Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-1349/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sucu Snježani Šaško kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Dejanu Kuhariću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu mr. sc. Dušanka Kuharić i Dejan Kuharić iz Ludbrega, Pisarnica Koprivnica, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732, Radnička cesta 50, Zagreb, zastupanog po punomoćnici Andreji Šeša, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj: P -150/2025-35 od 10. rujna 2025., dana 13. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća, te se presuda Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj: P-150/2025-35 od 10. rujna 2025.:

- potvrđuje u dijelu točke IV. izreke, kojim je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 1.900,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 10. rujna 2025. do isplate;

- preinačuje u preostalom dijelu točke IV. izreke, na način da se odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 400,00 EUR.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove žalbenog postupka u iznosu od 21,25 EUR, sa zateznom kamatom od 13. srpnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu (za iznos od 166,25 EUR) zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka odbija kao neosnovan.

III. Točke I., II. i III. izreke prvostupanjske presude i prvostupanjsko rješenje nisu predmet ispitivanja u žalbenom postupku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke utvrđene su ništetnim odredbe čl. 4., 5., 6., i 7.2. Ugovora o kreditu broj: 9011652790, sklopljenog između stranaka 10. srpnja 2006., u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula vezana uz švicarski franak. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 1.324,63 EUR sa zateznim kamatama na određene pojedinačne iznose, dok je točkom III. izreke odbijen tužbeni zahtjev u iznosu od 335,37 EUR s pripadajućim zateznim kamatama. Točkom IV. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 2.300,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 10. rujna 2025. do isplate. Prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je da je tužbeni zahtjev povučen u iznosu od 330,84 EUR s pripadajućom zateznom kamatom.

2. Navedenu presudu u odluci o troškovima postupka (točka IV. izreke) pravovremeno izjavljenom žalbom pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud pobijanu odluku o troškovima preinači u smislu žalbenih navoda uz naknadu mu troškova žalbenog postupka.

3. Tužitelj je u odgovoru na žalbu osporio žalbene navode tuženika, te predložio odbiti žalbu kao neosnovanu.

4. Žalba tuženika djelomično je osnovana.

5. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane odluke o troškovima postupka navodi da iako je tužitelj djelomično uspio u sporu, jer je povukao dio tužbenog zahtjeva, a s dijelom tužbenog zahtjeva je odbijen, u konkretnom slučaju se radi o sporu u kojem je tužitelj potrošač, radi čega mu u cijelosti pripada pravo na naknadu parničnog troška koji je bio opravdan. U prilog tome prvostupanjski sud se pozivao na pravno shvaćanje Suda Europske unije izneseno u spojenim predmetima C-224/19 i C- 259/19 od 16. srpnja 2020., ujedno navodeći da tužitelj nije uspio s neznatnim dijelom zahtjeva, pa mu i temeljem čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP-a) pripada pravo na dosudu cjelokupnog troška.

6. U žalbi tuženik ističe da je prvostupanjski sud bio dužan troškove postupka odmjeriti sukladno odredbi čl. 354. st. 2. ZPP-a obzirom na djelomičan uspjeh stranaka u sporu, jer navedena presuda Suda EU nije primjenjiva u konkretnom slučaju. Ističe i da prvostupanjski sud nije postupio sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a i odredio naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice, te je protivno Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika za svaku radnju priznao trošak u iznosu od 200,00 EUR, a ne obzirom na pripadajućih 75 bodova - u iznosu od 150,00 EUR, jer konačno postavljeni tužbeni zahtjev iznosi 1.324,63 EUR. Navodi i da prvostupanjski sud u ponovljenom postupku suprotno uputi drugostupanjskog suda nije odlučio o njegovom zahtjevu za naknadu troška sastavljanja prijašnje žalbe s kojom je u cijelosti uspio.

7. Ispitujući pobijanu odluku o troškovima postupka sukladno žalbenim navodima tuženika, a i primjenom odredbe čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. ZPP -a, ovaj sud nije našao da bi ista bila opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u žalbi ukazuje tuženik, obzirom da je razumljiva i sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, pa je moguće ispitati njezinu pravilnost i zakonitost. Osim toga, nije počinjena niti jedna druga bitna povreda na koje ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

8. Međutim, osnovano tuženik u žalbi navodi da prvostupanjski sud nije cijenio da je tužitelj, nakon što je kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva iz tužbe u iznosu od 1.990,84 EUR podneskom od 9. siječnja 2024. smanjio na iznos od 1.660,00 EUR, odnosno djelomično (za iznos od 330,84 EUR) povukao tužbu, čemu se tuženik nije protivio (niti je tražio trošak za povučeni dio), ponovno podneskom od 23. lipnja 2024. smanjio tužbeni zahtjev, odnosno ponovno djelomično (za iznos od 335,37 EUR) povukao tužbu, čemu se tuženik protivio, pa je taj dio tužbenog zahtijeva odbijen meritornom odlukom, slijedom čega je o naknadi troškova postupka valjalo odlučiti u skladu s odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a, vodeći računa o kvalitativnom i kvantitativnom uspjehu stranaka u parnici. Odluke na koje se pozvao prvostupanjski sud i tužitelj u odgovoru na žalbu nisu primjenjive u konkretnom slučaju, niti primjena odredbe o djelomičnom uspjehu stranaka u postupku rezultira odvraćanjem tužitelja od ostvarivanja svojih prava u sudskom postupku.

9. Dakle, imajući u vidu da je tužitelj sa deklaratornim tužbenim zahtjevom u odnosu na ništetnu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli u CHF uspio u cijelosti (100%), te sa kondemnatornim tužbenim zahtjevom za isplatu (iznosa od 1.660,00 EUR) u omjeru od 80%, njegov uspjeh u postupku iznosi 90%, a uspjeh tuženika 10%, pa kada se ti postoci oduzmu, tužitelju pripada pravo na naknadu troškova postupka u omjeru od 80%.

10. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud protivno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a odredio tužitelju naknadu i onih troškova koji nisu bili potrebni za vođenje parnice, dok nasuprot tome nije odlučio o njegovom zahtjev za naknadu troška sastavljanja (ranije) žalbe. Naime, u podnesku od 8. lipnja 2024. tužitelj je iznio prigovore na nalaz i mišljenje vještaka pa mu za sastavljanje istog prema Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: Tarifa) pripada pravo na nagradu kao za tužbu po Tbr. 7/1. Podneskom od 23. lipnja 2024. tužitelj se očitovao na dopunu nalaza i mišljenja te precizirao tužbeni zahtjev pa mu i za sastavljanje tog podneska pripada pravo na nagradu po Tbr. 8/1 u vezi 7/1 Tarife. Očitom omaškom kao dan održavanja pripremnog ročišta prvostupanjski sud je naveo 9. siječanj 2024., umjesto ispravo 12. ožujka 2024., pa za zastupanje na istom tužitelju sukladno Tbr. 9/1 pripada pravo na nagradu iz Tbr. 7/1 Tarife. Pobijanom konačnom odlukom odlučeno je o svim troškovima postupka (pa i u povodu ranije žalbe tuženika) sukladno uspjehu stranaka u parnici.

11. Neosnovani su i žalbeni navodi tuženika u vezi nagrade za radnje odvjetničkog zastupanja i primjene Tarife, jer je u konkretnom slučaju meritorno odlučeno o zahtjevu za isplatu iznosa od 1.660,00 EUR, pa sukladno Tbr. 7/1 Tarife odvjetniku za sastavljanje tužbe (kao i za sastavljanje obrazloženih podnesaka i zastupanje na ročištima na kojima su izvođeni dokazi) pripada pravo na nagradu u visini od 100 bodova.

12. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a tužitelju za radnje odvjetničkog zastupanja (sastavljanje tužbe Tbr. 7/1 Tarife, sastavljanje podnesaka od 9. siječnja 2024., 8. lipnja 2024 i 23. lipnja 2024. Tbr. 8/1 Tarife, te zastupanja na ročištima 12. ožujka 2024., 3. rujna 2024., 13. rujna 2024., 4. rujna 2025. i 10. rujna 2025. Tbr. 9/1 i 9/3 Tarife) pripada pravo na nagradu u iznosu od 1.600,00 EUR, te PDV od 25% u iznosu od 400,00 EUR, dakle ukupno 2.000,00 EUR, međutim, imajući u vidu omjer uspjeha stranaka u postupku, valjalo je primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a tužitelju na ime troškova zastupanja s PDV-om od 25% priznati iznos od 1.600,00 EUR, te istome pribrojiti trošak vještačenja u iznosu od 300,00 EUR i na taj način dosuditi mu troškove postupka u ukupnom iznosu od 1.900,00 EUR, pa je u tom dijelu primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a pobijana odluka potvrđena, a u preostalom dijelu primjenom čl. 380. toč. 3. ZPP-a djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženika preinačena, te je zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 400,00 EUR odbijen kao neosnovan.

13. Budući da je tuženik uspio sa žalbom u omjeru od 17%, dosuđen mu je razmjerni dio troška sastavljanja žalbe protiv rješenja s PDV-om (za što mu sukladno Tbr. 10/4 Tarife pripada pravo na 50% nagrade iz Tbr. 7/1 Tarife) u ukupnom iznosu od 21,25 EUR, dok je za iznos od 166,25 EUR zahtjev tuženika za naknadu tog troška odbijen kao neosnovan. Također, tuženiku ne pripada pravo na naknadu troška sudske pristojbe na žalbu, jer prema podacima u spisu istu nije platio.

14. Točke I., II. i III. izreke prvostupanjske presude, te prvostupanjsko rješenje nisu pobijani žalbom, pa nisu bili predmetom drugostupanjskog postupka.

Varaždin, 13. srpnja 2026.

Sudac

Snježana Šaško