REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

10000 Zagreb, Turinina 3

Poslovni broj: P-1100/2021-73

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

I

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sutkinji toga suda Mariji Orošić Kranjčec kao sutkinji pojedinki, u pravnoj stvari tužitelja PK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Eduard Geber, odvjetnik u Zagrebu protiv tuženika EOS MATRIX d.o.o., Zagreb, Horvatova 82, OIB: 76674680107, uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja NK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Tomislav Čavić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Čavić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon zaključene glavne i javne rasprave 22. travnja 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, odvjetnika Svena Skračića, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika i umješača, 13. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

Dopuštaju se preinake tužbe kako su učinjene u podnescima tužitelja od 18. ožujka 2024. i 10. veljače 2026. i

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da na dan 11. studenog 2025. potraživanje tuženika prema tužitelju s osnove otkazanog Ugovora o kreditu sklopljenog 9. prosinca 2015. između tužitelja i prednika tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. broj 069-50-6903590, solemniziranog 15. veljače 2016. kod javnog bilježnika Željke Maroslavac iz Zagreba pod brojem OV-4620/16, iznosi 15.825,72 EUR.

II. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne Službe u Zaprešiću poslovni broj Ovr- 415/2021 od 7. svibnja 2021. u dijelu u kojem je određena naplata novčane tražbine preko iznosa od 16.111,07 EUR.

III. Odbija se tužbeni zahtjev da se proglasi nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne Službe u Zaprešiću poslovni broj Ovr-415/2021 od 7. svibnja 2021. u dijelu u kojem je određena naplata novčane tražbine preko iznosa od 15.825,72 EUR do 16.111,07 EUR.

IV. Nalaže se tuženiku EOS MATRIX d.o.o. naknaditi tužitelju PK parnični trošak u iznosu od 11.436,30 EUR (jedanaesttisućačetristotridesetšest eura i trideset eurocenti) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

V. Odbija se zahtjev tuženika EOS MATRIX d.o. za naknadom parničnog troška, u cijelosti.

VI. Odbija se zahtjev umješača NK za naknadom parničnog troška, u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj PK podnio je 29. studenog 2021. ovom sudu tužbu protiv tuženika EOS MATRIX d.o.o. u kojoj je naveo da je rješenjem ovog suda, Stalne službe u Zaprešiću upućen pokrenuti ovu parnicu i to rješenjem koje je zaprimio 4. studenog 2021., da je 9. prosinca 2015. kao korisnik kredita sklopio Ugovor o kreditu sa Raiffeisenbank Austria d.d. na iznos od 70.800,00 EUR po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, da je taj ugovor solemniziran kod javnog bilježnika, da je sudužnik iz tog ugovora NK (tada prezimena PK), da je Raiffeisenbank Austria d.d. temeljem tog ugovora upisala hipoteku na njegovoj nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da je Raiffeisenbank Austria d.d. 15. srpnja 2020. otkazala ovaj ugovor o kreditu i obavijestila ga da je tim danom dospjela cjelokupna tražbina temeljem kredita prema njemu u iznosu od 484.778,53 HRK, a i da ga je potom dopisom od 27. kolovoza 2020. obavijestila da je u izjavi o otkazu ugovora o kreditu došlo do omaške u pisanju te da tražbina na dan otkaza ugovora o kreditu iznosi 505.232,44 HRK. Još je naveo da je Raiffeisenbank Austria d.d. pokrenula ovršni postupak kod FINA-e temeljem zadužnice OV-4617/16 i kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje temeljem Izjave o suglasnosti za zapljenu primanja OV-4616/16. Dalje je naveo da je Raiffeisenbank Austria d.d. temeljem ugovora o prijenosu od 23. veljače 2021. ustupila dospjelo potraživanje iz ovog kredita ovdje tuženiku EOS MATRIX d.o.o. koji je tako stekao sva sredstva osiguranja ovog kredita pa tako i ona na temelju kojih se vode ovršni postupci kod FINA-e i HZMO-a i kod ovog suda. Naveo je i da je tuženik protiv njega kod ovog suda pokrenuo ovršni postupak prodajom nekretnine radi naplate iznosa od 488.114,83 HRK, a da su i ovršni postupci kod FINA- e i HZMO-a i dalje u tijeku te da zbog toga potraživanje tuženika u tom ovršnom postupku ne predstavlja stvarni iznos njegovo duga. Naveo je i da ga je HZMO obavijestio da je u korist tuženika u razdoblju od 1. lipnja 2021. do 24. studenog 2021. ukupno ustegnuo iznos od 42.119,13 HRK, a da je za ustegu preostao iznos od 441.898,07 HRK te da je HZMO u razdoblju od 1. studenog 2018. do svibnja 2012. u korist Raiffeisenbank Austria d.d ustegnuo iznos od 67.295,51 HRK pa da je iz tih razloga u ovršnom postupku iznio prigovor/žalbu na rješenje o ovrsi u odnosu na visinu potraživanja. Konačno je naveo kako smatra da bi za ovrhu na njegovoj nekretnini bilo potrebno utvrditi stvarni iznos njegovog duga na dan otkaza predmetnog ugovora o kreditu 15. srpnja 2020. i na dan takvog utvrđenja vještačenjem. Još je naveo da tuženik od njega u ovršnom postupku zahtijeva naplatu "ostalih troškova" u iznosu od 2.150,00 HRK, a da on smatra da osnovanost tog potraživanja nije ničim dokazao. Slijedom svega navedenog predložio je da sud presudom proglasi nedopuštenom ovrhu određenu rješenjem o ovrsi ovog suda, Stalne Službe u Zaprešiću poslovni broj Ovr-415/2021 od 7. svibnja 2021. u dijelu u kojem je određena naplata novčane tražbine preko iznosa od 400.000,00 HRK, a i da tuženiku naloži da mu naknadi troškove ove parnice sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

2. Tuženik EOS MATRIX d.o.o. je podnio odgovor na tužbu u kojem je naveo da se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti protivi, a jer njegova tražbina radi naplate koje je pokrenuo ovrhu nije prestala te da smatra da tužitelj nije niti trebao biti upućen u ovu parnicu obzirom spori visinu njegovog potraživanja, a ne i osnovanosti rješenja o ovrsi. Naveo je i kako smatra da činjen ica da se radi ostvarenja tražbine vodi izvansudska naplata ili drugi ovršni postupak predmetnu ovrhu ne čini nedopuštenom jer odredbe Ovršnog zakona ovrhovoditelja ovlašćuju da istodobno, različitim sredstvima i na različitim predmetima ovrhe vodi više ovršnih postupaka radi namirenja iste tražbine, sve dok se ne namiri u cijelosti. Još je naveo da je predmetni ugovor o kreditu otkazan jer tužitelj nije uredno vraćao taj kredit, da je ukupno dugovanje (uvećano za dospjele zatezne kamate) na dan 24. ožujka 2021. iznosilo 488.114,83 HRK, da je pri predlaganju predmetne ovrhe naznačio taj iznos sukladno Izvodu iz poslovnih knjiga kao vjerodostojnoj ispravi na taj dan, a da prigovor tužitelja da je dio tog potraživanja naplaćen izravno sa njegovih novčanih sredstava putem FINA-a i HZMO-a nije razlog za proglašenje ove ovrhe nedopuštenom te da njegovo potraživanje prema tužitelju i dalje postoji i da na dan 12. siječnja 2022. iznosi 444.665,19 HRK, a da njenu visinu može i treba utvrditi sud u ovršnom postupku nakon prodaje tužiteljeve nekretnine i eventualni višak vratiti tužitelju. Slijedom svega navedenog predložio je tužbu odbaciti, a podredno tužbu i tužbeni zahtjev odbiti te tužitelju naložiti da mu naknadi troškove ove parnice sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

3. Tužitelj je u nastavku postupka još naveo da kako smatra da je tražbina tuženika prema njemu djelomično prestala te da će tuženik prodajom predmetne nekretnine steći veći iznos novca nego što mu pripada dok će njemu biti nanesena teško popravljiva šteta. Naveo je i kako smatra da tuženik nema pravo na naplatu ugovorne kamate nakon otkaza predmetnog ugovora o kreditu jer je ta kamata prestala teći.

4. U parnicu se tijekom postupka na strani tužitelja umiješala NK te je navela da se svim navodima tužitelja pridružuje kao i da smatra da iznosi koje tuženik potražuje u ovršnom postupku nisu jasni osobito jer se istovremeno naplaćuje prisilno i od tužitelja i od nje kao jamca na drugim predmetima ovrhe što ne vrednuje u predmetnoj ovrsi na nekretnini. Navela je da bi joj provedbom predmetne ovrhe na nekretnini nastala nenadoknadiva šteta jer je ta nekretnina u polovici njena bračna stečevina i jedini dom. Predložila je tužbu usvojiti, a tuženiku naložiti da joj naknadi trošak ove parnice.

5. Tužitelj je tijekom glavne rasprave predložio da sud presudom utvrdi da na dan 11. studenog 2025. predmetna tražbina iznosi 15.825,72 EUR te da predmetnu ovrhu proglasi nedopuštenom u dijelu u kojem je određena preko prethodno navedenog iznosa kao i da tuženiku naloži da mu naknadi trošak ove parnice sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

6. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u preslike rješenja (list 6 do 8, 42 do 44 spisa), presliku ugovora (list 11 do 19 spisa), presliku izračuna (list 20 do 27 spisa), presliku izvatka (list 28 i 29 spisa), preslike iskaznica (list 30 spisa), presliku izjave (list 32 spisa), preslike dopisa (list 33 i 41 spisa), presliku očevidnika (list 34 do 36 spisa), preslike specifikacija (list 37 do 40 te 102 spisa), preslike izvoda (list 51 i 52 spisa), presliku zahtjeva (list 56 i 57 spisa), presliku prijepisa kartice (list 59 do 63 spisa), presliku prometa po računima (list 64 do 85 spisa), preslike obavijesti (list 86 do 88 te 93 i 94 spisa), očitovanja (list 126 do 132, 135 i 136, 220, 244 do 246 spisa) i spis ovog suda poslovni broj Ovr-415/2021 te je proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku Dariu Jankoviću (list 152, 193 do 214, 258 do 273 i 286 do 293 spisa), a primjenom odredbe čl. 299. st. 3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP) sud je pri donošenju ove odluke uzeo u obzir i isprave koje su stranke predložile čitati i dostavile nakon zaključenja prethodnog postupka (list 107 do 109, 142 do 147, 155 do 157, 159, 166 do 174, 175 do 192, 249 do 251, 282 spisa) obzirom iz sadržaja tih isprava nedvojbeno proizlazi da su nastale nakon zaključenja prethodnog postupka pa ih svakako bez svoje krivnje nisu mogle predložiti čitati ranije te je riječ o ispravama koje je tek nakon zaključenja prethodnog postupka sudski vještak tražio za izradu nalaza i mišljenja.

7. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

8. Tužitelj zahtijeva proglašenje prisilne naplate tražbine (ovrhe) na ime duga iz ugovora o kreditu, a iz vrijednosti njegove nekretnine djelomično nedopuštenim iz razloga propisanog odredbama čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona (NN 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024; u daljnjem tekstu: OZ) iz kojeg je, među strankama nesporno, i upućen pokrenuti parnicu. Ove odredbe propisuju da je ovrha nedopuštena ako je tražbina radi naplate koje je određena prestala i to na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave.

9. Predmetna je ovrha, među strankama nesporno, određena na temelju ovršne isprave i to solemniziranog Ugovora o kreditu od 15. veljače 2016. kao javnobilježničke isprave pa je na tužitelju u ovom postupku bio teret dokazati da je na temelju činjenica nastalih nakon ovog datuma tražbina radi koje je ovrha određena djelomično (u iznosu preko 15.825,72 EUR) prestala. Ova ovrha je, također među strankama nesporno, a to jasno proizlazi i iz sadržaja spisa ovog suda poslovni broj Ovr-415/2021, određena radi naplate ukupnog novčanog iznosa od 458.876,27 HRK. Među strankama također nema spora o činjenici da je nakon 15. veljače 2016. ova tražbina izvan ovdje predmetne ovrhe djelomično naplaćena.

10. Na prijedlog tužitelja, a primjenom odredaba čl. 230. ZPP-a sud je radi utvrđenja novčanog iznosa za koji je tražbina za koju je predmetna ovrha određena djelomično naplaćena, izveo dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Dariu Jankoviću. U svom nalazu i mišljenju te dopunama istog sudski je vještak naveo da je na dan otkaza ovdje predmetnog kredita (ovršne isprave) postojala tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu od 505.232,44 HRK, da je ta tražbina u razdoblju od 20. listopada 2020. do 11. studenog 2025. naplaćena (izvan ovdje predmetne ovrhe) u iznosu od 66.154,88 EUR te da stoga ova tražbina na dan posljednje naplate 11. studenog 2025. iznosi 16.111,07 EUR.

11. Sud je ovaj nalaz i mišljenje sudskog vještaka ocijenio jasno, iscrpno, logično i uvjerljivo obrazloženim te stoga, a i uvažavajući da mu stranke nisu prigovorile, vjerodostojnim pa je na temelju istoga nedvojbeno utvrdio da je tražbina tuženika prema tužitelju u odnosu na koju je određena ovdje predmetna ovrha djelomično naplaćena i to u iznosu od 66.154,88 EUR pa da ista stoga iznosi 16.111,07 EUR, a time i da je tražbina radi naplate koje je određena predmetna ovrha u iznosu preko ovog prestala i to na temelju činjenice koja je nastala nakon ovjeravanja ovršne isprave na temelju koje je određena. Stoga je tužbeni zahtjev za utvrđenjem da na dan 11. studenog 2025. postoji potraživanje tuženika prema tužitelju s osnove predmetnog otkazanog Ugovora o kreditu iznosi 15.825,72 EUR ocijenjen osnovanim, obzirom ovo potraživanje postoji i u većem iznosu, a osnovanim je ocijenjen i tužbeni zahtjev da se predmetna ovrha u odnosu na naplatu tražbine preko iznosa od 16.111,07 EUR proglasi nedopuštenom dok je neosnovanim ocijenjen zahtjev da se ista proglasi nedopuštenom u odnosu na razliku između zahtijevanog iznosa od 15.825,72 EUR i utvrđenog iznosa od 16.111,07 EUR pa je odlučeno kao u toč. I., II. i III. izreke ove presude.

12. U odnosu na navode tužitelja kako smatra da je predmetna ovrha nedopuštena i za iznos od 285,35 EUR jer je riječ o tražbini troška čiju osnovanost on osporava, a i da smatra da tuženik od njega u ovoj stvari nema pravo naplaćivati ugovornu kamatu valja reći da sud tužitelja u postupku u kojem je određena ovdje predmetna ovrha nije bio uputio pokrenuti parnicu iz bilo kojih drugih razloga osim prethodno navedenih, a propisanih odredbama čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a, koje ovi navodi tužitelja ne predstavljaju pa u ovom postupku nije bilo mjesta utvrđenju osnovanosti istih. Ovo valja reći i u odnosu na navode umješača na strani tužitelja NK da bi joj provedbom predmetne ovrhe na nekretnini nastala nenadoknadiva šteta jer je ta nekretnina u polovici njena bračna stečevina i jedini dom jer ni ti razlozi pobijanja predmetne ovrhe nisu propisani odredbama čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a, a umješač u predmetnom ovršnom postupku nije uopće niti upućen pokrenuti parnicu.

13. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a. Obzirom tužitelj u ovom sporu nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva (0,63 % što predstavlja omjer iznosa od 285,35 EUR prema iznosu od 44.792,27 EUR kao iznosu razlike između iznosa za koji je predmetna ovrha određena i za koji je proglašena nedopuštenom) zbog kojeg dijela nisu nastali posebni troškovi, tužitelju je priznat i dosuđen trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s dostavljenim troškovnikom te prema naznačenoj vrijednosti predmeta spora, a po Tbr. 48/3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23; u daljnjem tekstu: OT) i to trošak sastava tužbe od 500 bodova (tbr. 7/1), sastava podnesaka od 29.3.2022., 2.1.2024., 18.3.2024. i 2.2.2026. od po 500 bodova za svaki (tbr. 8/1), sastava podneska od 10.2.2026. od 250 bodova (tbr. 8/3), sastava podnesaka od 9.11.2023., 27.11.2023. i 28.4.2025. od po zatraženih 25 bodova za svaki (tbr. 8/4) i zastupanja na ročištima 7.9.2022., 3.2.2023., 25.11.2024., 11.2.2026. i 22.4.2026. od po 500 bodova za svako (tbr. 9/1) odnosno sveukupno 5325 bodova što pomnoženo s vrijednošću 1 boda od 2,00 EUR sukladno važećoj OT iznosi 10.650,00 EUR. Tužitelju je priznat kao potreban i trošak provedenog vještačenja u ukupnom zatraženom iznosu od 786,30 EUR pa mu je ukupno dosuđen navedeni trošak u iznosu od 11.436,30 EUR. Na tako utvrđen iznos parničnog troška tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate, sve po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, a u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a. Obzirom u odnosu na pretežit dio tužbenog zahtjeva tuženik nije uspio u ovom sporu njegov zahtjev za naknadom troška ove parnice ocijenjen je neosnovanim . Neosnovanim je ocijenjen i zahtjev umješača NK za naknadom troška ovog postupka jer ista taj zahtjev do zaključenja glavne rasprave nije odredila kako je to propisano odredbama čl. 164. st. 2. i 3. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u toč. IV. i V. izreke ove presude.

U Zagrebu 13. srpnja 2026.

Sutkinja:

Marija Orošić Kranjčec

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u 4 (četiri) istovjetna primjerka u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

DNA:

1. Tužitelju PK po punomoćniku

2. Tuženiku EOS MATRIX d.o.o.

3. Umješaču NK po punomoćniku