REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] U 5

Poslovni broj: Us I-385/2026-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Snježane Vukašinović, u upravnom sporu tužitelja UG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Kristian Čarapić, odvjetnik u Rijeci, Dežmanova 1, protiv tuženika Državnog inspektorata, OIB: 33706439962, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Rijeka, B. Polića 2, radi uklanjanja, 13. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije KLASA: UP/I-362-02/23- 02/1234, URBROJ: 443-02-02-12-23-05/NS od 21. prosinca 2023.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-362-02/23-02/1234, URBROJ: 443-02-02-12-23-05/NS od 21. prosinca 2023. pod toč. 1. naređeno je investitoru – vlasniku, ovdje tužitelju, da u roku od 120 dana od zaprimanja ovog rješenja ukloni u sjevernom dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izgrađenu stambenu građevinu zgradu tlocrtnih veličina 10,40 x 5,55 m + 2,53 x 2,25 m, tlocrtne površine 63,40 m2 uglavnom visine dvije etaže, prizemlje + potkrovlje, s istakom stropne armirano-betonske ploče prizemlja, nadstrešnicom tlocrtnih veličina 3,80 x 1,25 m i u istočnom dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izgrađenu pomoćnu građevinu, spremište ukupnih tlocrtnih veličina 4,75 x 6,15 m, tlocrtne površine 29,20 m2, visine jedne etažer prizemlje + kosi dvostrešni krov, izgrađene u [adresa], pošta [adresa], bez izvršne građevinske dozvole. Pod toč. 2. upozoren je investitor – vlasnik, da će se izvršenje naredbe o uklanjanju prisiljavati izricanjem tri novčane kazne, ako ne postupi po naredbi iz toč. 1. izreke. Pod toč. 3. upozoren je investitor – vlasnik, da će se izvršenje rješenja provesti putem treće osobe na odgovornost i trošak izvršenika, ako ne postupi po naredbi iz toč. 1. izreke nakon tri izrečene novčane kazne. Pod toč. 4. upozoren je investitor – vlasnik, ako ne postupi po naredbi iz toč. 1. izreke, da napušta posjed građevnih proizvoda od kojih su građevine izgrađene i odriče se prava vlasništva istih bez prava na naknadu štete i pod toč. 5. upozoren je investitor – vlasnik da je obvezan ukloniti stvari iz građevine u roku iz toč. 1. izreke jer se u protivnom smatra da napušta posjed stvari i odriče se prava vlasništva istih bez prava na naknadu štete.

2. Presudom ovog suda poslovni broj Us I-98/2024-7 od 4. travnja 2025., odlučujući o tužbi tužitelja, odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije KLASA: UP/I - 362-02/23-02/1234, URBROJ: 443-02-02-12-23-05/NS od 21. prosinca 2023. te je rješenjem istog poslovnog broja i datuma određen odgodni učinak tužbe te odgođeno izvršenje rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije KLASA: UP/I-362-02/23-02/1234, URBROJ: 443-02-02-12-23- 05/NS od 21. prosinca 2023. do pravomoćnosti odluke u ovom upravnom sporu.

3. Povodom žalbe tužitelja Visoki upravni sud Republike Hrvatske presudom poslovni broj Usž-3121/22025-2 od 10. prosinca 2025. poništio je presudu ovog suda poslovni broj Us I-98/2024-7 od 4. travnja 2025. te predmet vratio na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

4. U svojoj presudi Visoki upravni sud Republike Hrvatske iznio je sljedeće:

4.1. "Tužitelj je tijekom upravnog spora prigovarao da tijekom upravnog postupka nije utvrđeno kada je kuća izgrađena, a ujedno je istaknuo da u njoj stanuje od prije 15. veljače 1968. te da je još 28. svibnja 2015. i 20. lipnja 2016. podnio Primorsko-goranskoj županiji, Upravnom odjelu za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Rijeka, zahtjev za legalizaciju, koji još nije riješen. Isticao je da je osoba starije životne dobi, od 86 godina te je slabog zdravstvenog saznanja, kao i da nema u vlasništvu nikakvu drugu nekretninu kamo bi se smjestio, zbog čega smatra nehumanim da se u takvom stanju i nakon toliko godina baca na ulicu. Pozvao se na nepovredivost doma, zajamčeno Ustavom i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

4.2. Prvostupanjski sud je pravilno otklonio prigovor tužitelja vezano za zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, obrazloživši da taj postupak nije od utjecaja na zakonitost rješenja o uklanjanju, koje je predmet ovog upravnog spora, već može imati utjecaja samo na izvršenje rješenja o uklanjanju, sukladno članku 42. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine”, broj: 86/12., 143/13., 65/17., 14/19.).

4.3. Međutim, iako je sud odredio odgodni učinak tužbe na osnovi činjenice da tužitelj ima prijavljeno prebivalište na adresi nekretnine glede koje je naloženo uklanjanje, u aspektu ocjene zakonitosti osporavanog rješenja o uklanjanju, sud nije utvrđivao činjenične okolnosti ovog predmeta koje se tiču tvrdnji o mogućoj povredi prava na dom.

4.4. Sukladno članku 16. stavku 2. Ustava Republike hrvatske („Narodne novine“, broj: 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10., 5/14., dalje: Ustav), svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju. Sukladno članku 34. stavku 1. Ustava, dom je nepovrediv.

4.5. Sukladno članku 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06., 2/10. i 13/17.; dalje: Konvencija), svatko ima pravo na poštovanje svoga ... doma ... te se javna vlast neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira, ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih.

4.6. Po ocjeni Suda, uzimajući u obzir činjenice ovog konkretnog slučaja, prvostupanjski sud je, s obzirom na prigovor povrede prava na dom i činjenicu da iz spisa predmeta proizlazi da tužitelj, koji je ujedno osoba starije životne dobi, u toj nekretnini živi, taj prigovor trebao ispitati kroz utvrđenje bitnih činjeničnih okolnosti može li se sporna nekretnina smatrati domom te provesti test razmjernosti.

4.7. S tim u vezi, valja reći da je Ustavni sud Republike Hrvatske prihvatio tumačenje sadržaja prava na dom, zajamčenog člankom 34. stavkom 1. Ustava, kako ga u primjeni članka 8. Konvencije u svojoj praksi tumači Europski sud za ljudska prava (v. odluku broj: U-III-5917/2013 od 23. svibnja 2014., /www.usud.hr/) te s tim u vezi ovdje valja ukazati na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-2182/2023 od 15. travnja 2025., koja je donesena također povodom prigovora prava na dom u upravnom postupku uklanjanja građevine izgrađene bez građevinske dozvole.

4.8. Ustavni sud u toj odluci zauzima stajalište da je sud dužan utvrditi predstavlja li određena nekretnina dom, a ako je odgovor na to pitanje potvrdan, zadaća je upravnog suda ispitati je li došlo do miješanja u pravo na poštovanje doma ili do toga nije došlo. Utvrdi li se da je do toga došlo, tada je potrebno utvrditi je li miješanje bilo zakonito, je li težilo ostvarenju jednog od legitimnih ciljeva iz članka 8. stavka 2. Konvencije, te je li bilo razmjerno cilju koji se želi postići i stoga "nužno u demokratskom društvu". U pogledu bitnih čimbenika za provođenje testa razmjernosti, Ustavni sud u toj odluci ponavlja (v. i odluku broj: U-III-2000/2021 od 14. rujna 2023., www.usud.hr) da je, kad je riječ o bespravnoj gradnji, pri ocjeni razmjernosti mjere iseljenja potrebno ocijeniti: jesu li osobe koje su dom nezakonito izgradile bile svjesne nezakonite gradnje, kakvi su priroda i stupanj nezakonitosti u pitanju, koja je priroda interesa koji se želi zaštititi rušenjem, je li osobama koje su pogođene mjerom iseljenja/rušenja dostupan odgovarajući alternativni smještaj i postoje li blaži načini rješavanja slučaja. Miješanje će se smatrati "nužnim u demokratskom društvu" ako odgovara na "neodgodivu društvenu potrebu" i, posebice, ako je razmjerno legitimnom cilju kojem teži.

4.9. Slijedom izloženog, Sud cijeni osnovanim žalbene prigovore tužitelja Usmjerene na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u sporu, radi čega je valjalo usvojiti žalbu i vratiti predmet na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu, sukladno članku 135. stavku 3. ZUS-a."

5. Postupajući u ponovnom postupku nakon odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske valja reći sljedeće.

6. Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti rješenja tuženika od 21. prosinca 2023. pravodobno podnio tužbu u kojoj ističe kako u postupku donošenja osporenog rješenja tuženik nije uopće utvrđivao bitne činjenice. Utvrđivao je nesporne činjenice i to da je kuća izgrađena bez građevinske dozvole, da je određenih dimenzija i da je izgrađena na zemljištu tužitelja. Uopće nije utvrđeno kada je kuća izgrađena i da tužitelj u njoj stanuje od prije 15. veljače 1968. te da je još 28. svibnja 2015. i 20. lipnja 2016. podnio Primorsko-goranskoj županiji, Upravnom odjelu za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Rijeka, zahtjev za legalizaciju ove kuće. Do danas ovaj zahtjev nije riješen niti odbijen pa se ima smatrati da je šutnjom administracije zaht jev odobren. Nastavno, tužitelj ističe kao je isti osoba starije životne dobi, ima 86 godina te je slabog zdravstvenog saznanja, nema u vlasništvu nikakvu drugu nekretninu kamo bi se smjestio pa smatra nehumanim da se u takvom stanju i nakon toliko godina baca na ulicu. Ukazuje na nepovredivost doma, zajamčeno Ustavom i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te ističe kako predmetna nekretnina predstavlja tužiteljev dom.

7. Slijedom svega navedenog, tužitelj tužbenim zahtjevom predlaže sudu poništiti osporavano rješenje tuženika.

8. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja te je predložio odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

9. U ponovljenom postupku nakon presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, spor se nastavio voditi pod poslovnim brojem Us I-385/2026 u kojem je održana rasprava dana 29. lipnja 2026. u prisutnosti tužitelja i opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika. Na predmetnom ročištu opunomoćenik tužitelja ustrajao je u cijelosti kod navoda iz tužbe i navoda istaknutih tijekom spora te postavljenog tužbenog zahtjeva. Na navedenom ročištu, sukladno uputi višeg suda proveden je dokaz saslušanjem tužitelja. U svom iskazu tužitelj je naveo da je radio u Njemačkoj kada je 1982. godine kupljena parcela na kojoj je sa bivšom ženom počeo graditi garažu u kojoj su planirali povremeno boraviti kada dođu u Hrvatsku. Naknadno su na toj garaži podigli potkrovlje. Ta nekretnina, garaža s potkrovljem, je građevina u rješenju o uklanjanju opisana kao stambena građevina - zgrada tlocrtne površine 63,40 m2. Godine 1996. tužitelj je otišao u penziju zbog bolesti i zbog ranog odlaska u penziju mirovina mu je mala. Živi u prizemlju navedene nekretnine. U istoj ima sobicu, jednu sobu, hodnik i škaf za vodu. Na poseban upit suda tužitelj je naveo da je njegova pok. žena, koja je preminula u listopadu prošle godine, vodila postupak legalizacije, a on nije toliko u tome sudjelovao i sada mu je potrebno vremena da vidi gdje je postupak stao, da pribavi potrebnu dokumentaciju i okonča postupak legalizacije. Opunomoćenik tužitelja predao je u spis rješenje nadležnog upravnog odjela od 8. svibnja 2023. kojim je odbijen zahtjev ovdje tužitelja za donošenje rješenja o izvedenom stanju za manje zahtjevnu zgradu izgrađenu na adresi [adresa]. Na upit suda, opunomoćenik tužitelja iskazao je kako mu nije poznato da li je na navedeno rješenje izjavljena žalba, odnosno da li je isto postalo pravomoćno. Na upit suda da tužitelj pojasni adrese na kojima je imao prijavljeno prebivalište prema podacima MUP-a, tužitelj je naveo da je točno da je na adresi [adresa] imao prijavljeno prebivalište, ali istaknuo kako na navedenoj adresi nije trajno živio u [adresa] već je u to vrijeme radio u Njemačkoj i povremeno dolazio u Hrvatsku. Adresa [adresa] je adresa barake o kojoj je ranije govorio odnosno kuće u kojoj sada živi. [adresa] je adresa nekretnine njegove pokojne žene. Navedenu nekretninu naslijedila je nećakinja njegove žene i u međuvremenu je ista nekretnina prodana trećim osobama. Na upit suda, tužitelj je pojasnio da je pogrešno u tužbi naznačeno da u kući koja je predmet uklanjanja živi od prije 1968. godine. Kao što je ranije naveo, predmetni plac je kupio 1982. godine i odmah je sa ženom započeo s gradnjom barake, odnosno garaže, odnosno današnje stambene zgrade u kojoj tužitelj živi. Napomenuo je da u to vrijeme, kada su započeli s gradnjom, nisu tražili nikakve dozvole za gradnju jer su svi u to vrijeme tako gradili. Tužitelj ima sina, ali s njim nije u kontaktu. Nema druge nekretnine u kojoj bi mogao živjeti. U visokoj je životnoj dobi, uz to bolestan, ima povišen šećer, problema s venama, teško hoda, ima ugrađen bajpas, nema žuč. Za navedenu nekretninu je jako vezan i volio bi umrijeti u istoj. Na poseban upit suda tko je osoba ČG navedena na računima dostavljenima uz tužbu, tužitelj ističe kako je to otac njegove pok. supruge Č, djevojački ČG.

10. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika sud je ponovljenom postupku izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog postupka i ovog spora. Provevši dokaz saslušanjem tužitelja sukladno uputi višeg suda, sud je odbio u sporu provesti i preostali dokaz saslušanjem svjedoka predloženih od strane tužitelja, jer je sve odlučne činjenice za donošenje odluke u ovoj upravnoj stvari sud mogao nedvojbeno utvrditi na temelju postojeće dokumentacije sadržane u spisu predmeta upravnog postupka i ovog spora.

11. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

12. Među strankama ovoga spora nije sporno da je tužitelj vlasnik k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da se na predmetnoj nekretnini nalaze izgrađene građevine opisane u izreci osporenog rješenja, kojih je tužitelj investitor, te da za predmetnu gradnju nije izdano odobrenje za gradnju ili pravomoćno rješenje o izvedenom stanju.

13. Međutim, i dalje je sporno ima li podneseni zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju utjecaja na zakonitost osporenog rješenja tuženika.

14. Vezano za navedeno pravno pitanje, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, tužitelja se upućuje na sadržaj obrazloženja ranije presude ovog suda, a pravilnost kojeg stajališta je potvrđena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske ranije citirane u odlomku 4.2. ove presude.

15. Stoga, cijeneći nespornu činjenicu da je tužitelj vlasnik i investitor predmetne gradnje, za koju nesporno u trenutku donošenja osporenog rješenja nije bila izdana izvršna građevinska dozvola ili pravomoćno rješenje o izvedenom stanju, to je tužitelju na temelju odredbe čl. 113. st. 1. toč. 1. Zakona o Državnom inspektoratu ("Narodne novine" broj: 115/18, 117/21, 67/23 i 155/23, dalje: Zakona o Državnom inspektoratu) pravilno i zakonito naloženo uklanjanje kao u izreci osporene odluke.

16. Iako za zakonitost osporenog rješenja o uklanjanju nije relevantno je li tužitelj podnio zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, navedena okolnost odlučna je za tužitelja vezano za primjenu odredbe čl. 42. Zakona o postupanju sa nezakonitom izgrađenim zgradama ("Narodne novine" br. 86/12, 143/13, 65/17, 14/19, 48/26, dalje: Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama) kojom je propisano da će građevinski inspektor prekinut na zahtjev stranke postupak izvršenja rješenja o uklanjanju nezakonito izgrađene zgrade do pravomoćnog završetka postupka za donošenje rješenja o izvedenom stanju, a u slučaju da postupak legalizacije završi donošenjem rješenja o izvedenom stanju, po pravomoćnosti tog rješenja postupak izvršenja rješenja o uklanjanju će obustaviti. Dakle, tužitelj je taj koji treba inicirati prekid postupka izvršenja osporenog rješenja o uklanjanju do pravomoćnog završetka postupka za donošenje rješenja o izvedenom stanju.

17. Nastavno, vezano za sporno pitanje radi kojeg je od strane Visokog upravnog suda Republike Hrvatske predmet vraćen ovom sudu na ponovni postupak, pitanje povrede prava na dom, valja reći sljedeće. U konkretnom slučaju prema ocjeni suda tužitelju je povrijeđeno pravo na dom. Naime, tužitelj u nekretnini opisanoj u izreci osporenog rješenja živi prema svom iskazu od 1996. godine, kada se trajno doselio u Hrvatsku, po odlasku u mirovinu, nakon rada u Njemačkoj. Prema službenim podatcima Ministarstva unutarnjih poslova na adresi [adresa], na kojoj se nalazi gradnja koja je predmetom osporenog rješenja, tužitelj ima prijavljeno prebivalište od 12. prosinca 2011. I prema iskazu tužitelja i prema službenim podacima, cijeneći duljinu neprekidnog prebivanja tužitelja u navedenoj nekretnini sud ocjenjuje kako je u konkretnom slučaju ostvarena jaka, stvarna i trajna (kontinuirana) veza koja se prema praksi Europskog suda za ljudska prava smatra uvjetom za priznanje prava na dom. Stoga sud utvrđuje da navedena nekretnina predstavlja dom tužitelja, bez obzira na nezakonitost njezine izgradnje. Nastavno , sud utvrđuje da je osporenom odlukom tuženika došlo do miješanja u pravo tužitelja na poštovanje doma. Također, sud naglašava kako je miješanje bilo zakonito jer je utemeljeno na važećim odredbama Zakona o gradnji ("Narodne novine” broj: 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19, dalje: ZG) kojim je određeno da se građenju građevine može pristupiti na temelju pravomoćne građevinske dozvole, a graditi se mora u skladu s tom dozvolom te da je zakonodavac sankciju za nezakonitu gradnju odredio Zakonom o Državnom inspektoratu kojim je propisano da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine ako je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole. Nadalje, miješanje je imalo legitiman cilj odnosno osigurati poštovanje urbanističkih propisa prema kojima se nijedna građevina ne može izgraditi bez odgovarajuće dozvole te sprečavanje nereda u prostoru.

18. Sud naglašava da će u slučaju nezakonite gradnje pojedinci samo u iznimnim slučajevima moći s uspjehom istaknuti prigovor nerazmjernosti mjere uklanjanja bespravno sagrađene građevine. Naime u sferi prostornog i urbanističkog uređenja država uživa široku slobodu prosudbe, a i razlozi osiguranja poštovanja vladavine prava kao jedne od najviših vrednota ustavnog poretka zahtijevaju da država onemogući i sankcionira gradnju bez ishođenja potrebnih dozvola za gradnju. U konkretnom slučaju tužitelj je bio svjestan nezakonite gradnje, i iako se radi o osobi visoke životne dobi, narušenog zdravstvenog stanja, kojoj nije dostupan alternativni smještaj, sud je ocijenio mjeru uklanjanja razmjernom. Naime, uvažavajući ranjivost ovdje tužitelja, kao i dugotrajnost korištenja nezakonito sagrađenih građevina od strane tužitelja, sud je ispitujući razmjernost mjere uklanjanja odnosno postizanje pravične ravnoteže između javnog interesa i pojedinačnog prava, smatrao u konkretnom slučaju odlučnom činjenicu da je u Republici Hrvatskoj omogućena legalizacija bespravne gradnje sukladno Zakonu o postupanju s nezakonito izgrađenim građevinama, a čije odredbe su primjenjive na gradnju koja je predmetom izreke osporenog rješenja. Naime, prema odredbi čl. 2. st. 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama nezakonito izgrađenom zgradom u smislu toga Zakona smatra se zgrada, odnosno rekonstruirani dio postojeće zgrade izgrađene bez akta kojim se odobrava građenje, odnosno protivno tom aktu, vidljiva na digitalnoj ortofoto karti u mjerilu 1:5000 Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja Republike Hrvatske započetog 21. lipnja 2011. (DOF5/2011), na kojoj su izvedeni najmanje grubi konstruktivni građevinski radovi (temelji sa zidovima, odnosno stupovima s gredama i stropom ili krovnom konstrukcijom) sa ili bez krova, najmanje jedne etaže. U konkretnom slučaju nije sporno da je građevina u kojoj tužitelj živi izgrađena do 21. lipnja 2011. i kao takva vidljiva na DOF5/2011. Tužitelj je osobno na ročištu u ovom sporu iskazao volju da postupak izdavanja rješenja o izvedenom stanju okonča pribavom potrebne dokumentacije. Time sud smatra da je već navedenim zakonodavnim rješenjem uzeto u obzir postizanje ravnoteže između privatnog i javnog interesa.

19. S obzirom na sve navedeno, osporavano rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim pa je stoga sud na temelju odredbe čl. 116. st. 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 36/24, i 39/26 dalje: ZUS) odbio tužbeni zahtjev kako je to navedeno izreci ove presude.

U Rijeci 13. srpnja 2026.

Sutkinja

Dubravka Zec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- opunomoćeniku Kristianu Čarapiću, odvjetniku u Rijeci, Dežmanova 1

- Državnom inspektoratu, Područnom uredu Rijeka, Službi građevinske inspekcije,

Rijeka, B. Polića 2