REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 158 Km-5/2024-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinje za mladež Željane Vidović Labor, kao predsjednice vijeća te sudaca porotnika za mladež Suzane Dundović i Ernesta Bereca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Antonie Gregurić Klanac, u kaznenom predmetu prema maloljetnom JD, zbog tri kaznena djela protiv spolne slobode – bludne radnje iz članka 155. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017, 118/2018, 126/2019, 84/2021, 114/2022, 114/2023, 36/2024 i 136/2025, u nastavku teksta: KZ/11) u vezi članka 51. KZ/11, a povodom prijedloga Općinskog državnog odvjetništva u Zadru, broj: KOm-DO-5/2024 od 5. ožujka 2024. koji je zaprimljen u ovaj sud 6. ožujka 2024., nakon nejavne rasprave održane i zaključene 8. srpnja 2026. u nazočnosti zastupnice optužbe JDT, zamjenice u Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, maloljetnika JD i njegovog branitelja UD, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Kotlar, Vidov & partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], odvjetnice Josipe Bakočević kao opunomoćenice djeteta žrtve ŠD, odvjetnice Nataše Smoljan kao opunomoćenice djeteta žrtve TD, zakonske zastupnice maloljetnika ED i socijalnog pedagoga OD kao predstavnice Hrvatskog centra za socijalni rad, Područni ured Biograd na Moru, dana 13. srpnja 2026. objavio je i

r i j e š i o  j e

I. Na temelju članka 7. Zakona o sudovima za mladež (Narodne novine, broj 84/2011, 143/2012, 148/2013, 56/2015 i 126/2019, u nastavku teksta: ZSM) u vezi članka 9. ZSM-a prema:

maloljetniku JD, OIB: [osobni identifikacijski broj], sinu JD i ED rođene J, rođenom **.**.2009. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], sa završenom osnovnom školom, učeniku srednje škole sa završenim 2. razredom, državljaninu Republike Hrvatske, prema kojem se ne vodi drugi postupak,

i z r i č e  s e

ODGOJNA MJERA SUDSKI UKOR

II. Na temelju članka 89. stavka 1. ZSM-a troškovi ovog kaznenog postupka padaju na teret državnog proračuna.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Zadru podnijelo je 6. ožujka 2024. ovom sudu prijedlog pod brojem: KOm-DO-5/2024 od 5. ožujka 2024. da se prema maloljetniku JD (u nastavku teksta: maloljetnik) izrekne odgojna mjera sudski ukor iz članka 9. ZSM-a za tri kaznena djela protiv spolne slobode – bludne radnje, opisano i kažnjivo po članku 155. stavku 1. KZ/11 u vezi članka 51. KZ/11.

1.1. U prijedlogu se maloljetniku stavlja na teret da je u vremenskom razdoblju od početka drugog polugodišta školske godine 2022./2023. odnosno od 9. siječnja do 31. ožujka 2023., učestalo u prostorijama Osnovne škole Pakoštane, u cilju zadovoljenja svoje pohote, po grudima i stražnjici dodirivao učenice iz razreda oštećenu žrtvu maloljetnu AD (rođenu 2008.), maloljetnu TD (rođenu 2009.) i maloljetnu PD (rođenu 2008.) te ih na taj način doveo u ponižavajući položaj i prouzrokovao im osjećaj uznemirenosti i straha kao i povredu dostojanstva,

dakle pod uvjetima iz članka 153. stavka 1. KZ/11, kad nije počinjen ni pokušaj tog kaznenog djela, počinio bludnu radnju,

pa da je tim počinio tri kaznena djela protiv spolne slobode – bludne radnje, opisano i kažnjivo po članku 155. stavku 1. KZ/11 u vezi članka 51. KZ/11.

2. Pozvan na očitovanje o osnovanosti prijedloga maloljetnik je izjavio kako nije počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret te da će svoju obranu iznijeti na kraju dokaznog postupka.

3. U dokaznom postupku uz suglasnost stranaka izvršen je uvid i pročitana je sljedeća dokumentacija: zapisnik Policijske uprave zadarske, Policijske postaje Biograd o ispitivanju maloljetnika u svojstvu osumnjičenika od 13. travnja 2023. i reproducirana je DVD snimka ispitivanja (l.s. 18-20), mišljenje stručne suradnice iz Općinskog državnog odvjetništva u Zadru za maloljetnika od 6. veljače 2024. i dopuna mišljenja od 1. ožujka 2024. (l.s. 29-31, 46), zapisnik o dokaznom ročištu održanom pred Županijskim sudom u Zadru od 26. veljače 2024. na kojem je u svojstvu svjedokinje ispitano dijete žrtva AD i reproducirana je DVD snimka ispitivanja (l.s. 36 -37, 45), zapisnik o dokaznom ročištu održanom pred Županijskim sudom u Zadru od 26. veljače 2024. na kojem je u svojstvu svjedokinje ispitano dijete žrtva DD i reproducirana je DVD snimka ispitivanja (l.s. 39-40, 45), zapisnik o dokaznom ročištu održanom pred Županijskim sudom u Zadru od 26. veljače 2024. na kojem je u svojstvu svjedokinje ispitano dijete žrtva TD i reproducirana je DVD snimka ispitivanja (l.s. 42-43, 45), zapisnik ovog suda o raspravi održanoj 16. svibnja 2024. na kojoj je ispitan svjedok HD (l.s. 59-63), zapisnik ovog suda o raspravi održanoj 26. lipnja 2024. na kojoj je ispitana svjedokinja ŽD (l.s. 68-70), zapisnik ovog suda o raspravi održanoj 25. listopada 2024. na kojoj je ispitana svjedokinja ĐD (l.s. 86-90), dokumentacija Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih, Samostalni sektor prosvjetne inspekcije, Područne službe prosvjetne inspekcije Split (l.s. 96-117), na raspravi od 5. svibnja 2026. ispitani su svjedoci KD i UDT (l.s. 149-153), mišljenje stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad od 26. lipnja 2026. (l.s. 156-161), na raspravi od 8. srpnja 2026. ispitana je svjedokinja ED i maloljetnik je iznio svoju obranu (l.s. 164-168).

4.1. Vijeće je odbilo prijedlog obrane za reprodukcijom dva DVD-a video zapisa komunikacije maloljetnika i navodno djevojčice žrtve TD odnosno tekstualne i glasovne poruke putem aplikacije Snapchat te ponovnim ispitivanjem ove žrtve jer je ista već ispitana na dokaznom ročištu na kojem su bili prisutni maloljetnik i njegov branitelj na kojem je jasno, nedvosmisleno i objektivno iskazivala o inkriminiranom događaju pa snimke poruka koje su nastale nakon kritičnog događaja nisu od važnosti za ovaj postupka.

5. Ispitan pred policijskim istražiteljem maloljetnik je iznio obranu ali nije odgovarao na pitanja. U svojoj obrani naveo je kako nije počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret.

6. Na kraju dokaznog postupka maloljetnik je iznio svoju obranu u kojoj je naveo kako ostaje kod ranije obrane koju je dao pred policijom i da nema više ništa za dodati. Odgovarajući na pitanja naveo je kako je nakon inkriminiranog događaja u korektnim odnosima s djetetom žrtvom TD jer žive u istom mjestu, pozdrave se i ponekad popričaju, dok s druge dvije djevojčice žrtve nije u komunikaciji. Međutim, do 31. ožujka 2023. bili su u dobrim odnosima i družili se izvan škole. Što se tiče profesora tjelesnog odgoja HD da mu je poznato da su se djevojčice žrtve na njega požalile njihovoj razrednici, ali ne zna što se dalje događalo. One da su se učestalo žalile na seksualno nasilje i to bez razloga. Protiv njega da su podnijele kaznenu prijavu bez ikakvog razloga. Tvrdi da iako u izvješćima škole piše da se ispričao da to nije istina jer se nije ispričao.

7. Kazneno djelo protiv spolne slobode – bludne radnje iz članka 155. stavka 1. KZ/11, čini tko pod uvjetima iz članka 153. stavka 1., 3. i 5. ovog Zakona kad nije počinjen ni pokušaj tog kaznenog djela počini bludnu radnju.

7.1. Dakle, u ovom stavku propisano je kažnjavanje počinitelja koji nije ostvario ni pokušaj kaznenog djela silovanja iz članka 153. stavaka 1., 3. i 5. KZ/11, nego bludne radnje koje predstavljaju spolna ponašanja koja, prema usvojenim društvenim gledanjima, predstavljaju grubo zadiranje u seksualnost žrtve. Zadovoljavanje spolne pohote nije nužan element kaznenog djela bludne radnje niti je kao takav zakonom propisan kod ovog kaznenog djela.

8. Na Županijskom sudu u Zadru održano je 26. veljače 2024. dokazno ročište na kojem su putem audio-video linka ispitana djeca žrtve AD, TD i DD u svojstvu svjedokinja.

8.1. Dijete žrtva AD je navela kako je maloljetnik nije dirao u prvom polugodištu već u drugom mjesecu drugog polugodišta, ali ne sjeća se koliko puta jer je prošla godina dana od tada. Maloljetnik je hvatao za stražnjicu i grudi zbog čega se osjećala preneugodno, a to da je radio pred drugima u školi koji su mogli vidjeti takvo ponašanje. Nije mogla više trpjeti takvo ponašanje i morali su ga prijaviti. Naime, razgovarala je sa djecom žrtvama TD i ŠD s kojima je bila u istom razredu i imale su isti problem s maloljetnikom te su sve komentirale kako im je neugodno i da takvo ponašanje više ne mogu izdržati. To su komentirale i sa prijateljima. Roditelje je o tome obavijestila onaj dan kad su maloljetnika prijavili pedagoginji u školi. U tim trenucima kada bi se maloljetnik tako ponašao prema njoj da joj je bilo neugodno, osjećala se jadno, kao da nema vrijednosti. Misli da isti nije imao lošu namjeru s tim ponašanjem već da su to pubertetske godine. Njemu je to bila šala i smiješno. Ne zna je li maloljetnik simpatizirao neku od njih tri, a koliko joj je poznato maloljetnik se nije sviđao niti jednoj od njih. Od ovih događaja nema nikakvih posljedica niti je zatražila stručnu pomoć, ali bude joj malo neugodno kada se prisjeti toga. Njegovo ponašanje da je prestalo kada su ga prijavili u školi i tada se svim trima ispričao kada su bile kod pedagoginje. Odgovarajući na pitanja zamjenice branitelja maloljetnika navela je kako se sjeća da je to započelo u drugom polugodištu osmog razreda jer ju je takao po stražnjici i to je upamtila, a ovakvih događaja da je bilo više puta, ali ne sjeća se točno kada. Njihove prijateljice i vršnjakinje iz njihove škole da su im govorile "prijavite, prijavite, nemojte više trpjeti" i otišle su pedagoginji i prijavile ga. Zna da se tako ponašao prema njima trima, ali nije vidjela da se tako ponašao i prema drugim učenicama. Nakon prijave nije se nastavila družiti s maloljetnikom i nemaju nikakav kontakt. Na upit maloljetnika je li mu slala poruke nakon prijave dijete žrtva je negirala da bi mu slala poruke, a na daljnji njegov upit odgovorila kako nije rekla TD da mu prenese da mora biti s njom pod prijetnjom života i smrti.

8.2. Dijete žrtva DD je navela kako je išla u istu razred zajedno sa maloljetnikom i bili su dobri. Smatra da je njihova greška jer ga nisu prijavile na vrijeme jer su trebale. Govorile su mu " ČD nemoj, nemoj" i mislile su da će prestati to raditi, a pri tom misli na dodirivanje grudi i stražnjice. On da nije reagirao kada bi mu rekla da prestane, samo da bi nastavio, jedino kada bi ga udarila da bi rekao da neće više. To da se događalo svakodnevno, više puta u danu, nekad 10, a nekad 15 puta, a to da su vidjeli i drugi učenici iz razreda jer se događalo i pred njima za vrijeme odmora skoro svaki dan. Prestao je kada su ga prijavile pedagoginji u školi, ispričao im se i rekao da više neće ponoviti i doista nije se ponovilo. Zbog njegovog postupanja prema njoj da se osjećala jako neugodno. Roditeljima je tek kasnije o tome ispričala, a s prijateljicama da je u to vrijeme to prokomentirala. Za cijelo vrijeme maloljetnik da nije pokazao da mu se eventualno sviđa. Zbog njegovog ponašanja nema nikakvih posljedica niti je zatražila stručnu pomoć. Nakon prijave nije se nastavila družiti s njim. Dijete žrtva AD da joj je rekla da se ne druži s maloljetnikom, a dijete žrtva ND da se nastavila družiti. Maloljetnik da se još prema žrtvama AD i TD ponašao na isti način kao i prema njoj, ali ne zna razlog takvog njegovog ponašanja . Nije joj poznatu da su TD i AD gajile simpatije prema njemu, osim što je TD gajila neke simpatije prema njemu u trećem razredu osnovne škole. Sjeća se da su u drugom polugodištu drugog razreda bili u učionici pored wc-a i gledali ocjene, a maloljetnik je bio iza nje i kada se okrenula tada ju je uhvatio za stražnjicu i odmah otišao.

8.3. Dijete žrtva TD je navela kako se inkriminiranog događaja baš i ne sjeća, a maloljetnik da joj je bio skoro najbolji prijatelj. Međutim, sjeća se da je nju, djecu žrtve AD i PD početkom drugog polugodišta počeo pipkati, a pritom misli na hvatanje za stražnjicu, grudi i svugdje. To je radio pred svima, da je to vidjela cijela škola i tada su ga prijavile. Jedno vrijeme da nije pričala s njim, ali kako žive u istom mjestu, da su u kontaktu, nekad s društvom odu zajedno na kavu i normalno pričaju. Prije nego su ga prijavile da su mu zaprijetile da će to napraviti, pa im se ispričao i to je lagano prestajalo. Nakon što su ga prijavile da im se ispričao i više se ovo nikad nije ponovilo. Kada bi je na opisani način dirao da se osjećala čudno i nije imala hrabrosti to reći svojim roditeljima. Zbog toga nije zatražila stručnu pomoć, ali danas da nema nikakvih posljedica o tih događaja. Prije ovog prijave misli da su to rekle razrednici i tražili da popriča s njim, a škola da je organizirala sastanak na koji su se trebale doći njih tri i maloljetnik te njihovi roditelji ali da do istog nije došlo jer da su maloljetnikovi roditelji odbili taj razgovor, tako da joj je rekla majka. Misli da je dijete žrtva AD jedno vrijeme bila zaljubljena u maloljetnika i to u osmom razredu, ali dijete žrtva DD da nije bila zaljubljena u njega. Točno je da je maloljetniku slala glasovne poruke preko Snapchata u smislu da njih dvije nije toliko pipkao koliko nju i u smislu da je dijete žrtva AD zaljubljena u njega. Ista da joj nije prijetila vezano za ovaj događaj, niti je išta tražila od nje. Zna da se maloljetnik ponašao prema njima trima na opisani način, ali za druge učenice ne zna. Također, nije joj poznat njegov motiv za takvo ponašanje. One da ga nisu htjele prijaviti nego ih je jedna učenica uvela kod pedagoginje i tada je sve krenulo, a kako su bile uplakane i pod stresom dalje se sve to događalo. Maloljetnik da je govorio da će ih silovati kada budu na izletu u Vukovaru, ali misli da je to govorio kroz šalu i ispred više ljudi, samo da ispadne smiješan. Nakon primjedbi obrane malodobna svjedokinja je navela kako ostaje kod svog iskaza, ali ne želi da maloljetnik ima posljedice zbog ovog postupka jer su u dobrim odnosima.

9. Na raspravi pred ovim sudom ispitani su svjedoci HD, ŽD, ĐD, KD i UDT koji su u kritično vrijeme bili djelatnici Osnovne škole Pakoštane te maloljetnikova majka ED.

10. Svjedok HD koji je zaposlen na radnom mjestu učitelja tjelesne i zdravstvene kulture nije imao neposrednih saznanja o inkriminiranog događaju.

11. Svjedokinja ŽD u svom iskazu od 26. lipnja 2024. navela je kako je u inkriminirano vrijeme radila u Osnovnoj školi Pakoštane na poslovima stručnog suradnika pedagoga, a sada je u mirovini. Poznati su joj maloljetnik i djeca žrtve jer se radi o bivšim učenicima ove škole. Njena saznanja o inkriminiranom događaju da su posredna. Naime, sve tri djevojčice žrtve da su 31. ožujka 2023. zatražile razgovor sa školskom psihologinjom ĐD kojom su se požalile na neprihvatljivo ponašanje maloljetnika, a koliko joj je poznato ista je obavila razgovor s tim učenicama i maloljetnikom. Po pitanju ovog događaja nije postupala kao stručna suradnica pedagog. Psihologinja da je nakon tih razgovora nazvala ravnatelja škole, obavijestila o tome razrednicu ovih učenika i njihove roditelja, a što joj je poznato jer je to pisalo u jednoj obavijesti koja se prema protokolu slala institucijama kojima su potrebne pa tako i policiji koju ima pohranjenu na vlastitom USB-u. U školi da se postupalo po protokolu kada bi bilo nekih sumnji na seksualno nasilje. Stručnu službu u školi da čine pedagog i psiholog. Nakon njenog odlaska u mirovinu da je moguće da je dolazila Prosvjetna inspekcija iz Splita vezano za ovaj događaj.

12. Na raspravi od 25. listopada 2024. ispitana je svjedokinja ĐD koja je navela kako je u inkriminirano vrijeme bila zaposlena na poslovima psihologa u Osnovnoj školi Pakoštane. Sjeća da su tog 31. ožujka 2023. kada je djevojčice žrtve zatekle na stepenicama škole pa su zatražile razgovor u njenom uredu budući su željele joj nešto reći. Kada su došli u njen ured rekle su da je maloljetnik izjavio kako će ih silovati na izletu u Vukovaru i da se zbog toga boje. Popričala je s njima i ozbiljno shvatila prijavu djevojčica žrtava. Za vrijeme tog razgovora djevojčice žrtve da su plakale, govorile u isto vrijeme i pokušavala je dokučiti što joj žele reći, ali zbog proteka vremena ne može se prisjetiti drugih detalja. Djevojčice žrtve da su plakale jer su bile uznemirene i bojale su se da će se to što je maloljetnik izjavio doista i realizirati. Za to vrijeme da je u ured nepozvan došao i maloljetnik kojem je izložila što su rekle djevojčice žrtve, a on da nije negirao već da je to rekao kako to nije mislio ozbiljno. Nakon nekog vremena da su svi četvero izašli iz njenog ureda, a ona je obavijestila ravnatelja škole te svih pet nadležnih institucija. Misli da je isti dan u školu došla službenica iz policije za maloljetničku delikvenciju te uzela ravnateljevu i njenu izjavu. Osim tih izjava sjeća se da su djevojčice žrtve govorile da ih je maloljetnik povlačio za majicu kako bi im se vidjele grudi. Ne sjeća se koja je to djevojčica rekla, ali dobila je dojam kada su djevojčice žrtve o tome pričala da se to događalo više puta. Opisivale su kako se maloljetnik ponašao prema njima ali ne može se više sjetiti što su konkretno opisivale, a u svojim nekakvim izvješćima da je to navela kao neprihvatljivo ponašanje. Imala je neugodnosti od strane oca jedne od tih djevojčica koji je vikao na njih da djevojčice nisu zaštitili u školu te isti nije htio prihvatiti da je to prvi put tada čula. Maloljetniku da je izrečena pedagoška mjera ukora te misli da nije išao na taj izlet u Vukovar.

13. Svjedok KD iskazujući na raspravi od 5. svibnja 2026. naveo je da kao ravnatelj Osnovne škole Pakoštanje ima posredna saznanja o inkriminiranom događaju od tadašnje psihologinje ĐD koja mu je rekla da je maloljetnik najavio neprimjerene radnje prema djeci žrtvama AD, TD i ŠD. Kad kaže neprimjerene radnje tada misli na seksualne radnje prema djevojčicama žrtvama. One da su se obratile psihologinji ĐD i pedagoginji ŽD. Psihologinja da je zvala roditelje tih djevojčica i maloljetnika, a on kao ravnatelj da je poduzeo sve što je bio dužan po zakonu. Osobno ne zna je li maloljetnik napravio to što mu se stavlja na teret. Nije osobno obavljao razgovor s djecom žrtvama niti maloljetnikom, ali misli da je obavio razgovor sa svima iz stručne službe odnosno ne može se sjetiti detalja tog razgovora. Maloljetniku da je razredno vijeće izreklo pedagošku mjeru ukor. Prije donošenja odluke o ukoru misli da je obavljen razgovor s roditeljima maloljetnika. Njegovi roditelji da su sigurno pozvani, ali jesu li se odazvali pozivu da se ne sjeća. Stručnu službu da čine psiholog i pedagog. Kada su ga zvali iz stručne službe da se dogodio ovaj slučaj da je bio na putu kući pa se vratio u školu kako bi to riješili i razgovarali o ovom problemi, ali nisu uspjeli jer je maloljetnikov otac bio agresivan i skoro ga fizički napao.

14. Svjedokinja UDT na raspravi od 5. svibnja 2026. je navela da je u inkriminirano vrijeme bila razrednica razreda kojeg su pohađali maloljetnik i djevojčice žrtve, a dva dana radila je u drugoj školi. Tog dana dok je radila u drugo j školi dobila je telefonski poziv od tadašnje psihologice ĐD u kojem joj je rekla kako se u njenom uredu nalaze djevojčice žrtve, da su vidno uzrujane i uznemirene jer da im je maloljetnik zaprijetio silovanjem. Pokušala je doći do maloljetnikovih roditelja te djevojčica žrtava i njihovih roditelja te su se odazvali pozivu pa je tako s maloljetnikovom majkom razgovarala i predložila da bi zbog nastalog problema bilo dobro da maloljetnik ne ide na terensku nastavu, na što je ista pristala. Plan da je bio kada se vrate s terenske nastave koja je bila dva dana nakon ovog događaja da se na sastanku na kojem bi bila ona i djelatnice stručne službe dođu roditelji maloljetnika i djevojčica žrtava kako bi zajedno s učenicima pokušali riješiti nastalu situaciju i ako je moguće izgladili je, ali do toga nije došlo jer su suradnju odbili maloljetnikovi roditelji. Razredno vijeće da je prema maloljetniku izreklo pedagošku mjeru ukor na što se žalio ali žalba nije prihvaćena. Potom se u cijeli slučaj uključi la policija i socijalna služba. Djevojčice žrtve u razgovorima nisu pričale o posebnim detaljima osim što su rekle da im je maloljetnik zaprijetio silovanjem, tražile su zaštitu od nje kao razrednice. Također, htjele su znati jesu li dobro postupile što su prijavile takvo ponašanje od strane maloljetnika. Za njihov odnos da može reći kako se radilo o klasičnim odnosima djece te dobi s obzirom da su nekada bili u malo boljim, a nekada u malo lošijim odnosima, ali do tada nikada nije bilo ovakvih riječi. Sadržaj mjere ukora da je pisala kao razrednica pozivajući se na ono što su joj rekle djevojčice žrtve te na odredbe Pravilnika o izricanju pedagoških mjera. Pod neprimjerenim ponašanjem podrazumijevala je prijetnje silovanjem koje je maloljetnik izrekao, dok se sjeća drugog neprihvatljivog ponašanja od njegove strane. Nakon povratka s terenske nastave iz Vukovara osobno je telefonskim putem na sastanak pozvala roditelje maloljetnika koji su odbili doći.

15. Svjedokinja ED je navela kako je vezano za obiteljske i osobne prilike sve rekla stručnom timu HZSR-a i nema ništa dodati po tom pitanju. O svom djetetu ima najbolje mišljenje. Bila je na svom radnom mjestu 31. ožujka 2023. oko 13,00 sati kada je došao otac djeteta žrtve AD, uletio kod nje i počeo joj govoriti "slušaj ti , ako tvoj sin opet takne moju kćer" na što ga ja prekinula i zamolila da objasni o čemu se radi, a isti da je rekao kako će prebiti maloljetnika ako bude dirao njegovu kćer i da dolazi iz škole, da je bio kod psihologije gdje je napravio nered i da se neće libiti i dalje ga raditi. To da je bio njezin prvi kontakt s ovim događanjem. Nazvala je maloljetnikovu razrednicu koja je kasnije povratno obavijestila da joj je psihologinja rekla da su bile tri djevojčice i da su prijavile maloljetnika, a jedan od roditelja tih djevojčica da je došao i bio jako grub te da piše o tome izvješće. Kad ih je ravnatelj pozvao da im uruči rješenje o udaljenju iz škole na tri nastavna dana da je tada saznala što mu se stavlja na teret. Zbog neprofesionalnog postupanja od strane škole da su vidjeli da nema mogućnosti za daljnju komunikaciju jer je u tom trenutku već bila podnesene kaznena prijava i ispisano izvješće. Prije ovog događaja odnos između maloljetnika i djevojčica žrtava da je bio vrlo dobar odnosno nikada nije bilo nikakvih problema, a s jednom od njih djetetom žrtvom TD da se znao telefonski čuti navečer. Sjeća se da se tjedan dana prije ovog događaja maloljetnik družio s djevojčicama žrtvama JD i TD te drugom djecom i to iza škole. Nakon ovog događaja da mu je dijete žrtva AD poslana poruku "Ideš li u Vukovar?", a njeno mišljenje da je ona to poslala jer je željela da on ide u Vukovar, a kasnije da ga je kontaktirala dijete žrtva TD koju poznaje cijeli život, a zajedno su u školi od prvog razreda osnovne škole. Nema nikakvih saznanja o tome da bi maloljetnik povlačio za majicu djevojčice žrtve i dirao ih, ali maloljetnik tvrdi da to nije istina. Smatra da ukoliko se to uistinu dogodilo i trajalo kako djevojčice žrtve tvrde tada da je stručna služba škole trebala reagirati puno ranije, a što se nije dogodilo. Djevojčica žrtva TD živi u [adresa] kao i maloljetnik i znali su se družiti nakon inkriminiranog događaja te mu je slala poruke, dok druge dvije djevojčice žrtve žive u [adresa] i za njih ne zna jesu li mu slale poruke nakon ovog događaja, osim jednom prije odlaska u Vukovar. Nakon ovog događaja maloljetniku je bilo izrazito stresno dočekati kraj nastave godine, međutim našao je balans i družio se sa svojim prijateljima te nastojao biti na distanci prema djevojčicama žrtvama dok prvi veliki stres da je doživio kada je davao svoju obranu u policiji.

16. Iz mišljenja više stručne suradnice Katarine Sjauš iz Općinskog državnog odvjetništva u Zadru od 6. veljače 2024., slijedi kako mlađi punoljetnik dolazi iz cjelovite obitelji, koji odrasta u primjerenim prilikama uz roditelje koji na adekvatan način vode brigu o svom njegovim razvojnim potrebama. U ukupnom ponašanju maloljetnika do sada da se ne uočavaju značajnija odstupanja. Budući maloljetnik ne priznaje učin kaznenih djela nije u mogućnosti predlagati postupanje prema načelu svrhovitosti već ukoliko se dokaže kaznena odgovornost predlaže izricanje odgojne mjere posebne obveze uključivanja u pojedinačni ili skupni psihosocijalni tretman u savjetovalištu za mlade (članak 10. stavka 2. točka 11. ZSM-a).

16.1. U dopuni mišljenja od 1. ožujka 2024. viša stručna suradnica je predložila izricanje odgojne mjere sudskog ukora iz člana 9. ZSM-a gdje će prijekorom biti postignuta svrha odgojne mjere u odnosu na maloljetnika jer je mišljenja da je određeno ponašanje rezultat adolescentske razvojne faze, koja je razdoblje razvoja i odrastanja, obilježena procesom spolnog sazrijevanja, koji se na fiziološkoj razini označava nazivom pubertet te da ponašanje maloljetnika nije izraz njegove kriminalne sklonosti. Ovo stoga jer se pojedine djevojčice žrtve i dalje druže s maloljetnikom, a uzimajući u obzir da negira počinjenje kaznenih djela, vrstu i narav kaznenog djela, osobne i obiteljske prilike maloljetnika, kod kojeg se prije inkriminiranog događaja ne bilježi značajnijih poteškoća u psihosocijalnom funkcioniranju kao i iskaz svjedokinja koje navode da im se isti ispričao i da se njegovo ponašanje nije ponavljalo.

17. Nakon provedenog dokaznog postupka, analiziranja svih dokaza i dovođenjem u vezu s obranom maloljetnika, sud je utvrdio da je maloljetnik počinio predmeta kaznena djela iz članka 155. stavka 1. KZ/11 na štetu djevojčica žrtava AD, TD i ŠD.

17.1. Naime, u ovom postupku nije bilo sporno da su maloljetnik i djevojčice žrtve AD, TD i DD u inkriminiranom razdoblju bili učenici 8. razreda Osnovne škole Pakošane te su pohađali nastavu unutar istog razrednog odjeljenja.

17.2. S obzirom da se radi o maloljetnom počinitelju potrebno je navesti kako je dobna granica definirana člankom 2. ZSM-a, prema kojem je maloljetnik osoba koja je u vrijeme počinjenja djela navršila četrnaest godina, a nije navršila osamnaest godina.

17.3. Prema odredbi članka 7. stavka 1. KZ/11, kazneno zakonodavstvo ne primjenjuje se prema djetetu koje u vrijeme počinjenja djela nije navršilo četrnaest godina, dok je stavkom 2. istog članka, određeno kako se prema osobi koja je u vrijeme počinjenja kaznenog djela navršila četrnaest godina, a nije još navršila dvadeset i jednu godinu primjenjuje ovaj Zakon ako posebnim zakonom nije drukčije propisano.

17.4. Dakle, prema djetetu koje nije navršilo četrnaest godina ne može se primijeniti kazneno zakonodavstvo što u konkretnom slučaju znači da je maloljetnik postao kazneno odgovoran 14. veljače 2023. kada je navršio četrnaest godina.

18. S obzirom na obranu maloljetnika, u postupku je bilo sporno je li počinio tri kaznena djela bludnih radnji iz članka 155. stavku 1. KZ/11 na štetu djevojčica žrtava AD, TD i ŠD u razdoblju drugog polugodišta osmog razreda, ali nakon 14. veljače 2023. do 31. ožujka 2023.

19. Kazneno djelo bludnih radnji za koje se maloljetnik tereti sastoji se u tome da je maloljetne žrtve učestalo dodirivao po grudima i stražnjici u prostorijama škole, a u cilju zadovoljenja svoje pohote.

20. Na okolnosti inkriminiranih radnji na dokaznom ročištu ispitane su djevojčice žrtve AD, TD i DD u svojstvu svjedokinja, a koje su u bitnim činjenicama iskazivale objektivno, iskreno i međusobno suglasno pa je sud njihov iskaz ocijenio vjerodostojnim te nije našao razlog zbog čega bi lažno teretile maloljetnika.

20.1. Naime, dijete žrtva AD u svjedočkom iskazu je navela da je maloljetnik hvatao za stražnjicu i grudi više puta u razdoblju od mjeseca veljače 2023. do dana kada ga prijavila stručnoj službi zajedno sa djevojčicama žrtvama TD i ŠD prema kojima se ponašao na isti neprimjereni način. Do prijave je došlo jer više nisu mogle trpjeti opisno maloljetnikovo ponašanje koje su mogli vidjeti i drugi učenici iz škole. U trenucima dok se maloljetnik tako ponašao prema njoj opisala je da se osjećala kao da nema vrijednosti, preneugodno i jadno, a u međusobnoj komunikaciji s djevojčicama žrtvama TD i ŠD da je vidjela kako je i njima neugodno zbog njegovog neprihvatljivog ponašanja koje više nisu mogle trpjeti, a što je rezultiralo prijavom.

20.2. Prethodno navedeno proizlazi i iz iskaza djeteta žrtve ŠD koja je potvrdila da je maloljetnik u prostoru škole u više navrata dirao za stražnjicu i grudi njih tri djevojčice žrtve, a koje su mu govorile " ČD, nemoj, nemoj" na što nije reagirao već bi nastavio s istim neprimjerenim ponašanjem odnosno jedino bi prestao kada bi ga udarila i tada da bi rekao "neću više". Međutim, navedeno ponašanje da se ponavljalo skoro svakodnevno i to više puta u danu, a što su mogli vidjeti i drugi učenici iz razreda jer se to događalo pred njima. Osjećala se jako neugodno kada bi je maloljetnik dirao na opisani način te je o tome pričala s prijateljicama, dok je roditeljima tek kasnije sve ispričala. Smatra da je greška što ga nisu ranije prijavile jer da su trebale, ali mislile su da će prestati, ali kako do toga nije došlo to su napravile kasnije prijavom pedagoginji iz škole i tada je prestao s neprimjerenim ponašanjem.

20.3. Također, identično proizlazi i iz iskaza djeteta žrtve TD koja je u svom svjedočkom iskazu navela da joj je maloljetnik bio skoro najbolji prijatelj, ali u drugom polugodištu osmog razreda da ju je počeo hvatati za grudi, stražnjicu i svugdje drugdje, a tako da se ponašao i prema djevojčicama žrtvama AD i ŠD i to pred ostalim učenicima u školi. Zbog takvog ponašanja osjećala se čudno i nije imala hrabrosti to reći svojim roditeljima.

20.4. Iz njihovim podudarnih i suglasnih iskaza proizlazi da se inkriminirano ponašanje maloljetnika prema njima događalo u više navrata u drugom polugodištu tijekom mjeseca veljače, dakle sud utvrđuje nakon 14. veljače 2023. do 31. ožujka 2023. kada su ga prijavile nakon što im je prijetio silovanjem kada budu na terenskoj nastavi u Vukovaru. Maloljetnikovo neprimjereno ponašanje sastojalo su dodirivanju stražnjice i grudi djevojčica žrtava i to preko odjeće, a što predstavlja grubo zadiranje u njihovu seksualnost, a tim više jer su zahtijevale da prestane s opisanim ponašanjem, a što je isti ignorirao. Iako u svjedočkom iskazu djevojčice žrtve nisu baš detaljno navodile situacije u kojima je došlo do neprimjerenog dodirivanja od strane maloljetnike, sud zaključuje kako je na takav njihov iskaz utjecala činjenica da su iskazivale godinu dana nakon inkriminiranog događaja kada su postale učenice srednjih škola zbog čega djevojčice žrtve ŠD i AD više ne viđaju maloljetnika koji živi u drugom mjestu te je očito kako nisu zainteresirane za ovaj postupak. Također, dijete žrtva TD je ponovno u dobrim odnosima s maloljetnikom kojeg redovita viđa jer žive u istom mjestu i jasno izražava želju da ne želi da isti snosi negativne posljedice svog ponašanja zbog kojih se vodi ovaj postupak. Međutim, ovdje treba imati u vidu da su djevojčica iskazivale u dobi od 15 godina i to na okolnost fizičkog uznemiravanja seksualne prirode koji se odnosi na nepoželjan tjelesni kontakt od strane učenika istog razreda pa je u ovakvoj situaciji razumljivo da im je bilo teško i nelagodno iskazivati o takvim detaljima, a pogotovo nakon proteka godine dana od inkriminiranog događaja i kada je svatko od njih nastavio školovanje u različitim srednjim školama. Unatoč tome, djevojčice žrtve su jasno, nedvosmisleno i međusobno suglasno opisale neprimjereno ponašanje maloljetnika u vidu dodirivanja njihovih grudi i stražnjice preko odjeće, decidirano su izrazile svoje osjećaje zbog takvog ponašanja navodeći osjećaje nelagode i manje vrijednosti, pa je sud njihovim iskazima poklonio vjeru jer nije našao razloge zbog kojih bi lažno teretile maloljetnika.

21. Na okolnosti inkriminiranog događaja ispitane su tadašnje djelatnice stručne službe škole koju čine psiholog i pedagog prema navodima ravnatelja škole FD.

21.1. Svjedokinja ŽD, kao tadašnji stručni suradnik pedagog imala je posredna saznanja jer je razgovor s djevojčicama žrtvama obavila psihologinja ĐD kojoj su se 31. ožujka 2023. obratile zbog neprimjerenog ponašanja maloljetnika, a u školi da su postupili sukladno protokolu.

21.2. Prednje tvrdnje pedagoginje potvrdila je svjedokinja ĐD koja je bila zaposlena na radnom mjestu psihologa navodeći kako su djevojčice žrtve zatražile razgovor u njenom uredu jer su joj htjele reći da je maloljetnik izjavio kako će ih silovati na izletu u Vukovaru radi čega su zatražile njenu zaštitu budući su se bojale da će doista to i realizirati. Opisala je da su djevojčice žrtve bile toliko uplakane i govorile u isto vrijeme da je pokušavala dokučiti što joj žele reći, da su bile uznemirene i u strahu od maloljetnika. Osim toga, sjeća se da su djevojčice žrtve govorile da ih povlači za majicu kako bi im se vidjele grudi i dobila je dojam da se to događalo više puta. Zbog proteka vremena i činjenica da je u mirovini da je zaboravila što su joj djevojčice još konkretno opisivale po pitanju maloljetnikovog ponašanja, ali da je to u svojim izvješćima navela kako neprihvatljivo ponašanje.

22. Iz sadržaja zapisnika o nadzoru prosvjetne inspekcije obavljenom od strane Ministarstva znanosti i obrazovanja, Samostalnog sektora prosvjetne inspekcije, Područne službe prosvjetne inspekcije Split od 19. veljače 2024., između ostalog, navodi se kako je maloljetniku kao učeniku 5. travnja 2023. izrečena pedagoška mjera ukora zbog težeg neprihvatljivog ponašanja jer je 31. ožujka 2023. zbog uznemiravanja te ponašanja kojima se može ugroziti sigurnost ostalih učenika prijavljen školskog psihologinji. Učenik da je neprimjerenim rječnikom, ponašanjem te iznošenjem prijetnji najavio seksualno nasilje na izvanučioničkoj nastavi u Vukovaru (od 2. do 4. travnja 2023.) te uznemirio i prestrašio tri svoje razredne kolegice koje su to ponašanje prijavile. O ovom događaju i poduzetim mjerama obaviještene su sve nadležne institucije.

23. O prednjem događaju od 31. ožujka 2023. posrednih saznanja putem psihologinje ĐD imali su ravnatelj osnovne škole KD te razrednica djevojčica žrtava i maloljetnika UDT dok isti nisu imali nikakva saznanja o drugom neprimjerenom ponašanju maloljetnika prema djevojčicama žrtvama.

24. Također, maloljetnikova majka ED nije ima neposrednih saznanja o inkriminiranom događaju te smatra da ukoliko se to uistinu dogodilo i trajalo kako djevojčice žrtve tvrde da je tada stručna služba škole trebala reagirati puno ranije, a što se nije dogodilo.

25. U svojoj obrani maloljetnik negira da bi počinio kazneno djelo bludnih radnji na štetu djevojčica žrtava tvrdeći da su ga prijave bez ikakvog razloga. Međutim, suprotno proizlazi iz iskaza djevojčica žrtava koje su opisale da se njegovo neprimjereno ponašanje u vidu dodirivanja njihovih grudi i stražnjica ponavljalo u više navrata do 31. ožujka 2023. kada su ga prijavile zbog prijetnji silovanjem za što mu je izrečena pedagoška mjera ukor. Također, iste su suglasno navela kako ga ranije nisu prijavile jer su mislile kako će prestati s takvim ponašanjem, ali koje je nastavljao iako su mu izričito govorile da prestane i da će ga prijaviti iz čega sud zaključuje kako je svojim postupanjem manifestirao odlučnost i upornost. S obzirom na navedeno, sud nije povjerovao obrani maloljetnika jer nije dao niti jedan valjani razlog zbog čega bi ga djevojčice žrtve lažno teretile, a imajući u vidu da su prije inkriminiranog razdoblja bili u dobrim odnosima i družile se izvan škole.

25.1. Ovaj sud je stava kako maloljetnikovo fizičko dodirivanje preko odjeće grudi i stražnjica djevojčica žrtava predstavlja grubo zadiranje u seksualnu sferu žrtava, povredu osjećaja morala i dostojanstva, a posebno imajući u vidu da je ovdje riječ o djevojčicama od svega 14 godina života pa opisano postupanje predstavlja bludne radnje iz članka 155. stavka 1. KZ/11 koje se ne smije tolerirati u niti jednom civiliziranom društvom.

26. Analizirajući svaki dokaz pojedinačno i sve dokaze zajedno te dovodeći ih u vezi s obranom maloljetnika, vijeće je utvrdilo da je maloljetnik:

- u vremenskom razdoblju od drugog polugodišta školske godine 2022./2023. odnosno nakon 14. veljače 2023. do 31. ožujka 2023., učestalo u prostorijama Osnovne škole Pakoštane, po grudima i stražnjici preko odjeće dodirivao učenice iz razreda oštećenu žrtvu maloljetnu AD (rođenu 2008.), maloljetnu TD (rođenu 2009.) i maloljetnu PD (rođenu 2008.) te ih na taj način doveo u ponižavajući položaj i prouzrokovao im osjećaj uznemirenosti i straha kao i povredu dostojanstva,

- dakle pod uvjetima iz članka 153. stavka 1. KZ/11, kad nije počinjen ni pokušaj tog kaznenog djela, počinio bludnu radnju,

- pa da je tim počinio tri kaznena djela protiv spolne slobode – bludne radnje, opisano i kažnjivo po članku 155. stavku 1. KZ/11 u vezi članka 51. KZ/11.

27. Naime, iako je u činjeničnom opisu djela u prijedlogu Općinskog državnog odvjetništva navedeno vremensko razdoblje inkriminacije od početka drugog polugodišta školske godine 2022./2023. odnosno od 9. siječnja do 31. ožujka 2023., vijeće je utvrdilo kao početak inkriminacije drugo polugodište i to nakon 14. veljače 2023. kada je maloljetnik napunio 14 godina kada je postao kazneno odgovoran, a sukladno iskazu djevojčica žrtava koje su iskazivale da je opisano ponašanje započelo tijekom veljače i ponavljalo se sve do 31. ožujka 2023. Također, sud je utvrdio da je maloljetnik dodirivao grudi i stražnjicu djevojčica žrtava preko odjeće jer tako proizlazi iz njihovih iskaza, ali kako se radi o radnji učinjenoj na tijelu druge osobe za što nije dobio pristanak te osobe te imajući u vidu da se radi o grubom obliku zadiranja u seksualnost žrtava, to su u konkretnom slučaju ostvarena zakonska obilježja kaznenog djela iz članka 155. stavka 1. KZ/11. Za navesti je kako je u činjeničnom opisu djela u prijedlogu navedena namjera maloljetnika u cilju zadovoljenja svoje pohote, a što po stavu ovog vijeća ne predstavlja bitno obilježje ovog kaznenog djela pa se ne radi o odlučnoj činjenici koju je bilo potrebno utvrđivati. Predmetnim kaznenim djelom štiti se spolni integritet žrtava, dok je irelevantno pitanje je li počinitelj ova kaznena djela činio radi zadovoljenja svojeg spolnog nagona ili iz drugih pobuda (stav Vrhovnog sud Republike Hrvatske u odlukama: III Kr-5/2021., III Kr-100/16-4, III Kr-99/12-6 i dr.).

27.1. Postupajući na opisani način maloljetnik je ostvario sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela bludnih radnji iz članka 155. stavka 1. KZ/11, pri čemu je postupao s izravnom namjerom jer je bio svjestan da dodirivanjem grudi i stražnjice djevojčica žrtava zadire u njihovu seksualnost i htio je takvo postupanje, a što se ogleda u činjenici da je u više navrata ponavljao ove radnje i to prema svakoj od žrtava. Pritom ubrojivost i svijest maloljetnika o zabranjenosti kaznenog djela nije dovedena u pitanje.

28. Odlučujući o izboru vrste odgojne mjere sud je uzeo u obzir članak 8. ZSM -a, maloljetnikovu dob, njegovu psihofizičku razvijenost i osobine, težinu i narav počinjenoga djela, pobude iz kojih i okolnosti u kojima je djelo počinio, ponašanje nakon počinjenog djela i osobito je li, ako je to mogao, pokušao spriječiti nastupanje štetne posljedice ili nastojao popraviti počinjenu štetu, odnos prema oštećeniku i žrtvi, njegove osobne i obiteljske prilike, je li i prije činio kaznena djela i je li mu već bila izrečena maloljetnička sankcija, sve okolnosti koje utječu na izbor takve odgojne mjere kojom će se najbolje ostvariti svrha odgojnih mjera.

28. Naime, sud je uzeo u obzir mišljenje stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Biograd na Moru od 26. lipnja 2026. koje je sačinjeno je na temelju razgovora s maloljetnikom i njegovim roditeljima te provedenom psihologijskom obradom, ostvarenom suradnjom s obrazovnom ustanovom i uvidom u postojeću dokumentaciju u ovom Područnom uredu. Iz mišljenja proizlazi kako živi u cjelovitoj obitelji s roditeljima i mlađim bratom, a obiteljske odnose opisuje pozitivnim riječima i navodi kako je dobro povezan sa svim članovima obitelji. Aktualno je učenik 2. razreda Srednje škole Kneza Branimira u Benkovcu. U školi ostvaruje dobar uspjeh i ima dobre odnose s vršnjacima. Slobodno vrijeme provodi u društvu dugogodišnjih prijatelja koji nemaju sklonost rizičnim oblicima ponašanja. Duži niz godina trenira kickboxing te na natjecanjima ostvaruje dobre rezultate. Maloljetnik da nema zabilježenih drugih ponašanja kojima krši pravila ili društvene norme izuzev predmetnog postupka. Mišljenje je stručnog tima kako je za maloljetnika važno njegovo uključivanje u psihosocijalni tretman s ciljem razvoja i unaprijeđena vještina samoregulacije, jačanja socijalnih vještina kao i dobivanja podrške u obradi i integraciji neugodnih i opterećujućih iskustava iz prošlosti.

29. Također, imajući u vidu dob maloljetnika, njegovu psihofizičku razvijenost te osobne i obiteljske prilike odnosno cijeneći vrstu i težinu predmetnih kaznenih djela kao i činjenicu da nije evidentiran za neko kažnjivo ponašanje, sud je izrekao predloženu odgojnu mjeru sudskog ukora iz članka 9. KZ/11. Naime, sud smatra da će samim prijekorom biti postignuta svrha odgojne mjere te da će utjecati na maloljetnika da ubuduće ne čini nova kaznena djela i utjecati na sve ostale da ne čine slična kaznena djela.

30. U odnosu na troškove ovog kaznenog postupka, sud je sukladno odredbi članka 89. stavka 1. ZSM, a koja propisuje da ako je maloljetniku izrečena odgojna mjera, troškovi postupka padaju na teret državnog proračuna, odlučio da troškovi ovog kaznenog postupka padaju na teret državnog proračuna.

31. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zadar, 13. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća – sutkinja za mladež:

Željana Vidović Labor

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 (osam) dana od dana primitka pisanog otpravka istog. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu u Zadru, pisano u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke.

DNA:

1) Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, na broj KOm-DO-5/2024,

2) Maloljetnik ČD po zakonskoj zastupnici – majci ED, 3) Branitelja maloljetnika UD iz Odvjetničkog društva Kotlar, Vidov i partneri sa sjedištem u Zadru,

4) Zakonska zastupnica maloljetnika ED,

5) Odvjetnica Rea Atelja kao opunomoćenica djeteta žrtve AD,

6) Odvjetnica Josipa Bakočević kao opunomoćenica djeteta žrtve ŠD, 7) Odvjetnica Nataša Smoljan kao opunomoćenica djeteta žrtve TD, 8) Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Biograd na Moru.