REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Poslovni broj: P-2846/2022-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Josi Puljiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja PV, [adresa], kojeg zastupa Odvjetničko društvo Ljubičić–Vrdoljak & Partneri u Splitu, protiv tuženika Grada Splita, OIB: 78755598868, kojeg zastupa punomoćnica MV, dipl.iur., radi utvrđenja, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene dana 27. svibnja 2026. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu dana 13. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e:

I. Utvrđuje se da je tužitelj stekao pravni osnov - pravni temelj te da je vlasnik materijalno odijeljenog - posebnog dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] ZU 14222 k. o. [katastarska općina], koja nekretnina ima katastarsku oznaku kbr. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koji poseban dio, lik, je u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka Ivana Barbalića dipl.ing.geod. „Split, veljača 2025.godine“ šrafiran plavom bojom i označen točkama B-C-D-E-G-H-B, ukupne površine 10 m2, a koji nalaz i mišljenje čini sastavni dio ove presude, te je isti ovlašten da temeljem ove presude te parcelacionog elaborata kojim će se provesti izdvajanje ovdje navedenog, materijalno odijeljenog dijela ove nekretnine, izvršiti uknjižbu prava vlasništva na svoje ime uz istodobni izbris tog prava sa imena tuženika.

II. Utvrđuje se da je tužitelj stekao pravni osnov - pravni temelj te da je vlasnik za cijelo čest. zem. [katastarska čestica] ZU 14222 k. o. [katastarska općina] te je ovlašten isti temeljem ove presude i bez daljnjeg sudjelovanja tuženika izvršiti upis uknjižbe prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime uz istodobni izbris tog prava sa imena tuženika.

III. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tužitelj zahtijevao da se utvrdi da dio opisan pod točkom I. predstavlja suvlasništvo predmetne nekretnine za 10/45 dijela cjeline čest. zem. [katastarska čestica] ZU 14222 k. o. [katastarska općina].

IV. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 8.022,78 EUR.

Obrazloženje

1.Tužitelj je tužbom podnesenom ovom sudu 18.7.2022. postavio zahtjev za utvrđenje prava vlasništva dviju nekretnina u Splitu - čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], obje ZU 14222 K. O. [katastarska općina] (katastarski: kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]), na kojima je smješten poslovni prostor u Vukovarskoj ulici 101 u Splitu ukupne bruto površine 53,74 m², a koje nekretnine su u zemljišnoj knjizi upisane kao društveno vlasništvo s nositeljem prava korištenja Gradom Splitom. Tužba se, prema tužbi i podnescima, činjenično temelji na tome: da je tužitelj predmetnu nekretninu kupio 14.7.2017., prije njega je vlasnik bila firma IKA d.o.o. koja je istu kupila 1.4.2015. od SV koja je ishodila rješenje o izvedenom stanju za nekretninu; da su prostor izgradili pravni prednici tužitelja prije više desetljeća i nekretnina se koristila od prvog dana izgradnje upravo od strane pravnih prednika tužitelja.

1.1.Uz glavni tužbeni zahtjev, podneskom od 24.4.2023. postavljen je i podredni zahtjev kojim se traži utvrđenje vlasništva tužitelja (bez navođenja da je stekao pravni temelj) na navedenim nekretninama uz ovlaštenje na provedbu parcelacije predmetne čestice.

Podneskom od 19.2.2026. tužitelj je, sukladno provedenom geodetskom vještačenju, precizirao zahtjev tako da traži utvrđenje vlasništva na materijalno odijeljenom dijelu čest. zem. [katastarska čestica] površine 10 m² (označen točkama B-C-D-E-G-H-B u nalazu i mišljenju vještaka) koji odgovara poslovnom prostoru zvanom „Oaza", te utvrđenje vlasništva na cijeloj čest. zem. [katastarska čestica].

2.Tuženik se u odgovoru na tužbu protivio tužbi i naveo u bitnom: da tužbi nije priložen nijedan dokaz koji bi bio valjani pravni temelj za stjecanje vlasništva; da HV nije bila vlasnica predmetnih nekretnina pa tako nije ni mogla na tužitelja prenijeti više prava nego li ih sama ima; da ni ugovor o kupoprodaji od 1. travnja 2015. niti rješenje o izvedenom stanju od 18. travnja 2015. ne predstavljaju zakonom određene pravne temelje stjecanja vlasništva; da nije razvidno ni da su ispunjeni uvjeti za izvorno stjecanje vlasništva.

U daljnjem tijeku postupka tuženik je naveo da se dokumenti dostavljeni uz podnesak od 19. veljače 2026. ne mogu koristiti u dokazne svrhe jer su predloženi nakon zaključenja prethodnog postupka, a na ročištu od 27. svibnja 2026. tuženik je, uz ostalo, naveo da se radi o „nemogućem i nedopuštenom zahtjevu" jer nije moguće biti vlasnikom „objekta u realnom dijelu" te da je potrebno prethodno utvrditi građevnu česticu.

3.Sud je u dokaznom postupku izveo dokaz pregledom pisane dokumentacije u spisu koja će biti navedena u nastavku obrazloženja, očevidom na licu mjesta, geodetskim vještačenjem po vještaku Ivanu Barbaliću te saslušanjem tužitelja i svjedokinje ZV.

Ovaj sud nije u dokazne svrhe koristio rješenja o minimalnim tehničkim uvjetima od 10.6.2016. i 15.9.2017., ugovor o izvedbi vodovodnog priključka od 29.3.2017., podatke Porezne uprave budući da je te isprave tužitelj mogao dostaviti do zaključenja prethodnog postupka jer se odnose na njegovo trgovačko društvo IKA d.o.o. i Bobis d.o.o. s kojim je tužitelj, prema svom iskazu, bio u zakupnom odnosu dok se obavljala djelatnost pekarnice u predmetnom prostoru.

3.1.Tužbeni zahtjev je osnovan.

4.Predmet spora je zahtjev za utvrđenje prava vlasništva nekretnine.

4.1.U ovom postupku mjerodavne su niže citirane odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZV).

4.2.Među strankama nije sporno: da je tuženik uknjižen kao vlasnik predmetne nekretnine i da je tužitelj sad u posjedu predmetne nekretnine.

4.3.Sporno je među strankama jesu li na strani tužitelja ispunjeni uvjeti za stjecanje vlasništva.

5.U postupku je utvrđeno sljedeće:

Nakon provedenog očevida na licu mjesta, vještačenjem po vještaku geodetu Ivanu Barbaliću (vještvo od 18.veljače 2025., dopunjeno 5. siječnja 2026.), utvrđeno je da predmet spora - poslovni prostor "Oaza" obuhvaća cijelu čest. zem. [katastarska čestica] te dio čest. zem. [katastarska čestica] površine 10 m², označen točkama B-C-D-E-G-H-B, na skici šrafiran plavom bojom.

Na nalaz i mišljenje vještaka Barbalića nakon dopune istog nijedna od stranaka nije imala primjedbi, isto djeluje stručno i precizno napravljeno pa ga ovaj sud uzima kao vjerodostojan dokaz.

5.1.Predmetni poslovni prostor je jedan od dva poslovna prostora ozakonjena rješenjem o izvedenom stanju od 28.4.2015. Predmetni poslovni prostor je izgradio ŠV negdje 1980. što je utvrđeno saslušanjem tužitelja i svjedokinje ZV, koja je kćerka SV (pravne prednice tužitelja), čije iskaze tuženik nije doveo u pitanje drugim dokazima koji bi dokazali drugačije od onog što su oni iskazali.

Prijenos posjeda (i izvanknjižnog) vlasništva s ŠV na SV je izvršen temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju od 27.2.2008. o postojanju kojeg ugovora je iskazala svjedokinja ZV, a kasnije je tužitelj taj ugovor i dostavio. Sud je prihvatio pregledati taj ugovor u dokazne svrhe jer predmetna dokumentacija prethodno nije bila dostupna tužitelju budući da se nalazila kod svjedokinje ZV i njezine majke.

SV je dalje prodala predmetnu nekretninu IKA d.o.o., a potonja firma (inače, u vlasništvu tužitelja) ju je prodala tužitelju što je vidljivo iz kupoprodajnih ugovora od 1.4.2015. i 14.7.2017.

5.2.Tužitelj je u iskazu naveo da od trenutka kad je iznajmio i kasnije kupio prostor nikad nije imao nikakvih problema s Gradom Splitom u vezi tog prostora, tj. nije mu se zabranjivalo korištenje istog ili tražilo da iseli. Svjedokinja ZV potvrdila je da od majke nikada nije čula da bi Grad Split od ŠV ili od nje tražio da iseli iz prostora ili ga preda u posjed tuženiku.

Tuženik s druge strane nije pružio nijedan dokaz da se protivio izgradnji objekta ili da je naknadno tražio od tužitelja ili njegovih pravnih prednika predaju u posjed predmetne nekretnine.

6.S obzirom na sadržaj izvedenih dokaza, odlučeno je kao u izreci zbog sljedećih razloga.

Odredbama čl.11.st.2. i čl.18.st.5.ZV posjed se predmnijeva samostalnim i poštenim dok se ne dokaže suprotno.

Tuženik nije ničim dokazao da je posjed tužitelja ili nekog njegovog pravnog prednika bio nepošten ili nesamostalan, a od trenutka izgradnje objekta graditelj je bio u posjedu predmetne nekretnine te su daljnjim raspolaganjima stjecatelji bili uvođeni u posjed, a trenutno je u posjedu tužitelj te se vrijeme posjedovanja od strane njegovih prednika uračunava tužitelju.

6.1.Kad je u pitanju stjecanje vlasništva dosjelošću (a tužitelj se izrazom „da se od izgradnje prije više desetljeća objekt koristi“ opisno poziva na dosjelost) na nekretninama koje su 8.10.1991. bile u društvenom vlasništvu, treba reći da je, u skladu sa pravnim shvaćanjima Europskog suda za ljudska prava (predmeti Trgo protiv [adresa], P i dr. protiv [adresa] te M protiv Republike Hrvatske), recentna sudska praksa (ŽS Zagreb: Gž-656/20; ŽS Rijeka: Gž- 2494/2020; VSRH: Rev-3014/19) zauzela stav da se računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije 8.10.1991. te da nije odlučno je li tužba podnesena nakon 17.11.1999., kao dana donošenja odluke Ustavnog suda RH kojom je bila ukinuta odredba čl.388.st.4.ZV kako je tad glasila.

6.2.Povrh toga, treba reći da je Veliko vijeće Europskog suda za ljudska prava dana 20.3.2018. objavilo presudu (u predmetu P i dr. protiv RH) kojom je presudilo da država nije povrijedila pravo podnositelja na mirno uživanje vlasništva (članak 1. Protokola br.1. uz Konvenciju) te je utvrđeno da su nedopušteni prigovori u mjeri u kojoj obuhvaćaju razdoblje od 6.4.1941. do 8.10.1991.

Ovakva presuda je donesena zbog toga što podnositelji zahtjeva nisu u zahtjevima uključili razdoblje od 6.4.1941. do 8.10.1991. u činjeničnu i pravnu osnovu svojih prigovora (toč.130.obrazloženja te presude) pa da je gore navedena presuda donesena izvan opsega predmeta kako je određen prigovorima podnositelja zahtjeva (toč.133.).

Dakle, ovom presudom Velikog vijeća nije dirano u pitanje odlučnosti vremena podnošenja tužbe radi utvrđenja vlasništva tj. je li podnesena prije ili nakon 17.11.1999.

Identično tumačenje citirane odluke je ovaj sud dao i u predmetu ovog suda br. P- 1178/2019 u kojemu je Županijski sud u Zadru presudom br. Gž-1290/2021 potvrdio prihvaćanje tužbenog zahtjeva.

6.3.Rok dosjelosti je počeo teći 1980. kad je graditelj predmetnog objekta stupio u posjed istog. Do stupanja na snagu ZV-a nije protekao rok od 20 godina iz čl.28.st.4.ZOVO-a. Međutim, prema čl.388.st.3.ZV-a rok dosjelosti je nastavio teći nakon stupanja na snagu ZV-a te je do podnošenja tužbe 18.7.2022. istekao i najdulji rok od 40 godina propisan čl.159.st.3. i 4. u vezi s čl.160.ZV.

Stoga, zaključno se može reći da je u ovoj parnici dokazano da su zbog posjedovanja od strane tužitelja i njegovih pravnih prednika od dana izgradnje do dana podnošenja tužbe ispunjeni uvjeti za stjecanje vlasništva predmetne nekretnine, odnosno da ima valjan pravni temelj (čl.114.ZV) pa je temeljem navedenih odredbi i čl.130.st.1.ZV odlučeno kao pod točkom I. i II. izreke.

Tužbeni zahtjev je djelomično odbijen te je odlučeno kao pod točkom III. budući da kad je određeni subjekt stekao vlasništvo realno odijeljenog dijela nekretnine, ne može istodobno biti i suvlasnik te nekretnine za udio koji odgovara površini realnog odijeljenog dijela u odnosu na ukupnu površinu nekretnine.

6.4.Što se tiče dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na ovlaštenje tužitelja da se uknjiži uz prethodno formiranje zasebne čestice, za reći je sljedeće.

Ovlaštenje tužitelja, kao vlasnika koji je vlasništvo stekao dosjelošću, da se uknjiži proizlazi iz odredbe čl.130.st.1.ZV. Međutim, u konkretnom slučaju, budući da predmet stjecanja vlasništva nije cijela čestica već dio iste, nužno je da prethodno taj dio dobije zasebnu katastarsku oznaku, a to može dobiti jedino parcelacijom. Pojedini sudovi (ŽS Zadar: Gž-820/21, Gž-893/20; ŽS Dubrovnik: Gž-769/20) odbacuju zbog apsolutne nenadležnosti tužbu u dijelu kojim se tužbeni zahtjev odnosi na ovlaštenje da tužitelji provedu parcelaciju realnog dijela nekretnine. Međutim, u konkretnom slučaju, tužitelj traži da se uknjiži što bi u smislu odredbe čl.130.st.1.ZV spadalo u sudsku nadležnost jer to predstavlja imovinski spor iz čl.1. u vezi s čl.34.st.2.Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) za što je nadležan općinski sud. Stjecatelj vlasništva je ovlašten zahtijevati provedbu parcelacije predmetnog zemljišta prema granicama stečenog prava vlasništva u skladu čl.202.st.1.toč.6.Zakona o prostornom uređenju ("Narodne novine", broj 155/25, dalje: ZPU) (tako ŽS Split: Gž-7/18, Gž-2193/19, Gž- 1257/15). Ovaj sud niti određuje niti provodi parcelaciju.

Ako je tužitelj vlasnik točno određenog dijela nekretnine, a jest jer je to utvrđeno ovom presudom, onda on temeljem ovlaštenja iz čl.30.st.1.ZV ima pravo prema onome tko mu osporava vlasništvo (ovdje tuženiku) staviti svaki zahtjev koji je nužan da bi realizirao svoje pravo vlasništva (tj. činio sa svojom stvari što ga je volja) i isključio tuženika od zadiranja u njegovo vlasništvo. Dakle, može s osnovom prema tuženiku staviti i zahtjev da ga se ovlasti da formira zasebnu česticu koja je nužna da bi kao vlasnik bio uknjižen jer zemljišno-knjižni odjel ga ne može uknjižiti kao vlasnika dijela čestice označenog slovima na skici vještaka.

Konačno, treba reći da ako bi se u upravnom postupku parcelacije tuženik usprotivio parcelaciji, tad bi po čl.55.st.1.Zakona o općem upravnom postupku upravno tijelo trebalo (ako ne želi samo riješiti to pitanje) prekinuti postupak i čekati da nadležni sud riješi to pitanje. Dakle, stranke bi se opet našle u parnici.

Stoga, zbog ovih razloga, tužbeni zahtjev je prihvaćen i u tom dijelu.

6.5.Glede prigovora tuženika da se radi o nemogućem i nedopuštenom zahtjevu obzirom da je predmet postupka vlasništvo objekta, a da nije moguće biti vlasnikom objekta u realnom dijelu, treba reći da je taj prigovor neosnovan. Naime, tužitelj traži utvrđenje vlasništva nekretnine, a ne samo objekta. Odredbom čl.2.st.3.ZV dana je definicija nekretnine, a objekt (ili dio objekta) izgrađen na čestici zemljine površine je sastavni dio nekretnine.

Nadalje, glede prigovora da se radi o objektu položenom na više nekretnina pa da je potrebno prije svega utvrditi građevnu česticu, za navesti je da ni taj prigovor nije osnovan. Građevna čestica je pojam vezan uz prostorno uređenje (čl.19.st.1.toč.9.ZPU) i nema nikakvog utjecaja na stjecanje vlasništva.

7.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.1.ZPP te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23, dalje: OT).

Tužitelju je od troška priznato: po 500 bodova za sastav tužbe i podneska od 23.2.2026. te za ročišta od 25.4.2024, 9.7.2024., 13.2.2026., 27.5.2026., 50 bodova za ročište 26.11.2025., što zbrojeno, pretvoreno u EUR i uvećano za 25% PDV-a iznosi 7.625,00 EUR, a kad se doda i 397,78 EUR za očevid i vještačenje, dobije se iznos od 8.022,78 EUR.

U Splitu, 13.srpnja 2026.

S U D A C

Joso Puljić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

-pun.tužitelja

-tuženiku