Poslovni broj: P-1608/2024-25

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Snježani Karlušić, u pravnoj stvari tužitelja OŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Antoniu Volareviću, odvjetniku iz Zagreba, Palmotićeva 4, protiv tuženika PŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Mati Krmeku, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Primorac i partneri d.o.o. iz Zagreba, Kennedyev trg 6b, radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kupoprodaji, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 28. svibnja 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Izabele Grgurinović, odvjetnice i punomoćnika tuženika Mate Krmeka, odvjetnika, 13. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja OŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji glasi: „ Utvrđuje se da je ništetan ugovor o kupoprodaji nekretnine, sklopljen između tužitelja, OŠ s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika PŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dana 15. veljače 2016., a kojim je tužitelj prodao, a tuženik kupio ¼ dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], opisane kao [adresa], zgrada i dvorište, površine 3097 m2“.

II.Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja OŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji glasi: „Određuje se uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na način da se briše uknjižba prava vlasništva na ¼ dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], opisane kao [adresa], zgrada i dvorište, površine 3097 m2 sa imena tuženika na ime tužitelja.“

III.Nalaže se tužitelju OŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi parnične troškove tuženiku TŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u iznosu 9.875,00 eura (slovima: devet tisuća osamsto sedamdeset pet eura ) u roku 15 dana .

IV.Odbija se zahtjev tužitelja OŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za nadoknadom troškova postupka u iznosu 6.970,00 eura (slovima: šest tisuća devetsto sedamdeset eura ) sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude, 13. srpnja 2026. do isplate.

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj 4. ožujka 2024. tužitelj navodi da su tužitelj i tuženik potpisali Ugovor o kupoprodaji 15. veljače 2016. kojim je tužitelj prodao, a tuženik kupio ¼ dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], opisane kao kuća [adresa], zgrada i dvorište, površine 3097 m2. Tužitelj je istaknuo kako je do potpisivanja ugovora s njegove strane došlo uz primjenu sile, na način da je tuženik istog prisilio na potpisivanje ugovora. Naime, tužitelj je od tuženikova oca, SŠ, u travnju 2015. pozajmio iznos od 4.000,00 eura s ugovorenom mjesečnom kamatom od 20%. Rok povrata zajma je bio mjesec studeni 2015., u kojem roku je tužitelj i izvršio povrat pozajmljenog iznosa sa svim pripadajućim kamatama. Međutim, po povratu pozajmljenog iznosa, tuženik je uz prisutnost tuženikova oca, zatražio od tužitelja još 30.000,00 eura ili prijenos suvlasničkog dijela. Nekretnina na tuženika uz napomenu da će u protivnom tužitelj i njegova obitelj nestati s lica zemlje. Nedugo nakon toga tuženik, njegov otac i još dvojica njihovih kolega, pretukli su tužitelja u prostorijama catering restorana pored kafića Cars ( koliko se tužitelj može sjetiti) u [adresa] kako bi pokazali ozbiljnost namjere postupanja za slučaj da tužitelj ne preda novčani iznos od 30.000,00 eura ili pak ne prenese suvlasnički dio nekretnine na tuženika. Budući tužitelj nije raspolagao takvim novčanim iznosom, a uplata istog nije niti osnovana, tužitelj je obje opcije odbio da bi ga potom tuženik, zajedno sa svojim ocem, odveo kod javnog bilježnika i prisilio na potpisivanje ugovora. Kada je tužitelj pokušao objasniti tuženiku, odnosno ocu tuženika, da isti neće moći stupiti u posjed njegovog dijela nekretnine, odnosno neće moći provesti ugovor u zemljišnim knjigama, budući je ugovor temeljem kojeg je sam tužitelj stekao suvlasnički dio nekretnine ništetan jer je sklopljen uporabom sile, tuženik je tužitelju iznova prijetio batinama nastavi li ga provocirati.

2. Tužitelj ističe kako je člankom 279. st. 3. Zakona o obveznim odnosima propisano da je ugovor, koji je sklopljen uporabom sile prema ugovornoj strani, ništetan, dok je člankom 329. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, propisano da je ništetan ugovor kojim netko, koristeći stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili nekog trećeg korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugome dao ili učinio ili se obvezao dati ili učiniti.

3. Tužitelj u tužbi i tužbenom zahtjevu traži da se utvrdi da je ništetan ugovor o kupoprodaji nekretnine, sklopljen između tužitelja, OŠ s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika PŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dana 15. veljače 2016., a kojim je tužitelj prodao, a tuženik kupio ¼ dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], opisane kao [adresa], zgrada i dvorište, površine 3097 m2, potom da se uspostavi ranije zemljišnoknjižno stanje, kao i trošak postupka sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate (list 1-3 spisa).

4. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da su neistiniti navodi da bi tužitelj pod prisilom potpisao kupoprodajni ugovor 15. veljače 2016., ali da je točan navod da je tužitelj pozajmljivao novac od oca tuženika. Međutim, kada je početkom 2016., otac tuženika odbio daljnje pozajmljivanje novca tužitelju jer je imao saznanja da je tužitelj strastveni kockar, i kada je tužitelj shvatio da neće više dobivati novac od oca tuženika, istom je ponudio prodaju 1/4 svog suvlasničkog dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tuženik je u to vrijeme tražio stan za kupnju, a tužitelj mu je garantirao vlasnički, miran i neposredan posjed stana koji se nalazi u kući izgrađenoj na predmetnom zemljištu jer je ¼ tužiteljevog suvlasničkog dijela nekretnine u naravi predstavlja stan površine 144 m2 i taj stan je upravo koristio tužitelj. U predmetnoj kući nalaze još tri gotovo ista stana. Dakle, namjera tuženika je bila kupiti stan kao posebnu cjelinu sa pripadajućim zemljištem, a što bi dobio budućim etažiranjem kao suvlasnik. Napominje se da su u trenutku zaključenja kupoprodajnog ugovora između tužitelja i tuženika, ostali suvlasnici, i to svaki u 1/4 dijela bili majka tužitelja FŠ, te braća tužitelja ĆŠ i OŠM, a suvlasništvo ( ¾ dijela nekretnine ) je stečeno temeljem ugovora o darovanju nekretnina od 17. prosinca 2009. Po saznanju ostalih članova obitelji-ujedno i suvlasnika ( i predloženih svjedoka u ovom postupku) za predmetni kupoprodajni ugovor sklopljen s tužiteljem, obitelj dogovorno pokrenula pred ovim sudom postupak radi utvrđenja ništetnosti ugovora o darovanju nekretnina od 17. prosinca 2009., a u kojem postupku je i donesena presuda na temelju priznanja od 8. lipnja 2017. u predmetu poslovnog broja: P- 21/17, temeljem koje je presude ugovor o darovanju nekretnina od 17. prosinca 2009. utvrđen ništetnim (list 10-12 spisa).

5. Među strankama nije sporno: da je sklopljen ugovor o kupoprodaji 15. veljače 2016. između tužitelja i tuženika.

6. Među strankama je sporno: je li predmetni ugovor o kupoprodaji od 15. veljače 2016. ništetan.

7. U tijeku postupka pročitana je dokumentacija u spisu: rješenje ovog suda poslovnog broja: P-6024/2021-9 od 13. lipnja 2024. (list 23-25 spisa), Zapisnik ovog suda poslovnog broja: P-6026/2021 od 11. ožujka 2024. (list 27 spisa), kupoprodajni ugovor od 15. veljače 2016. dostavljen po tuženiku iz zbirke isprava pod brojem: Z-53286/16 (list 57-63 spisa), specijalnu punomoć koju je FŠ dala OŠ od 15. veljače 2016. (list 65-67 spisa), ugovor o darovanju nekretnina između FŠ kao darovateljice i ČŠ, ĆŠ, PŠM i OŠ kao daroprimaca od 17. prosinca 2009. (list 69-74 spisa), kupoprodajni ugovor od 15. veljače 2016. dostavljen iz Zemljišnoknjižnog odjela ovog suda iz zbirke isprava pod brojem: Z-53286/16 (list 75-81 spisa), saslušani su svjedoci: SŠ (list 37 -38 spisa) i KŠ (list 51-52 spisa), saslušan je tuženik (list 38-39 spisa), saslušan je tužitelj (list 43-45 spisa), te je izvršen uvid u spise ovog suda poslovnog broja: R1 -192/19 i P- 21/2017.

8. Na raspravi 9. rujna 2025. tužitelj je odustao od saslušanja svjedoka: FŠ, PŠM i ĆŠ jer nemaju neposredna saznanja (list 45 spisa).

9. U čl. 279. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 155/23; dalje: ZOO-a) propisano je: „Ugovor sklopljen uporabom sile prema ugovornoj strani ništetan je.“

10. Na temelju čitanja ugovora o kupoprodaji od 15. veljače 2016. je utvrđeno da je isti ugovor sklopljen između tužitelja kao prodavatelja i tuženika kao kupca te da kupovina iznosi 85.000,00 eura, plativa u gotovini na ruke u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke, koji primitak potvrđuje ovjerom potpisa kod javnog bilježnika na ovom kupoprodajnom ugovoru ( članak 2. predmetnog ugovora). Na dan sklapanja kupoprodajnog ugovora (**.**.2016.) FŠ, majka tužitelja je tužitelju dala specijalnu punomoć da u njeno ime i za njezin račun može podnijeti zahtjev za brisanje prava doživotnog uživanja i zabrane opterećenja i otuđenja za njegov suvlasnički dio od ¼ dijela gore opisane nekretnine koju je dobio Ugovorom o darovanju nekretnine od 17. prosinca 2009. ovjereno po javnom bilježniku Ilinka Lisonek, Zagreb pod brojem: OV-19343/2009. (list 65 spisa).

11. Predmetni kupoprodajni ugovor je sklopljen 15. veljače 2016., a tužitelj nije dostavio medicinsku dokumentaciju iz tog razdoblja iz kojeg bi se vidjelo da je tužitelj imao hematome zbog toga što je bio istučen ( citat tužitelja: „U vrlo kratkom razdoblju od nekoliko mjeseci od kada sam ja vratio pozajmicu sam bio prisiljen otići kod javnog bilježnika potpisati kupoprodajni ugovor. SŠ me nazvao da dođem u njegov lokal i tamo smo popili piće i onda smo SŠ i ja otišli zajedno u zgradu u [adresa], preko puta Milanovog lokala i po inventaru sam zaključio da se radi o cateringu i tamo su već čekale dvije muške osobe s tim da je jedna osoba izašla tako da smo ostali SŠ, ja i jedna muška osoba koju ne poznam. U cateringu su me obojica maltretirali, prijetili te mi je SŠ sa svog mobitela pokazao fotografije moje djece i nećaka koje su bili u dobi od dvije godine, a moj sin od pet godina te je SŠ razbio bocu, ali s tom bocom nije ništa napravio i obojica su me tukli. Kada mi je SŠ pokazao fotografije rekao mi je: „ti ili oni“ i nakon toga su me pustili, a to maltretiranje i udaranje je trajalo oko 15 minuta i rekli su da se javim. Ja sam imao hematome i javio sam se svom doktoru.“). Nadalje, tužitelj navodi da ga je Milan ponovo pozvao, ali da on nije dolazio kako je on mislio. Opisuje da je iz jednog lokala na Trešnjevci - istočna strana placa, mala brvnara izašao SŠ s još jednom osobom i rekao mu da je dužan i da li zna što ga slijedi i tada mu je SŠ ponovo pokazivao fotografije obitelji i pitao ga da li zna kuda to vodi, a ostavio mu je dojam da je pripit, a od prije zna da kada je pripit da je agresivan. Opet nakon nekog vremena ga je nazvao SŠ i rekao da dođe na Trešnjevku da razgovaraju kao ljudi i sastao se sa SŠ u [adresa] i SŠ ga je odveo u jednu kuću u suterenu u [adresa] i tu je bio još jedan gospodin u odijelu, a to zaključuje po načinu ophođenja i onda mu je taj gospodin počeo objašnjavati da je najbolje da potpiše ugovor o kupoprodaji i da završe tu priču on i SŠ, dok je SŠ bio agresivan, a ovaj gospodin ga je smirivao i SŠ mu je govorio da li znam što ga slijedi i rekao da zna da mu je sin talentiran i znao je gdje je bio posljednjih dana, gdje je pio kavu i nakon tog „pranja mozga“ koje je trajalo oko sat i pol je otišao sa SŠ kod javnog bilježnika, a tamo ga je već čekao pripremljeni ugovor. Opisuje da je bio rastresen, tako da nema niti ugovor i taj događaj i cijela situacija mu je kao da ga je netko navodio. Tužitelj je istaknuo da u [adresa] nije bilo upotrebe sile, ali je bilo prijetnji obitelji, da će mu djetetu potrgati noge koje mu je talentirano. Upravo iz iskaza tužitelja je razvidno da neposredno prije nego što je potpisao kupoprodajni ugovor nije bilo upotrebe sile, već prijetnje.

12. Svjedok SŠ negira upotrebu prijetnje i sile. Istaknuo je da je kupio stan za sina PŠ jer je njegov sin 2016. imao obiteljskih problema. Tužitelja je poznavao od ranije jer je dolazio u caffe bar Lira u [adresa] u kojem je on vlasnik. Obratio se tužitelju radi kupnje stana i isti mu je rekao da ima stan u pod Sljemenskoj zoni. Išao je sa tužiteljem pogledati stan i radi se o kući sa 4 stana, a ovaj stan se nalazi u prizemlju i ima površinu od 120 do 130 m2 i tužitelj ga je prodavao za 85.000,00 eura jer isti nije etažiran i obvezao se za dva mjeseca srediti zemljišnoknjižno stanje tako da se stan može upisati u zemljišne knjige. U predmetnom stanu je živio tužitelj sa obitelji. Tužitelju je dao podatke o sinu, a tužitelj mu je donio ovjerene ugovore dan nakon pregleda stana, a on mu je isplatio kupoprodajnu cijenu u separeu svog lokala i nisu sastavljali potvrdu o predaji novca jer je imao ugovor. Kada mu je isplatio kupoprodajnu cijenu tužitelj mu je predao ključeve. Tužitelj je trebao iseliti za dva mjeseca od prodaje. Sinu je u zgradi pokazao stan i dao mu ključeve, ali nisu ulazili u stan jer je tužitelj bio stanu i trebao je iseliti za dva mjeseca od prodaje. Dolazio je tužitelj u lokal kod svjedoka još u roku iseljenja, a nakon toga nije. Odnosi između njega i sina su „zahladili“ kad je sin saznao da ne može ući u stan i nije s njim u kontaktu od ljeta/jesen 2016. Negira da je pozajmljivao novac tužitelju.

13. Tuženik je istaknuo da u svezi kupoprodaje i potpisivanja ugovora nema nikakva saznanja te da je dobio ovjereni potpisani kupoprodajni ugovor i ključeve od stana od svog oca. Sa ocem je otišao kod stana koji se nalazi u drugoj ulici desno od Shopping centra Meridijan u Gračanima i otac mu j rekao da neće ulaziti u stan jer je u njemu tužitelj sa obitelji i da će isti iseliti za dva mjeseca, a stan je bio u prizemlju. Otac mu je rekao da je stan kupio za njega da se više ne muči, a to je bilo razdoblje kada je prodao svoj stan i bio u brakorazvodnoj parnici. Kupoprodajni ugovor je predao na provedbu u zemljišne knjige nakon što je dobio ugovor. Nakon mjesec i pol - dva da je zvao tužitelja, ali mu se nije javljao na telefon. Kada je došao do kuće i ušao u dvorište da je jedna gospođa vikala i rekla da će zvati policiju pa se povukao te je došlo do svađe između njega i oca. Tužitelja OŠ nikada nije vidio (list 38-39 spisa). Upravo iz iskaza tuženika, a što potvrđuje i iskaz tužitelja („Ja PŠ nisam vidio i ne znam kako ta osoba izgleda, ali poznajem njegova oca SŠ.“) je razvidno da se tužitelj i tuženik nikada nisu upoznali, te tuženik nema spoznaje o sklapanju kupoprodajnog ugovora jer je iste vodio njegov otac SŠ. Iz iskaza tuženika je razvidno da neke detalje odnosa između tužitelja i njegovog oca- ovdje svjedoka SŠ saznao iz postupaka koji su se vodili kod suda, tako da tuženik nema neposredna saznanja od pozajmicama, ukoliko ih je bilo između tužitelja i njegovog oca SŠ ( svjedoka).

14. Iz iskaza svjedoka KŠ je razvidno da ne zna ništa o odnosu tužitelja i svjedoka HŠ ( oca tuženika), a iskazao je da je jednom u [adresa] odnio kuvertu u kojoj misli da je bio novac i dao ga HŠ, međutim svjedok ne tvrdi da je to upravo otac tuženika SŠ tako da nošenje kuverte u [adresa] od strane svjedoka je irelevantno („Kada sam došao u [adresa], u taj kafić konobar je nazvao SŠ i SŠ je došao za nekih par minuta te sam ja predao kuvertu SŠ. Nije bilo puno ljudi u kafiću i čim je ušao SŠ, koji je bio deblji, bucmasti, jake građe, pogledao me je i prišao je k meni i ja sam mu dao kuvertu i rekao sam mu ovo je od O, a on je znao da ću mu donijeti kuvertu. Meni nije poznato u kakvom su odnosu bili P i SŠ.“).

15. Upravo iz iskaza tužitelja je razvidno da nije bilo upotrebe sile prilikom sklapanja i potpisivanja kupoprodajnog ugovora od 15. veljače 2016. sklopljenog između tužitelja i tuženika već prijetnje (citat tužitelja: „Koliko se ja sjećam stan je prvi put spomenut u kući u [adresa], a to je bilo prije 10 godina, tako da se ja ne mogu sjetiti i možda svaki detalj nije u toj situaciji. U [adresa] nije bilo upotrebe sile, ali je bilo prijetnje obitelji da će djetetu potrgati nogu koje mi je talentirano i ono što sam već opisao.“). Također medicinska dokumentacija od 31. listopada 2024. (list 35 spisa) koju je dostavio tužitelj datira nakon 2016. godine tako da tužitelj nije dokazao da je bio istučen odnosno da je primijenjena sila od strane oca (SŠ, oca tuženika - ovdje svjedoka) ili nekoga po njegovom nalogu, a tuženika nikada nije vidio ( nesporno između stranaka). Neuvjerljiva je tvrdnja da je svjedok SŠ primjenjivao silu prema njemu jer tužitelj navodi da ga je ponovo nakon nekog vremena zvao SŠ da razgovaraju kao ljudi. Budući da nije bilo upotrebe sile prilikom sklapanja kupoprodajnog ugovora od 15. veljače 2016. između tužitelja i tuženika, predmetni ugovor nije ništetan u smislu čl. 279. st. 3. ZOO-a. Cijena stana od 85.000,00 eura u razdoblju 2016. godine je bila realna cijena za stan u [adresa] u površini od 120 do 130 m2 koji nije upisan u zemljišne knjige, te tužitelj nije dokazao da bi bio u stanju nužde ili u teškom materijalnom stanju, da bi bio nedovoljno iskusan, lakomislen ili zavisan da bi ugovor bio ništetan u smislu čl. 329. st. 1. ZOO-a; tako da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan i odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

16. Budući da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan za utvrđenje ništetnosti predmetnog ugovora, odbijen je zahtjev tužitelja da se uspostavi ranije zemljišnoknjižno stanje pa je odlučeno kao u točki II. Izreke presude.

17.Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08-ispr. i 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP-a ) te vrijednosti predmeta spora ( vps 85.000,00 eura ) i zatraženim troškovnicima.

18. Trošak tuženika se sastoji od troškova zastupanja po punomoćniku - odvjetniku i to za sastav odgovora na tužbe - 650 bodova po Tbr. 8/1, sastav podnesaka 24.2.2024. - 50 bodova po Tbr. 8/3, zastupanje na raspravama 4.11.2024., 16.1.2025., 9.9.2025., 24.2.2026. i 28.5.2026. – 3250 bodova (5 x 650 bodova) po Tbr. 9/1, ukupno 3.950 bodova, prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23) uz vrijednost boda od 2,00 eura , te PDV-a 25% u iznosu 1.975,00 eura, ukupno 9.875,00 eura.

19. Tuženiku nije suđen trošak sastava podneska 15. srpnja 2024. jer isti nije bio potreban za vođenje postupka u smislu čl. 155. ZPP-a.

20. Tužitelj je odbijen za nadoknadom troškova postupka u iznosu 6.970,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate jer isti nije uspio u sporu na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 13. srpnja 2026.

Sutkinja:

Snježana Karlušić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana, s tim da strankama koje su uredno obaviještene o ročištu na kojoj se presuda objavljuje rok za žalbu teče od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, a stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje rok za žalbu teče od dana primitka presude. Žalba se podnosi pisanim putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

pun. tužitelja

pun. tuženika