REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
STALNA SLUŽBA U STAROM GRADU
P-2616/26
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, po sucu Mariji Pavlinović u pravnoj stvari tužitelja ŽE (nasljednica iza pok. AE), OIB. 99820204566, Njemačka, Radolfzell am Bodensee, Kasernen strasse 81 zastupanog po punomoćniku Rinu Barbiću odvjetniku u Jelsi, protiv tuženika, Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, zastupan po punomoćnicima OD Leko i partneri iz Zagreba, Domagojeva 18, radi utvrđenja i isplate, nakon javno održane glavne rasprave, zaključene dana 09. srpnja 2026. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, uz objavu odluke 13. srpnja 2026. godine
p r e s u d i o j e :
I„Nalaže se tuženoj u roku od 15 dana platiti tužiteljici sa zakonskom zateznom kamatom novčane iznose u EUR-ima iz naslova povrata više naplaćenog od strane tužene u realizaciji Ugovora o kreditu br ugovora 9010612678 sklopljenog u Jelsi dana 26.lipnja 2005.g. neovlaštenim mijenjanjem kamatne stope te neosnovanom primjenom valutne klauzule i to :
(a) preplaćene iznose kao razliku kod svakog anuiteta na dan njegova dospijeća (stupac 1) po ugovorenoj kamatnoj stopi u odnosu na primijenjenu promjenjivu kamatnu stopu (stupac 2 - preplaćeni iznos )
ukupno glavnica : 1. 029,72 EUR
2)
1) Datum dospijeća
prepl
potraživanja
dan
ata
plaćanja
pojedinog
po
obroka
pojedi
nom
obrok
31.08.2007
7,80
u -
30.09.2007
7,66
31.10.2007
7,66 protu
30.11.2007
7,76 vrijed
nost u
EUR-
ima
31.12.2007
7,64
31.01.2008
8,21
29.02.2008
13,89
31.03.2008
14,13
30.04.2008
13,74
31.05.2008
13,65
30.06.2008
13,78
31.07.2008
13,52
31.08.2008
13.54
30.09.2008
13,69
31.10.2008
14,95
30.11.2008
14,10
31.12.2008
15,01
31.01.2009
15,15
28.02.2009
15,21
31.03.2009
15,02
30.04.2009
15,05
31.05.2009
14,81
30.06.2009
14,59
31.07.2009
14,63
31.08.2009
14,76
30.09.2009
14,74
31.10.2009
14,62
30.11.2009
14,85
31.12.2009
15,01
31.01.2010
15,26
28.02.2010
15,20
31.03.2010
15,53
30.04.2010
15,42
31.05.2010
15,61
30.06.2010
16,62
31.07.2010
16,40
31.08.2010
16,98
30.09.2010
16,79
31.10.2010
16,40
30.11.2010
15,50
31.12.2010
16,36
31.01.2011
15,77
28.02.2011
15,98
31.03.2011
15,69
30.04.2011
15,75
01.06.2011
15,83
30.06.2011
15,90
31.07.2011
16,83
31.08.2011
15,40
30.09.2011
14,94
31.10.2011
14,88
30.11.2011
14,84
31.12.2011
15,04
31.01.2012
15.20
29.02.2012
15,27
31.03.2012
15 13
30.04.2012
15,20
31.05.2012
15,27
30.06.2012
15.16
31.07.2012
15.20
31.08.2012
15.14
30.09.2012
14.98
31.10.2012
15,14
30.11.2012
15,23
31.12.2012
15,20
31.01.2013
14.85
28.02.2013
15.15
31.03.2013
15,16
30.04.2013
15,04
31.05.2013
14,71
01.07.2013
14,60
UKUPNO
1.029,72
sa zateznom kamatom koja teče na svaki navedeni iznos preplaćenog potraživanja u tužiteljice (stupac 3) od navedenog nadnevka njegova dospijeća (stupac 1) pa do isplate po godišnjoj stopi određenoj primjenom čl. 29/2 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08,125/11.,78/15.,29/18.,126/21., 114/22.,156/22 i 155/23) koja teče za razdoblje
od 31.08.07.g. do 30.06.11. g. po stopi od 14 %
od 01.07.11. g. do 31.07.15.g. po stopi od 12%
od 01.08.2015.g. do 31.12.15.g. po stopi od 8,14 %,
od 01.01.16.g. do 30.06.16.g. po stopi od 8,05 %,
od 01. 07.16.g.- do 31.12.16.g. po stopi od 7,88 %.,
od 01.07.17.g. do 30.06.17.g. po stopi od 7,68 5,
od 01.07.17.g.- do 31.12.17.g. po stopi od 7,41 %,
od 01.07.18.g. do 30.06.18.g. po stopi od 7,09 %
od 01 .07.18.g. do 31.12.18.g. po stopi od 6.82 %
od 01.07.19.g. do 30.06.19.g. po stopi od 6.54%
od 01.07.19.g. do 31.12.19.g. po stopi od 6.30%
od 01.07.20.g. do 30.06.20.g. po stopi od 6.11%
od 01.07.20.g. do 3I.12.20.g. po stopi od 5.89%
od 01.07.21.g. do 30.06.21.g. po stopi od 5.75 %
od 01.07.21g. do 31.12.21.g. po stopi od 5.61 %
od 01.01.22.g po stopi od 5.49 % do isplate
a za slučaj promjene kamatne stope po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena , a nakon ol.ol.2023.g. u visini referentne stope koju objavljuje HNB za razdoblja od 01.siječnja do 30.lipnja i od 01.srpnja do 31 .prosinca za tekuću godinu uvećane za tri postotna poena, pri čemu je referentna stopa ona Kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila sa svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta
preplaćene iznose kao razliku kod svakog anuiteta na dan njegova dospijeća (stupac 1)
u odnosu na iznos koji je naplaćen primjenom nevaljane valutne klauzule ( stupac 2)
ukupno glavnica : 3.191,20 EUR
2) preplata po
1) Datum dospijeća pojedinom potraživanja dan plaćanja obroku -
protuvrijednost u
pojedinog obroka
EUR-ima
31.03.2010
19,30
30.04.2010
87,42
31.05.2010
25,52
30.06.2010
96,18
31.07.2010
40,65
31.08.2010
32,11
30.09.2010
41,59
31.10.2010
55,26
30.11.2010
40,49
31.12.2010
57,95
31.01.2011
58.54
28.02.2011
55,67
31.03.2011
55,96
30.04.2011
71,17
01.06.2011
149.40
30.06.2011
80.97
31.07.2011
107,91
31.08.2011
96.07
30.09.2011
85,92
31.10.2011
80,00
30.11.2011
80.05
31.12.2011
80,50
31.01.2012
89.63
29.02.2012
93,54
31.03.2012
94,35
30.04.2012
94,28
31.05.2012
89,57
30.06.2012
165,46
31.07.2012
96,27
31.08.2012
96,34
30.09.2012
96,49
31.10.2012
96,33
30.11.2012
96,24
31.12.2012
96,27
31.01.2013
96,62
28.02.2013
96,32
31.03.2013
96,31
30.04.2013
96,43
31.05.2013
96,76
01.07.2013
5,36
UKUPNO
3.191,20
sa zateznom kamatom koja teče na svaki navedeni iznos preplaćenog potraživanja tužiteljice (stupac3) od navedenog nadnevka njegova dospijeća (stupac 1) pa do isplate po godišnjoj kamatnoj stopi određenoj primjenom čl. 29/2 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05,41/08. 125/11 9/18., 126/21., 114/22., 156/22 i 155/23 ) koja teče za razdoblje
od 31 .03.10.g. do 30.06.11 .g, po stopi od 14 %
od 01 .07.11. g. do 31 .07.15.g. po stopi od 12%
od 01.08.2015.g. do 31.12.15.g. po stopi od 8.14 %,
od 01 .01.16.g. do 30.06.16.g. po stopi od 8,o5 %,
od 01 .07.16.g.- do 31.12.16.g. po stopi od 7,88 %.,
od 01 .01.17.g. do 30.06.17.g. po stopi od 7,68 5,
od 01.07.17.g.-do 31.12.17.g. po stopi od 7,41 %,
od 01 .01.18.g. do 30.06.18,g. po stopi od 7,o9 %
od 01 .07.18.g. do 31.12.18.g. po stopi od 6.82 %
od 01 .01.19.g. do 30.06.19.g. po stopi od 6.54%
od 01.07.19.g. do 31.12.19.g. po stopi od 6.3o%
od 01 .01.20.g. do 30.06.2o.g. po stopi od 6.11 %
od 01. 07.20.g. do 31.12.2o.g. po stopi od 5.89%
od 01 .01.21 .g. do 30.06.21 .g. po stopi od 5.75 %
od 01 .07.21 g. do 31.12.21 .g. po stopi od 5.61 %
od 01.01.22.g po stopi od 5.49 % do isplate
a za slučaj promjene kamatne stope po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena , a nakon ol.ol.2o23.g. u visini referentne stope koju objavljuje HNB za razdoblja od 01.siječnja do 3o.lipnja i od 01.srpnja do 31. prosinca za tekuću godinu uvećane za tri postotna poena, pri čemu je referentna stopa ona kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila sa svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta"
II. Obija se tužba i tužbeni zahtjev u odnosu na isplatu od 267.80. eura.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu 3. 842,00 eura, dok se za više traženo u iznosu od 1.009,4 eura prijedlog tužitelja odbija.
Obrazloženje
1.Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da bi kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom dana 29. lipnja 2005. godine sklopio Ugovor o kreditu br.9010612678. Ugovorom o kreditu kreditor da je korisniku odobrio isplatu iznosa od 36.500,00 CHF, uz rok otplate od 96 jednakih mjesečnih anuiteta. Tužitelj je uredno vraćao kredit plaćajući zaračunate mjesečne anuitete do konačne otplate kredita 05. srpnja 2013. godine. Otplata kredita da je ugovorena u kunskoj protuvrijednosti, odnosno po srednjem tečaju kreditora s CHF na dan plaćanja. Istim ugovorom da je određena promjenjiva kamatna stopa tj. da se promjena određuje temeljem odluke samog kreditora. Tužitelj da je s isplatom anuiteta započeo tijekom 2005. godine. Za vrijeme razdoblja do otplate kredita tuženik da je jednostrano mijenjao izvorno ugovorenu kamatnu stopu, bez unaprijed ugovorenih, odnosno određenih kriterija o kojima da se nikad nije konkretno pregovaralo s tužiteljem. Naime, tužitelj je naknado ustanovio da je tuženik plaćao u obliku mjesečnih anuiteta veće iznose od onih koje je tuženik bio ovlašten zaračunavati, a tužitelj plaćati, odnosno kako je plaćao nešto što se temeljilo na ništavim uglavcima ugovora. U pogledu ništetnosti odredbe o ugovornoj kamati s promjenjivom kamatnom stopom kod kredita ugovorenog u švicarskim francima, tužitelj se u tužbi poziva na odluku Vrhovnog suda RH br. Revt-249/2014, od 09.04.2015., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P.1401/2012 od 04.07.2013., te drugostupanjska presuda i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-7129/13 od 13.06.2014. Nadalje, navodi se kako je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske posl.br. U-III-2521/2015 od 13.12.2016. potvrđena prethodno navedena odluka VSRH u smislu ništetnosti odredbi o kojima se pojedinačno nije pregovaralo, odnosno klauzule o promjenjivoj kamatnoj stopi. Iz navedenog da proizlazi zaključak kako je tuženik u razdoblju otplate kredita, temeljem ništetne ugovorne odredbe tužitelju obračunavao kamatne stope veće od ugovorene. Tim postupanjem tuženik da je povrijedio odredbu čl. 3 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 dalje ZOO), te posljedično k tome da je bez osnove stekao određeni iznos u skladu s odredbom čl. 1111 ZOO-a. Također se u tužbi navodi da je predmetnim Ugovorom tuženik kao kreditor, tužitelju kao korisniku kredita odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 36.500,00 CHF (švicarski franak), po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita, dakle s valutnom klauzulom. Odredbama Ugovora da je uređena otplata kredita u 96 jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio Ugovora, time da je kroz dosadašnje razdoblje otplate kredita došlo do iznimnog povećanja naplaćenih iznosa anuiteta u kunskoj protuvrijednosti. Jedan dio tog iznosa da se odnosi na nezakonitu naplatu temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, dočim da se drugi dio tog iznosa odnosi na nezakonitu naplatu temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, i to u odnosu na svaku ratu naplaćenog kredita. Temeljem odredbe čl. 118 Zakona o zaštiti potrošača, odluka drugostupanjskog suda da se obvezujućom snagom primjenjuje na ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene što da je ovdje slučaj. Također ovim postupanjem tuženik da je povrijedio odredbe čl. 3 ZOO-a, i na taj način bez osnove stekao iznos koji se potražuje ovim postupkom u skladu s odredbom čl. 1111 ZOO-a.
2.Podneskom od 14. travnja 2026. , a nakon saslušanja vještaka Stjepana Kolovrata, u skladu s vještvom precizirao tužbeni zahtjev na način kao u izreci.
3.U odgovoru na tužbu od 03. kolovoza 2015. godine i tijekom postupka tuženik se protivi tužbi tužitelja te predlaže tužbu odnosno tužbeni zahtjev odbiti uz nalog tužitelju na naknadu troškova postupka. U odgovoru na tužbu tuženik čini nespornim da je s tužiteljem zaključio predmetni Ugovor o kreditu br 9010612678 sklopljenim dana 29. lipnja 2005. godine kojim da je banka stavila na raspolaganje tužitelju iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 36.500,00 CHF po srednjem tečaju tečajne liste banke. Odredbom čl. 4 Ugovora da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s odredbom banke, a koja da je na dan sklapanja predmetnog ugovora iznosila 4,70% godišnje. U pogledu ugovaranja promjenjive kamatne stope tuženik navodi kako sukladno važećoj pravnoj regulativi, odnosno čl. 26. ZOO-a izričito dopušteno ugovaranje promjenjive kamatne stope. Također se navodi da je nesporna i činjenica kako je tužitelj poslovno sposobna osoba koja je potpisivanjem predmetnog ugovora o kreditu pristala na u njemu navedene uvjete, te da je tuženik u svemu postupio sukladno zakonu, te kako shodno tome njegovo postupanje po ničemu nije nepošteno spram tužitelja. Nadalje tuženik je navedenog prilikom zaključenja predmetnog ugovora s tužiteljem u potpunosti poštivao tada važeću zakonsku regulativu, a kako je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora bile na snazi odredbe „ starog“ ZPP-a, kao i Zakona o bankama, te da on u skladu sa svojim obvezama iz navedenih propisa, u općim uvjetima poslovanja, objavljivao kriterije promjenjivosti kamatne stope. Tuženik je nadalje naveo kako su svi elementi koji su utjecali na cijenu kredita kao i na način promjene kamatne stope javno su dostupni i nisu proizvoljni elementi bilo koje banke, već ovise o svim navedenim parametrima, što je notorno. Tuženik da je svojim klijentima dostavljao personalizirane obavijesti o promjenama kamatnih stopa i novoj visini anuiteta.
4. Tijekom postupka preminuo je AE, te ga je naslijedila ŽE.
5. U predmetnom postupku sud je dana 21. veljače 2022. donio presudu kojom je usvojio tužbeni zahtjev. Navedena presuda ukinuta je rješenjem Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-256/24.
6.Tijekom postupka u dokazne svrhe sud je pregledao Ugovor o kreditu br 9010612678 sklopljenim dana 29. lipnja 2005. godine ,pregledane su Otplatna tablica s prikazom efektivne kamatne stope, Pregled uplata po kreditu, Plan otplate, Opći uvjeti poslovanja s građanima, te je izveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo i financije Stjepana Kolovrata., te je navedeni vještak, a sukladno uputi Županijskog suda saslušan na ročištu održanom dana 13. travnja 2026. godine.
7.Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično pravno osnovan.
8. Stranke su popisale parnični trošak.
9.Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu i to temeljem ništetnih odredbi Ugovora o kreditu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, slijedom čega tužitelj potražuje preplaćeni iznos kamata i razliku uvećanja glavnice za razdoblje otplate kredita.
10.Među strankama nije sporno da su dana 29. lipnja 2005. godine tužitelj kao korisnik kredita i tuženik Privredna banka Zagreb d.d. kao kreditor zaključili Ugovor o kreditu br. 9010612678. Nije sporno da je kredit odobren u iznosu od 36.500,00CHF namjenski za prijevremeno otplatiti hipotekarni kredit br. 9187114294 po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan korištenja kredita, te da je ugovoren rok otplate od 96 mjeseca sa otplatom mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF tečajne liste tuženika, važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici. Nije sporno da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa od 4,70% godišnje koja se za vrijeme otplate kredita mijenjala na više od ugovorene. Sporno je li odredba ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštena ugovorna odredba, a što bi je činilo ništetnom.
Istaknut je i prigovor zastare.
11.Tužitelj se poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12, od 04.07.2013. kojom je utvrđeno da je tamošnji tuženik pod 2/ Privredna banka Zagreb d.d. a ovdje tuženik, u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze mijenjanja u skladu s jednostavnom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. U tom dijelu citirana presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž- 7129/13-4 od 13.06.2014., a Vrhovni sud RH svojom odlukom posl.br. Revt-249/14-2 od 09.04.2015. odbio je revizije tuženika ad 1-7/ kao neosnovane. U obrazloženju presude Visokog trgovačkog suda (str 62) navodi se kako se pojedini potrošači, u slučaju postojanja osuđujuće odluke, dakle kada sud utvrdi postojanje određene povrede propisa o zaštiti potrošača, u postupku individualne pravne zaštite, naknade štete, izmjene ugovora ili slično, mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih prava i interesa. Na taj način proširene su subjektivne granice pravomoćnosti jer osuđujuća presuda iz postupka zaštite kolektivnih interesa u postupcima individualne zaštite koje pokrenu potrošači obvezuje ostale sudove. Sve navedeno bilo bi u skladu i s odredbama Zakona o zaštiti potrošača.
12. Presudom istog suda posl.br. Pž-6632/17-10 od 14.06.2018. kojom je utvrđeno kako je ovdje tužena a tamo tužena ad 2/ u razdoblju od 01.11.2004. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tužena ad 2/ kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa da je time tužena ad 2/ postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), u razdoblju od 01.11.2004. godine, do 06.08.2007. i to čl. 81, 82 i 90, a od 07.08. 2007. do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07) i to čl. 96 i 97 te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12.2008., a koja povreda da traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora ovdje tužena a tamo tužena ad 2/ kao trgovac s jedne strane te korisnici kreditnih usluga kao potrošači s druge strane nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tamo tužene ad 2/.
13.Nadalje, postupci pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji su pokrenuti po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača-Potrošač, protiv sedam banaka, a među kojima je i tuženik, predstavljaju kolektivni sudski postupak, a sve sukladno odredbi čl. 502c Zakona o parničnom postupku (NN 53/91….117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje ZPP). Kao što je prethodno navedeno prema toj odredbi pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu.
14. Obzirom na razdoblje koje je obuhvaćeno u ovoj parnici, a vodeći računa o tome da je Ugovor o kreditu zaključen 29. lipnja 2005. godine., za ocjenu valjanosti ovdje spornih ugovornih odredbi mjerodavni su Zakon o zaštiti potrošača (NN 96/03 dalje ZZP/03), te zatim za daljnje razdoblje Zakon o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13, dalje ZZP/07). Prema odredbi čl. 138a ZZP/07, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131 st. 1 Ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131 st. 1 ovog zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika (koji obuhvaća i povrede učinjene kod potrošačkog kreditiranja).
15.Nadalje, prema odredbi čl. 81 st. 1 ZZP/03, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu potrošača. Prema odredbi čl. 84 ZZP/03 nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, s time da je ta odredba identična s odredbom iz čl. 99 ZZP/07, što bi značilo da su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive. Također iz odredbe čl. 87 st. 1 ZZP/03 proizlazi da je nepoštena ugovorna odredba ništava. Prema odredbi čl. 96 st. 1 ZZP/07 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, dočim odredba st. 2 tog čl. propisuje da se smatra da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Citirane odredbe ZZP-a temelje se na Direktivi vijeća 93/13/EEZ od 05.03.1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (službeni list EZ 1993.L 95/29, dalje direktiva 93/13). Tako se prema Direktivi 93/13 i to čl. 3 st. 2 smatra da odredba nije individualna stipulirana ako ju je unaprijed formulirao trgovac i ako potrošač nije mogao utjecati na njen sadržaj posebno u kontekstu unaprijed formuliranih standardnih ugovora ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj odredbi individualno pregovaralo, teret dokaza je na njemu, a koje pravilo se u svjetlu ostalih odredbi i cilja Direktive 93/13 tumači restriktivno na način da se, čak ako je potrošač i mogao pregovarati o sadržaju određene odredbe, ali stvarno nije na njen sadržaj utjecao, tj. nije ga promijenio, ugovorna odredba se smatra jednostrano određenom.
16.Polazeći od naprijed citiranih odredbi ZPP-a i ZZP-a te imajući u vidu da su sporne odredbe Ugovora o kreditu sadržajno izražene na identičan način kao i one koje su pravomoćnim presudama Trgovačkog suda u Zagrebu utvrđene ništetnim, sud drži da u biti ne bi bio dužan provoditi nikakve daljnje dokaze u pravcu da se o utvrđenim ništetnim odredbama Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo da li su one jasne, teško razumljive i teško uočljive i da li te odredbe suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj i apstraktnoj razini.
17.Glede odredbe čl. 4.1, 4.2, i 7.2 Ugovora o kreditu valja reći kako bi se radilo o standardnom ugovoru koji sadrži odredbe o valutnoj klauzuli, te odredbu prema kojoj je redovna kamata promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem odluke banke o kamatnim stopama, a nedvojbeno je da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo. Ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke je po ocjeni ovog suda jasna i lako uočljiva, ali svakako nije razumljiva jer je jedino sigurno da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke a ne navode se nikakvi kriteriji npr. iz općih uvjeta poslovanja ili slično nego se promjena visine kamatne stope veže samo za odluku banke, a da li to podrazumijeva i primjenu nekih kriterija to u samom ugovoru nije navedeno.
18.Prema presudi Europskog suda pravde od 30.04.2014. u predmetu br. C-26/13 navodi se da čl. 4 st. 2 Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva. Nadalje, treba istaknuti da je čl. 4 ZOO-a, propisano da su u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja.
19.To znači da se tužitelju u ugovoru moralo na transparentan način objasniti razloge i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora, tako da tužitelj na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze. Neprijeporno je da je odredba o promjeni kamatne stope jedna od ključnih ugovornih odredbi, a ista je u ovom slučaju ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja-banke, bez da su istodobno precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se veže promjena, pa ta odredba na taj način uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, jer dolazi do situacije da vjerovnik tj. banka jednostrano određuje obvezu dužnika u ovom slučaju korisnika kredita koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Stoga sud drži da bi se zaista radilo o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora, a putem ove ugovorne odredbe tuženik je potpuno izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu tj. na kamatu, što je suprotno odredbi čl. 247 ZOO-a, koja propisuje da je ugovor sklopljen kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.
20.Već je ranije spomenuto da ZOO u čl. 4 propisuje da su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja. To znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Konkretno kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili potrošač s jedne strane, odnosno uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti (pravni standard). Prema odredbi čl. 83 ZZP/03, prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav proizvoda ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor. Imajući u vidu da je kamata cijena, da je cijena bitan element ugovora o kreditu te da moga biti određena odnosno odrediva, već samim time odredbu ugovora koju koristi tuženik, a na temelju koje se cijena određuje prema odluci banke dakle jednostrano, bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija za promjenu, valja istu ocijeniti protivno načelu savjesnosti i poštenja.
21.U pogledu valutne klauzule valja reći kako je u odluci VTS-a, posebno istaknuto da iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, da ta činjenica da obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom jer u vrijeme zaključenja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci, a ne zna niti koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti. Iznos glavnice kredita koji je promjenjiv, a ovisi o odnosu švicarskog franka i kune, ne mogu unaprijed znati niti na njega utjecati ni banke ni potrošači, dok iznos cijene ovisi i o iznosu glavnice (koji je neizvjestan) i o visini kamatne stope, koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru promjenjiva sukladno odluci banke, (dakle vjerovnika). Stoga po mišljenju VTS-a, već sama činjenica da u opisanoj situaciji drugi promjenjivi element o kojem ovisi visina obveze potrošača tj. kamatu određuje banka jednostrano, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja.
22.Dakle, s obzirom na nespornu činjenicu da u ugovorima u kojima koristi odredbu o promjeni kamatne stope tuženik nije propisao kriterije promjene kamatne stope, imajući u vidu da u vrijeme zaključivanja Ugovora nije bilo propisano da ugovor u slučaju ugovaranja promjenjive kamatne stope mora sadržavati element za koji se veže promjena i način promjene, banka je kao savjesni gospodarstvenik, rukovodeći se načelom savjesnosti i poštenja po ocjeni ovog suda trebala odrediti elemente za koje se veže promjena i način njihove primjene. Umjesto toga, očito vodeći računa samo o svojim interesima i iskoristivši činjenicu da nema detaljnih propisa koji bi to regulirali, banka je tužitelju kao potrošaču nametnula ugovorne odredbe koje je stavljaju u neravnopravan položaj, tj. odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, koje odredbe uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja. Iz navedenog slijedi da se ima uzeti da se ni u ovom slučaju nije pojedinačno pregovaralo u odnosu na sporne ugovorne odredbe. To što je tuženik dostavi otplatni plan tužitelju po ocjeni ovog suda nije od značaja za utvrđivanje navedene sporne činjenice da se o navedenoj ugovornoj odredbi i pregovaralo. Naime, tuženik je sukladno ugovoru ionako bio dužan dostaviti otplatni plan.
23.Što se tiče visine tužbenog zahtjeva ista je utvrđena provedenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Stjepanu Kolovratu koji u svom obrazloženom nalazu i mišljenju navodi kako je uvidom u dokumentaciju kao nesporno utvrđeno da su stranke sklopile predmetni Ugovor o kreditu br.9010612678 dana 29. lipnja 2005. godine. u iznosu od 36.500,00 CHF. Vještak je također u saslušan na ročištu održanom dana 13. travnja 2026. godine te je u spis priložio svaki pojedinačni i ukupni iznos koji se odnosi na kamate i na valute. Sukladno navedenom tužitelj je uredio tužbeni zahtjev kako je to pobliže navedeno u izreci. Stranke nisu imale prigovor na podatke koje je vještak naknadno dostavio niti su imale primjedbe na njegov iskaz. Nalaz i mišljenje je temeljit i objektivan, te je kasnije tijekom postupka nadopunjen iskazom vještaka, te ga u cijelosti kao takvog prihvaća i ovaj sud.
24. Tužitelj je prigovarao ranijem vještu navodeći kako je vještački nalaz zasnovan na pogrešnoj premisi, te da kao takav nije primjenjiv u ovoj pravnoj stvari, odnosno da sudski vještak u dijelu vještačenja koji se odnosi na utvrđivanje razlike nastale uslijed promjene valutne klauzule uključuje i uplate koje su izvršene s osnova obnavljanja polica osiguranja od nezgode i osiguranje imovine, a kako te police nisu dio anuiteta, da je nalaz vještaka u konačnici pogrešan. Ističe se da tužitelj nije imao prigovora na ranije vještvo. U odnosu na prigovor na vještvo koji je ranije istaknuo tuženik ističe se kako vještak naknadno saslušan na ročištu, te je u tada u spis priložio potrebne podatke na koje stanke nisu imale primjedbi.
25.Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o restitucijskom zahtjevu tužitelja temeljem odredbe čl. 1111 st. 1 ZOO-a sud smatra kako bi kod povrata stečenog bez osnove tužena bila dužna tužitelju vratiti baš onaj iznos kuna kojeg joj je tužitelj platio bez osnove. Kako su ujedno iznosi anuiteta sadržani u utuženom iznosu te kako je nedvojbeno da je tužitelj kredit vraćao u mjesečnim anuitetima to istom ujedno pripada zakonska zatezna kamata od dana dospijeća svakog pojedinog obroka pa do isplate, u kunskom iznosu, sukladno odredbi čl. 1115 ZOO-a, i to po izračunu koji se temelji na nalazu i mišljenju vještaka.
26. Prigovor zastare nije osnovan.
27. Napominje se da prigovor zastare potraživanja istaknut po tuženiku sud smatra neosnovanim. Ovo stoga što zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjene obveze. U konkretnom slučaju, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je pravomoćno odlučio u postupku o žalbi, između ostalog i o dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama svojom odlukom od 14. lipnja 2014. godine, što je potvrđeno povodom revizije i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, te se ima smatrati kako vjerovniku odnosno tužitelju pravo na zahtjev za isplatu teče zapravo od tog datuma pa u smislu odredbe članka 225. ZOO-a u vezi sa odredbom članka 1111. st. 1. ZOO-a sva potraživanja ne bi bila zastarjela. Napominje se i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske donio je odluku u predmetu Rev-2245/17 u kojem je u predzadnjem pasusu na stranici 7. obrazloženja zauzeo slijedeće pravno shvaćanje: "Prema shvaćanju revizijskog suda pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.", a što je dodatno obrazloženo na stranici 9. obrazloženja (www.vsrh.hr/CustomPages/Static/HRV/.../Priopcenje_VSRH_Rev-2245-2017-2.pdf). Pored ovoga ovakav pravni stav je zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici građanskog odjela od 30. siječnja 2020. godine.
Člankom 323. stavkom 1. ZOO-a propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Prema stavu ovog suda tuženik je dužan vratiti novčane iznose koje je primio temeljem citiranih ništetnih odredaba o kamatnoj stopi.
28. Nadalje, tužitelj je nakon saslušanja vještaka uredio tužbeni zahtjev kako je to pobliže navedeno u izreci, iz čega je vidljivo da je smanjio tužbeni zahtjev. Naime, Vrhovni sud RH je 26. travnja 2021. zauzeo je pravno shvaćanje koje glasi: "Smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP-a za koje, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) je potreban pristanak tuženika).
29.Tužitelj je podneskom od 14. travnja 2026. nakon saslušanja vještaka postavio tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 4. 220,92 eura, što predstavlja djelomično povlačenje tužbe za iznos od 267,80 eura (u tužbi je potraživao 4.488,72 eura). Tuženik se protivio smanjenju tj. djelomičnog povlačenja tužbenog zahtjeva. Stoga, u tom slučaju sud je o istom bio dužan meritorno odlučit. Naime kako je tužitelj tužbu uredio sukladno saslušanju vještak, te sukladno podacima koje je isti dostavio, to je razvidno kako za potraživanje u odnosu na smanjeni dio u iznosu od 267,80 tužitelj nema nikakvu osnovu. Naime, navedeno je odbijeno jer tužitelj nije dokazao da mu taj viši iznos koji je potraživao u podnesenoj tužbi pripada. Naime, o navedenom sud je odlučio sukladno članka 8, 219, 221a, ZPP. Naime, stranke moraju iznijeti činjenice i predložiti dokaze, sud dokaze ocjenjuje sukladno članku 8. a ako činjenicu ne može utvrditi, odlučuje po pravilima o teretu dokazivanja. Naime, sukladno nalazu vještaka, a koji je stručna osoba, te sukladno što visinu i nije moguće drugačije odredit to je razvidno kako nije dokazana tražbina preko dosuđenog iznosa.
26.Odluka o parničnom trošku donesena je primjenom čl. 154 st. 1, 155 i 164 ZPP-a, budući da tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu , te je sud na ime sastava tužbe tužitelju usvojio 100 bodova primjenom Tbr 7 točka 1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Na ime sastava obrazloženih podnesaka od 29.03.2016.g, 15.04.2020g., 07.03.2021g. i 27.11.2021g.tužitelju je usvojeno po 100 bodova primjenom Tbr 8 točka 1 u svezi s Tbr 7 točka 1 OT. Na ime zastupanja po punomoćniku na ročištima od 20.01.2016, 04.04.2016.g, 09.05.2016.g.,23.03.2021.g, i 16.02.2022.g,. tužitelju je usvojeno po 100 bodova primjenom Tbr 9 točka 1 u svezi s Tbr 7 točka 1 OT. Također tužitelju je sud priznao sukldano(Tbr. 8 t.4) sastav podnesaka od dana, 21.08.2024., 11.12. 2024.,12.02.2025.,10.03. 2025 i 29. 07. 2025. godine po 25 bodova. Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od dana 31.10. 2025.,13.11.2025.,24.11.2025., iz razloga što isti nisu bili potrebni za vođenje parnice. Također tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od dana 10.04. 2026. i 14.04. 2026. godine sukladno Tbr. 8.t 1. (četiri obrazložena podneska) Tužitelju je dakle ukupno priznato, sukladno vrijednosti boda, te uvećano za PDV 3.842, 00 eura. Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe budući da u spisu nema dokaza u uplati .
U Starom Gradu 13. srpnja 2026.godine
SUDAC:
Marija Pavlinović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana i to stranke koje su uredno obaviještene o ročištu za objavu odluke od dana objave odluke, a stranke koje nisu uredno obaviještene o ročištu za objavu odluke od dana primitka pismenog otpravka presude. Žalba se izjavljuje pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud
DNA:
Punomoćniku tužitelja
Punomoćniku tuženika
U spis
