Republika Hrvatska

Trgovački sud u Varaždinu

Varaždin, Cehovska 1

Poslovni broj: P-48/2022-75

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu, po sucu toga suda Meliti Poljanec, u pravnoj stvari tužitelja [obrt] za prijevoz, trgovinu i usluge, vl. TI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Ireni Pikija, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Mihalić & Pikija iz Varaždina protiv tuženika AUTO CENTAR KOS d.o.o., Varaždin, Cehovska 18, OIB: 33437375299, zastupan po punomoćniku Darku Šabijanu, odvjetniku iz Varaždina, radi naknade štete, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 09. lipnja 2026. u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, na ročištu za objavu presude dana 13. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se usvaja tužbeni zahtjev tužitelja [obrt], obrt za prijevoz, trgovinu i usluge, vl. TI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika AUTO CENTAR KOS d.o.o., Varaždin, Cehovska 18, OIB: 33437375299, i to:

a) Odbija se zahtjev tužitelja kojim traži da se tuženiku naloži isporučiti tužitelju vozilo marke Renault Master 2.3, šasija sa jednostrukom kabinom L3P3, odnosno drugo i ispravno vozilo koje po funkciji, svojstvima i karakteristikama odgovara vozilu Renault Master 2.3. šasije sa jednostrukom kabinom L3P3 , kao i zahtjev tužitelja kojim traži da mu tuženik plati troškove odjave tog vozila, kao i sve troškove registracije drugog i ispravnog vozila kojeg je zatražio od tuženika.

b) Usvaja se zahtjev tužitelja kojim traži da se tuženiku naloži da tužitelju na ime naknade materijalne štete – izgubljene zarade – isplati iznos od 3.010,66 eura (22.683,83 kn), sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. srpnja 2026. kao dana donošenja ove presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za 5 postotnih poena, u roku od 15 dana.

c) U preostalom dijelu zahtjeva za isplatom materijalne štete u iznosu koji prelazi iznos dosuđen pod točkom I. b) izreke ove presude, a do zatraženih 31.189,86 eura (235.000,00 kn) zajedno sa zahtijevanom zakonskom zateznom kamatom na taj dio zahtjeva, isti se odbija kao neosnovan.

d) Odbija se zahtjev tužitelja kojim isti traži da se s naslova nematerijalne štete tuženiku naloži isplata paušalnog iznosa od 1.327,23 eura (10.000,00 kn) zajedno sa zahtijevanom zakonskom zateznom kamatom na taj iznos.

II. Tužitelj [obrt], obrt za prijevoz, trgovinu i usluge, vl. TI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan je naknaditi tuženiku AUTO CENTAR KOS d.o.o., Varaždin, Cehovska 18, OIB: 33437375299 , troškove parničnog postupka u iznosu od 4.293,57 eura u roku od petnaest dana od pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 04. travnja 2022. podnio tužbu protiv tuženika radi naknade štete. Tužbu je utemeljio na činjenici da je na osnovi Ugovora o financijskom leasingu broj 225680/20 od 03. travnja 2020., kojega je sklopio s davateljem leasinga UniCredit Leasing Croatia d.o.o. primio na korištenje od tuženika kao dobavljača, vozilo Renault Master 2.3, šasija sa jednostrukom kabinom L3P3, broj šasije [broj šasije], nabavne vrijednosti 152.800,00 kn. Tužitelj tvrdi da je vozilo od 22. svibnja 2020. pa do prosinca 2021. iskazivalo ponavljajuće kvarove na sustavu pročišćavanja ispušnih plinova AdBlue, pri čemu ni jedan od provedenih popravaka od strane tuženika nije uklonio uzrok kvara. Stoga je tužitelju nastala materijalna šteta u vidu izgubljene zarade zbog otkazivanja već ugovorenih poslova prijevoza ili uvoza, zbog plaćanja radnika koji nisu mogli raditi, troškova cestarine, registracija, INO osiguranja, preuranjenih servisa i nematerijalne štete u vidu reputacijske štete zbog neugodnosti pred stalnim klijentima zbog otkazivanja poslova ili kašnjenja s obavljanjem istih. Ističe da je u predmetu ovog suda provedeno prometno - tehničko vještačenje po vještaku Jovanu Radonjiću koji je u svom nalazu utvrdio da je uzrok kvarova na predmetnom vozilu tvornička greška koja se nije mogla otkloniti. Kao pravnu osnovu zahtjeva, tužitelj navodi čl. 63. i čl. 64. Zakona o leasingu te čl. 410. Zakona o obveznim odnosima. Slijedom navedenog postavlja slijedeće zahtjeve:

- za predaju ispravnog vozila marke Renault Master 2.3, iste boje ili bolje specifikacije, te s tim u vezi troškova odjave predmetnog vozila i registraciju novog ispravnog vozila,

- isplatu naknade materijalne štete u iznosu od 235.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude pa do isplate,

- isplatu nematerijalne štete u paušalnom iznosu od 10.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe pa do isplate

- naknadu troškova parničnog postupka.

2. Tuženik je u svom odgovoru na tužbu osporio sve zahtjeve tužitelja. Ističe da je tužitelj propustio obavijestiti tuženika o nedostacima bez odgađanja, da je odbio pregled vozila u servisnoj radionici, te da odgovornost za tvorničku grešku tereti isključivo proizvođača vozila, a ne dobavljača. Stoga je predložio odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o financijskom leasingu broj 225680/20 od 03. travnja 2020. (listovi 6-7 spisa), otplatnu tablicu te opće uvjete Ugovora o financijskom leasingu (listovi 8-9 spisa), komercijalnu ponudu tuženika (listovi 10-11 spisa), tužiteljeve opće uvjete prodaje za nova vozila (listovi 12-17 spisa), Zapisnik o primopredaji objekta leasinga (list 18 spisa), izvatke Zagrebačke banke (listovi 19-21 spisa), tuženikove opće uvjete jamstva (listovi 22-27 spisa), radne naloge za popravak vozila (listovi 28-51 spisa), poruku elektroničke pošte s prigovorom od 21. prosinca 2021. (list 52 spisa), vještački Nalaz s prilozima vještaka dipl. ing. Jovana Radonjića iz Novog Marofa iz ovosudnog predmeta R1-8/2022 radi osiguranja dokaza (listovi 57-93 spisa), bilješke sudskog vještaka Aleksandra Makovca od 12. prosinca 2023. (listovi 130-131 spisa) te od 12. ožujka 2024. (listovi 194-195 spisa) – o neuspješnim pokušajima vještačenja u servisu tuženika, nakon pribave garancijskih računa i ispise dijagnostike (listovi 221-251 spisa) proveo je očevid na licu mjesta s vještakom Makovec Aleksandrom dana 15. studenog 2024. te izvršio uvid u njegov Nalaz i mišljenje od 17. siječnja 2025. s prilozima (listovi 274-298 spisa) i dopunu istog od 10. srpnja 2025. (listovi 324-328 spisa), a vještaka je i dodatno saslušao na ročištu od 07. listopada 2025., proveo je financijsko- knjigovodstveno vještačenje po vještaku Mariji Hrešć, dipl. oec., stalnom sudskom vještaku za računovodstvo, financije, devizno poslovanje i vanjsku trgovinu, u čiji je Nalaz i mišljenje s prilozima od 09. siječnja 2024., te očitovanje iste na primjedbe tužitelja od 18. ožujka 2024. izvršio uvid (listovi 132-185 spisa), nakon izvršenog uvida u primjedbe i navode tužitelja sadržane u stručnom mišljenju, po tužitelju angažiranog vještaka Natalije Jambrečić (listovi 344-352 spisa), a vještakinju Mariju Hrešć je i dodatno saslušao na ročištu od 07. listopada 2025., saslušao je svjedoka AI te tužitelja u svrhu dokazivanja.

4. Iz Ugovora o financijskom leasingu broj 225680/20 od 03. travnja 2020. (dalje: Ugovor o leasingu) proizlazi da je UniCredit Leasing Croatia d.o.o. kao davatelj leasinga dao tužitelju kao primatelju leasinga na korištenje predmetno vozilo, a tužitelj se sa svoje strane obvezao platiti učešće te 36 mjesečnih leasing rata. Iz zapisnika o primopredaji predmetnog vozila proizlazi da je primopredaja istog tužitelju izvršena 04. travnja 2020. Tuženik AUTOCENTAR KOS d.o.o. je dobavljač objekta leasinga u smislu tog Ugovora. Formalnopravno, između tužitelja i tuženika ne postoji neposredni ugovorni odnos – Ugovor o leasingu sklopljen je između tužitelja i UniCredit Leasing Croatia d.o.o., dok je kupoprodajni ugovor za predmetno vozilo sklopljen između davatelja leasinga i tuženika.

Međutim, odredbom čl. 64. st. 1. Zakona o leasingu ("Narodne novine" broj 141/2013. – dalje: ZL) propisano je da primatelj leasinga ima prema dobavljaču objekta leasinga prava koja bi, prema propisima kojima se uređuju obvezni odnosi, imao da je ugovorna strana s dobavljačem objekta leasinga. Ova odredba tužitelju izravno daje aktivnu legitimaciju za postavljanje zahtjeva prema tuženiku. Tuženik je bio nositeljem servisnih obveza i odgovarao je za ispravnost vozila prema tužitelju bez obzira na to što je tuženik kupoprodajni ugovor sklopio s davateljem leasinga.

S tim u vezi ukazuje se na odredbu čl. 63. ZL-a koja propisuje da je dobavljač objekta leasinga dužan isporučiti objekt leasinga u ispravnom stanju.

5. Među strankama nije sporno da je tužitelj sve ugovorne obveze prema davatelju leasinga i prema tuženiku uredno ispunjavao. Također, nesporno je da je u razdoblju od 22. svibnja 2020. do prosinca 2021. vozilo uslijed kvarova često bilo na popravku u servisu tuženika.

6. Iz Nalaza i mišljenja vještaka Jovana Radonjića od 04. travnja 2022. koji je izvršio vještačenje u ovosudnom predmetu R1-8/2022 na temelju pregleda vozila na očevidu od 29. ožujka 2022. i izvršio uvid u tada priložene radne naloge o 22 zahvata na vozilu, proizlazi da su od trenutka preuzimanja vozila pa do dana očevida bili izvršeni popravci po radnim nalozima u 22 zahvata, od čega se 11 odnosilo na redovan servis na motoru, dok su se ostali odnosili na kvarove na vozilu koji su vjerojatno postojali u trenutku preuzimanja vozila od dobavljača no nisu bili detektirani od strane glavnog računala, a postali su vidljivi već nakon prijeđenih 577 km na vozilu. Otklanjanje kvarova nije bilo uspješno unatoč tome što su popravci vršeni, po pravilima struke i naputcima glavnog proizvođača, pa vještak zaključuje da je kvar na vozilu bio neotklonjiv te da je vozilo pred isporuku i u trenutku isporuke imalo tvorničku grešku koja se nije mogla otkloniti ni uz stručne upute proizvođača vozila, kao niti uz stručni rad djelatnika servisa tuženika.

7. Sud je na prijedlog tužitelja odredio i u ovom parničnom predmetu strojarsko- tehničko vještačenje, a isto je izvršeno po stalnom sudskom vještaku Aleksandru Makovcu. Vještak je u svom Nalazu od 17. siječnja 2025. i dopunskom nalazu od 10. srpnja 2025. zaključio da predmetno vozilo Renault Master IV, za razliku od prethodne generacije vozila Renault Master III, nema ugrađen senzor za detekciju dušičnih oksida (dalje: NOx u ispuhu), zbog čega se ograničenja vožnje i signalizacija kvarova temelje na posrednoj procjeni stanja sustava ADBlue, a ne na stvarnom mjerenju prisutnosti NOx u ispuhu, što vještak kvalificira kao tvorničku pogrešku. Nadalje, ističe da pravi uzrok kvarova, zbog nepouzdanosti dijagnostike, nije bio utvrđen niti jednim od provedenih popravaka, te da se kvarovi stohastički javljaju i nestaju, a da su popravci otklanjali samo trenutačne manifestacije, a ne i uzrok. Smatra da se radi o neispravnosti – softverskoj ili hardverskoj – koju servis tuženika, unatoč nizu pokušaja, nije uspio točno detektirati niti ukloniti. Istaknuo je da u Republici Hrvatskoj nema ovlaštenog servisa koji bi mogao pouzdano popraviti predmetni nedostatak, te da bi troškovi eventualnog popravka premašili 70% tržišne vrijednosti vozila, koja trenutno iznosi svega 10.154,00 eura, zbog čega je popravak ekonomski neopravdan. Napomenuo je da je vozilo u periodu korištenja prešlo 283.773 km.

8. Sud prihvaća utvrđenja vještaka Jovana Radonjića i Aleksandra Makovca o postojanju materijalnog nedostatka na predmetnom vozilu u smislu čl. 400. i čl. 401. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023. – dalje: ZOO). Nedostatak se očituje u tome što vozilo Renault Master IV nema senzor za detekciju NOx u ispuhu, uslijed čega sustav ADBlue funkcionira na nepouzdanoj dijagnostičkoj osnovi i generira lažne alarmne signale koji uzrokuju ograničenja rada motora, pa i blokadu startanja.

9. Vještaci su zaključili da se radi o tvorničkoj pogrešci, a tuženik nije ponudio sa svoje strane niti jedan valjani dokaz koji bi taj zaključak osporio. S tim u vezi, napominje se, da je sud odbio prijedlog tuženika za novim strojarskim vještačenjem ocjenjujući ga nepotrebnim, s obzirom na to da je postojanje materijalnog nedostatka nesumnjivo dokazano provedenim vještačenjima vještaka Jovana Radonjića i Aleksandra Makovca, koje sud ocjenjuje stručnim, objektivnim, pri čemu se napominje da je vještak Aleksandar Makovec svoj Nalaz i mišljenje dodatno argumentirao dopunom svog nalaza te usmeno na ročištu.

10. U svom uvjerljivom i konzistentnom s tehničkim nalazom iskazu , zakonski zastupnik tužitelja TI, eliminirao je tuženikov prigovor nepravilnog korištenja vozila, te je sud njegov iskaz, s obzirom da je isti konzistentan sa sadržajem vještačkog nalaza vještaka Makovca, u tom dijelu prihvatio.

11. Svjedok AI, voditelj tuženika, kojeg je tuženik predložio radi dokazivanja da tužitelj nije telefonski javljao reklamacije i da je odbio doći na pregled vozila čime bi, prema tuženiku, tužitelj izgubio prava iz odgovornosti za materijalne nedostatke zbog nepravodobnosti obavijesti o nedostacima, napominje se da je isti, suprotno tuženikovim tvrdnjama, potvrdio da je prema njegovim saznanjima zakonski zastupnik tužitelja tuženiku prijavljivao kvar – telefonom, mailom, porukom putem aplikacije Viber te je na pozive tuženika dovozio vozilo u servis tuženika. Isto potvrđuje i dokumentacija samog tuženika – servisni radni nalozi i evidencije servisnih intervencija kojima je utvrđeno da je tužitelj vozilo fizički dovodio u servis tuženika 24 puta u predmetnom razdoblju, od čega 12 puta i izričito vezano uz kvarove ADBlue sustava. Svaka fizička predaja vozila na servis sama po sebi predstavlja dostatnu obavijest o nedostatku, iz čega proizlazi da je tuženik bio kontinuirano, neposredno i redovito obaviješten o problemu na vozilu u razdoblju od 22. svibnja 2020. pa nadalje i to putem vlastite servisne dokumentacije. Stoga, sud prihvaća i iskaz svjedoka AI, ocjenjujući ga istinitim.

12. Iako je u postupku sud, temeljem nalaza i mišljenja vještaka Radonjića i Makovca utvrdio da su kvarovi na predmetnom vozilu rezultat tvorničke greške na vozilu, sud je zahtjev za predajom novog vozila odbio na temelju čl. 64. st. 2. ZL-a koji je lex specialis za takav zahtjev i koji za leasing odnose isključuje pravo zamjene bez suglasnosti davatelja leasinga.

13. Zakon o leasingu u svojoj odredbi čl. 53. propisuje da se na prava i obveze subjekata u poslovima leasinga primjenjuje Zakon o obveznim odnosima, osim ako Zakonom o leasingu nije drugačije određeno. Odredba čl. 64. st. 2. ZL-a isključuje pravo zamjene vozila bez suglasnosti davatelja leasinga. Radi se o kogentnoj odredbi koja ograničuje prava koja bi primatelj leasinga inače imao prema ZOO-u. Tužitelj nije dokazao pravo vlasništva na predmetnom vozilu koje se stječe tek prijenosom koji davatelj leasinga izvrši registracijom u prometnim evidencijama i predajom vlasničkih dokumenata iz čega bi proizlazilo da je vlasnik predmetnog vozila davatelj leasinga, UniCredit leasing Croatia d.o.o., a ne tužitelj, to bi zahtjev za zamjenom vozila koji bi uspio pred sudom mijenjao imovinu koja nije u vlasništvu ni tužitelja ni tuženika, nego treće osobe – davatelja leasinga. Stoga, bez suglasnosti vlasnika sud ne može naložiti zamjenu objekta leasinga jer bi time zapravo raspolagao tuđom imovinom. Tužitelj tijekom postupka sudu nije kao dokaz priložio takvu suglasnost davatelja leasinga.

14. No i bez obzira na to, tj. da je tužitelj u međuvremenu postao vlasnik predmetnog vozila, ne bi imao pravo na zamjenu vozila zbog nerazmjernih troškova zamjene, s obzirom na prijeđenu kilometražu i tržišnu vrijednost. Iz odredbe čl. 410. st. 1. t. 2. ZOO-a kupcu je dano pravo zahtijevati predaju druge stvari bez nedostatka, međutim čl. 410. st. 4. ZOO -a prodavatelj (dobavljač) ovlašten je odbiti zamjenu ako bi mu time bili prouzročeni nerazmjerni troškovi uzimajući u obzir sve okolnosti, a osobito vrijednost stvari bez nedostatka. Predmetno vozilo prešlo je 283.773 km, te prema prihvaćenom nalazu vještaka Makovca ima tržišnu vrijednost na dan 14. prosinca 2021., dakle u manje od dvije godine eksploatacije od svega 10.154,00 eura. Zahtjev za predaju novog vozila iste ili bolje specifikacije po nabavnoj vrijednosti od 20.280,05 eura (152.800,00 kn) bio bi ekonomski potpuno nerazmjeran u odnosu na vrijednost istrošenog vozila s prijeđenih 283.773 km, pa bi i neovisno o ograničenju iz čl. 64. st. 2. ZL -a tužiteljev zahtjev za zamjenu vozila trebalo odbiti temeljem odredbe čl. 410. st. 4. ZOO - a.

15. S obzirom da tužitelju nije priznato pravo na zamjenu vozila, to je neosnovan i njegov zahtjev za isplatom troškova odjave predmetnog vozila te registracije drugog ispravnog vozila.

16. U pogledu zahtjeva za isplatom materijalne štete povodom kvarova na predmetnom vozilu, stalna sudska vještakinja Marija Hrešć izvršila je vještačenje na okolnost visine štete te je izradila svoj Nalaz i mišljenje dana 09. siječnja 2024., kojeg je dopunila podneskom od 29. srpnja 2025., Nakon što je vještak Makovec u prvoj dopuni svog nalaza od 10. srpnja 2025. precizirao konkretne dane boravka vozila na servisu. Pritom je uzela u obzir činjenicu da je tijekom 2020. predmetno vozilo bilo 3 dana na servisu, a 2021. 45 dana od čega radnih dana 35. Budući da je vozilo u 2020. bilo manje korišteno za 1,94%, a u 2021. za 14,46%, korigirala je amortizaciju za iste postotke. Ukupna amortizacija tako za 2020. iznosi 19.172,07 kn (umjesto 19.551,37 kn), a za 2021. 27.360,00 kn (umjesto 31.985,04 kn). S obzirom na navedeno izgubljena zarada za 2020. uzimajući u obzir da je zarada po danu tada iznosila 243,01 kn, iznosila je za 3 radna dana kada je vozilo bilo na servisu 729,03 kn odnosno 96,76 eura, dok je izgubljena zarada za 2021. uzimajući u obzir da je zarada po danu tada iznosila 627,28 kn, iznosila je za 35 radnih dana kada se vozilo nalazilo na servisu 21.954,80 kn odnosno 2.913,90 eura. Dakle, izgubljena zarada iznosila je ukupno 22.683,83 kn odnosno 3.010,66 eura.

17. Na tužiteljeve primjedbe i prigovore na nalaz, vještakinja je odgovorila podneskom od 18. ožujka 2024. Osnovni prigovor tužitelja odnosio se na prosječnu cijenu vozarine na koji je vještakinja odgovorila da je prilikom obračuna uzimala primitke bez PDV-a koji je neutralna kategorija. U odnosu na prigovor koji se odnosio na nepriznavanje troškova radnika i materijalnih troškova, vještakinja je u svom odgovoru precizno pokazala da su svi ti troškovi bili obuhvaćeni u stavkama nalaza (materijalni izdaci, izdaci po ključu, kamate, amortizacija, plaće vozača). U pogledu prigovora koji se ticao amortizacije vještakinja je iznijela stajalište da tužitelj nije u poslovnim knjigama izvršio obračun amortizacije, pa je ona to učinila primjenom zakonski propisanih stopa. Pritom je naznačila da je, s obzirom na smanjenu upotrebu vozila, moguće korigirati amortizaciju prema nižim stopama, što je i provela u dopunskom nalazu. Prigovor da nije uzela u obzir "normalno" referentno razdoblje odbila je s obrazloženjem da tužitelj nakon nabave vozila u travnju 2020. nije imao "normalnog" razdoblja jer je vozilo koristio od svibnja 2020. do prosinca 2021., kad je prestalo prometovati, pa dakle, nema usporedive referentne baze.

18. Tužitelj je u svojim primjedbama na nalaz i mišljenje vještakinje Hrešć priložio uz podnesak od 24. rujna 2025. stručno mišljenje koje je izradila Natalija Jambrečić, inače sudski vještak, a koji je sud razmatrao samo kao stranačku tvrdnju tužitelja, a ne kao dokazni materijal, s obzirom da vještačenje nije naložio sud pa nije provedeno kao sudsko vještačenje.

19. Na ročištu od 07. listopada 2025.vještakinja Hrešć očitovala se na navode iz spomenutog podneska od 29. rujna 2025. koje je ocijenila netočnim i ostala kod svog nalaza i mišljenja, uspješno obrazloživši sadržajne i metodološke pogreške u priloženom stručnom mišljenju Natalije Jambrečić, te je vještakinja Hrešć navela da je u svom nalazu koristila isključivo knjigovodstvenu dokumentaciju tužitelja. Napomenula je da fakture za prijevoz ne sadrže datum obavljene usluge, već samo datum izdavanja, što je suprotno i poreznim propisima. Na pitanje punomoćnice tužitelja smatra li logičnim u svoj obračun uključiti "izgubljeni operativni moment" – dan prije i dan poslije servisa, budući da prijevoznik u tim danima ne može preuzeti posao ni planirati novi, vještakinja je odgovorila da to jest logično, međutim da nije mogla isti pouzdano utvrditi jer nije imala potrebnu dokumentaciju, s obzirom na to da je tužitelj nije dostavio.

20. Budući da sud ocjenjuje vještački nalaz vještakinje Hrešć metodološki ispravnim, konzistentnim i usklađenim s dostupnom dokumentacijom, pri čemu je dopunskim nalazom od 29. srpnja 2025. vještakinja uvažila preciziranja prometno-tehničkog vještaka Aleksandra Makovca i ispravila obračun amortizacije, sud je njezin nalaz i mišljenje kao stručan i argumentiran prihvatio u cijelosti. Stoga sud prihvaća i izračun visine štete u iznosu od 22.683,83 kn (3.010,66 eura) kako ga je vještakinja Hrešć utvrdila.

21. Sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadom nematerijalne štete u paušalnom iznosu od 10.000,00 kn odnosno 1.327,23 eura, kao neosnovan.

22. Nematerijalna šteta je kategorija koja u poslovnom odnosu između pravnih i fizičkih osoba koje obavljaju registriranu djelatnost podrazumijeva konkretiziranu povredu neimovinskog dobra – osobnosti, ugleda, poslovnog integriteta. Tužitelj je tek u iskazu na ročištu od 23. prosinca 2025. napomenuo reputacijsku štetu i gubitak poslovnih kontakata, ali nije ni u tužbi, ni u tijeku postupka ponudio niti jedan konkretan dokaz o visini niti o samoj pojavi nematerijalne štete. Paušalan iznos, bez ikakvog činjeničnog obrazloženja i dokaza ne može biti osnova za dosuđivanje naknade nematerijalne štete , radi čega ovaj zahtjev tužitelja sud nije usvojio.

23. O troškovima postupka odlučeno je temeljem odredbe čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. – dalje: ZPP) prema kojoj, kada su stranke djelomično uspjele u parnici, sud utvrđuje postotak uspjeha svake od stranaka, te stranci koja je u većoj mjeri uspjela dosudi naknadu dijela potrebnih troškova razmjerno postotku koji je ostao nakon takvog obračuna. Primijenjena je i odredba čl. 155. ZPP-a te je sud u obzir za izračun uzeo samo potrebne troškove za vođenje postupka. Visina troškova odmjerava se prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Ukupna vrijednost predmeta spora iznosila je 32.517,09 eura, od čega je tužbeni zahtjev usvojen u iznosu od 3.010,66 eura. Tužitelj je dakle, uspio s 9,26 % tužbenog zahtjeva, a tuženik s 90,74 %. Neto omjer u korist tuženika iznosi 81,48 %, zaokruženo 81%, te tuženik ima pravo na naknadu 81 % svojih potrebnih troškova.

24. Sud je prihvatio kao potrebne i svrhovite za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a slijedeće troškove: sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8.1. OT u iznosu od 625,00 eura), zastupanje na pripremnom ročištu od 08. prosinca 2022. (Tbr. 9.1. OT u iznosu od 625,00 eura), predujam za prometno-tehničko i strojarsko vještačenje u iznosu od 300,00 eura, zastupanje na očevidu 15. studenog 2024. (Tbr. 9.7. OT u iznosu od 625,00 eura), trošak vještačenja prema Rješenju od 21. listopada 2024. u iznosu od 320,10 eura, sastav podneska od 29. rujna 2025. (Tbr. 8.1. OT u iznosu od 625,00 eura), zastupanje na ročištima 07. listopada 2025., 23. prosinca 2025. i 09. lipnja 2026. (Tbr. 9.1. OT – za svako po 625,00 eura) te pristup na ročište za objavu presude (Tbr. 9.3. OT – 125,00 eura), što ukupno iznosi 5.120,10 eura.

25. Tuženiku nisu priznati slijedeći troškovi: troškovi vezani za vještačenje po vještaku Makovcu u Ivancu (putni trošak od 24,00 eura + PDV 6 eura i zastupanja u iznosu od 625,00 eura te izbivanja iz pisarnice 125,00 eura), kao niti troškovi vezani uz vještačenje po vještaku Makovcu u Velikoj Gorici (zastupanje 06. ožujka 2024. u iznosu od 625,00 eura, izbivanje iz pisarnice u iznosu od 250,00 eura te putni trošak u iznosu od 106,58 eura + PDV 26,65 eura), koje je tuženik opisao kao troškove vezane uz očevide, s obzirom da se nije radilo o očevidima te ih sud ocjenjuje nepotrebnim i nesvrsishodnim za vođenje ove parnice, tim više što vještak ova vještačenja nije uspio izvršiti zbog radnji odnosno onemogućavanja djelatnika servisa samog tuženika. Osim navedenog, nije mu priznat niti trošak izbivanja iz pisarnice radi očevida od 15. studenog 2024. u iznosu od 125,00 eura s obzirom da je punomoćniku povodom tog očevida već priznat trošak zastupanja na istom. Također, tuženiku nije priznat nepripadno obračunat PDV na predujam za prometno - tehničko i strojarsko vještačenje (80,03 eura). Ukupno nepriznati troškovi tuženika stoga iznose 1.993,26 eura.

26. S obzirom da ukupni troškovi tuženika iznose 5.120,10 eura, primjenom neto omjera uspjeha tuženika od 81 %, proizlazi da je tužitelj tuženiku u obvezi naknadi parnične troškove u iznosu od 4.293,57 eura.

U Varaždinu 13. srpnja 2026.

Sudac

Melita Poljanec

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o tom ročištu. Ako stranka nije uredno obaviještena o tom ročištu, može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi pisano putem ovoga suda Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske.

DNA:

1. Tužitelju, po punomoćnici Ireni Pikija, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Mihalić & Pikija iz Varaždina

2. Tuženiku, po punomoćniku Darku Šabijanu, odvjetniku iz Varaždina