Pr-1992/2022-37

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu postupajući po sucu toga suda Jeleni Kvarantan Karuza u pravnoj stvari tužitelja ĆĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, OIB:51401063283, iz Splita, Spinčićeva 1, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 18. lipnja 2026., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice JĐ i punomoćnika tuženika KĐ, po objavi presude dana 13. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene plaće i naknade plaće za razdoblje od 01.05.2017.g. do 31.12.2024.g. u ukupnom iznosu od 68,50 EUR bruto zajedno s pripadajućom:

zakonskom kamatom koja na iznos od 16,07 EUR koja teče od 15. travanj 2020. zakonskom kamatom koja na iznos od 0,97 EUR koja teče od 15. svibanj 2020. zakonskom kamatom koja na iznos od 2,28 EUR koja teče od 15. srpanj 2020. zakonskom kamatom koja na iznos od 0,73 EUR koja teče od 15. kolovoz 2020. zakonskom kamatom koja na iznos od 3,95 EUR koja teče od 15. lipanj 2021. zakonskom kamatom koja na iznos od 44,5 EUR koja teče od 15. svibanj 2022. .do isplate, koja se kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena, bez zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, dok se za više zatraženo za iznos od 1.307,50 eura tužbeni zahtjev odbija.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju parnični trošak u iznosu od 140,45 eura, sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.”

Obrazloženje

1. U svojoj tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 31. svibnja 2022. tužiteljica navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre na Klinici za očne bolesti. Tuženik da je tužiteljici zbog pogrešnog načina obračuna u posljednjih pet godina pogrešno isplatio i obračunao naknadu plaće. Tužiteljici da je radni odnos reguliran Zakonom o radu (dalje: ZOR), Kolektivnim ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: KU), Dodacima Kolektivnom ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: Dodatak KU), te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama. Sukladno odredbama KU- a, Dodacima KU-a i TKU-a tužiteljici se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća, te uvećanja i dodaci na koje je u tom satu ostvario pravo (za svaki sat odrađen u posebnim uvjetima rada, za posebnu odgovornost za živote i zdravlje pacijenata, za svaki sat odrađen noću, za prekovremeni rad itd...). Obzirom na činjenicu da tužiteljica obavlja poslove radnog mjesta nezdravstvenog radnika ista je radila u otežanim uvjetima rada, prekovremeno, noću, nedjeljom i blagdanom, pa joj sukladno čl.94 ZOR-a (NN 93/14, 127/17, 98/19) pripada pravo na povećanu plaću. U spornom razdoblju da je tuženik tužiteljici isplaćivao dodatke samo na redoviti rad, dok joj je na određene sate prekovremenog rada plaćao samo uvećanje od 50% za prekovremeni rad bez ostalih uvećanja za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom, iako je čl.51. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.49. KU-a (NN 29/18), propisano kako se navedeni dodaci međusobno ne isključuju (dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom). Odredbom iz čl.57. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.55. KU-a (NN 29/18) je propisano da zdravstveni radnik za otežane uvjete rada ima pravo na uvećanje plaće za 25%, odnosno 28% od 01.rujna 2019.g. sukladno Dodatku II. KU-a (NN 92/19), koji dodatak nije isplaćen tužitelju za sve odrađene sate (dodatak za otežane uvjete rada). Prema odredbi iz čl.59.a. Dodatka I. KU-a (NN 96/15), koja se primjenjuje od 01.listopada 2015.g., kao i odredbom čl.58. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18), zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja imaju pravo na dodatak na plaću u iznosu od 4%, odnosno 8% od 01.rujna 2019.g., sukladno Dodatku II. KU-a (NN 92/19), koji dodatak nije isplaćen tužiteljici za sve odrađene sate (dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi). Ta činjenica ima za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Također, sukladno odredbama čl.81. ZOR-a i čl.37. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.34. KU-a (NN29/18), radnik ima pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca. Međutim, tuženik naknadu za godišnji odmor nije obračunavao i isplaćivao sukladno prethodno citiranim odredbama ZOR-a i KU-a. Prema tome, tužiteljica ima potraživanje prema tuženiku iz osnove manje isplaćene plaće u bruto iznosu za razdoblje od 5 godina prije podnošenja tužbe do dana dostave podataka, jer tuženik nije plaćao dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate, te je pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje.

2. U svom odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog suda dana 22. svibnja 2024. tuženik kao prvo ističe prigovor da je tužitelj podnio tzv. stupnjevitu tužbu i postavlja manifestacijski zahtjev, međutim da nisu ispunjene temeljne pretpostavke koje moraju biti kumulativno ispunjene, a to su da je prije podnošenja predmetne tužbe od tuženika zatražio podatke-dokumentaciju potrebnu za uređenje tužbe, a da je tuženik odbio ili ignorirao takav zahtjev za dostavu podataka stoga predlaže da sud naloži tužitelju uređenje tužbenog zahtjeva točno određenim zahtjevom odnosno običnom kondemnatornom tužbom, a u suprotnom ukoliko ne postupi po istom odbaci tužbu. Inače, opreza radi osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva te predlaže istu odbiti kao neosnovanu.

2.1. Tužiteljica je podneskom zaprimljenim dana 9. srpnja 2024., uredila tužbeni zahtjev te zatražila isplatu iznosa od 1.376,00 eura, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

3. Sud je tijekom postupka izveo dokaz čitanjem platnih lista i evidencija rada. Izvješće vještačenja od 31. kolovoza 2025. po sudskom vještaku za računovodstvo i financije ŽĐ, te dvije dopune vještva od 10. veljače 2026. i 12. svibnja 2026.

4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

4.1. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike manje isplaćene plaće za razdoblje od 01.05.2017.g. do 31.12.2024. godine, s osnove prekovremenog rada te neisplaćenih dodataka za otežane uvjete rada, za odgovornost za život i zdravlje ljudi, i za isto razdoblje naknade za godišnji odmor i bolovanje.

4.2. U provedenom dokaznom postupku nesporno je utvrđeno, da je tužiteljica u utuženom razdoblju kod tuženika radila na radnom mjestu medicinske sestre na Klinici za očne bolesti.

4.3. Kao sporno ostalo je za raspraviti da li joj je tuženik isplatio umanjene plaće na način da joj nije plaćao za prekovremeni rad dodatke sukladno Kolektivnom ugovoru te da li joj je pogrešno obračunao i isplatio naknadu za godišnji odmor i bolovanje.

5. U svom Izvješću o vještačenju od dana 31. kolovoza 2025. vještak za računovodstvo i financije ŽĐ navodi da je vještačenje napravljeno sukladno rješenju ovog suda i dokumentacije koja mu je bila na raspolaganju i podataka navedenih u gornjim tablicama. Prilikom izrade vještva vještak je izvršio uvid u priloženu dokumentaciju u spisu te na osnovi podataka i izvršenog obračuna mišljenja je da:

U periodu obračuna plaća od svibnja 2017.g. do prosinca 2024.g., tuženik kao poslodavac nije tužiteljici za sate povedene u prekovremenom radu isplaćivao:

- dodatak na plaću za otežane uvjete rada u ukupnom iznosu od 9,30 Eur

- dodatak na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi ukupnom iznosu od 6,77 Eur

- manje platio naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja u ukupnom iznosu od 52,43 Eur

Sveukupan bruto iznos =68,50 Eur

Mjesečni iznosi ukupno manje plaćenih dodataka i naknada na plaću da su prikazani u Tablici br 3. stupac br. 7, nalaza.

5.1. Podneskom zaprimljenim kod ovoga suda dana 27. rujna 2025. tuženik prigovara vještvu te prvenstveno ukazuje kako (i) iz predmetnog vještva proizlazi očit nerazmjer onoga što tužiteljica utužuje (utuženo razdoblje, utuženi osnovi, utuženi iznosi 1.376,00 Eura i dr.) i onoga što po vještaku ŽĐ tužitelju pripada (68,50 Eura…). Utoliko, da iz predmetnog vještva proizlazi neosnovanost tužbe tužitelja (i glede osnova i glede visine). Točno je vještak ŽĐ utvrdio da su dodaci za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni te blagdanom plaćeni za sve odrađene sate. Iz prednjeg vještačkog utvrđenja proizlazi kako je tužba tužiteljice glede prednje navedenog utuženog osnova neutemeljena u cijelosti. Navodi da je nejasno na temelju čega je vještak ŽĐ utvrdio da tužitelju pripadaju utuženi dodaci za otežane uvjete rada i odgovornost za život i zdravlje, odnosno nejasna je matematička operacija po kojoj je taj vještak došao do iznosa od 9,30 Eura i 6,77 eura koji minorni iznosi bi tužiteljici pripadali po tim osnovama za minorno razdoblje od cjelokupno utuženog razdoblja od 86 mjeseci.

5.2. U svojoj prvoj dopuni vještva zaprimljenoj kod ovog suda dana 10. veljače 2026. na istaknute prigovore tuženika vještak ŽĐ navodi da tuženik prigovara nalazu i mišljenju jer smatra kako je nejasno na temelju čega je vještak utvrdio da tužitelju pripadaju utuženi dodaci za otežane uvjete rada i odgovornost za život i zdravlje u iznosima od 9,30 i 6,77 Eur, odnosno da mu je nejasna matematička operacija po kojoj je vještak došao do navedenih iznosa. Kako je već naveo u nalazu i mišljenju, tužiteljica da je samo u ožujku 2020.g. radila prekovremeno i u navedenom mjesecu te da joj nisu obračunavani dodatci za posebne uvjete rada i dodatci za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sate provedene u prekovremenom radu što je bila ustaljena praksa tuženika za sve zaposlenike upravo do ožujka 2020. godine. Konkretno, osnovna bruto satnica tužiteljice je u ožujku 2020. da je iznosila 39,8212 Kn (osnovna plaća/broj redovnih sati u mjesecu). Dodatci se računaju na način da se broj odrađenih sati pomnoži sa satnicom i postotkom dodatka. Tužiteljici da su obračunati dodatci za 160 sati rada (700,11 kn i 509,17 kn), dakle samo za redovni rad, a s prekovremenim satima da je odradila 176 sati. Dodatci za 16 prekovremenih sati da iznose: -za posebne uvjete rada 39,8212*16*11%=70,09 kn (9,30 eur), za odgovornost 39,8212*16*4%=50,97 kn (6,77 eur)

5.3. Na ročištu od 9. ožujka 2026. tuženik je ponovno istakao prigovor na vještvo vještaka te navodi da iz dopune vještva vještaka ŽĐ od 10. veljače 2026. proizlazi da je tužiteljica prekovremeno radila samo u mjesecu ožujku 2020. Utoliko samo za taj mjesec postoje nepodmireni utuženi dodaci za posebne uvjete rada i iznimno odgovornost za život i zdravlje ljudi, ali samo za taj mjesec. Ostali utuženi dodaci da su plaćeni za cijeli utuženi višegodišnji period. Iz prvotnog vještva vještaka ŽĐ od 31. svibnja 2025. da proizlazi neosnovano obračunata naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja obzirom na obračunati iznos od 52,43 eura koji da nije posljedica nepodmirenih utuženih dodataka za vrijeme prekovremenog rada već da je taj obračun posljedica drugih neutuženih osnova. Utoliko je u tom dijelu to vještvo neupotrebljivo a tuženik se protivi i preinaci tužbe s obzirom da tužitelj zahtjev postavlja prema vještvu koje je obračunao nešto što nije predmet spora. Predlaže da se vještaka pozove na ročište te da isti u međuvremenu korigira svoje vještvo glede utužene naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja te da tu naknadu obračuna samo u odnosu na dodatke za mjesec ožujak 2020. godine.

5.4. U drugoj dopuni vještva zaprimljenoj kod ovoga suda dana 12. svibnja 2026. vještak navodi da tuženik prigovara nalazu i mišljenju jer smatra kako je neosnovano obračunata naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja u iznosu od 52,43 eura s obzirom da nije samo posljedica utuženih dodataka već je posljedica i drugih neutuženih osnova. Vještak smatra kako je prigovor tuženika pravne prirode, te da je izračun napravio sukladno tužbenom zahtjevu po kojem je tražena razlika naknade plaće i mimo neplaćenih dodataka. Navodi da je odluka na sudu da li će prihvatiti početno izračunate iznose neplaćenih naknada ili ne, međutim točno je da u nalazu vještaka nisu isključivo vezane uz neplaćene dodatke. Mišljenje vještaka bi u opciji prihvaćanja prigovora tuženika glasilo : u periodu obračuna plaća od svibnja 2017.g. do prosinca 2024.g., tuženik kao poslodavac nije tužiteljici za sate povedene u prekovremenom radu isplaćivao:

- dodatak na plaću za otežane uvjete rada u ukupnom iznosu od 9,30 Eur

- dodatak na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi ukupnom iznosu od 6,77 Eur

- manje platio naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja u ukupnom iznos od 3,98 Eur, te da je sveukupan bruto iznos 20,05 Eur.

5.5. Vještvo vještaka ŽĐ od dana 31. kolovoza 2025. ovaj sud u cijelosti prihvaća kao vjerodostojno jer je izrađeno po pravilima struke, iako je na njega tuženik istakao prigovore isti su po ocjeni ovog suda u cijelosti neosnovani.

5.6. Tuženik je i u podnesku od 14. listopada 2025, između ostalog kao bitno isticao prigovore da se protivi djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva za iznos od 1.307,50 eura, odnosno preinaci tužbe te istakao i prigovor zastare, te se protivi da se parnični trošak isplati direktno na račun pun. tužiteljice.

6. Tužiteljici je radni odnos reguliran Zakonom o radu (NN 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13, dalje: ZR/09), ZR/14, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 88/13, 143/13, 96/15, dalje: KU/13), Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 96/15, 29/18, dalje: Dodatak I. KU) te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, dalje: TKU/12 i NN 128/17, dalje: TKU/17). Članak 57. st. 1. KU propisuje, da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na dodatak na plaću. Stavkom 2. propisano je da će se osnovna plaća uvećat radnicima čija su radna mjesta i poslovi navedeni na Popisu (čl. 58. KU), a na kojem Popisu je navedeno radno mjesto i posao tužiteljice. Sukladno čl. 58. st. 9. KU/13, čl. 51. st. 9. KU/13 (NN 143/13) i čl. 49. st. 9. KU/18, prekovremenim radom se smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenoga dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, dok će se sukladno odredbama KU osnovan plaća radnika uvećati za prekovremeni rad za 50%. Nadalje, sukladno čl. 66. (KU/13) i čl. 59. KU/13 (NN 143/13), zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% od osnovne plaće, dok sukladno čl. 59.a Dodatka I. KU (NN 96/15), počevši od 1. listopada 2015. proizlazi da se u članku 59. brojka „10“ zamjenjuje brojkom „12%“. Sukladno čl. 54. st. 2. TKU/12, osnovna plaća zaposlenika uvećat će se za 8% ako zaposlenik ima znanstveni stupanj magistra znanosti, odnosno za 15% ako zaposlenik ima znanstveni stupanj doktora znanosti. Nadalje, dana 01. listopada 2015. na snagu stupa Dodatak I. KU-a ("Narodne novine" br. 96/15., dalje KU/15) koji odredbom čl. 59.a propisuje, da dodatak na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, ostvaruju i ostali zdravstveni i nezdravstveni radnici (a ne samo, kao je to do tada bilo, doktori medicine i dentalne medicine), koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja. Čl. 60. ZR/09, odnosno čl. 81. ZR/14 propisano je da za vrijeme korištenja godišnjega odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).Temeljem odredbi čl. 37. KU (NN 126/11) i čl. 36. KU (NN 143/13), radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Stoga, kako tužiteljici KU i KU/15 daju istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, tužitelj da ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama čl. 57. KU i čl. 59. a KU/15, zajedno sa dodatkom za prekovremeni rad. Naime, isplata dodatka za prekovremeni rad, ne isključuje pravo tužiteljici na isplatu dodataka po osnovama čl. 57. KU i čl. 59. a KU/15 budući, da tužiteljica i kad radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim, posebnim uvjetima rada u smislu odredbe čl. 57. KU te u svojstvu radnika sa položajnim dodatkom definiranim odredbom čl. 59. a KU/15. Nelogično bi bilo tumačenje tuženika, da tužiteljici utuženi dodaci pripadaju samo za redovan rad jer ukoliko postoje otežani uvjeti rada, tada oni postoje i u redovnom i u prekovremenom radu. Ovo pravo tužiteljici je utvrđeno i KU i čl. 86. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 149/09., 61/11. i 73/13., dalje ZR/09), odnosno 94. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., dalje ZR/14). Kod toga valja naglasiti da je osnovna plaća prema KU umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je radnik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, te dodaci i uvećanja plaće. Stoga, po mišljenju ovoga suda, utuženi dodaci tužitelju pripadaju za efektivno odrađene sate rada, bilo kao sate redovnog mjesečnog fonda radnih sati, bilo kao prekovremene sate. Ovaj stav suda potvrđuje i Odluka Vrhovnog suda RH br. Revr-206/12 od 02. travnja 2014.g. povodom postavljenog pitanja dodataka u prekovremenom radu, kojom odlukom je utvrđeno da se prava radnika na dodatke kumuliraju, a dodaci na plaću odnose se na kako na plaću za redovno radno vrijeme, tako i na plaću za prekovremeni rad. U odnosu na istaknute prigovore tuženika da se ne radi o potraživanju koje je tužitelj utužio valja istači slijedeće. U svim ovim postupcima kojih je ovaj sud riješio na tisuće gdje je tuženik KBC nedvojbeno je utvrđeno da Centralni obračun plaća (dalje: COP) za izračun prosječne plaće koristi isplaćenu, a ne ostvarenu bruto plaću u prethodna tri mjeseca kako to čl.81.st.1. Zakona o radu, te se iz tog razloga u tužbama zaposlenika u javnom sektoru javljaju razlike po osnovi godišnjeg odmora, bez obzira na utvrđenu razliku neplaćenih dodataka, jer nastaju zato što metodologija obračuna godišnjeg odmora nije matematički ispravljena u COP-u. U odnosu na naknadu bolovanja sukladno odredbi čl.58.st.1.TKU-a (NN 128/17), odnosno čl.57.st.1. TKU-a (NN 56/22), nedvojbeno je određeno da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, da mu pripada naknada plaće u visini od 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca ostvarene neposredno prije nego je započeo bolovanje. Dakle, naknada za bolovanje kao i naknada za korištenje godišnjeg odmora se računa kao prosjek plaće zadnja tri mjeseca, a ne kao prosjek satnice isplaćene plaće kako to tuženik pogrešno primjenjuje, slijedom čega postoje razlike u korist tužitelja, a koje su predmet ovog postupka. Tužitelj je u naracijskom dijelu tužbe zahtijevao i isplatu pogrešno obračunate i isplaćene naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje, te je predložio provođenje vještačenja u odnosu na stvarne iznose plaća, a ne samo na prekovremeni rad. Nadalje valja istaći da je i viši sud zauzeo stav da se pogrešno isplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje iako nisu bile vezane uz odrađeni prekovremeni rad trebaju priznavati.

6.1.Tuženik nadalje u svom podnesku od 08.10. 2025.g.ističe u bitnom navodi da se protivi povlačenju tužbe za iznos od 1.307,50 Eura (kao razliku iznosa kao razliku iznosa prema posljednjem podnesku tužitelja – 68,50 Eura i ukupnog utuženog iznosa koje je utužio u ovom postupku - 1.376,00 Eura, te ističe prigovor zastare. Istaknuti prigovor zastare u cijelosti je neosnovan obzirom da se ne radi o potraživanju tužitelja izvan zastarnog roka od pet godina temeljem čl.139 ZR-a a obzirom da je tužba izjavljena dana 31. svibnja 2022. Tuženik se protivio preinaci tužbenog zahtjeva odnosno smanjenju tužbenog zahtjeva ili djelomičnom povlačenju tužbe koji je bio postavljen na iznos od 1.376,00 Eura, a potom smanjen na iznos od 68,50 Eura, dakle za 1.307,50 Eura, stoga je za taj iznos odbijen tužbeni zahtjev. Kako je tužiteljica smanjila tužbeni zahtjev nakon provedenog vještačenja, te cijeneći da se smanjenje tužbenog zahtjeva smatra djelomičnim povlačenjem tužbe i da tuženik nije pristao na djelomično povlačenje tužbe prema čl. 193.st.2. ZPP-a, tuženik bi imao pravo na naknadu troškova postupka koji su mu nastali u vezi smanjenja tužbenog zahtjeva samo pod pretpostavkom da je takve troškove imao. Iz stanja spisa proizlazi da je tuženik angažirao odvjetnika nakon provedenog vještačenja i da je imao poduzetu samo jednu odvjetničku radnju do smanjenja tužbenog zahtjeva i to sastav podnesak od 27. rujna 2025., osim te radnje tuženik ranije nije imao odvjetničke troškove kada je tužbeni zahtjev bio postavljen na iznos od 1.376,00 eura.

7. Tužiteljica je pismenim podneskom od 08. listopada 2025., sukladno vještvu vještaka ŽĐ od 31. kolovoza 2025., uredila tužbeni zahtjev za razdoblje od 1. svibnja 2017. do 31. prosinca 2024., na isplatu na ime razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće ukupan iznos od 68,50 eura. Kako je već navedeno sudska praksa zauzela je stav da i pogrešno isplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje i kada nisu vezane uz odrađeni prekovremeni rad treba usvojiti, stoga je valjalo usvojiti uređeni tužbeni zahtjev tužiteljice za iznos od 68,50 eura koji iznos naknade je vještak utvrdio u svom nalazu i mišljenju, a tuženik svojim prigovorima nije doveo u pitanje pravilnost obračuna vještaka, stoga je valjalo odlučiti kao u izreci ove presude.

8. Na dosuđeni iznos tužiteljici je priznata zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11,78/15, 114/22., Uredba 156/22), koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa do isplate (čl. 84. st. 3. ZR/09 odnosno, čl. 92. st. 3. ZR/14), izuzev kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

9. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. i 3. i 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 25/13. i 89/14., drugdje u tekstu ZPP-a), stoga je tužiteljici priznat trošak za jednokratnu nagradu za prvostupanjski postupak - 50 bodova, (vrijednost 1 boda = 2 eura) što iznos 100,00 eura + PDV, te trošak vještačenja u iznosu od 265,45 eura, dakle ukupno 390,45 eura. Kako je prije smanjenja tužbenog zahtjeva tuženik po punomoćniku podnio podnesak od 27. rujna 2025., ovaj sud smatra da se isti trošak treba priznati tuženiku i to u visini od 100 bodova uvećano za PDV, što iznosi 250,00 eura, a sve sukladno čl. 154. st.3. ZPP-a. Kada se izvrši prijeboj dosuđenih troškova dobije se iznos od 140,45 eura koji tuženik treba nadoknaditi tužiteljici kako je riješeno u toč. II izreke ove presude. Osnovan je prigovor tuženika da punomoćnica tužiteljice nezakonito potražuje uplatu parničnih troškova na svoj račun jer po posljednjem stavu sudske prakse za to treba imati specijalnu punomoć koju u ovom predmetu nije dostavila.

Split, 13. srpnja 2026.

Sudac

Jelena Kvarantan Karuza

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.