REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-2675/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mirna Maržić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja MC, vlasnika građevinskog obrta [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Vladimir Schmidt, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Schmidt & Mundweil j.t.d. iz Osijeka, protiv ovršenika MEDICLINE d.o.o. Osijek, Vinogradska 217, OIB: 00747792357, kojeg zastupa punomoćnica Martina Alagić, odvjetnica u Vukovaru, radi ovrhe na novčanim sredstvima, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj Povrv-109/2026-2 od 25. svibnja 2026., 13. srpnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se ovrhovoditelja žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj Povrv-109/2026-2 od 25. svibnja 2026.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem o bitnome je odlučeno u točki I. izreke da se rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Pavle Gagra iz Valpova poslovni broj Ovrv-22354/2025 (UPP/PS-Ovrv-1313/2025) od 4. ožujka 2026. stavlja van snage u dijelu u kojem je određena ovrha te da se u tom dijelu ukidaju provedene radnje i određeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnoga naloga.
2. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je prvostupanjski sud tako odlučio jer je protiv predmetnog rješenja o ovrsi ovršenik pravovremeno podnio prigovor osporavajući rješenje u cijelosti pa je, slijedom navedenog, odlučio primjenom odredbe čl. 282. st. 3. u vezi s odredbom čl. 58. st. 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24.; dalje u tekstu: OZ). Prvostupanjski sud ističe da je rješenje o ovrsi otpravljeno ovršeniku 10. ožujka 2026., a da je prigovor zaprimljen 17. ožujka 2026. te da iako spisu ne prileži dostavnica prigovora iz navedenih činjenica svakako proizlazi da je prigovor protiv rješenja o ovrsi nesporno pravovremen te je zato prvostupanjski sud donio pobijano rješenje.
3. Protiv pobijanog rješenja žalbu je izjavio ovrhovoditelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U bitnome žalitelj ističe da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka o dostavi pismeni te da je rješenje nerazumljivo jer ne sadrži razloge zašto je samo izjavljivanje prigovora od strane ovršenika dovoljan razlog za zaključiti, a u nedostatku dostavnice, da mu je rješenje o ovrsi uredno dostavljano te ističe da je radi pravilnog utvrđenja pravodobnosti prigovora nesporno potrebno znati kada je točno ovršenik zaprimio rješenje o ovrsi. Predlaže drugostupanjskome sudu da usvoji žalbu ovrhovoditelja i ukine pobijano rješenje te vrati predmet natrag prvostupanjskome sudu na ponovan postupak.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba ovrhovoditelja nije osnovana.
6. U skladu s odredbom čl. 21. OZ-a ovaj sud je ispitao pobijano rješenje na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje u tekstu: ZPP), u vezi s čl. 381. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjsko rješenje pravilno i zakonito.
7. Iz spisa nesporno proizlazi da je rješenje o ovrsi ovršeniku otpremljeno 10. ožujka 2026. te da je ovršenik prigovor na rješenje o ovrsi izjavio 17. ožujka 2026. Kako je propisan rok od 8 dana za izjavljivanje prigovora iz navedenih činjenica proizlazi da je prigovor podnesen u roku bez obzira kada je prigovor zaprimljen od strane ovršenika.
8. Prvostupanjski sud je pravilno postupio i primijenio materijalno pravo kada je donio pobijano rješenje te je naročito postupao sukladno čl. 10. st. 1. ZPP -a to jest načelu ekonomičnosti postupka. Naime, kada je u gore konkretno opisanoj situaciji prvostupanjski sud zaprimio prigovor ovršenika ne postoje nikakve procesne pretpostavke koje bi sprječavale nastavak postupka i donošenje pobijanog rješenja.
9. Neosnovan je žalbeni navod da je prvostupanjski sud u konkretnoj situaciji dužan čekati sadržaj dostavnice i prilaganje dostavnice u spis. Takvo postupanje od strane prvostupanjskog suda bi bilo nepravilno te bi predstavljalo školski primjer pretjeranog formalizma prilikom vođenja postupka.
10. Prema stajalištu ovog suda, prvostupanjski sud pravilno je primijenio odredbu čl. 58. st. 3. OZ-a jer je ovršenik podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi kojim ga pobija u cijelosti pa, primjenom navedene odredbe, pravilno je prvostupanjski sud stavio rješenje o ovrsi van snage i odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
11. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP -a, u vezi s čl. 21. OZ-a, valjalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 13. srpnja 2026.
Sudac
Mirna Maržić
