kojem dijelu. U odgovoru na tužbu predložio je da sud službenim putem od poslodavca tužitelja traži isplatne liste plaće tužitelja za razdoblje od siječnja 2013. do siječnja 2014. te da se potom na tu okolnost izvede financijsko vještačenje. Tuženik je od takvih prijedloga naknadno odustao (list 243 spisa). Stoga tuženik nije doveo u pitanje vjerodostojnost naprijed spomenute isprave pa stoga sud istu prihvaća kao istinitu i vjerodostojnu.

12.2. Na temelju naprijed navedene isprave, sud nalazi utvrđenim da je tužitelj tijekom razdoblja korištenja bolovanja zaradio 491,69 EUR manje, nego što bi zaradio da nije bio na bolovanju, odnosno da je redovno radio na svom radnom mjestu.

13. Stoga je sud na temelju čl. 1089. ZOO-a prihvatio tužbeni zahtjev i odlučio kao u dijelu točke I. izreke ove presude.

14. Tužitelj ima pravo na isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos na temelju čl. 12. st. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23; dalje: ZOOP). Treba reći da je ZOOP i u pogledu odlučivanja o zahtjevu za isplatu zateznih kamata lex specialis u odnosu na odredbe ZOO-a koje uređuju spomenutu materiju. Stoga ovaj sud, kada odlučuje o zahtjevu za isplatom zateznih kamata tužitelja protiv tuženika kao osiguratelja po osnovi police obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, primjenjuje odredbe ZOOP-a i to u odnosu na zatezne kamate na iznos neimovinske, ali i na zatezne kamate na iznos imovinske štete, koja je u ovom konkretnom slučaju nastala zbog izgubljene zarade. Tužitelj stoga ima pravo na isplatu zateznih kamata od tuženika na temelju čl. 12. st. 6. ZOOP-a.

14.1. Tužitelj niti navodi, niti dokazuje da bi se tuženiku obratio odštetnim zahtjevom prije podnošenja tužbe. Stoga tužitelj, prema mišljenju ovoga suda, ima pravo na isplatu zateznih kamata od datuma podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari (5. rujna 2017.) do isplate. O tijeku zateznih kamata je stoga odlučeno kao u dijelu točke I. izreke, dok je u preostalom dijelu zahtjev za isplatom zateznih kamata za razdoblje od 13. rujna 2013. do 4. rujna 2017. odbijen pa je odlučeno kao u točki II. izreke. Odluka o stopi zateznih kamata donesena je na temelju čl. 29. ZOO-a.

15. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP te čl. 155. ZPP-a, odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa) te Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23; dalje: Uredba/23) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 50/26; dalje: Uredba/26), a donesena je u skladu s vrijednosti predmeta spora i troškovnicima stranaka (list 267-268 spisa).

15.1. Tužitelj ima pravo na naknadu troškova za zastupanje po punomoćniku odvjetniku i to za sastav tužbe u visini 50 bodova (Tbr. 7. Tarife), za sastav tri podneska (od 15. siječnja 2018., 14. prosinca 2018. i 13. veljače 2024.) u visini 12,5 bodova za svaki (Tbr. 8/4 Tarife), zatim za pristup na osam ročišta (održana 5. ožujka 2019., 3. lipnja 2020., 29. ožujka 2023., 21. prosinca 2023., 25. ožujka 2024., 4. rujna 2024., 16. listopada 2025. i 25. svibnja 2026.) u visini 50 bodova za svako (Tbr. 9/1 Tarife) te za pristup na ročište održano 12. srpnja 2018. u visini 12,5 boda (Tbr. 9/5 Tarife) i sastav žalbe u visini 62,5 boda (Tbr. 10/1 Tarife). Dakle, tužitelj ima pravo na naknadu troškova zastupanja u visini od ukupno 562,5 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda u iznosu od 2,00 EUR (Tbr. 54. u vezi s Tbr. 52/3 Tarife) te uvećano za 25% po osnovi PDV-a (Tbr. 46. Tarife) iznosi 1.406,25 EUR. Tužitelj ima pravo i na naknadu troška sudske pristojbe za tužbu u zatraženom iznosu od 26,54 EUR (Tar. br. 1. st. 1. Uredbe/23), zatim sudske pristojbe za presudu u zatraženom iznosu od 26,54 EUR (Tar. br. 2. st. 1. Uredbe/26) te za žalbu zatraženom iznosu od 26,54 EUR, odnosno u iznosu od ukupno 79,62 EUR (Tar. br. 3. st. 1. Uredbe/23), po osnovi naprijed spomenutih sudskih pristojbi. Dakle, tužitelj ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.485,87 EUR. Prihvaćen je i zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata na odmjerene troškove od dana donošenja presude do isplate.

15.2. S druge strane, tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 13. rujna 2018., 27. veljače 2023., 30. ožujka 2023., 17. travnja 2023., 30. siječnja 2024., a niti trošak sastava podneska od 17. listopada 2024. i 13. siječnja 2026., jer isti, s obzirom na svoj sadržaj, prema mišljenju ovoga suda nisu bili potrebni u ovoj parnici.

15.3. Zahtjev tuženika za naknadu troškova odbijen je na temelju čl. 154. st. 1. ZPP - a.

15.4. Stoga je o troškovima ovog postupka odlučeno kao u točki II I. i IV. izreke ove presude.

U Zagrebu 13. srpnja 2026.

Sudac:

Marija Šipek

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od petnaest dana od dana dostave presude, a o njoj odlučuje županijski sud. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ovoga Zakona.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku