Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Karlovac

Poslovni broj: R1-275/2024-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Miroslavu Kosanović kao sucu pojedincu, u izvanparničnom predmetu predlagateljice NB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Željku Štapek odvjetniku u Karlovcu, protiv protustranke ŽB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nikoli Horvat odvjetniku u ZOU Nikola Horvat i Dean Radišić u Karlovcu, radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnine, dana 13. srpnja 2026.,

r j e š i o j e

I.

D o z v o l j a v a s e civilno razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnine, te se određuje c i v i l n a d i o b a prema pravilima ovršnog postupka prodajom – 15. suvlasnički dio: 1/83 etažno vlasništvo (E-15) - jednosobnog stana, broj stana 611, na 6. katu, šifra stana 55191660029, koji se sastoji od jedne sobe, sobice, kuhinje , blagavaonice, izbe, kupaonice i dvije lođe, ukupne površine 52,36 m2, koji se nalazi u zgradi izgrađenoj na kat. čestici broj [katastarska čestica] upisane u zkul. br. [broj ZK uloška] katastarska općina [katastarska općina], na adresi [adresa], VI. kat., na javnoj dražbi u ovršnom postupku za početni iznos od 109.000,00 eura (sto devet tisuća eura) i podjelom dobivenog novčanog iznosa razmjerno suvlasničkim dijelovima i to predlagateljici NB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 1/2 dijela ukupno dobivenog novčanog iznosa, protustranci IB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 1/2 dijela ukupno dobivenog novčanog iznosa.

II.

Nalaže se protustranci IB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da nadoknadi NB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove postupka u iznosu od 1.055,53 eura (jedna tisuća pedeset pet eura i pedeset tri centa), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Predlagateljica u prijedlogu tvrdi, da su predlagateljica i protustranka suvlasnici na nekretnini, i to svaki od njih u jednakim suvlasničkim omjerima od po 1/2 dijela na: Rbr. 15. Suvlasnički dio 1/83 Etažno vlasništvo ( E-15 ), jednoiposobni stan, broj stana 611, na 6. katu, šifra stana: 55191660029, koji se sastoji od jedne sobe, sobice, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice i dvije lođe, ukupne površine 52,36 m2, koji se stan nalazi u stambenoj zgradi u [adresa], koja je zgrada sagrađena na kčbr. [katastarska čestica], broj D. L. 116, Matoševa ul. u površini od 1697 m2 ( Dvorište od 642 m2; Stambena zgrada, Matoševa ul. od 1055 m2 ), koja dolazi upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Nadalje navodi, da se stan ne može se geometrijski podijeliti prema suvlasničkim omjerima stranaka, a da se znatno ne umanji vrijednost toga stana, pa kako protustranka prebiva u tome stanu, a predlagateljica se ne nalazi u posjedu istoga stana, to predlaže da se razvrgnuće provede na način da protustranka izvrši u korist predlagateljice isplatu sadašnje tržišne vrijednosti od 1/2 dijela predmetnog stana. Nakon provedenog očevida na licu mjesta, građevinskog vještačenja i očitovanja protustranke, predlagateljica podneskom od dana 27. studenog 2025. ističe, da je građevinski vještak u svome nalazu i mišljenju utvrdio da se predmetna nekretnina ne može dijeliti geometrijski, a budući da protustranka ne želi isplatiti predlagateljicu u njoj pripadajućem suvlasničkom omjeru po istome vještaku procijenjene tržišne vrijednosti predmetnog stana, to predlagateljica zahtjeva da sud donese rješenje o provedbi civilnog razvrgnuća, dakle da sud odluči da se stan proda na javnoj dražbi, sve to sukladno propisu iz čl. 50. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

2. U odgovoru na prijedlog protustranka priznaje postojanje suvlasništva i suvlasničkih omjera upisanih u zemljišnoj knjizi te tvrdi, da predmetna nekretnina predstavlja jedini dom protustranke, koja u njemu živi zajedno sa svojim maloljetnim sinom, kojeg on jedini uzdržava. Nadalje, člankom 8. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda uz Protokol broj 1. propisano je pravo svakoga na poštovanje svoga privatnoga i obiteljskog života, doma i dopisivanja te pravo na mirno uživanje svoje imovine koje nitko ne može biti lišen, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava. Također je i Ustavom Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014) pravo na dom kao jedno od temeljnih ustavom zaštićenih prava propisano čl.34. st.1. S druge strane čl. 48. Ustava RH štiti se pravo vlasništva koje njegove nosioce obvezuje time da su odredbe o stjecanju, zaštiti, ograničenju i prestanku prava vlasništva pobliže razrađene i regulirane Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, koji u članku 47. st. 2. propisuje da svaki suvlasnik može zahtijevati razvrgnuće suvlasništva u bilo koje doba, osim kad bi to bilo na štetu ostalih, no može i tada ako se s obzirom na okolnosti ne bi moglo razumno očekivati da će se prilike uskoro tako izmijeniti da razvrgnuće ne bi bilo na štetu drugih suvlasnika. O prigovoru da se ne može zahtijevati razvrgnuće odlučit će sud nadležan za vođenje postupka razvrgnuća. Stoga protustranka smatra da je sud prvenstveno dužan u ovom izvanparničnom postupku provesti test razmjernosti u okviru kojeg treba odgovoriti predstavlja li zahtjev za razvrgnuće suvlasništva prodajom nekretnine miješanje u pravo protustranke na poštivanje doma, teži li s njime ostvariti legitimni cilj i da li je obzirom na sve konkretne okolnosti takvo miješanje nužno u demokratskom društvu. Sve to obzirom da će pravomoćna odluka izvanparničnog suda o civilnom razvrgnuću nekretnine predstavljati ovršnu ispravu za pokretanje ovršnog postupka koji u konačnici može rezultirati iseljenjem protustranke pa je imajući u vidu posljedice koje mogu proizaći iz pravomoćne odluke o razvrgnuću istaknuti prigovor nužno raspraviti odmah u ovom izvanparničnom postupku. Sve to vodeći računa da se u konkretnom slučaju radi o dva suprotstavljena privatna prava i interesa, legitimnog prava predlagateljice zahtijevati razvrgnuće suvlasništva i prava na dom protustranke te je potrebno provesti test razmjernosti u pogledu predmetnog konvencijskog prigovora u okviru kojeg će ispitati: -radi li se o pravu koje spada pod doseg čl. 8. Konvencije odnosno može li se sporna nekretnina smatrati domom protustranke pri čemu je potrebno voditi računa o tome da je „dom“ činjenični pojam koji, prema praksi Europskog suda za ljudska prava, čine prostorije s kojima je pojedinac ostvario dovoljno jaku, stvarnu i trajnu (kontinuiranu) vezu, te u kojem živi sa svojim maloljetnim sinom; -dolazi li civilnom prodajom predmetne nekretnine do miješanja u njegovo pravo na dom; -je li to miješanje u skladu sa zakonom; -je li to miješanje u skladu s nekim od legitimnih ciljeva navedenih u čl. 8. stav. 2. Konvencije; -je li to miješanje razmjerno i nužno u demokratskom društvu. Pritom je teret dokaza da se radi o njegovom domu i da iseljenjem dolazi do miješanja u njegovo pravo na dom na protustranci dok je u odnosu na pitanja je li miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja i je li prisilno iseljenje nužno u demokratskom društvu, teret dokaza na predlagateljici (isto proizlazi i iz zaključka broj 1. sa sastanka predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova RH održanog 16. i 17. rujna 2015.). U pogledu načina provođenja testa razmjernosti prvostupanjski sud se upućuje na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U - III-7534/2014 od 25. ožujka 2015. i broj U-III-3039/2015 od 23. rujna 2015. odnosno na odluku Europskog suda za ljudska prava u predmetu Galović protiv Hrvatske te se napominje da iz stanja ovog spisa proizlazi da se u konkretnoj situaciji radi o konkurenciji dva pojedinačna prava (pravo vlasništva predlagateljice i eventualno pravo na dom protustranke kao suvlasnika predmetne nekretnine).

3. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, sud je proveo dokaz saslušanjem predlagateljice NB i protustranke ŽB kao stranaka u postupku, dokaz čitanjem i pregledavanjem e -ispisa zk. izvatka od 9. 12. 2025. sa lista br. 4-5, e-ispisa zk. izvatka od 07. 01. 2025. sa lista br. 38-39, rješenja Općinskog suda u Karlovcu, zemljišno knjižnog odjela posl. br. Z-14181/2024. od 24 12. 2024. sa lista br. 40-41, rješenja Općinskog suda u Karlovcu posl. br. R1 Ob-19/20- 5 od 6. svibnja 2020. sa lista br. 47-48, pismenog nalaza i mišljenja građevinskog vještaka ČB iz [adresa] sa lista br. 63-82, očitovanja građevinskog vještaka JB iz [adresa] sa lista br. 101-107, potvrde zemljišno knjižnog odjela [adresa] od 07. siječnja 2026. sa lista br. 126, ispisa zk. izvatka sa lista br. 127- 128, potvrde o visini dohotka i primitaka protustranke ŽB od 8. siječnja 2026. Porezne Uprave sa lista br. 137.

4. Sud je odbio prijedlog protustranke da građevinski vještak izvrši procjenu ulaganja u stan od strane protustranke radi nedopuštenosti. Naime, utvrđivanje vrijednosti ulaganja u predmetni stan je obvezno pravni zahtjev o kojem se odlučuje u parničnom postupku, a ne u izvanparničnom postupku. Osim toga, protustranka kroz vremensko razdoblje više od godinu dana nije dostavila u spis niti jedan objektivni dokaz npr. račun o plaćanju građevinskog materijala ili građevinskih radova odnosno dokaz o izvršenom ulaganju u predmetni stan.

5. Nadalje, sud je odbio prijedlog protustranke da građevinski vještak procjeni vrijednost stana u trenutku kupoprodaje stana 2004. godine kao nepotreban i suvišan. Ovo iz razloga što se vrijednost stana mora procijeniti prema tržišnoj vrijednosti stana u trenutku razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnine, jer je opće poznata okolnost da je kroz razdoblje od 2004. godine do 2026. godine odnosno kroz razdoblje od 22 godine došlo do znatnog povećanja tržišne vrijednosti stana bez obzira na eventualna ulaganja u predmetni stan od strane protustranke. Osim toga, u kupoprodajnom ugovoru od 2004. godine je vidljiva vrijednost predmetnog stana 2004. godine.

6. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

7. Prema odredbi iz čl. 47. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (N.N. br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/07, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 – dalje: ZV) suvlasnik ima pravo na razvrgnuće suvlasništva, i to mu pravo ne zastarijeva. Prema čl. 49. ZV-u suvlasnici sporazumno određuju način razvrgnuća, u granicama mogućeg i dopuštenog. Prema čl. 50. istog propisa kada sud provodi razvrgnuće vezan je prije svega zakonskim odredbama, a podredno i sporazumom stranaka, ako postoji, a i pravom na razvrgnuće isplatom, kojeg bi imao pojedini suvlasnik na temelju pravnog posla ili zakona. Ako sud nije vezan glede način razvrgnuća nekretnina u smislu ranije citiranog st. 1. čl. 50. ZV -u onda će djeljive pokretne stvari dijeliti fizički, a nekretnine geometrijski, a ukoliko ni takva dioba nije moguća sud će odlučiti da se stvari proda na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način, a dobiveni iznos podijeliti razmjerno suvlasničkim dijelovima. Prema odredbi iz čl. 51. ZVDSP-a suvlasnik ima pravo na razvrgnuće i isplatom, ako je to posebno određeno zakonom ili pravnim poslom, ili ako učini vjerojatnim da za to postoji ozbiljan razlog, u kojoj će situaciji sud odrediti da mu stvari pripada u cijelosti, a da on ostalim suvlasnicima isplati vrijednost njihovih dijelova u roku koji će sud odrediti prema okolnostima. Pri tome u smislu čl. 51. st. 3. ZVDSP-a suvlasnici čiji su suvlasni dijelovi zajedno barem 9/10 ne moraju učiniti vjerojatnim osobito ozbiljan razlog iz st. 1. toga članka.

8. Prema tome, u izvanparničnom postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina je prije svega bilo potrebno postići sporazum između suvlasnika o načinu diobu, a ukoliko suvlasnici ne postignu sporazum potrebno je utvrditi da li je moguća geometrijska dioba nekretnina koje su predmet razvrgnuća suvlasničke zajednice, a zatim je bilo potrebno utvrditi kolika je vrijednost nekretnine koja je predmet razvrgnuća u cijelosti, odnosno kolika je vrijednost suvlasničkih dijelova svakog pojedinog suvlasnika. Zatim, u izvanparničnom postupku radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina nije dopušteno raspravljati o prigovorima protustranke u vezi ulaganja u nekretninu koja je predmet razvrgnuća.

9. Uvidom u e-ispisa zk. izvatka od 9. 12. 2025. sa lista br. 4-5 sud je utvrdio, da je predlagateljica NB suvlasnica u 1/2 suvlasničkih dijelova - jednosobnog stana, broj stana 611, na 6. katu, šifra stana 55191660029, koji se sastoji od jedne sobe, sobice, kuhinje, blagavaonice, izbe, kupaonice i dvije lođe, ukupne površine 52,36 m2, koji se nalazi u zgradi izgrađenoj na kat. čestici broj [katastarska čestica] upisane u zkul. br. [broj ZK uloška] katastarska općina [katastarska općina], na adresi [adresa], VI. kat., dok je protustranka VB suvlasnik u 1/2 suvlasničkih dijelova. Ove činjenice između parničnih stranaka nisu sporne.

10. Između predlagateljice i protustranke nije sporan predmet diobe niti navedeni utvrđeni suvlasnički omjeri.

11. Provedenim očevidom na licu mjesta i građevinskim vještačenjem po vještaku JB iz [adresa] utvrđeno je da je sveukupna procijenjena sadašnja tržišna vrijednost jednosobnog stana, broj stana 611, na 6. katu, šifra stana 55191660029, koji se sastoji od jedne sobe, sobice, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice i dvije lođe, ukupne površine 52,36 m2, koji se nalazi u zgradi izgrađenoj na kat. čestici broj [katastarska čestica] upisane u zkul. br. [broj ZK uloška] katastarska općina [katastarska općina], na adresi [adresa], VI. kat. iznosi 109.000,00 eura, da geometrijska i fizička dioba stana nije moguća. Sud je dao povjerenje nalazu i mišljenju građevinskog vještaka JB iz razloga što je vještak u svom očitovanju u potpunosti argumentirano i uvjerljivo otklonio sve prigovore protustranke kao neosnovane ili paušalne. Osim toga, nalaz vještaka je u skladu sa materijalnim dokazima koji se nalaze u spisu i ne odstupa znatno od podataka Porezne uprave [adresa] o cijeni 1 m2 stambenog prostora na navedenoj lokaciji i sukladno Zakonu o procjeni vrijednosti nekretnina ("Narodne Novine" broj 78/15) i Pravilniku o metodama procjene vrijednosti nekretnina ("Narodne Novine" broj 105/15). Sud ističe da u izvanparničnom postupku radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina nije dopušteno raspravljati o prigovorima protustranke u vezi ulaganja u nekretninu koja je predmet razvrgnuća i da se procjenjuje sadašnja tržišna vrijednost predmetnog stana, dok svi prigovori protustranke mogu se raspravljati u parničnom postupku.

12. Predlagateljica i protustranka nisu postigli sporazum o načinu diobe predmetne nekretnine. Zatim, geometrijska i fizička dioba nekretnine se ne može provesti. Slijedom navedenog, odluka u točci I. izreke rješenja je donesena primjenom članka 50. stavak 4. ZV-u.

13. Prigovor prostustanke da je njegovo pravo na dom jače od prava suvlasništva predlagateljice je neosnovan. Ovo iz razloga što protustranka tijekom izvanparničnog postupka nije predložila izvođenje niti jednog dokaza koji bi išao u dokazao osnovanosti tvrdnje protustranke da je njegovo pravo na dom jače od prava vlasništva predlagateljice. Protustranka je dostavila u spis rješenje Općinskog suda u Karlovcu posl. br. R1 Ob-19/20-5 od 6. svibnja 2020. iz kojeg proizlazi, da će protustranka VB samostalno i u cijelosti ostvarivati roditeljsku skrb na maloljetnim CB. Sud je po prijedlogu predlagateljice pribavio dokaze, te je utvrdio da se protustranka nalazi u radnom odnosu kod Tvornice Tubrina d.o.o. [adresa], da je ostvario tijekom 2025. godine dohodak u ukupnom iznosu od 10.317,56 eura, te neoporezive primitke u ukupnom iznosu od 6.548,86 eura koji uključuju i doplatak za dijete, odnosno protustranka je ukupno primila iznos od 16.866,42 eura tijekom 2025. godine., da protustranka u svom vlasništvu ili suvlasništvu nema drugu nekretninu. Nadalje, prema iskazu protustranke sa njim u predmetnom stanu živi njegov sin, da majka sina ne doprinosi za njegovo uzdržavanje.

14. Dakle, iz navedenog proizlazi, da bi prodajom predmetnog stana na javnoj dražbi, a na ime svoga 1/2 suvlasničkog djela na stanu, protustranka uprihodila znatna novčana sredstva (54.500,00 eura) temeljem kojih bi mogla financirati najam odgovarajućeg stambenog prostora za potrebe zajedničkog stanovanja sebe i svoga mldb. sina. Nadalje, protustranka se nalazi u radnom odnosu, te na taj način ostvaruje redovita mjesečna primanja, od kojih primanja može podmirivati dio mjesečnih obroka najma odgovarajućeg stambenog prostora za protustranku i svog sinu. Stoga sud ocjenjuje da je prigovor prava na dom protustranke neosnovan.

15. Odluku o troškovima postupka sud je donio prema odredbi iz čl. 54. ZV -u koja propisuje da troškove razvrgnuća snose suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima osim ako zakon ili njihov sporazume određuje drugačije. Prema tome, na konkretnu pravnu situaciju podredno se mogu primijeniti i norme b Zakona o izvanparničnom postupku.

16. Odredba članka 32. Zakona o izvanparničnom postupku ("Narodne Novine" broj 59/2023 – na snazi od 10. lipnja 2023) glasi:

" (1) Sud će o naknadi troškova odlučiti na temelju određenog zahtjeva stranaka uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja.

(2) U postupcima u kojima su sudjelovale stranke sa suprotnim interesima sud će o naknadi troškova odlučiti uz odgovarajuću primjenu odredaba zakona kojim se uređuje parnični postupak, osim ako drukčije ne bi nalagali razlozi pravičnosti.

(3) Stranka je dužna neovisno o ishodu postupka naknaditi drugoj stranki troškove koje je uzrokovala svojom krivnjom ili slučajem koji se dogodio toj stranki.

(4) Sud će o naknadi troškova koji se odnose na ostvarivanje zajedničkih interesa svih stranaka odlučiti razmjerno udjelima stranaka u predmetu postupka, a ako se takvi udjeli ne mogu utvrditi, troškovi se dijele na jednake dijelove.

(5) U ostalim slučajevima svaka stranka snosi svoje troškove.

17. Dakle, prema Zakona o izvanparničnom postupku nije obvezno služiti se odvjetnikom (članak 8. stavak 1.). Stoga stranke nemaju pravo na naknadu troškova punomoćnika odvjetnika.

18. Zatim, kako je izvanparnični postupak proveden u interesu i predlagateljice i protustranake, stoga je sud odlučio da troškove postupka snose stranke sukladno svojim suvlasničkim dijelovima primjenjujući gore citiranu odredbu članka 54. ZV-u.

19. Ovaj sud nalazi da je opravdan i potreban trošak za razvrgnuće suvlasništva trošak građevinskog vještačenja i očevida na licu mjesta u ukupnom iznosu od 431,06 eura. Nadalje, trošak predlagateljice čini i trošak sudske pristojbe na prijedlog od 840,00 eura i trošak pristojbe na rješenje od 840,00 eura kn, što sveukupno čini trošak predlagateljice u iznosu od 2.111,06 eura. Stoga je sud odlučio da predlagateljici nadoknadi protustranka iznos od 1.055,53 eura kao razliku troška koje je dužan platiti na ime 1/2 suvlasničkog dijela na predmetnoj nekretnini. Trošak zastupanja svake od stranaka po punomoćniku u smislu ranije citiranih zakonskih odredaba nije priznato.

20. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Karlovcu, 13. srpnja 2026.

Sudac

Miroslav Kosanović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja može se podnijeti žalba na Županijski sud u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa rješenja. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pismeno, u 5 istovjetnih primjeraka.

Dostavljeno

1. Željko Štapek odvjetnik u Karlovcu

2. Nikola Horvat odvjetnik u Karlovcu