Poslovni broj: P-341/2024-75

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu Jasenki Pavišić Čačić kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja TM iz [adresa], T 27, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao vlasnik obrta " [obrt]", [adresa], kojeg zastupa Branko Lin, odvjetnik iz Rijeke, Korzo 22, protiv tuženika ADDIKO BANK d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, (ranije Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.), kojeg zastupa Hrvoje Matić, odvjetnik iz Zagreba, Petrova 182, radi isplate 15.271,38 EUR, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 28. svibnja 2026. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja Branka Lina, odvjetnika iz Rijeke i zamjenice punomoćnika tuženika Ane Trošelj, odvjetnice iz Rijeke, a objavljene dana 13. srpnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da plati tužitelju iznos od 15.271,38 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose od:

- 215,22 EUR počev od 12.05.2009. godine,

- 213,66 EUR počev od 02.06.2009. godine,

- 210,43 EUR počev od 02.07.2009. godine,

- 211,66 EUR počev od 02.08.2009. godine,

- 210,70 EUR počev od 03.09.2009. godine,

- 207,65 EUR počev od 02.10.2009. godine,

- 205,41 EUR počev od 03.11.2009. godine,

- 207,09 EUR počev od 02.12.2009. godine,

- 205,48 EUR počev od 05.01.2010. godine,

- 204,91 EUR počev od 04.02.2010. godine,

- 202,72 EUR počev od 02.03.2010. godine,

- 201,35 EUR počev od 02.04.2010. godine,

- 199,92 EUR počev od 04.05.2010. godine,

- 199,43 EUR počev od 02.06.2010. godine,

- 196,38 EUR počev od 02.07.2010. godine,

- 197,00 EUR počev od 03.08.2010. godine,

- 196,62 EUR počev od 02.09.2010. godine,

- 196,45 EUR počev od 02.10.2010. godine,

- 196,58 EUR počev od 03.11.2010. godine,

- 197,64 EUR počev od 02.12.2010. godine,

- 195,49 EUR počev od 04.01.2011. godine,

- 195,56 EUR počev od 02.02.2011. godine,

- 194,45 EUR počev od 02.03.2011. godine,

- 192,54 EUR počev od 02.04.2011. godine,

- 191,00 EUR počev od 03.05.2011. godine,

- 191,80 EUR počev od 02.06.2011. godine,

- 189,24 EUR počev od 02.07.2011. godine,

- 190,91 EUR počev od 02.08.2011. godine,

- 190,00 EUR počev od 02.09.2011. godine,

- 189,36 EUR počev od 02.10.2011. godine,

- 188,11 EUR počev od 03.11.2011. godine,

- 187,42 EUR počev od 02.12.2011. godine,

- 187,06 EUR počev od 03.01.2012. godine,

- 186,16 EUR počev od 02.02.2012. godine,

- 184,95 EUR počev od 02.03.2012. godine,

- 182,26 EUR počev od 03.04.2012. godine,

- 179,93 EUR počev od 02.05.2012. godine,

- 179,50 EUR počev od 02.06.2012. godine,

- 177,33 EUR počev od 03.07.2012. godine,

- 175,26 EUR počev od 02.08.2012. godine,

- 172,85 EUR počev od 04.09.2012. godine,

- 171,23 EUR počev od 02.10.2012. godine,

- 170,10 EUR počev od 04.11.2012. godine,

- 169,17 EUR počev od 02.12.2012. godine,

- 167,60 EUR počev od 03.01.2013. godine,

- 166,95 EUR počev od 02.02.2013. godine,

- 165,46 EUR počev od 02.03.2013. godine,

- 164,11 EUR počev od 05.04.2013. godine,

- 162,41 EUR počev od 02.05.2013. godine,

- 160,25 EUR počev od 11.06.2013. godine,

- 156,47 EUR počev od 02.07.2013. godine,

- 155,68 EUR počev od 02.08.2013. godine,

- 155,36 EUR počev od 02.09.2013. godine

- 154,59 EUR počev od 04.10.2013. godine,

- 153,15 EUR počev od 05.11.2013. godine,

- 151,95 EUR počev od 06.12.2013. godine,

- 150,03 EUR počev od 03.01.2014. godine,

- 149,46 EUR počev od 04.02.2014. godine,

- 147,79 EUR počev od 04.03.2014. godine,

- 146,04 EUR počev od 02.04.2014. godine,

- 143,40 EUR počev od 03.05.2014. godine,

- 141,48 EUR počev od 06.06.2014. godine,

- 139,15 EUR počev od 02.07.2014. godine,

- 137,96 EUR počev od 02.08.2014. godine,

- 136,11 EUR počev od 05.09.2014. godine,

- 134,13 EUR počev od 02.10.2014. godine,

- 132,81 EUR počev od 02.11.2014. godine,

- 131,34 EUR počev od 03.12.2014. godine,

- 129,05 EUR počev od 03.01.2015. godine,

- 127,87 EUR počev od 02.02.2015. godine,

- 125,80 EUR počev od 02.03.2015. godine,

- 123,04 EUR počev od 09.04.2015. godine,

- 120,05 EUR počev od 08.05.2015. godine,

- 118,18 EUR počev od 07.06.2015. godine,

- 116,17 EUR počev od 02.07.2015. godine,

- 113,56 EUR počev od 02.08.2015. godine,

- 111,04 EUR počev od 02.09.2015. godine,

- 110,35 EUR počev od 02.10.2015. godine,

- 107,61 EUR počev od 03.11.2015. godine,

- 105,81 EUR počev od 02.12.2015. godine,

- 103,94 EUR počev od 12.01.2016. godine,

- 102,08 EUR počev od 02.02.2016. godine,

- 99,50 EUR počev od 04.03.2016. godine,

- 96,06 EUR počev od 12.04.2016. godine,

- 93,43 EUR počev od 03.05.2016. godine,

- 91,34 EUR počev od 02.06.2016. godine,

- 89,66 EUR počev od 02.07.2016. godine,

- 57,79 EUR počev od 02.08.2016. godine,

- 56,33 EUR počev od 02.09.2016. godine,

- 55,07 EUR počev od 02.10.2016. godine,

- 53,50 EUR počev od 03.11.2016. godine,

- 52,24 EUR počev od 10.12.2016. godine,

- 50,85 EUR počev od 02.01.2017. godine,

- 48,75 EUR počev od 02.02.2017. godine,

- 46,93 EUR počev od 08.03.2017. godine,

- 45,50 EUR počev od 08.04.2017. godine,

- 44,09 EUR počev od 02.05.2017. godine,

- 42,20 EUR počev od 02.06.2017. godine,

- 40,61 EUR počev od 02.07.2017. godine,

- 39,04 EUR počev od 02.08.2017. godine,

- 37,44 EUR počev od 02.09.2017. godine,

- 36,29 EUR počev od 02.10.2017. godine,

- 34,75 EUR počev od 02.11.2017. godine,

- 33,23 EUR počev od 02.12.2017. godine,

- 31,46 EUR počev od 02.01.2018. godine,

- 29,42 EUR počev od 02.02.2018. godine,

- 27,89 EUR počev od 02.03.2018. godine,

- 26,17 EUR počev od 06.04.2018. godine,

- 24,45 EUR počev od 02.05.2018. godine,

- 22,68 EUR počev od 02.06.2018. godine,

- 20,98 EUR počev od 02.07.2018. godine,

- 19,32 EUR počev od 02.08.2018. godine,

- 17,71 EUR počev od 02.09.2018. godine,

- 15,98 EUR počev od 02.10.2018. godine,

- 14,25 EUR počev od 02.11.2018. godine,

- 12,48 EUR počev od 02.12.2018. godine,

- 10,73 EUR počev od 02.01.2019. godine,

- 8,98 EUR počev od 02.02.2019. godine,

- 7,21 EUR počev od 02.03.2019. godine,

- 5,43 EUR počev od 02.04.2019. godine,

- 3,62 EUR počev od 02.05.2019. godine,

- 1,81 EUR počev od 02.06.2019. godine,

sve do isplate, u visini stope određene po čl. 29. st. 2 (ostali odnosi) ZOO -a koja do 31. srpnja 2015. godine teče za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB -a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u razdoblju od 1.kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Tuženik je dužan naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 6.136,48 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku po stopi iz čl. 29. st. 2 (ostali odnosi) ZOO-a od dana donošenja ove odluke do isplate, u roku od 15 dana.

III.

Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadom parničnih troškova u iznosu od 1.275,32 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku po stopi iz čl. 29. st. 2 (ostali odnosi) ZOO-a od dana donošenja ove odluke do isplate.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se kao nedopušten tužiteljev zahtjev za nadoknadom parničnih troškova u iznosu od 1.481,12 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku po stopi iz čl. 29. st. 2 (ostali odnosi) ZOO -a od dana donošenja ove odluke do isplate.

Obrazloženje

1. Tužbenim zahtjevom istaknutim u tužbi od 12. studenoga 2021. godine tužitelj je zatražio da se utvrdi ništetnim odredba čl. 6. Ugovora o kreditu br. 391 -17/2007 od 8. svibnja 2007. godine kojom je bilo ugovoreno da je banka ovlaštena izvršiti promjenu visine i način obračuna kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. ili drugom aktu banke te da korisnik kredita svojim potpisom na ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pisanu obavijest banke o visini kamatne stope, visini anuiteta, načinu obračuna te novi otplatni plan u skladu s promijenjenom kamatnom stopom. Ujedno je zatražio da se izvrši povrat plaćenog iznosa od 124.898,06 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koji je tuženik naplatio od tužitelja na temelju jednostrano donijetih odluka o promjeni kamatne stope suprotno ugovorenom mehanizmu iz čl. 3. st. 1 Ugovora kojim da je bilo dogovoreno da je visina kamatne stope vezana za tromjesečni EURIBOR s dodatkom marže od 3,50%, dekurzivno godišnje. Kamatna stopa da je bila vezana za tromjesečni EURIBOR i da će se u skladu s tim usklađivati odnosno mijenjati. Nadalje , da je čl. 3 st. 2 Ugovora bilo predviđeno da se za prvo obračunsko razdoblje visina kamatne stope utvrđuje na dan puštanja kredita, a dalje da se utvrđuje četiri puta godišnje svakog posljednjeg dana u kvartalu za slijedeći kvartal i da se zaokružuje na sljedeću četvrtinu. Predmetni ugovor kojeg su stranke zaključile 8. svibnja 2007. godine na iznos od 106.000 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika da je imao i odredbu čl. 6. (promjenjivost kamatne stope) koja da je glasila da je banka ovlaštena izvršiti promjenu visine i način obračuna kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama ili drugom aktu banke i da je korisnik kredita svojim potpisom na ugovoru suglasan i da bez prigovora prihvaća pisanu obavijest banke o visini kamatne stope, visini anuiteta, načinu obračuna kao i novi otplatni plan u skladu s promjenjivom kamatnom stopom. Time da je visina i način obračuna kamatne stope učinjen ovisnim jedino i isključivo o jednostranoj odluci banke bez jasnih i provjerljivih parametara na temelju kojih bi se promjene imale vršiti. Stoga da se radi o nepoštenoj odredbi koja da je u koliziji s odredbom čl. 3 Ugovora koja sadrži egzaktne parametre i metodu izračuna stope ugovorne kamate. Tuženik da je postupao suprotno načelu savjesnosti i poštenja. Pozvao se na vođenje sudskog postupka zbog zaštite kolektivnih interesa potrošača koji se pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vodio pod poslovnim brojem P-1041/12, a pred VTS RH u predmetu Pž-7129/13 u kojem postupku je utvrđeno da je tuženik kao sudionik tog postupka u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava korisnika kredita koristeći nepoštenu ugovornu odredbu zbog ugovaranja kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je proglašena ništetnom. Tuženik se tijekom trajanja ugovornog odnosa nije držao ugovorenog mehanizma po čl. 3. Ugovora o kreditu. Tužitelju da nikada nije bila pojašnjena odredba čl. 6. Ugovora. Istaknuo je da je stopa ugovorne kamate mora biti određena ili odrediva u smislu čl. 269. st. 2 i 272. ZOO -a budući da se radi o dvostranom pravnom poslu. Odredba čl. 6. da je suprotna načelu savjesnosti i poštenja, da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo i da uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita, a što da je suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu dužnosti njihove suradnje i načelu zlouporabe prava. Stoga da je odredba čl. 6. ugovora o kreditu ništetna na temelju čl. 322. ZOO-a i da tužitelj ima pravo potraživati neosnovano stečeno po predmetnom ugovoru od 8. svibnja 2007. godine i to iznose povrh ugovorene marže od 3,50%, a koja prema tužiteljevom izračunu iznosi 124.898,06 kn. Tuženikove jednostrane odluke o promjeni kamatne stope različite od ugovorenog mehanizma po čl. 3. Ugovora da su se odnosile na Odluku od 1. lipnja 2007. godine kojom je utvrđena kamatna stopa na 7,75% godišnje, Odluku od 1. studenoga 2007. godine kojom je povišena kamatna stopa na 8,50% godišnje, Odluku od 1. veljače 2008. godine kojom je određena kamatna stopa na 8,25% godišnje, Odluku od 1. kolovoza 2008. godine kojom je utvrđena nova kamatna stopa od 8,5% godišnje te Odluku od 1. studenoga 2008. godine kojom je utvrđena nova kamatna stopa u visini od 9% godišnje. Predložio je da se provede dokaz saslušanjem tužitelja u svojstvu stranke i svjedoka VM, da se izvrši uvid u isprave dostavljene uz tužbu i provede financijsko vještačenje na okolnost izračuna kamata povrh iznosa ugovorenih čl. 3. Ugovora o kreditu.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Naveo je da tužitelj nije potrošač prema Zakonu o zaštiti potrošača zbog čega da se taj zakon ne primjenjuje na pravni odnos između stranaka. Tužitelj da je predmetni ugovor sklopio radi obavljanja djelatnosti svoje obrtničke radnje. Stoga da je prilikom sklapanja ugovora bio dužan postupati s pažnjom dobrog gospodarstvenika. Činjenicu zaključenja ugovora o kreditu br. 391-17/2007 s pripadajućim Sporazumom o osiguranju novčane tražbine učinio je nespornom. Osporio je tužiteljevu tvrdnju da bi se presude navedene u historijatu tužbe mogle primijeniti u predmetnom slučaju iz razloga što se navedene odluke odnose na ugovore o kreditu s CHF valutnom klauzulom koje sadrže odredbe o promjenjivim kamatnim stopama. Odredba čl. 3. Ugovora o kreditu da je odrediva, da se mijenja sukladno objektivnom pokazatelju odnosno promjeni EURIBORA na tržištu. Radi se o razumljivoj i jasnoj odredbi koja ne podliježe testu nepoštenosti. Varijabilni dio kamatne stope EURIBOR ne ovisi o odlukama tuženika nego je riječ o smanjenju i povećanju koji se određuje na interbankarskom tržištu. Tuženik da ni na koji način ne utječe na visinu EURIBOR -a. Prilikom sklapanja ugovora o kreditu tužitelj je po svojoj slobodnoj volji mogao izabrati između više opcija ugovora o kreditu i to: ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u valuti EUR, u valuti CHF ili ugovor o kreditu u kunama, kao i ugovor o kreditu s fiksnom kamatnom stopom te ugovor o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom. Tužitelj je, samostalno procjenjujući kredite, odabrao sklopiti ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u valuti EUR s promjenjivom kamatnom stopom. Predložio je saslušanje djelatnika banke koji je sudjelovao u sklapanju ugovora, a radi utvrđivanja načina pregovaranja i sklapanja ugovora o kreditu. Istaknuo je prigovor zastare i predložio odbijanje tužbenog zahtjeva.

3. Tužitelj se očitovao na tuženikove navode tvrdnjom da je odredba čl. 6. Ugovora o kreditu protivna prisilnim propisima i to odredbi čl. 3, čl. 269. st. 2, čl. 271. i čl. 272. ZOO-a te da je ništetna primjenom odredbe čl. 323 i čl. 324. ZOO -a. Pozvao se na praksu drugostupanjskog suda, naveo da je tuženik kao stjecatelj bio nepošten i da takvom stjecatelju zakonska zatezna kamata počinje teći od dana umanjenja nečije imovine. Osporio je osnovanost prigovora zastare pozivom na pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela VSRH broj 1/20 od 30. siječnja 2020. godine navodeći da zastara zahtjeva nije počela teći budući da još nije utvrđena ništetnost sporne ugovorne obveze.

4. Pravomoćnom presudom u predmetu koji se kod ovog suda vodio pod poslovnim brojem P-472/2021 utvrđena je ništetnom i bez pravnog učinka odredba čl. 6. Ugovora o kreditu br. 391-17/2007 od 8. svibnja 2007. godine sklopljenog između tužitelja i tuženika, ovjerenog 10. svibnja 2007. godine kod javnog bilježnika Nataše Šuran iz [adresa] pod poslovnim brojem Ov-3506/07 kojom je banka ovlaštena izvršiti promjenu visine i načina obračuna kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe - Adria - Bank d.d. ili drugom aktu banke te kojom je korisnik kredita, svojim potpisom na ugovoru, izjavio suglasnost da bez prigovora prihvaća pisanu obavijest banke o visini kamatne stope, visini anuiteta, načinu obračuna te novi otplatni plan u skladu s promijenjenom kamatnom stopom (prvostupanjska presuda poslovni broj P-472/2021 od 25. studenoga 2022. godine, str. spisa 209-221, preinačena presudom VTS RH poslovni broj Pž-189/2023 od 20. svibnja 2024. godine, str. spisa 288-293).

5. Rješenjem VTS RH poslovni broj Pž-189/2023, a povodom tužiteljeve žalbe, ukinuta je presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-472/2021 od 25. studenoga 2022. godine u dijelu u kojem je prvostupanjski sud odbio naložiti isplatu zatraženih iznosa u točki 2. tužbenog zahtjeva iz tužbe od 12. studenoga 2021. godine. Iz obrazloženja ukidnog rješenja proizlazi da je sud dužan dopuniti dokazni postupak sukladno tužiteljevim dokaznim prijedlozima za provođenjem financijskog vještačenja te donijeti novu na zakonu osnovanu odluku.

6. U ponovljenom postupku tužitelj je predložio financijsko-knjigovodstveno vještačenje na okolnost vršenja izračuna preplaćenog iznosa po ugovoru o kreditu, a slijedom jednostrane promjene kamatne stope koja se odnosi na maržu banke povrh ugovorenog iznosa marže od 3,50% prema čl. 3 Ugovora o kreditu br. 391-17/2007 od 10. svibnja 2007. godine.

7. Rješenjem od 4. travnja 2025. godine i dopunom rješenja od 10. lipnja 2025. godine (str. spisa 667 i 689) sud je odredio provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja sa zadaćom da se izvrši izračun razlike koju je tuženik naplatio po ugovoru o kreditu br. 391-17/2007 od 10. svibnja 2007. godine (str. spisa 35-42) povrh iznosa visine kamatne stope vezane uz tromjesečni EURIBOR s dodatkom marže od 3,50% dekurzivno godišnje iskazane mjesečno po datumu naplate u kunskim iznosima preračunate u valuti EUR prema fiksnom tečaju konverzije.

8. Po provedenom vještačenju, tužitelj je podneskom od 27. ožujka 2026. godine, precizirao tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka od 21. siječnja 2026. godine.

9. Na ročištu za glavnu raspravu održanoj 28. svibnja 2026. godine tužitelj je predložio prihvaćanje tužbenog zahtjeva i naveo da nema daljnjih dokaznih prijedloga. Tuženik je ustrajao kod istaknutih prigovora. Na pisani nalaz i mišljenje vještaka nije imao posebnih očitovanja.

10. Sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu i saslušanjem tužitelja TM (str. spisa 196-197) i svjedoka ČM (str. spisa 197-199) te uvidom u pisani nalaz i mišljenje vještaka Tomislava Prpića od 24. siječnja 2026. godine (str. spisa 701-720).

11. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog raspravljanja, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev preciziran u podnesku od 27. ožujka 2026. godine osnovan u cijelosti.

12. Nesporno je da su parnične stranke bile u poslovnim odnosima na temelju Ugovora o kreditu broj: 391-17/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine (str. spisa 35-42) po kojem je tužitelju kao korisniku kreditu odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 106.000 EUR prema srednjem tečaju tuženika za EUR na dan puštanja kredita (čl. 2. ugovora. Stoga su stranke bile u poslovnom odnosu iz čl. 1021. ZOO-a (NN 35/05 i 41/08).

13. Člankom 3. ugovora (Kamatna stopa) bilo je dogovoreno da se na iznos kredita obračunavaju kamate i da je visina kamatne stope vezana za tromjesečni EURIBOR s dodatkom marže od 3,5% dekurzivno godišnje, da se kamate obračunavaju mjesečno od dana stavljanja kredita u otplatu i da su uključene u anuitete te da će se kamatna stopa vezati za tromjesečni EURIBOR i u skladu s time usklađivati odnosno mijenjati.

14. Pravomoćnom presudom utvrđen je ništetnim članak 6. ugovora (Promjenjivost kamatne stope) kojim su se stranke suglasile da je banka ovlaštena izvršiti promjenu visine i načina obračuna kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. ili drugom aktu banke i kojom je korisnik kredita dao suglasnost da bez prigovora prihvaća pisanu obavijest banke o visini kamatne stope, visini anuiteta, načinu obračuna te novi otplatni plan u skladu s promijenjenom kamatnom stopom.

15. Nesporna je činjenica da je tužitelj podmirio po predmetnom ugovoru o kreditu sve svoje obveze prema tuženiku sukladno promjenama kamatnih stopa u pogledu izmijenjene marže banke i tromjesečnog EURIBOR parametra za koji je kamatna stopa bila vezana po čl. 3. Ugovora o kreditu.

16. Nesporna je i okolnost da je tuženik tijekom otplatnog razdoblja mijenjao visinu kamatne stope u pogledu marže prema ovlastima iz čl. 6. Ugovora o kreditu (str. spisa 35-42) za koji je, u ovom postupku, pravomoćnom odlukom suda utvrđeno da je predstavljao ništetnu ugovornu odredbu.

17. Sporna je okolnost postoji li na strani tuženika obveza vraćanja iznosa naplaćenih po izmijenjenom dodatku marže, (a ne po ugovorenih 3,50%) pri čemu je nesporna okolnost da je visina kamatne stope ovisila i o promjenama tromjesečnog parametra EURIBOR koji dio obveze tužitelj u postupku ne spori.

18. Sporna je okolnost je li zahtjev za isplatom naplaćenih iznosa u zastari te pripada li tužitelju pravo na isplatu kamate po izvršenim plaćanjima obveza po kreditu.

19. Kako je izmjena marže prema jednostranim odlukama banke povrh ugovorenog iznosa od 3,50% po čl. 3 Ugovora o kreditu, a koju je banka izvršila po čl. 6 Ugovora o kreditu, utvrđena ništetnom, u postupku je utvrđeno da je otpala pravna osnova za naplatu kamatne stope u dijelu marže koja je obračunata povrh ugovorene visine od 3,50%. Navedeno kao pravna posljedica ništetnosti proizlazi iz odredbe čl. 323. st. 1 ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21 i 114/22,156/22, 155/23,69/26) kojom je propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora. Navedena se odredba na odgovarajući način odnosi i na djelomičnu ništetnost pojedine odredbe ugovora pozivom na odredbu čl. 324. ZOO-a.

20. U pogledu izračuna iznosa naplaćenog povrh ugovorene marže od 3,50% iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka financijske struke Tomislava Prpića (str. spisa 701- 720) proizlazi da je tužitelj preplatio na ime kamata iznos od 15.271,38 EUR s osnova glavnice i to imajući u vidu izračun izvršen prema datumima plaćanja dospjelog duga i primjenom izračuna promjenjive kamatne stope povrh iznosa naplaćenog u visini tromjesečnog euribora + 3,50% s osnova marže. Izračun vještaka iskazan u tablici 5 pisanog nalaza i mišljenja (str. spisa 714-715) sud je u cijelosti prihvatio kao vjerodostojan dokaz s obzirom na jasan, iscrpan i provjerljiv izračun iskazan sukladno zadaći suda. Vještak je pravilno iznose iskazao u kunskoj protuvrijednosti prema fiksnom tečaju konverzije u valuti EUR (1 EUR = 7,53450 kn, sukladno pravilima o preračunavanju i zaokruživanju iz čl. 14. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj budući da je u vrijeme donošenja odluke euro postao službena novčana jedinica i zakonsko sredstvo plaćanja u Republici Hrvatskoj (čl. 13. i 48. st. 1 i 2 Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj - NN 57/22 i 88/22).

21. Pravilno je vještak za pojedinačno naplaćene iznose izvršio izračun na dan plaćanja dospjelog duga otkada je tužitelj, slijedom utvrđene ništetnosti , stekao pravo na povrat danog na temelju ništetne odredbe ugovora. Budući da je vještak u potpunosti ispunio zadaću suda sud je ocijenio pravno osnovanim tužbeni zahtjev za povratom glavnice u iznosu od 15.271,38 EUR pozivom na odredbu čl. 323. ZOO -a.

22. Zahtjev za isplatom zakonskih zateznih kamata također je ocijenjen pravno osnovanim s obzirom da je tuženik dužan vratiti iznose koje je primio na temelju ništetne odredbe ugovora u dijelu naplate marže veće od 3,50 postotnih poena ugovorenih po čl. 3. Ugovora i to od dana izvršenog plaćanja pa do isplate primjenom odredbe čl. 1111. st. 3 i čl. 1115. ZOO-a. Navedeno iz razloga što je utvrđeno da je tuženik kao banka bio nepošten od dana stjecanja iznosa naplaćenih po ništetnoj odredbi čl. 6. ugovora o kreditu. Navedeno utvrđenje nalazi potvrdu u iskazu tužitelja TM ( str. spisa 196-197) iz kojeg je utvrđeno da tuženik nije obavijestio tužitelja po kojim se parametrima formira marža banke zbog čega se radi o neodredivoj činidbi koja je omogućila tuženiku jednostranu promjenu kamatne stope odnosno postojanje odnosa u kojem se tuženik kao sudionik u obveznom odnosu nije suzdržavao od postupka kojim bi se otežalo ispunjenje obveze drugog sudionika. Budući da je tuženik bio dužan postupati u predmetnom pravnom poslu s pažnjom dobrog stručnjaka, neodredivost parametara koji formiraju maržu čine odredbu čl. 6. ništetnom pozivom na odredbu čl. 269. st. 2 i 270. ZOO-a. Uostalom i sam svjedok ČM je u svom iskazu (str. spisa 197-198) navela da je u razdoblju sklapanja ugovora bila tuženikova zaposlenica na mjestu managera za poslovanje s građanstvom i da nije znala na temelju kojih podataka uprava banke donosi odluku o izmjeni marže, a niti joj je bila poznata međuovisnost parametra EURIBOR i marže banke. Navedeno ukazuje da je ugovaranje ništetne klauzule iz čl. 6. ugovora predstavljalo nesavjesno ponašanje na strani banke zbog kojeg je tuženik dužan vratiti primljeno uz zatezne kamate od dana stjecanja pozivom na odredbu čl. 1115. ZOO - a. Pravilno je tužitelj u svom zahtjevu zatražio isplatu zakonskih zateznih kamata nakon dana naplate iskazane u Tablici 5. pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Tomislava Prpića od 24. siječnja 2026. godine (str. spisa 701 -720). Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev je ocijenjen pravno osnovanim pa je primjenom odredbe čl. 338. st. 3 ZPP-a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23, 146/25) odlučeno kao u točki I. izreke.

23. Tuženikov prigovor zastare je neutemeljen iz razloga što se sud rukovodio pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela VSRH prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva iz čl. 323.st.1 ZOO-a počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (Su-IV-47/2020 od 30. siječnja 2020. godine).Pritom je utvrđeno da je tužitelj u ovom predmetu tužbom od 12. studenoga 2021. godine istaknuo istovremeno i zahtjev za utvrđenjem ništetnosti i zahtjev za povratom zbog čega zastarni rok ne teče od dana primitka isplata po kreditu.

24. Na dosuđene iznose glavnica primijenjena je odredba čl. 29. st. 2 ZOO -a s obzirom da se radi o zahtjevu za povrat danog po osnovi koja je otpala zbog čega se na takav pravni odnos ne primjenjuju kamatne stope iz trgovačkih ugovora, a niti stopa propisana Zakonom o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi jer se ne radi o poslovnoj transakciji.

25. Dokaz saslušanjem svjedoka SM, predložen u prethodno vođenom postupku sud je također odbio provesti iz razloga što prema navodima tužitelja proizlazi da nije sudjelovao u fazi pregovara oko sklapanja posla pa ga je sud ocijenio suvišnim.

26. Odluka o troškovima postupka temelji se na primjeni čl. 154. st. 1 i 155. ZPP-a. Tužitelju je zbog uspjeha u sporu priznato zastupanje po odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav tužbe 500,00 EUR (T.br. 7.1.), sastav podneska od 1. travnja 2022. godine 500,00 EUR (T.br. 8.1.), zastupanje na pripremnom ročištu od 12. travnja 2022. godine 250,00 EUR (T.br. 9.2.), sastav podneska od 25. travnja 2022. godine 250,00 EUR (T.br. 8.3.), zastupanje na ročištu za glavnu raspravu od 11. listopada 2022. godine 500,00 EUR (T.br. 9.1.), sastav žalbe od 8. prosinca 2022. godine i podneska od 9. prosinca 2022. godine 625,00 EUR (T.br. 10.1.), zastupanje na ročištu za glavnu raspravu od 4. veljače 2025. godine 250,00 EUR (T.br. 9.2.), sastav podneska od 14. travnja 2025. godine 250,00 EUR (T.br. 8.3.), sastav podneska od 20. lipnja 2025. godine 50,00 EUR (T.br. 8.4.), sastav podneska od 27. ožujka 2026. godine 500,00 EUR (T.br. 8.1.), zastupanje na ročištu za glavnu raspravu od 28. svibnja 2026. godine 500,00 EUR (T.br. 9.1.), PDV 25% 1.043,75 EUR, sudske pristojbe za tužbu 105,51 EUR, za presudu 212,22 EUR, sukladno Zakonu o sudskim pristojbama i primjenom Tarife sudskih pristojbi važeće u vrijeme naplate sudskih pristojbi kao i troškove provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja koji je bio nužan za utvrđivanje odlučnih činjenica u iznosu od 600,00 EUR (str. spisa 675) zbog čega je odlučeno kao u točki II. izreke.

27. Preostalu razliku u zatraženoj visini po pojedinim radnjama, kao i zastupanje na ročištu za objavu od 25. studenoga 2022. godine koje je sud ocijenio nepotrebnim za vođenje parnice (s obzirom da učinci objave odluke nastupaju neovisno od prisustva stranaka i njihovih punomoćnika), a prema troškovniku tužitelja na str. spisa 755-756 kao i zatražene troškove sastava podneska od 5. ožujka 2025., 1. travnja 2025., 6. svibnja 2025., 29. svibnja 2025. i 4. ožujka 2026. godine (u naravi požurnice) koje je sud ocijenio neutemeljenim. Navedeno iz razloga što sud nije mogao postupati u predmetnom postupku zbog dostave spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prema popratnom izvješću od 3. ožujka 2025. godine (str. spisa 661-662), a kako je to izrijekom naloženo prvostupanjskom sudu u predmetu Gr 2-27/2025 (str. spisa 695- 697) unatoč tome što je prvostupanjski sud po reviziji dostavio presliku spisa kako bi mogao nastaviti postupak po ukidnom rješenju drugostupanjskog suda u jednom dijelu istaknutog tužbenog zahtjeva. Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke.

28. Zatraženi trošak sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije s pripadajućim dopunama i podnescima od 21. listopada 2024. i 3. prosinca 2024. godine kao i zatraženu pristojbu za odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije u iznosu od 53,06 EUR, Vrhovni sud Republike Hrvatske odbio je rješenjem poslovni broj Revd- 3897/24 od 2. listopada 2024. godine (str. spisa 506-509) isto kao i zatraženi trošak za sastav odgovora na reviziju od 26. veljače 2025. godine kao i pripadajuće pristojbe za odgovor na reviziju u iznosu od 53,06 EUR prema presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-698/2025 od 3. veljače 2026. godine (str. spisa 730-734). Stoga je zahtjev za nadoknadom naznačenih troškova ocijenjen nedopuštenim budući da je o njemu već prethodno pravomoćno odlučeno zbog čega je odlučeno kao u izreci rješenja.

U Rijeci, 13. srpnja 2026. godine

Sudac

Jasenka Pavišić Čačić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.