REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-767/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mirna Maržić, u postupku osiguranja predlagatelja osiguranja DT, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici FT, MT, DTT, FTT, ST, Manda Jergović i Petra Tošković, odvjetnici iz FT, D, MT, DTT, odvjetničko društvo d.o.o., Zagreb, Smičiklasova 18 protiv 1. protivnika osiguranja NT, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 2. protivnika osiguranja GLOBAL GRUPA d.o.o. u stečaju, [adresa], OIB 55189519473, radi osiguranja novčane tražbine određivanjem privremene mjere, odlučujući o žalbi predlagatelja osiguranja izjavljenoj protiv rješenja Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj R1-18/2025-2 od 9. prosinca 2025., 13. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba predlagatelja osiguranja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj R1-18/2025-2 od 9. prosinca 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbijen je kao neosnovan prijedlog za osiguranje novčane tražbine privremenom mjerom kojim je predlagatelj osiguranja predložio odrediti zabranu protivnicima osiguranja - stečajnoj upraviteljici NT i stečajnom dužniku GLOBAL GRUPA d.o.o. u stečaju otuđiti i/ili opteretiti pokretnine u vlasništvu stečajnog dužnika i to samohodnih dizalica marke ASCOM (Travel lift) model BHT 80 i BHT 470, godina proizvodnje 2021. i zabraniti protivnicima osiguranja da na bilo koji način pravno ili stvarno raspolažu tim pokretninama na način da im bude umanjena vrijednost, pod prijetnjom izricanja novčane kazne.

2.1. Prvostupanjski je sud prijedlog ocijenio neosnovanim na temelju odredbe članka 169. Stečajnog zakona („Narodne novine” broj: 71/15, 104/17, 36/22 i 27/24; dalje: SZ) ocijenivši da predlagatelj osiguranja nije izlučni niti razlučni vjerovnik, ali da nije niti stečajni vjerovnik, već član društva koji smatra da ima novčanu tražbinu koja bi se odnosila na višak stečajne mase koji ostane nakon provedbe stečajnog postupka i namirenja vjerovnika. Iz obrazloženja proizlazi zaključak prvostupanjskog suda da predložena privremena mjera nije dopuštena, ali i da predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnom postojanje pretpostavki za određivanje privremene mjere propisanih odredbom članka 347. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; dalje: OZ). Nadalje, obrazlaže da predlagatelj osiguranja ne može privremenom mjerom tražiti da sud onemogući stečajnog upravitelja koji, prema članku 75. SZ-a predstavlja tijelo stečajnog postupka, postupati sukladno zakonom propisanim ovlastima i dužnostima propisanih člancima 88. i 89. SZ-a.

2.2 Nadalje, obrazlaže da tražbina predlagatelja osiguranja na višak stečajne mase koji ostane nakon provedbe stečajnog postupka i namirenja vjerovnika, koje faze stečajnog postupka nad drugoprotivnikom osiguranja tek trebaju uslijediti, te interes da taj višak stečajne mase koji ostane nakon provedbe stečajnog postupka i namirenja vjerovnika bude tržišne vrijednosti, nije novčana tražbina te da zabrana otuđenja ili opterećenja pokretnina koje predstavljaju stečajnu masu nije pravno dopuštena u stečajnom postupku jer je njezin sadržaj protivan prisilnim propisima koji reguliraju unovčenje imovine koja ulazi u stečajnu masu iz odredbe članka 229. stavka 1. SZ-a, zbog čega zaključuje o nedopuštenosti privremene mjere u stečajnom postupku, navodeći da se ne radi o situaciji iz odredbe članka 169. stavka 4. SZ-a.

3. Protiv tog rješenja žalbu je podnio predlagatelj osiguranja zbog svih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj : 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 i 146/25; dalje: ZPP) s prijedlogom ovom sudu preinačiti pobijano rješenje i odrediti predloženu privremenu mjeru ili rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. Smatra da je prvostupanjski sud trebao odrediti predloženu mjeru, smatrajući da je takav zahtjev osnovan jer da postoje pretpostavke propisane odredbom članka 344. OZ-a, kako je navodio tijekom postupka.

4. U odgovoru na žalbu protivnici osiguranja osporavaju žalbene navode ukazujući na predlagateljevo nerazumijevanje stečajnog postupka.

5. Žalba predlagatelja osiguranja nije osnovana.

6. Pobijano rješenje ispitano je na temelju odredaba članaka 365. i 381. ZPP -a u vezi s odredbom članka 21. OZ-a u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a odlučno činjenično stanje nije sporno i utvrđeno je u mjeri dostatnoj za donošenje odluke.

7. Predmet ovog žalbenog postupka je ispitivanje pretpostavki za određivanje privremene mjere primjenom odredbe članka 344. OZ-a, koje moraju biti kumulativno ispunjene.

8. Iz podataka u spisu proizlazi da se pred prvostupanjskim sudom nad drugoprotivnikom osiguranja vodi stečajni postupak poslovn i broj St-77/2025, da je jedini član i osnivač tog društva predlagatelj osiguranja, a da je za stečajnu upraviteljicu imenovana prvoprotivnica osiguranja. U navedenom stečajnom postupku je 26. studenog 2025. održano ispitno i izvještajno ročište, na kojem je stečajnoj upraviteljici od strane skupštine vjerovnika dano odobrenje da u postupku prodaje Travel liftova marke ASCOM prihvati ponudu koja je najpovoljnija za stečajnu masu u iznosu od 568.586,00 EUR uz obvezu dokumentiranja provedenog postupka. Predlagatelj osiguranja u prijedlogu ne navodi da stečajni upravitelj postupa suprotno odluci donesenoj na skupštini vjerovnika niti da je ta odluka skupštine vjerovnika ukinuta zbog protivnosti zajedničkim interesima stečajnih vjerovnika (članak 108. stavak 1. SZ-a).

9. Iz priloženog i javno objavljenog Izvješća o gospodarskom položaju stečajnog dužnika i njegovim uzrocima pod točkom 2.3. stečajna upraviteljica je navela da pokretnu imovinu čine, između ostalog,

- ASCOM – Samohodna dizalica (Travel lift) model BHT 80 , nosivost 80 t, god. proizvodnje 2021. kakav tip dizalice omogućava obavljanje poslova podizanja brodova do 80 tona iz mora na suhi vez, koja je u funkciji i čija je procijenjena vrijednost 150.000,00 EUR i

- ASCOM – Samohodna dizalica (Travel lift) model BHT 470, nosivost 470 t, god. proizvodnje 2021. koja je specijalizirani stroj koji omogućava podizanje brodova do 470 tona. Tom stroju nedostaju dijelovi i nije u funkciji, a procijenjena vrijednost iznosi 500.000,00 EUR.

U izvješću je nadalje navedeno da za Travel liftove nema tehničke dokumentaciju, atesta niti ikakve druge dokumentacije. U odnosu na Travel lift model BHT 470 navodi se da je rađen za bazen širine 13m, a da bi se stavio u funkciju potrebno je izvršiti ulaganja jer je dužnik dobavljaču ostao dužan pa iz tog razloga dobavljač uz dizalice nije isporučio svu pripadajuću opremu niti dokumentaciju, npr. nedostaje kompletan elektromotorni sustav. Samohodna dizalica BHT 470 je specijalan stroj koji je izrađen po mjeri. Ovo je bitna okolnost jer je, kako navodi vještak strojarske struke, vršenje preinaka na takvom stroju, ukoliko ih je i moguće poduzeti, financijski vrlo zahtjevno. Travel liftovi nisu atestirani, održavani niti servisirani. Dobavljač tih liftova Limit plus d.o.o. (srl), ovlašteni distributer ASCOM-a za RH, dostavilo je ponudu za otkup Travel liftova za iznos 760.000,00 EUR (navodi se Prilog 8, ali nije priloženo u spis). Stečajna upraviteljica je istaknula da je radi očuvanja vrijednosti i sprječavanja štete oportuno donijeti odluku da se prihvati ponuda tog ponuđača kao najpovoljnijeg.

10. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da nisu ispunjene pretpostavke za određivanje predložene privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine, kako je predložena, jer predlagatelj osiguranja prvenstveno nije učinio u dostatnom stupnju vjerojatnosti postojanje svoje tražbine.

11. Predlagatelj osiguranja kao novčanu tražbinu u prijedlogu je naveo da se radi o novčanoj tražbini s osnove vlasništva poslovnih udjela drugoprotivnika osiguranja, odnosno s osnova viška stečajne mase (članak 285. SZ-a). Također je naveo da je procijenjena vrijednost Travel liftova niža od stvarne cijene te smatra da stečajni upravitelj postupa suprotno obvezi iz odredbe članka 89. stavka 1. točke 9. SZ-a pa da njegova novčana tražbina proizlazi i iz odredbe članka 92. stavka 1. SZ-a i da će mu na temelju tih odredaba prvoprotivnik osiguranja biti dužan naknaditi štetu.

12. Odredbom članka 344. stavka 1. OZ-a je propisano da se privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine može odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati. Predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati opasnost iz stavka 1. ovoga članka ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu (stavak 2.) Smatra se da opasnost iz stavka 1. ovoga članka postoji ako bi se tražbina imala ostvariti u inozemstvu (stavak 3.).

13. Za razliku od parničnog postupka u kojem tužitelj mora dokazivati izvjesnost postojanja svojeg potraživanja prema tuženiku, u postupku osiguranja dovoljno da predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tog potraživanja, što je slabiji stupanj uvjerenja o postojanju određene činjenice od izvjesnosti njezinog postojanja, pa sud u postupku osiguranja na temelju vlastite prosudbe ispituje samo postoji li veća mogućnost da određena činjenica postoji od mogućnosti da ona ne postoji.

14. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da predlagatelj nije u dostatnoj mjeri učinio vjerojatnim postojanje svoje novčane tražbine u iznosu od najmanje 973.114,00 EUR, a prvostupanjski se sud upustio i u ocjenu vjerojatnosti postojanja nenovčane tražbine i zaključio da niti predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim njeno postojanje.

15. U odnosu na vjerojatnost postojanja novčane tražbine predlagatelja valja naglasiti da u ovoj fazi stečajnog postupka, prema dostavljenim podacima, još nisu ostvareni uvjeti za namirenja vjerovnika čije su tražbine utvrđene pa je preuranjeno ocjenjivati postoji li predlagateljeva tražbina u smislu odredbe članka 285. SZ -a. U odnosu na visinu koju spominje predlagatelj nije realno očekivati da bi se za pet godina stare, neodržavane liftove postigla cijena kako je navedena u ponudama iz 2021. godine, a nije izvjesno niti da je dužnik tu cijenu platio u cijelosti.

16. Također, nije niti pokrenut postupak u kojem bi bilo utvrđeno da bi stečajna upraviteljica povrijedila koju od svojih dužnosti pa nije utvrđena odgovornost za štetu propisana u odredbi članka 92. SZ-a, slijedom čega nije učinjena vjerojatnom tražbina s te osnove. U situaciji u kojoj stečajni upravitelj poduzima odgovarajuće radnje radi unovčenja stečajne mase, nastojeći prodati pokretnine za koje je izvršena procjena, kako to stoji u izvješću, na temelju odluke skupštine vjerovnika i po cijeni koju je odobrila skupština vjerovnika, uzimajući u obzir navode iz izvješća ovaj sud prihvaća utvrđenja prvostupanjskog suda o tome da predlagatelj nije učinio vjerojatnim postojanje novčane tražbine. Stoga nije ispunjen prvi uvjet iz odredbe članka 344. stavka 1. OZ-a.

17. Kao drugi uvjet za određivanje privremene mjere predlagatelj mora učiniti vjerojatnom opasnost da će upravo protivnik osiguranja nekim konkretnim radnjama dovesti do otežanog ostvarenja njegove tražbine. Predlagatelj osiguranja takva raspolaganja mora dovesti u vremenski kontekst nastanka, odnosno dospijeća svoje tražbine i upravo ta raspolaganja dovesti u vezu s time da su učinjena upravo zato da on ne bi mogao svoju tražbinu ostvariti. Osim toga, trebao bi učiniti vjerojatnim i da protivnik osiguranja nema druge imovine iz koje bi se mogao namiriti pa da upravo to raspolaganje kao jedino, poduzeto nakon nastanka njegove tražbine, ukazuje na vjerojatnost osujećivanja ostvarenja njegove tražbine, što u ovom slučaju nije učinjeno. Dakle, nije dovoljna samo apstraktna opasnost da bi bez predložene mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, nego ta opasnost mora imati i subjektivnu te konkretiziranu dimenziju. Međutim, budući da nije ostvaren prvi uvjet, nema potrebe ocjenjivati postojanje drugog uvjeta, ali niti taj uvjet nije ispunjen.

18. Iz navedenoga proizlazi pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o neosnovanosti prijedloga pa je valjalo, na osnovi odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a i odredbe članka 368. stavka 2. ZPP-a, sve u vezi s odredbom članka 21. stavka 1. OZ-a, odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

Zagreb, 13. srpnja 2026.

Sudac

Mirna Maržić