REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-4053/2022-50

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Goranu Goluži, u pravnoj stvari tužitelja TDĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Davoru Jeliću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Jelić, Vuković i Vukšić u Zagrebu, protiv I-tuženika TD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tuženice OD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Jasminki Trubelja, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 27. svibnja 2026. godine, u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja Luke Vukšića, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Jelić, Vuković i Vukšić u Zagrebu, I. i II-tuženika te zamjenika punomoćnika I. i II-tuženika ODĐ, odvjetnice iz [adresa], dana 13. srpnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se I-tuženiku TD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tuženici OD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno isplatiti tužitelju TDĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 31.905,34 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 422,14 EUR od 01.10.2015. godine do isplate,

- na iznos od 416,68 EUR od 01.11.2015. godine do isplate,

- na iznos od 416,68 EUR od 01.12.2015. godine do isplate,

- na iznos od 416,68 EUR od 01.01.2016. godine do isplate,

- na iznos od 424,32 EUR od 01.02.2016. godine do isplate,

- na iznos od 424,32 EUR od 01.03.2016. godine do isplate,

- na iznos od 424,32 EUR od 01.04.2016. godine do isplate,

- na iznos od 422,14 EUR od 01.05.2016. godine do isplate,

- na iznos od 422,14 EUR od 01.06.2016. godine do isplate,

- na iznos od 422,14 EUR od 01.07.2016. godine do isplate,

- na iznos od 430,87 EUR od 01.08.2016. godine do isplate,

- na iznos od 430,87 EUR od 01.09.2016. godine do isplate,

- na iznos od 430,87 EUR od 01.10.2016. godine do isplate,

- na iznos od 425,41 EUR od 01.11.2016. godine do isplate,

- na iznos od 425,41 EUR od 01.12.2016. godine do isplate,

- na iznos od 425,41 EUR od 01.01.2017. godine do isplate,

- na iznos od 425,41 EUR od 01.02.2017. godine do isplate,

- na iznos od 425,41 EUR od 01.03.2017. godine do isplate,

- na iznos od 425,41 EUR od 01.04.2017. godine do isplate,

- na iznos od 434,14 EUR od 01.05.2017. godine do isplate,

- na iznos od 434,14 EUR od 01.06.2017. godine do isplate,

- na iznos od 434,14 EUR od 01.07.2017. godine do isplate,

- na iznos od 450,50 EUR od 01.08.2017. godine do isplate,

- na iznos od 450,50 EUR od 01.09.2017. godine do isplate,

- na iznos od 450,50 EUR od 01.10.2017. godine do isplate,

- na iznos od 466,86 EUR od 01.11.2017. godine do isplate,

- na iznos od 466,86 EUR od 01.12.2017. godine do isplate,

- na iznos od 466,86 EUR od 01.01.2018. godine do isplate,

- na iznos od 474,50 EUR od 01.02.2018. godine do isplate,

- na iznos od 474,50 EUR od 01.03.2018. godine do isplate,

- na iznos od 474,50 EUR od 01.04.2018. godine do isplate,

- na iznos od 484,31 EUR od 01.05.2018. godine do isplate,

- na iznos od 484,31 EUR od 01.06.2018. godine do isplate,

- na iznos od 484,31 EUR od 01.07.2018. godine do isplate,

- na iznos od 502,86 EUR od 01.08.2018. godine do isplate,

- na iznos od 502,86 EUR od 01.09.2018. godine do isplate,

- na iznos od 502,86 EUR od 01.10.2018. godine do isplate,

- na iznos od 507,22 EUR od 01.11.2018. godine do isplate,

- na iznos od 507,22 EUR od 01.12.2018. godine do isplate,

- na iznos od 507,22 EUR od 01.01.2019. godine do isplate,

- na iznos od 529,04 EUR od 01.02.2019. godine do isplate,

- na iznos od 529,04 EUR od 01.03.2019. godine do isplate,

- na iznos od 529,04 EUR od 01.04.2019. godine do isplate,

- na iznos od 544,13 EUR od 01.05.2019. godine do isplate,

- na iznos od 544,13 EUR od 01.06.2019. godine do isplate,

- na iznos od 544,13 EUR od 01.07.2019. godine do isplate,

- na iznos od 563,94 EUR od 01.08.2019. godine do isplate,

- na iznos od 563,94 EUR od 01.09.2019. godine do isplate,

- na iznos od 563,94 EUR od 01.10.2019. godine do isplate,

- na iznos od 581,40 EUR od 01.11.2019. godine do isplate,

- na iznos od 581,40 EUR od 01.12.2019. godine do isplate,

- na iznos od 581,40 EUR od 01.01.2020. godine do isplate,

- na iznos od 595,58 EUR od 01.02.2020. godine do isplate,

- na iznos od 595,58 EUR od 01.03.2020. godine do isplate,

- na iznos od 595,58 EUR od 01.04.2020. godine do isplate,

- na iznos od 603,21 EUR od 01.05.2020. godine do isplate,

- na iznos od 603,21 EUR od 01.06.2020. godine do isplate,

- na iznos od 603,21 EUR od 01.07.2020. godine do isplate,

- na iznos od 596,67 EUR od 01.08.2020. godine do isplate,

- na iznos od 596,67 EUR od 01.09.2020. godine do isplate,

- na iznos od 596,67 EUR od 01.10.2020. godine do isplate,

- na iznos od 615,21 EUR od 01.11.2020. godine do isplate,

- na iznos od 615,21 EUR od 01.12.2020. godine do isplate,

- na iznos od 615,21 EUR od 01.01.2021. godine do isplate, sve po stopi koja se do 31.12.2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.01.2023. do 30.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31.12.2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva iz podneska tužitelja od 16.02.2021. godine.

II. Utvrđuje se da je tužba povučena za dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.166,21 EUR.

III. Nalaže se I-tuženiku TD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tuženici OD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno isplatiti tužitelju TDĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 8.883,68 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. srpnja 2026. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja TDĐ za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev I-tuženika TD i II-tuženice OD za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 28. srpnja 2020. godine navodi da su on i I-tuženik TD suvlasnici nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da se u naravi radi o kući s dvorištem i voćnjakom na adresi [adresa]. Navodi da je tužitelj suvlasnik 57/100 idealnog dijela navedene nekretnine, a I- tuženik preostalih 43/100 idealnog dijela. I-tuženik TD je stekao suvlasništvo 43/100 idealnog dijela nekretnine temeljem ugovora o darovanju nekretnine od 21.08.2015. godine, kojim ugovorom mu je svoj suvlasnički udio darovala njegova majka II-tužena OD, a koja je temeljem sporazuma koji je zaključen između tuženih dana 21.08.2015. na darovanom idealnom dijelu nekretnine zasnovala osobnu služnost – pravo stanovanja. Prije nego što je svoj idealni dio darovanjem ustupila I-tuženiku, II-tužena je, kako navodi tužitelj, zajedno s I-tuženikom godinama vršila faktičnu vlast na dijelu nekretnine koji nije odgovarao njenom suvlasničkom dijelu. Uslijed navedenog tužitelj taj dio nekretnine nije mogao koristiti sukladno svom suvlasničkom omjeru, odnosno koristio je bitno manji dio od onog koji mu pripada. Stoga je tužitelj protiv tužene OD pred ovim sudom podnio tužbu zbog uporabe tuđe stvari u svoju korist. U tom postupku donesena je pravomoćna presuda kojom je naloženo tuženoj OD da tužitelju isplati pripadajući iznos za razdoblje do zaključno dana 31.10.2013. godine. Nakon što je ovdje tuženik TD postao suvlasnikom nekretnine, tuženi su nastavili koristiti nekretninu na isti način kao i ranije. Dakle, što se tiče faktičnog korištenja ništa se nije promijenilo, tuženi i dalje koriste dio koji im ne pripada. Nadalje, tužitelj navodi da je jedina promjena ta što je I-tuženik postao suvlasnikom idealnog dijela nekretnine umjesto II-tužene OD. Nadalje, tužitelj navodi da je iz presude ovog suda posl. br. P-1441/13 razvidno da je temeljem provedenog građevinskog vještačenja sud u tom sporu utvrdio kako je II-tužena neosnovano stekla korist u iznosu od 3.893,40 kn mjesečno, pa tužitelj stoga ovom tužbom potražuje navedeni iznos. Tužitelj stoga, kako navodi, podnosi tužbu zbog uporabe tuđe stvari u svoju korist protiv I-tuženika kao novog suvlasnika, a ujedno i protiv II-tužene OD koja ima zasnovano pravo služnosti. Tužitelj od tuženika potražuje iznos od 3.893,40 kn / 516,74 eur mjesečno počevši od trenutka stjecanja suvlasništva na predmetnoj nekretnini od strane I-tuženika, tj. počevši s mjesecom rujnom 2015. godine, pa do zaključno 31.07.2017. godine odnosno ukupno 89.548,20 kn / 11.885,09 eur zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 1. u mjesecu za prethodni mjesec do isplate, kao i parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presude do isplate. Nadalje, tužitelj je podneskom od 16.02.2021. godine preinačio tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva na iznos od 249.177,60 kn / 33.071,55 eur zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do isplate. Navedenoj preinaci tuženici su se protivili u podnesku od 24.02.2021. godine (list 66 spisa), ali je sud navedenu preinaku dopustio temeljem čl. 190. st. 2. ZPP-a, budući da je tužitelj tek nakon podnošenja tužbe mogao utužiti i one mjesece koji su dospjeli nakon podnošenja tužbe, dakle bez svoje krivnje, a i iz razloga jer sud smatra da je preinaka svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama. Međutim, nakon provedenog građevinskog vještačenja, tužitelj je konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, u podnesku od 17.03.2026. godine (list 352-356 spisa) smanjio tužbeni zahtjev za iznos od 1.166,21 eur, tako da konačno potražuje 31.905,34 eur zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, a kako to stoji pod točkom I. izreke presude. Budući da se tuženici nisu protivili povlačenju tužbe, temeljem čl. 193. st. 2. ZPP-a smatra se da su pristali na djelomično povlačenje pa je stoga riješeno kao pod točkom II. izreke rješenja.

2. I i II-tuženici u odgovoru na tužbu priznaju da su tužitelj i I-tuženik suvlasnici predmetne nekretnine. Poriču da tužitelj nije mogao koristiti svoj suvlasnički dio. Priznaje postojanje parnice koju je tužitelj pokrenuo protiv II-tužene i koja je pravomoćno okončana ovosudnom presudom posl. br. P-1441/13 od 29.04.2015. godine, ali navodi da je protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž- 5211/15-3 od 1.09.2015. godine II-tužena dana 10.11.2015. podnijela reviziju koja nije riješena. Navode da II-tužena nije ostvarivala nikakvu korist ni od svojeg idealnog dijela, a kamoli od suvlasničkog dijela tužitelja, tvrdi da je tužitelj koristio svoj suvlasnički dio na način kako je to sam odlučio, a da ga u tome II-tužena nikada nije ometala. Navodi da tužitelj nikada nije vodio pregovore, a niti zaključivao bilo kakve predugovore odnosno ugovore na temelju kojih bi ostvario pravo na prihode od zakupnine odnosno najamnine. Godinama je bio pasivan, da bi 27.03.2002. godine zatražio isplatu naknade štete kao da između stranaka postoji ugovorni odnos o najmu odnosno zakupu. Navode da tužitelju nitko nikada nije branio da koristi svoj suvlasnički dio, niti je II-tuženica koristila i ne koristi čitav svoj suvlasnički dio. Stanuje u suvlasničkom dijelu I-tuženika i to ne čitavog već koristi dvosobni stan s uporabom kuhinje, kupaonice i wc-a, dok I-tuženik nije niti stanovao na predmetnoj adresi. Navode da je tužitelj čitavo vrijeme u posljednih 25 godina koristio svoj suvlasnički dio na način kako je to htio. Tuženici navode da se tužitelj oglušuje o činjenicu da je dana 8.04.2011. podnio prijedlog za razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnina protiv II-tužene, koji postupak još uvijek nije okončan, a vodi se pod posl. brojem R1- 394/11. Tuženici navode da u tom postupku tužitelj (tamo predlagatelj) nije tvrdio da nema pristupa svom suvlasničkom dijelu, ali da zbog njegove pasivnosti kao predlagatelja taj postupak još uvijek nije okončan, a najvjerojatnije zato što tužitelj živi u [adresa]. Nadalje, tuženici navode da II-tuženica koristi pravo osobne služnosti i stanuje u suvlasničkom dijelu I-tuženika i to ne čitavog, već da koristi dvosoban stan s uporabom kuhinje, kupaonice i WC-a, dok je I-tuženik stanovao cijelo vrijeme u Zagrebu, na adresi [adresa], do smrti svoga oca, a prije tri mjeseca se preselio na adresu u [adresa]. Nadalje, tuženici navode da je tužitelj uvijek imao i da ima i danas pristup kući i mogućnost korištenja svog suvlasničkog dijela, a zašto to ne čini to je samo njemu poznato. Nadalje, tuženici navode da se ne može tužitelj pozivati na ovosudnu presudu posl. br. P-1441/13 od 29.04.2015. godine, niti na građevinsko vještačenje provedeno u tom postupku, jer je protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-5211/15-3 od 1.09.2015. godine II-tužena dana 10.11.2015. podnijela reviziju koja nije riješena. U odnosu na provedeno vještačenje u parnici poslovni broj P-1441/13, tuženici navode da je došlo do drastičnih izmjena okolnosti sa posljedicama pomanjkanja poslovnog interesa za bilo koju djelatnost, tako da, kada bi tužitelj i imao pravo na naknadu, onda bi se moralo provoditi novo vještačenje koje će uzeti u obzir i činjenicu da tužitelj nije nikada pokušao obavljati neku djelatnost u svom suvlasničkom dijelu i da II-tužena ni od svoga suvlasničkog dijela, a ni od suvlasničkog dijela tužitelja nikada nije imala prihod. Tuženici poriču da bi uporabili tuđu stvar tj. suvlasnički dio tužitelja. II-tužena poriče da bi svoje pravo osobne služnosti koristila na suvlasničkom dijelu tužitelja. Navode da se postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina vodi kod ovog suda pod posl. brojem R1-394/11 i da još uvijek nije okončan, a I-tuženik se razvrgnuću ne protivi, pa smatraju da okončanje ovisi o tužitelju kao predlagatelju. Nadalje, tuženici smatraju da se ni vještačenje provedeno u ovosudnom parničnom postupku pod posl. br. P- 1441/13 nije moglo provesti bez provedenog razvrgnuća. Slijedom navedenog, I i II- tuženici predlažu da sud tužbeni zahtjev odbije te tužitelju naloži da tuženicima naknadi prouzročeni parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige (list 5-7, 85-87 spisa), u Ugovor o darovanju nekretnina (list 8-10,91-92 spisa), u spis ovog suda poslovni broj P-1070/2022, u dopise (list 59-65,100-101 spisa), u potvrdu II. Policijske postaje Zagreb (list 70,186 spisa), u Ponudu tuženika tužitelju od 30. srpnja 2020. godine (list 88-89 spisa), u Potvrdu o prijavi prebivališta I-tuženika TD (list 78 i 80 spisa), u dopise i e-mail poruke (list 100-103 spisa), saslušani su tužitelj i I. i II-tuženici kao stranke (list 111-114, 381-383 spisa), izvršen je uvid u presudu ovog suda poslovni broj P-1070/2022 od 14. srpnja 2022. (list 124- 142 spisa) u presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2893/2022 od 27. rujna 2022. (list 137-155 spisa), u sporazum o osnivanju prava služnosti (list 157- 160 spisa), u fotografiju (list 168 spisa), proveden je očevid na licu mjesta uz sudjelovanje sudskog vještaka Andreja Babića (list 192-196 spisa), izvršen je uvid u nalaz i mišljenje vještaka Gorana Korice iz predmeta ovog suda posl. br. Ovr-791/23 koji je glede utvrđenih površina koristio vještak Babić u ovom predmetu (list 203-239 spisa), izvršen je uvid u nalaz i mišljenje vještaka Ksenije Jakopaš iz predmeta ovog suda posl. br. R1-394/11 (list 246-261 spisa), izvršen je uvid u Izjavu II-tužene OD od 12.05.2025. godine (list 277-279 spisa), provedeno je vještačenje po vještaku Andreju Babiću (list 280-322 spisa), izvršen je uvid u Zapisnik o potvrđivanju činjenica Javnog bilježnika Ilinke Lisonek od 5.12.2025. godine (list 357-362 spisa), saslušani su svjedoci ND i KD (list 379-380 spisa), te su dopunski na ročištu dana 27.05.2026. godine saslušani tužitelj te I. i II-tuženici (list 381-383 spisa).

4. Druge dokaze sud nije izvodio budući da stranke nisu stavljale dokaznih prijedloga, a što su dužne temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22).

5. Na temelju tako izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

6. U predmetnom sporu tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da tuženici koriste veći suvlasnički dio nekretnine nego što im pripada s obzirom na suvlasničke omjere, te da su stoga dužni tužitelju solidarno platiti naknadu koristi koju su tako stekli i to u visini najamnine za više korišteni dio kvadrata nekretnine u visini tržišne vrijednosti najamnine.

7. Slijedom navedenog, o osnovanosti tužbenog zahtjeva odlučuje se u smislu odredbi Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i to čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15; dalje: ZVDSP), ovisno o kvaliteti posjeda posjednika tuđe stvari.

8. Prema odredbi čl. 164. st. 1. ZVDSP pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno. Odredbom čl. 165. st. 1. ZVDSP propisano je da nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

9. Ovdje treba uzeti u obzir pravno shvaćanje sa sjednice građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. listopada 2009. godine, koje glasi: "Ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe članka 164. stavak 1. i članak 165. stavak 1. ZV-a prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari) tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu članka 1120. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08 i 78/15 - u daljnjem tekstu: ZOO) prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi koristi i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje."

10. Sukladno odredbi članka 18. stavak 3. ZV-a posjed je pošten, ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti, imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

11. Među strankama je sporno da li su tuženici bili pošteni posjednici onog dijela predmetne nekretnine koji prelazi suvlasnički dio sada I-tuženika te jesu li korištenjem istog ostvarili korist.

12. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu (list 5-7 spisa) utvrđeno je da je predmetna nekretnina u suvlasništvu tužitelja u 57/100 dijela i II- tuženice, odnosno sada I-tuženika TD u 43/100 dijela, a što među strankama i nije sporno.

13. Uvidom u priklopljeni spis ovog suda posl. br. P-1070/22 utvrđeno je da je Presudom ovog suda posl.br. P-1441/13 od 29. travnja 2015. godine naloženo ovdje II-tuženici OD isplatiti ovdje tužitelju iznos od 373.888,80 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, dok je tužitelj odbijen s dijelom zahtjeva za isplatu iznosa od 243.101,28 kn. Nadalje, Presudom i rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž-5211/15 od 01. rujna 2015. godine odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena gore navedena presuda u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke, dok je ista preinačena u dijelu pod točkom III. izreke kojim je presuđeno da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka, te je naloženo tuženici da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 72.869,19 kn, a tužitelju da naknadi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 12.045,00 kn. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-886/2020 od 04. siječnja 2022. godine ukinuta je presuda Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž-5211/15 od 01. rujna 2015. godine i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P- 1441/13 od 29. travnja 2015. godine u dijelu pod stavkom I. i stavkom III. izreke. Nadalje, presudom ovog suda posl. br. P-1070/22 od 14.07.2022. godine naloženo je ovdje II-tuženici OD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti ovdje tužitelju NDĐ iznos od 307.696,80 kn sa zakonskim zateznim kamatama, pod točkom II. izreke navedene presude odbijen je tužitelj s preostalim dijelom zahtjeva u iznosu od 66.192,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama. Pod točkom III. izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoj dio troškova parničnog postupka te je riješeno i da se odbacuje tužba tužitelja u dijelu kojim potražuje iznos od 243.101,28 kn. Zaključno, presudom Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-2893/2022 od 27. rujna 2022. godine pod točkom I. izreke odbijena je kao djelomično neosnovana žalba tuženice i potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1070/2022-144 od 14. srpnja 2022. pod stavkom I. izreke (izuzev u dijelu odluke o stopi zatezne kamate za razdoblje od 1. siječnja 2015. do isplate) i dijelu stavka III. izreke kojim je odbijen zahtjev tuženice za naknadu parničnih troškova., pod točkom II. izreke preinačena je po žalbi tuženice presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1070/2022-144 od 14. srpnja 2022. pod stavkom I. izreke u dijelu odluke o stopi zatezne kamate za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do isplate i suđeno je: Odbija se tužbeni zahtjev vezano za stopu zateznih kamata za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do isplate, na svaki pojedini iznos naveden u stavku I. izreke prvostupanjske presude i to preko stope koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena…

14. Tužitelj KDĐ u svom iskazu navodi da je nakon smrti svog oca koristio radni prostor koji se nalazi u podrumu gdje je bila njihova zajednička radiona. Ostali dio nekretnine nije koristio, a pod time misli na garažu i nekoliko prostorija iza garaže te cijeli gornji kat. Navodi da je otprilike mjesec dana nakon smrti oca tužena zatvorila jedna vrata između radione koju je koristio i ostalog dijela kuće, pa je nakon tog razdoblja tuženica koristila ostali dio kuće, garažu sa stražnjim prostorijama. Ovakvo stanje bilo je cijelo vrijeme, pa tako i u utuženom razdoblju od rujna 2015. do siječnja 2021. godine. Navodi da su se prvo on i II-tuženica pokušali dogovoriti i taj pokušaj dogovora je trajao nekih 5-6 godina nakon smrti oca, s time da je tužitelj inicirao te dogovore, jer je koristio bitno manji dio nego što mu pripada. Navodi da su pokušali dogovoriti da nekretninu koriste prema suvlasničkim omjerima, ali da nikako nije došlo do dogovora, odnosno da je II-tuženica sabotirala dogovor. Tužitelj ističe da je II-tuženica navodila razne razloge zbog kojih dogovor nije moguće postići. Na kraju tužitelj navodi da je pokrenuo postupak radi naknade za korištenje. Ne zna točno kada, ali taj podatak postoji u spisu, je II-tuženica darovala svoj suvlasnički dio I-tuženiku koji je njezin sin, pa je onda on njoj natrag darovao taj dio. Zaključno, tužitelj navodi da je I-tuženik stanovao u tom dijelu kojeg koristi II- tuženica, tj. Da su oni su zajedno koristili te dijelove nekretnine. Na poseban upit tužitelj je odgovorio da je u više navrata putem odvjetnika tražio da mu II-tuženica preda ključeve, da je to tražio po svojoj odvjetnici Sanji Artuković, po odvjetniku Šumanoviću, te na kraju po odvjetniku Jeliću, a sve je to evidentirano u pisanom obliku, jer se to tražilo pisanim putem. Nadalje, tužitelj navodi da kuća nije etažirana i da on ne može tražiti neki poseban dio, da je bilo vještačenja i prijedloga kako da posjeduju pojedine dijelove, ali do dogovora nije došlo. Na pitanje jesu li mu nakon smrti oca ostali ključevi, tužitelj je odgovorio da je imao samo ključ od radione. Navodi da se iz prostora kojeg koristi se ne može ući u garažu, odnosno moglo se prvih mjesec dana kada nitko nije zaključavao vrata. Navodi da se u tih prvih mjesec dana moglo ući u garažu i vjerojatno u stambeni dio, a to je bilo 1996. godine. Navodi da nije pokrenuo sudski postupak da mu se vrati posjed nakon zaključavanja vrata. Navodi da nije mogao ući u garažu s vanjske strane, jer nije imao ključ. Na pitanje čemu je služio ključ koji je visio na štoku od automobilskog ulaza, tužitelj je odgovorio da je taj ključ služio za otvaranje vrata s unutarnje strane vrata i da se to odnosi na "automobilska vrata". Navodi da je bio pokušaj jednog privremenog dogovora da II- tuženica njemu ustupi korištenje garaže u prizemlju, da je taj pokušaj dogovora bio negdje u razdoblju od 1996. do 2000. godine, ali da nije takav dogovor postignut. Nadalje, tužitelj navodi da je u početku u dio nekretnine u koji je mogao ući dolazio svakodnevno, otprilike je to bilo razdoblje 5-6 godina nakon smrti oca, tj. do otprilike 2000., ali nije u to siguran, onda je dolazio rjeđe, a ne može se izjasniti koliko često, dok posljednjih 7-8 godina ne živi u [adresa] i dolazio je otprilike jednomu u dva mjeseca ili jednom u tri mjeseca, ponekad s pauzom od 6 mjeseci. Navodi da kada su bila otvorena vrata od garaže, mogao je ući u garažu, a ne može reći koje razdoblje je to bilo. Navodi da kuća ima okućnicu koja je veličine 800-1000 m2. Navodi da nije kosio okućnici i da nije imao pristup istoj. Navodi da je uređivao biljke ispred poslovnog prostora kojeg je koristio. Na pitanje kako mi je priječen pristup okućnici tužitelj je odgovorio da se većina okućnice nalazi bočno i iza kuće, a manji dio ispred kuće. Taj veći dio je ograđen ogradom i do njega se može pristupiti ili kroz vrata na ogradi ili kroz kuću. Prednji dio okućnice kojeg je koristio nije spojen s ostalim dijelom okućnice. Na pitanje je li točno da postoji ulaz na nekretninu s lijeve i desne strane tužitelj je odgovorio da se s desne strane nalaze vrata kroz koja se ulazi u kuću. S lijeve strane je prije postojao put prema kući tužiteljevog strica koja je više od njihove nekretnine, ali taj se put ne koristi 20-30 godina te su vrata na tom dijelu čvrsto zavezana sa žicama. Na pitanje da li je mogao pristupiti nekretnini s te lijeve strane tužitelj je odgovorio da bi mogao kada bi preskočio tu ogradu ili kada bi odvezao žicu.

15. Saslušan ponovno na ročištu dana 27.05.2026. tužitelj ističe da u cijelosti ostaje kod svog iskaza koji je dao na zapisnik kod ovoga suda dana 15. veljače 2023. i da nema ništa posebno za dodati. Na upit suda tužitelj je odgovorio da su problemi između njega i tuženih krenuli negdje 1997.-1998. jer su se nakon smrti oca pokušali dogovoriti oko korištenja te kuće. Oko nekih drugih stvari su se dogovorili, međutim budući da je tužitelj koristio bitno manje prostora od svog suvlasničkog dijela, htio je primjerice da mu tuženici dozvole da koristi garažu, međutim, kako do dogovora nije došlo, tužitelj je pokrenuo postupke na ovom sudu pa između ostalog i ovaj spor te je u tijeku i postupak za razvrgnuće suvlasničke zajednice. Na upit tuženika na koji su način ovdje tuženici koristili dijelove nekretnine za koje tužitelj misli da njemu pripadaju, tužitelj je odgovorio da nije imao pristup tim prostorima, pa da ne zna na koji su način isti koristili, osim što je vidio da oni u te prostore ulaze, uvoze automobil i slično. Navodi da su tuženici od korištenja tih suvlasničkih dijelova koja po njegovom mišljenju njemu pripadaju, imali korist na način da su taj prostor iznajmljivali za snimanje filmova, a filmovi su se snimali u gornjoj etaži kuće koji je vrlo reprezentativan. Na poseban upit je li ikada pokrenuo postupak pred sudom radi uvođenja u posjed tih pojedinih dijelova nekretnine, tužitelj odgovara da misli da su to njegovi advokati napravili. Nakon provedene ostavinske rasprave i rješenja o nasljeđivanju navodi da se uknjižio kao suvlasnik predmetne nekretnine. Navodi da on i ovdje II-tužena ostavinsku raspravu obavili bez punomoćnika odvjetnika i da tada nisu usmeno dogovorili način korištenja nekretnine. Navodi da je do veljače 2006. u radioni obavljao sitotiskarski obrt i da su mu ovdje tuženi predali ključeve predmetne garaže 2022. godine. Zaključno, tužitelj navodi da do smrti svoga oca PD nije imao ključeve predmetne kuće, nego samo od radione u toj kući. Navodim da misli da tuženi nisu imali ključ ulaznih vrata u radionu s ulične strane.

16. I-tuženik TD u svom iskazu navodi da je u predmetnoj nekretnini stanovao od 1984. do 2005. godine kada se odselio te više nikada nije stanovao u toj nekretnini. Dolazio je povremeno u posjet majci i kada bi joj nešto trebalo pomoći, te kada je imala moždani udar je dva mjeseca bio kod nje kao pomoć. Taj njezin moždani udar je bio 2015. i ta bolest je bila razlog zbog kojeg su nekretnine prenesene na I-tuženika. Znao je da postoji dogovor između tužitelja i majke u pogledu načina korištenja nekretnine, a on u tom dogovoru nije sudjelovao, jer je tada bio premlad. Taj dogovor je funkcionirao sve do 2002. godine, a onda je tužitelj pokrenuo sudski postupak. Navodi da je u tom razdoblju tužitelj imao slobodan pristup gorenjem stambenom dijelu, jer se u tom dijelu nalazila razvodna kutija za struju za njegovu radionu i bez toga radiona ne bi funkcionirala. Tek kasnije 2008. je ta razvodna kutija izmještena i to po zahtjevu tužitelja. Također je kuća imala zajednički sustav grijanja i taj sustav se nalazio u radioni, pa su oni morali imati pristup radioni kako bi se mogla kuća grijati. Navodi da je jedne godine, ne zna točno koje, tužitelj pustio da puknu cijevi od grijanja i oni su zbog toga morali za stambeni dio ugraditi posebni sustav grijanja. Tvrdi da tužitelj ima pristup u garažu, ali on to ne želi koristiti, a slobodan pristup u stambeni dio imao je sigurno do 2002. godine. TD u iskazu još dodaje da je u sudskom postupku P-6814/15 proveden očevid i tijekom njega je utvrđeno da tužitelj može kroz unutarnja vrata ući u garažu i da je sutkinja evidentirala da su vrata od garaže otvorena. Na poseban upit TD je odgovorio da je tužitelj imao slobodan pristup stambenom dijelu i garaži, a da su oni imali pristup radioni. Na pitanje zašto su dopustili da puknu cijevi za grijanje, ako su imali pristup radioni, TD je odgovorio da su cijevi popucale zbog nebrige tužitelja, a cijevi se nalaze u zemlji, a da je trebalo vjerojatno pustiti vodu iz cijevi. Navodi da prijavljeno prebivalište na predmetnoj nekretnini ima jako dugo, od 1984. godine. Navodi da je moguće da je u nekom periodu bio prijavljen na adresi u [adresa], da je prijavio prebivalište na adresi [adresa], te da je moguće da je ta prijava bila 2021. godine.

17. Saslušan ponovno na ročištu dana 27.05.2026. godine I-tuženik TD navodi da u cijelosti ostaje kod svog iskaza koji je dao na zapisnik kod ovoga suda dana 15. veljače 2023. godine. Napominje da u ovom utuženom periodu od rujna 2015. do prosinca 2021. nije živio na toj adresi [adresa], nego da je živio na adresi [adresa], gdje i danas živi, točnije da tamo živi od 2005. godine. Navodi, da koliko je čuo dogovor, još na ostavinskoj raspravi je bilo dogovoreno da će tužitelj koristiti radionu, a majka stambeni prostor, pa budući da predmetna garaža spada u stambeni prostor, ta garaža pripada majci. Navodi da njega tužitelj nikada nije tražio niti ključeve niti da koristi predmetnu garažu. Navodi da je tužiteljev stric – stalni sudski vještak Marijan Kantoci vještačio predmetnu nekretninu te je isti utvrdio da tužitelj ima manjak neto korisne površine nekretnine, a s obzirom na svoj suvlasnički dio. Na upit tuženika TD je odgovorio da je tužitelju omogućeno još 2003. godine kada je izmjestio kutiju sa osiguračima da pristupi u gornju etažu stambenog prostora ili u radnu sobu svoga oca koja je također u stambenom dijelu, a da je u garažu tužitelj imao slobodan pristup cijelo vrijeme. Od 2015. do 2020. godine kada je bila provala u tu garažu, vrata garaže su bila otključana i tužitelj je mogao ući u istu, a nakon te provale 2020. godine tužitelj je dobio ključeve od nove brave. Prije 2015. godine TD navodi da su oni koristili nekretninu u nekoliko navrata, točnije 2-3 puta po otprilike 2 tjedna za snimanje filmova ili nekakve reklame i slično. Zaključno, TD navodi da se u tu kuću ĐD uselio negdje 1984. kada se njegova majka udala za oca tužitelja, a da je živio tamo do negdje 2005. godine kada se preselio u kuću na adresi [adresa].

18. II-tužena OD u svom iskazu navodi da su se ona i I-tuženik doselili u studenom 1984. na adresu [adresa], i to nakon njene udaje za supruga PD. Živjeli su zajedno sve do njegove smrti 1996. godine. Krajem te godine II-tužena OD je s tužiteljem postigla dogovor o daljnjem načinu korištenja predmetne nekretnine i to na način da tužitelj koristi donji prostor u kojem se nalazi štamparija, a da ona koristi stambeni prostor koji se nalazi u visokom prizemlju. Navodi da se radio o kući koja je projektirana na način da se može podijeliti samo vodoravno, jer je građena tako da je u visokom prizemlju stambeni prostor, a u donjem dijelu se nalazi poslovni prostor, gdje su bili strojevi i bio je dogovor da tužitelj nastavi sa sitotiskarom, da preuzme radnike i strojeve, dok je ona ostvarila pravo na mirovinu. II-tužena OD nadalje navodi da je predlagala da tužitelj uzme i gornji stambeni dio, jer se radi o površini od 175 m2 i ona je zaključila da tako veliki prostor ne može održavati od svoje mirovine. Tužitelj je taj njen prijedlog odbio i na ostavinskoj raspravi rekao da će on uzeti donji poslovni prostor, a da njoj ništa ne dira od gornjeg prostora. II-tužena navodi da je imala povjerenja u njega i smatrala je to dogovorom. Navodi da je garažu prvih godinu dana ona koristila, a da ju je onda prestala koristiti. Navodi da je tužitelj mogao pristupiti i stambenom dijelu i garaži. Pristupiti je mogao preko unutarnjih vrata koja su iz poslovnog prostora vodila prema stambenom prostoru i prema garaži te ta vrata u prvo vrijeme nisu bila zaključana. Vrata nisu bila niti poslije zaključana, već ih je tužitelj zabarikadirao s kontejnerima za grafiku, odnosno metalnim kontejnerima s ladicama. Ovako su koristili to do 2002. godine, a onda je tužitelj podnio prijedlog za razvrgnuće suvlasničke zajednice. Problem je nastao kada je u predmetu P-1441/13 vještak Kantoci utvrdio da tužitelju u njegovom suvlasničkom omjeru nedostaje 91 m2 stambenog prostora. I-tužena navodi da ne postoji taj stambeni prostor, već postoji stambeni prostor od 175 m2 kojeg ona koristi. Navodi da mu je sud dodijelio jednu sobu i garažu i tužitelj je mogao ući u taj prostor, jer se ta soba nadovezuje na njen stambeni prostor i tužitelj je trebao zatvoriti tu sobu prema stambenom prostoru i mogao je ući u nju s vanjske strane. Tužitelj je tražio od I-tužene da mu preda ključeve stambenog prostora, ali ona je smatrala da mu za to treba sudsko rješenje koje mu omogućava da kroz njenu spavaću sobu uđe u sobu koja mu je dodijeljena. Navodi da se radi se o prostoru garaže od 34 m2 i te vanjske sobe, dakle dvije prostorije, a tužitelj ovdje traži iznos od 3.800,00 kuna za korištenje stambenog prostora. Na posebno pitanje tuženika je li tužitelj u razdoblju od 2015. do 2021. mogao koristiti garažu, odgovaram da je mogao…

19. Saslušana ponovno na ročištu dana 27.05.2026. godine II-tužena OD navodi da u cijelosti ostaje kod svog iskaza koji je dala na zapisnik kod ovoga suda dana 15. veljače 2023. godine i da nemam ništa posebno za dodati. Na poeban upit II-tužena je odgovorila da ovdje tužitelju nije nikada branila korištenje niti jednog dijela predmetne kuće, garaže, da je tužitelj imao pristup u sve dijelove predmetne nekretnine, osim u njen stambeni prostor, a i tamo je mogao ući kada je to tražio, da je tužitelj s njom komunicirao putem cedulja na koje je pisao kada je imao potrebu joj nešto reći, da su u tom stambenom prostoru snimljena dva filma, za prvi je snimanje bilo jedan dan i za to je dobila 200,00 eura, a drugi je snimljen prije tri godine i tražilo se odobrenje od ovdje tužitelja kao suvlasnika, na što je on pristao i dobio je naknadu za isto, da garažna vrata nisu bila zaključana, ali navodi da je brava bila stara i s unutrašnje strane vrata je bio ključ, međutim tužitelj je stavio od strane radione kontejnere i bez obzira što je sve to znao, ona ne zna zašto nije koristio garažu, da u toj garaži nije bilo ništa od smrti njenog supruga, a da je danas je u toj garaži smetlište od kada je tužitelj dobio ključeve 2022. godine, kao i da tužitelj nikada nije tražio od nje ključeve stambenog dijela na katu niti ključeve garaže.

20. Svjedok ND u svom iskazu navodi da je nakon smrti pok. PD došlo do podjele imovine, pa zna da ovdje tužitelj HD koristi lijevi dio prizemlja koji je radni dio, a gospođa OD stambeni dio i to prvi kat i garažu, da zna da je tu bilo nekakvih problema između njih oko podjele i korištenja tih prostora, ali detalje oko toga ja ne zna. Navodi da zna da HD nije koristio ovaj gornji stambeni prostor i garažu u razdoblju od rujna 2015. do prosinca 2021., ali ja ne zna razloge zašto ih tužitelj nije koristio. Svjedok navodi da je dolazio u navedenu kuću kod tužitelja otprilike 2-3 puta godišnje, da ovdje tužitelj ĆD nije imao ključeve te gornje etaže kuće i od garaže, da nema saznanja je li tužitelj od ovdje tuženih ikada tražio ključeve od te gornje etaže i garaže, da ne zna jesu li ovdje tuženi branili tužitelju ulaz u tu garažu i taj stambeni prostor na katu, ali da su vrata garaže uvijek bila zatvorena kada je dolazio u tu kuću, da su tužitelj i svjedok probali otvoriti ta vrata garaže, ali da se ista nisu dala otvoriti.

21. Svjedok KD u svom iskazu navodi da poznaje dugo ovdje tužitelja TDĐ i da su dobri prijatelji, a ovdje tužene samo površno iz viđenja i to iz razdoblja od prije 2000. godine. Navodi da je od 2015. do 2020. godine u toj kući na adresi [adresa], bio možda jedno 5-10 puta, a poslije 2020. možda samo jednom. Dolazio je u pravilu da nešto pomogne ovdje tužitelju u radioni, koja je bila u prizemlju. Svjedok navodi da detalje oko toga tko je od stranaka koristio garažu, kat odnosno dijelove te kuće, zaista ne zna, jer je bio samo u radioni, a sve ovo je bilo zatvoreno. Jednom mu je samo tužitelj kada ga je pitao rekao da je garaža zatvorena i da je on ne koristi. Nadalje, svjedok navodi da su iz radione vrata u garažu bila zaklonjena, a da on nije pokušavao ući u garažu, da su ta vrata garaže bila zaklonjena sa nekakvim ladičarem, da je općenito u toj radioni bilo puno stvari, da je moguće da je taj ladičar tužiteljev, da nikada nije pokušao ući u tu garažu, da se nekada jako davno moglo proći iz radione u garažu, jer su vrata bila otvorena ili su se mogla otvoriti, a negdje krajem 90. tih su se ta vrata zatvorila, pa je jednom probao otvoriti, ali mu je tužitelj ĆD rekao da su zaključena i da se jednostavno ne mogu otvoriti. Svjedok navodi da je pitao ovdje tužitelja zašto ne koristi tu garažu, a isti mu je odgovorio da nema pristup u garažu.

22. Sud je prihvatio iskaz tužitelja u dijelu u kojem isti navodi da dogovora između stanaka nije bilo već da su nakon smrti njegova oca predmetnu nekretninu nastavili koristiti onako kako su to činili za života njegovog oca, odnosno da su problemi između njega i tuženih krenuli negdje 1997.-1998. jer su se nakon smrti oca pokušali dogovoriti oko korištenja te kuće. Oko nekih drugih stvari su se dogovorili, međutim budući da je tužitelj koristio bitno manje prostora od svog suvlasničkog dijela, htio je primjerice da mu tuženici dozvole da koristi garažu, međutim, kako do dogovora nije došlo, tužitelj je pokrenuo postupke na ovom sudu. Naime, iskaz tužitelja je u suglasju i s drugim izvedenim dokazima posebice s ponudom tuženika tužitelju od 30. srpnja 2020. godine (list 88-89 spisa), Potvrdom o prijavi prebivališta I-tuženika TD (list 78 i 80 spisa), te dopisima i e-mail porukama (list 100-103 spisa). Naime, u navedenoj Ponudi tuženika tužitelju od 30. srpnja 2020. godine (list 88-89 spisa), između ostalog stoji:"Ako prihvatite ovu ponudu gospođa OD i Gospodin TD iselili bi se i oslobodili prostorije koje koriste od svojih osoba i stvari i predali vam ključeve…" Isto tako, iz dopisa (list 59-65,100-101 spisa), proizlazi da među strankama nije bilo dogovora o načinu korištenja predmetne nekretnine.

23. Naprotiv iskazi I-tuženika i II-tužene u dijelu u kojem ističu da je tužitelj mogao koristiti garažu i druge prostorije, a da ne znaju iz kojih razloga ih nije koristio, sudu su neprihvatljivi. Naime, tužitelju su ovdje tuženici predali ključeve predmetne garaže 2022. godine, a što proizlazi iz iskaza tužitelja, a među strankama i nije sporno. Nadalje, tuženici tvrdnju o dogovoru stranka ne dokazuje ni na koji drugi način osim svojim iskazom, a isti je u tom dijelu potpuno suprotan iskazu tužitelja. Uz to osnovanost navedene tvrdnje ne proizlazi niti iz druge dokumentacije u spisu.

24. Isto tako valja reći da oba saslušana svjedoka nemaju direktnih saznanja o predmetu spora, odnosno o bitnim činjenicama za ovaj postupak.

25. Nadalje, iz dopisa tužitelja koji je upućen I-tuženici 30. ožujka 1999. godine (list 65 spisa), proizlazi da je tužitelj zatražio od I-tuženice da mu omogući nesmetano korištenje prostora i to garaže i prostora u suterenu kuće do konačne diobe nekretnine, jer će u protivnom smatrati da ne postoji želja za dogovornim rješenjem te ostvarivati svoja prava sudskim putem, uključujući i postupke radi naknade štete.

26. Nadalje, dopisom od 16. listopada 2018. godine tužitelj je od I. i II-tuženika zatražio nesmetan suposjed - korištenje cjelokupnog prostora u suterenu i prizemlju zgrade.

27. Slijedom navedenog, jasno je da tužitelj nije u utuženom razdoblju bio u posjedu cjelokupnog prostora u suterenu i prizemlju zgrade.

28. Radi utvrđivanja tko posjeduje koji dio predmetne nekretnine, koji je to omjer u odnosu na cijelu nekretninu te visinu najamnine za istu, provedeno je uz saslušanje stranaka i saslušanje predloženih svjedoka i građevinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Andreju Babiću uz očevid na licu mjesta.

29. Iz izvedenih dokaza proizlazi da tužitelj u cijelom utuženom razdoblju nije bio u posjedu sporne garaže jer su u posjedu iste bili tuženici. Pri tome valja istaći kako nije odlučno da li su tuženici uistinu koristili garažu ili ne, već je odlučno da li su ju imali mogućnost koristiti, odnosno jesu li u tome sprječavali tužitelja. Kako je tužitelj ključeve sporne garaže dobio tek nakon ovog utuženog razdoblja, proizlazi da su mu tuženici onemogućavali posjed predmetne garaže.

30. Nadalje, sud nije prihvatio iskaz tuženika u dijelu u kojem iskazuju da je tužitelj mogao nesmetano posjedovati i prizemni dio nekretnine kad suprotno proizlazi iz iskaza tužitelja, a i ostalih izvedenih dokaza iz kojih proizlazi da je u prizemni dio nekretnine (u gornju etažu, gornji kat) tužitelj mogao pristupiti samo ako bi ih tuženici u nju pustili.

31. Slijedom navedenog, utvrđeno je da su tuženici koristili prizemni dio kuće te garažu i njoj pripadajuće prostore u suterenu, a da je tužitelj koristio preostali dio suterena. Radi utvrđivanja postotka korištenja kuće od strane stranaka i visine najma za razliku pripadajućeg dijela površine kuće proveden je očevid na licu mjesta i građevinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku ing. Andreju Babiću koji je u svom nalazu i mišljenju naveo da neto korisna površina nekretnine iznosi 372,84 m2, da neto korisna površina koju koristi tužitelj iznosi 103,44 m2, a da neto korisna površina koju koristi II-tuženica iznosi 269,40 m2. Isto tako vještak je dao jediničnu tržišnu vrijednost mjesečnog najma prostora kojeg koristi II-tuženica za predmetnu nekretninu po mjesecima za utuženo razdoblje.

32. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Babića kao stručan i objektivan budući da stranke na navedeni nalaz i mišljenje nisu imali nikakvih prigovora.

33. Među strankama nije sporno da je suvlasnički udio tuženika odnosno I- tuženika na predmetnoj nekretnini 43/100 idealnog dijela, a da je razlika u površini koju su tuženici koristili bez osnova 109,08 m2 (269,40 – 160,32=109,08).

34. Kako je tužitelj, konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, u podnesku od 17.03.2026. godine, tužbeni zahtjev postavio u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka Babića, a što potvrđuje punomoćnik tuženika na ročištu dana 31. ožujka 2026. godine (navodi da je isti postavljen u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka Babića), valjalo je u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao pod točkom I. izreke. Naime, kao što je već navedeno, sukladno odredbi članka 18. stavak 3. ZV-a posjed je pošten, ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti, imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Slijedom navedene odredbe, kako su tuženici znali da im ne pripada razlika u površini koju su koristili bez osnova od 109,08 m2, a to su znali već kad ih je tužitelj pisano putem odvjetnika zvao da mu predaju ključeve garaže i ostalih dijelova suterena, time su postali nepošteni posjednici tog dijela nekretnine te su dužni isplatiti tužitelju za utuženo razdoblje tržišnu najamninu za tu kvadraturu čija visina sama po sebi među strankama nije sporna, a jasno proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka Babića.

35. Temeljem čl. 29. st. 1. ZOO-a tužitelju je na dosuđeni iznos dosuđena i zatezna kamata koja teče od prvog dana u mjesecu za prethodni mjesec utvrđene tržišne najamnine, a što tuženici posebno ne osporavaju.

36. Prigovor promašene pasivne legitimacije istaknut od strane I-tuženika nije osnovan jer je isti vlasnik suvlasničkog dijela predmetne nekretnine, bio je u utuženom razdoblju prijavljen na navedenoj adresi i bio je također pozivan od strane tužitelja da preda u posjed ključeve garaže i ostalih prostorija, pa je stoga obveza I i II-tuženika prema tužitelju solidarna.

37. Sud nije u obzir podnesak tuženika dostavljen ovome sudu 3. lipnja 2026. budući da je isti dostavljen nakon zaključenja glavne rasprave.

38. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st.1 ZPP-a. Troškovi su odmjereni prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu i troškovniku tužitelja, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika po kojoj vrijednost jednog boda iznosi 2,00 eura. Tako je tužitelju priznat trošak sastava tužbe od 28.7.2020.u iznosu od 250 bodova (Tbr. 7. toč. 1. OT), za sastav podneska 16.2.2021. 250 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 3.3.2021. 50 bodova (Tbr. 9. toč. 5. OT), za sastav podneska 10.7.2021. 25 bodova (Tbr. 8. toč. 4. OT), za zastupanje na ročištu dana 13.9.2021. 250 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), za sastav podneska 15.9.2021. 25 bodova (Tbr. 8. toč. 4. OT), za sastav podneska 4.11.2022. 25 bodova (Tbr. 8. toč. 4. OT), za zastupanje na ročištu dana 15.2.2023. 250 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), za sastav podneska 7.6.2023. 25 bodova (Tbr. 8. toč. 4. OT), za sastav podneska 16.4.2024. 250 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 26.11.2024. 250 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), za sastav podneska 4.3.2025. 25 bodova (Tbr. 8. toč. 4. OT), za zastupanje na uviđaju dana 14.3.2025. 250 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), za sastav podnesaka 31.3.2025. 25 bodova (Tbr. 8. toč. 4. OT), za zastupanje na ročištu dana 10.12.2025. 250 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT),za sastav podneska 21.12.2025. 25 bodova (Tbr. 8. toč. 4. OT), za sastav podneska 17.3.2026. 250 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 31.3.2026. 250 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), za sastav podneska 2.4.2026. 25 bodova (Tbr. 8. toč. 4. OT), za zastupanje na ročištu dana 27.5.2026. 250 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), što ukupno čini 3.025 bodova, a pomnoženo sa vrijednošću jednog boda od 2,00 eura ukupno iznosi 6.050,00 eur, a uvećano za PDV od 25% ukupno iznosi 7.562,50 eur. Kada se ovom iznosu doda nužan trošak građevinskog vještačenja od 750,00 eur, trošak izlaska sudske komisije u iznosu od 49,48 eur, sudske pristojbe na tužbu od 82,65 eur (toliko je tužitelj platio) i trošak sudske pristojbe na presudu od 439,05 eur, dobije se iznos od 8.883,68 eura, a koliko je i dosuđeno tužitelju pod točkom III izreke rješenja. Temeljem članka 151 st. 3 ZPP-a, tužitelju je dosuđena i zatezna kamata koja teče od presuđenja do isplate, a obvezni su je platiti tuženici solidarno.

39. Budući da su tuženici u cijelosti izgubili ovaj spor, temeljem čl. 154. st. 1. ZPP- a odbijen je i njihov zahtjev za naknadu parničnog troška.

U Zagrebu,13. srpnja 2026. godine

Sudac:

Goran Goluža

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno u četiri istovjetna primjerka.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku uz rješenje o pristojbi na presudu od 439,05 eur

2. I i II-tuženiku po punomoćniku