Poslovni broj: P-1773/2023-43

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Nives Grubišić Đogić, u pravnoj stvari tužiteljice CN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Ivici Škunci, odvjetniku u Zaprešiću, protiv I. tuženice FN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i II. tuženika ĐN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupanih po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Tabak i partneri j.t.d., radi utvrđenja, nakon glavne i javne rasprave zaključene 29. lipnja 2026., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 13. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.) Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da u ostavinsku imovinu u ostavinskom postupku koji se vodi iza pok. DN, OIB: [osobni identifikacijski broj] u predmetu ovog suda broj O -3414/22 , ne ulaze:

- jednosobni stan oznake D1-S32 s nusprostorijama u suterenu objekta, dilatacija D1, neto korisne površine 22 čm, u etažnom elaboratu sve označeno zelenom bojom, a vodi se kao 12.Suvlasnički dio: 0,62/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E -12) , a vodi se upisan kao suvlasništvo pok. ostavitelja DN u 1/2 dijela

- jednosobni stan oznake D1-S3 s nusprostorijama u suterenu objekta dilatacija D-1 neto korisne površine 25 čm, u etažnom elaboratu sve označeno crvenom bojom, a vodi se kao 13.Suvlasnički dio: 0,7/100 etažno vlasništvo (E -13), također u suvlasničkim omjeru pok. ostavitelja u 1/2 dijela,

a nalaze se u kući br.2 u ulici Svetog Roka br.20,22 [adresa] i dvorište u Zagrebu, sve sagrađeno na zemljišnoknjižnoj čestici broj 214/1 površine 712 čhv, a upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] - stara izmjera.

- ½ dijela novčanih sredstava na računima kod banaka prema priloženoj potvrdi o računima Erste & Steiermarkische bank d.d. od 15.03.2023. godine, i to po računima kako slijedi :

- tekući račun IBAN [broj bankovnog računa] u iznosu od 18.531,62 kn (=2.459,56 eura ),

- štedni depozit na računu broj 8702804514 u iznosu od 11,00.00 kn ( = 1.459,95 eura),

- devizni račun IBAN [broj bankovnog računa] u iznosu od 3.604,65 CAD,

- devizni račun IBAN [broj bankovnog računa] u iznosu od 0,30 USD , i

- devizni račun IBAN [broj bankovnog računa] u iznosu do 119,83 eura

- ½ dijela potraživanja prema poslodavcu pok. ostavitelja SPAN d.o.o. OIB: 19680551758, Zagreb, Koturaška ulica 47 , u neutvrđenom novčanom iznosu,

- ½ dijela potraživanje prema Erste Card club u neutvrđenom novčanom iznosu

- ½ dijela novčanog potraživanja prema Wiener osiguranje d.d. po osnovi police osiguranja također u neutvrđenom novčanom iznosu .

- sve pokretnine, predmeti kućanstva i namještaj u stanu u [adresa]. iz razloga što isto predstavlja bračnu stečevinu s osnova zajedničke štednje i ulaganja tužiteljice CN OIB: [osobni identifikacijski broj] i pok. ostavitelja DN , što su tuženi dužni priznati i trpjeti upis prava suvlasništva tužiteljice na nekretninama opisanim u točki 1. ove presude.

II. Tuženici FN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ĐN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , utvrđuju se nedostojnima za nasljeđivanje pok. ostavitelja DN, OIB: [osobni identifikacijski broj] u ostavinskom postupku koji se iza pok. ostavitelja vodi u predmetu ovog suda broj O-3414/2022.

III. Nalaže se tuženicima da tužiteljici nadoknade prouzročeni parnični trošak, sve to u 15 dana."

II.) Nalaže se tužiteljici naknaditi I. i II. tuženicima trošak parničnog postupka u iznosu od 2.131,25 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 13. srpnja 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je ovu parnicu pokrenula nakon što je u ostavinskom postupku iza pok. DN rješenjem ovoga suda poslovni broj O-3414/2022 od 14. studenoga 2023. upućena da protiv tuženika pokrene parnicu radi utvrđenja sastava ostavinske imovine i nedostojnosti tuženika za nasljeđivanje. U bitnome navodi da je bila supruga pok. DN, dok su tuženici njegova djeca iz prvog braka. Tvrdi da su dva stana na adresi [adresa], premda su u zemljišnim knjigama upisana kao suvlasništvo nje i ostavitelja, svakoga u 1/2 dijela, kupljena pretežito odnosno isključivo njezinim novčanim sredstvima. Navodi da su joj dio sredstava darovali članovi obitelji iz Belgije i Kanade, dok je preostala sredstva osigurala iz vlastite ušteđevine, plaće i mirovine koju prima kao hrvatski ratni vojni invalid. Tužiteljica nadalje tvrdi da 1/2 novčanih sredstava na računima ostavitelja, kao i 1/2 potraživanja prema njegovu poslodavcu i drugim pravnim osobama, predstavlja njezinu bračnu stečevinu. U odnosu na pokretnine zahtijeva izdvajanje svih predmeta kućanstva i namještaja iz stana na adresi [adresa]. Konačno, tvrdi da su se tuženici za života ostavitelja teže ogriješili o obvezu njegova uzdržavanja, da ga nisu posjećivali, da su izbjegavali kontakte s njim te da mu nisu pružali potrebnu pomoć, zbog čega smatra da su nedostojni za nasljeđivanje.

2. Tuženici osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Navode da tužiteljica nije dostavila materijalne dokaze iz kojih bi proizlazilo da je kupoprodajnu cijenu stanova platila svojim vlastitim sredstvima niti je navela iznose, vrijeme i način navodnih darovanja. Tvrde da je njihov otac radio i ostvarivao redovita i iznadprosječna primanja sve do smrti, da je stanove financirao kreditima i sredstvima koja je dobio iz svoje obitelji, uključujući sredstva ostvarena prodajom naslijeđenog stana u [adresa]. Smatraju da postojeće zemljišnoknjižno stanje odgovara stvarnim vlasničkim odnosima. U odnosu na novčana sredstva ističu da tužiteljica nije dokazala njihovo podrijetlo niti da su ona stečena zajedničkim radom bračnih drugova. Protive se i pozivanju na članak 75. Zakona o nasljeđivanju jer se ta odredba odnosi isključivo na ostaviteljeve potomke, a ne na bračnog druga. Osporavaju navode o svojoj nedostojnosti, navodeći da su s ocem do njegove smrti održavali redovite kontakte, da su se s njim sastajali izvan njegova doma jer tužiteljica nije dopuštala njihove dolaske u stan te da ostavitelju nije bilo potrebno uzdržavanje jer je bio radno aktivan i financijski samostalan. II. tuženik posebno ističe da je nakon što je njegov otac doživio infarkt pozvao hitnu medicinsku pomoć, organizirao njegovo liječenje i hospitalizaciju, nakon čega su ga oba tuženika redovito posjećivala.

3. Sud je tijekom postupka pročitao dijelove ostavinskog predmeta O- 3414/2022, zapisnike javnog bilježnika, rješenje o prekidu ostavinskog postupka i upućivanju stranaka u parnicu, zemljišnoknjižne izvatke, potvrde o računima ostavitelja, dokumentaciju povezanu s predmetnim nekretninama i ostalu pisanu dokumentaciju u spisu. Izvedeni je dokaz saslušanjem svjedoka ČN, GN, LN, CNO, RN i EN te saslušanjem oboje tuženika. Zamolbenim putem pred nadležnim tijelom u Belgiji saslušani su svjedoci C odnosno ĆN i VN.

3.1. Dokaz saslušanjem tužiteljice nije izveden jer tužiteljica nije pristupila na ročište određeno radi njezina saslušanja, niti je omogućila da je sud sasluša na adresi na kojoj je boravila.

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07; 84/08; 123/08., 57/11., 148/11.,25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

5. Predmet spora jest zahtjev tužiteljice za utvrđenje da pojedina imovina, koja je u ostavinskom postupku evidentirana kao imovina pok. DN, u cijelosti ili djelomično ne ulazi u njegovu ostavinu jer predstavlja vlastitu imovinu odnosno bračnu stečevinu tužiteljice, kao i zahtjev za utvrđenje da su tuženici nedostojni za nasljeđivanje.

6. Među strankama nije sporno da je DN preminuo **.**.2022. da je tužiteljica njegova bračna supruga, a tuženici njegova djeca iz prvog braka; da su tužiteljica i tuženici njegovi zakonski nasljednici; da su predmetni stanovi u zemljišnim knjigama upisani kao suvlasništvo tužiteljice i pok. DN, svakoga u 1/2 dijela; a su se na ime ostavitelja vodili računi kod banaka i određena potraživanja; da je ostavinski postupak prekinut radi upućivanja stranaka u ovu parnicu.

7. Sporno je da li su suvlasnički dijelovi nekretnina upisani na pok. DN u stvarnosti vlastita imovina tužiteljice; pripada li tužiteljici 1/2 novčanih sredstava i potraživanja evidentiranih na ime ostavitelja; ima li tužiteljica pravo na izdvajanje svih pokretnina i predmeta kućanstva; jesu li se tuženici prema ostavitelju ponašali na način koji ih čini nedostojnima za nasljeđivanje.

8. Sud u cijelosti prihvaća iskaze tuženika i saslušanih svjedoka jer su njihovi iskazi u odlučnim dijelovima jasni, životni, međusobno suglasni i potvrđeni drugim dokazima. Sama činjenica da su pojedini svjedoci u obiteljskom ili prijateljskom odnosu s tuženicima nije dostatna da bi se njihovi iskazi unaprijed ocijenili nevjerodostojnima. Njihovu vjerodostojnost sud je ocijenio prema sadržaju iskaza, neposrednosti saznanja, unutarnjoj dosljednosti i suglasnosti s drugim dokazima. Svjedok ČN iskreno je naveo granice svojih saznanja i nije pokušavao iskazivati o činjenicama koje mu nisu poznate. Njegov iskaz sud prihvaća u dijelu u kojem je neposredno potvrdio da je prodao naslijeđeni roditeljski stan u [adresa] te polovinu ostvarenih sredstava predao odnosno poslao pok. DN radi otplate kredita. Upravo iskrenost svjedoka u pogledu okolnosti o kojima nema neposrednih saznanja dodatno potvrđuje njegovu vjerodostojnost. Iskaz GN također ne potvrđuje navode tužiteljice da su oba stana bila njezina vlastita imovina. Čak i prema iskazu ove svjedokinje, tužiteljica je eventualno samo djelomično sudjelovala u financiranju prvog stana, dok je pok. DN podizao kredite za kupnju stanova, a jedan od kredita otplaćen je novcem koji je dobio od prodaje naslijeđene nekretnine u [adresa]. Takav iskaz ne potvrđuje isključivo vlasništvo tužiteljice, već upravo suprotno – potvrđuje značajno i odlučujuće financijsko sudjelovanje ostavitelja. Svjedokinja EN iskazala je da joj je sam pok. DN govorio da je dva stana kupio kreditima i novcem koji je dobio od svoje obitelji iz [adresa]. Njezin iskaz suglasan je iskazima ČN i GN te činjenici da je ostavitelj bio dugogodišnje zaposlen, da je ostvarivao redovita primanja i da je raspolagao sredstvima iz naslijeđene imovine. U odnosu na odnose ostavitelja i tuženika sud prihvaća iskaze LN i RN, koji su osobno prisustvovali susretima II. tuženika i njegova oca. Oba svjedoka opisala su redovite, neposredne i srdačne kontakte, zajedničke kave i susrete ostavitelja s njegovim sinom i unucima. ON osobno je više puta prisustvovao tim susretima, dok je LN potvrdio da su tuženici nakon hospitalizacije svakodnevno posjećivali oca. Takvi iskazi suglasni su iskazu CNO, koja je navela da je odnos oca i djece bio dobar, da su se kontakti nastavili i nakon što je ostavitelj sklopio brak s tužiteljicom, ali izvan njegova doma, te da tuženici nisu bili obaviješteni o ozbiljnosti očeve bolesti. Potvrdila je i da je II. tuženik pronašao oca nakon infarkta, reanimirao ga, pozvao hitnu pomoć i organizirao njegovo liječenje. Sud prihvaća i iskaze tuženika. Njihovi iskazi nisu ostali izolirani, već su u svim odlučnim dijelovima potvrđeni iskazima više svjedoka koji su neposredno prisustvovali susretima s ostaviteljem. Iz njih proizlazi da su tuženici s ocem održavali kontakte do njegove smrti, da ostavitelj od njih nije tražio materijalnu pomoć niti uzdržavanje, da je radio do smrti i bio financijski samostalan te da su tuženici, nakon što su saznali za njegovo teško zdravstveno stanje, poduzeli sve što je bilo moguće radi njegova liječenja.

9. Poseban značaj sud je dao iskazima F, odnosno ĆN i VN, saslušanih zamolbenim putem u Belgiji upravo na prijedlog tužiteljice. Tužiteljica je te svjedoke predložila na okolnost da su joj oni odnosno njezina obitelj iz Belgije dali novac kojim su kupljene predmetne nekretnine. Međutim, iz njihovih iskaza ne proizlazi da su tužiteljici dali bilo kakva novčana sredstva za kupnju predmetnih stanova niti da imaju neposrednih saznanja o načinu njihova financiranja. Naprotiv, svjedokinja C odnosno ĆN izričito je navela da tužiteljici nisu dali novac za kupnju predmetnih nekretnina. Ovi iskazi dijametralno su suprotni odlučnoj tvrdnji tužiteljice prema kojoj su upravo sredstva dobivena od obitelji iz Belgije predstavljala bitan izvor financiranja stanova. Riječ je pritom o svjedocima koje je predložila sama tužiteljica, zbog čega ne postoji razumna osnova za zaključak da bi njihovi iskazi bili usmjereni u korist tuženika. Sud stoga njihove iskaze smatra osobito važnima jer neposredno pobijaju jednu od temeljnih činjeničnih osnova tužbe.

10. Sud je pri ocjeni dokaza posebno cijenio činjenicu da tužiteljica nije pristupila radi svojeg saslušanja niti je omogućila sudu da je sasluša na adresi na kojoj je boravila. Prema članku 269. stavku 2. ZPP-a sud je ovlašten, s obzirom na sve okolnosti, ocijeniti od kakva je značenja što stranka nije došla na saslušanje ili je uskratila iskaz. Nedolazak stranke sam za sebe ne predstavlja priznanje navoda protivne strane. Međutim, u konkretnom slučaju tužiteljica je bila osoba koja je jedina mogla dati neposredna i određena objašnjenja o navodnoj kupoprodajnoj cijeni stanova, vremenu, iznosima i načinu primitka darovanih sredstava, računima na koje su ta sredstva uplaćena te načinu njihova korištenja za plaćanje kupoprodajne cijene. Tužiteljica nije postupila ni po nalogu suda da navede kolika je bila kupoprodajna cijena i iz kojih je točno sredstava plaćena, nije dostavila ugovore o darovanju, potvrde o novčanim transferima, bankovne izvode, dokaze o podizanju gotovine ni bilo koji d rugi materijalni trag navodnih uplata. U takvim okolnostima izbjegavanje osobnog saslušanja ima dodatno dokazno značenje. Tužiteljica nije sudu omogućila da provjeri njezine tvrdnje, otkloni očita proturječja i njezin iskaz usporedi s iskazima svjedoka iz Belgije koji su izravno opovrgnuli tvrdnju o darovanju novca.

11. Sud je odbio dokazni prijedlog za saslušanje preostalih svjedoka HN i KN iz [adresa]. Prema članku 220. ZPP-a sud odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, dok su prema članku 10. istoga Zakona sud i stranke dužni nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova. Nakon što su zamolbenim putem saslušani svjedoci u Belgiji koje je tužiteljica predložila na istu odlučnu okolnost, nakon što su oni opovrgnuli njezine navode o darovanju novca, te nakon što sama tužiteljica nije pristupila na saslušanje niti dostavila ikakav materijalni dokaz o navodnim darovanjima, saslušanje daljnjih svjedoka u Kanadi ne bi bilo opravdano. Njihovo saslušanje bilo bi skopčano sa znatnim dodatnim troškovima međunarodne pravne pomoći, objektivnim poteškoćama u dostavi i organiziranju zamolbenog saslušanja te bi nerazmjerno produžilo već dugotrajan postupak. Osim toga, ni eventualni iskaz svjedoka da su tužiteljici predali određeni novac ne bi, bez podataka o iznosu, vremenu i načinu predaje te bez dokaza da je upravo taj novac upotrijebljen za kupnju predmetnih stanova, mogao zamijeniti izostanak financijske i druge materijalne dokumentacije. Provođenje tog dokaza stoga ne bi b ilo razmjerno njegovoj mogućoj dokaznoj vrijednosti.

12. Tužiteljica pravnu osnovu zahtjeva djelomično nalazi u članku 75. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19). Takvo pravno shvaćanje nije pravilno. Članak 75. Zakona o nasljeđivanju uređuje izdvajanje u korist ostaviteljevih potomaka koji su živjeli s ostaviteljem i svojim radom ili davanjima pridonijeli povećanju njegove imovine. Tužiteljica nije potomak ostavitelja, već njegova bračna supruga, zbog čega se na nju ta odredba ne može primijeniti.

Eventualno pravo tužiteljice zahtijevati da se određena imovina ne uključi u ostavinu moglo bi proizlaziti iz pravila o bračnoj stečevini i vlastitoj imovini bračnih drugova.

13. Prema članku 36. Obiteljskog zakona (Narodne novine 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23) bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili koja potječe iz te imovine, dok su bračni drugovi njezini suvlasnici u jednakim dijelovima ako nisu drukčije ugovorili. Prema članku 39. vlastita je imovina ona koju je bračni drug imao u trenutku sklapanja braka ili ju je tijekom bračne zajednice stekao na drugoj pravnoj osnovi, primjerice nasljeđivanjem ili darovanjem. Te odredbe su istovjetne ranijem obiteljskom zakonu.

14. Predmetne su nekretnine upisane kao suvlasništvo tužiteljice i ostavitelja, svakoga u 1/2 dijela. Zemljišnoknjižni upis, ugovori o kupoprodaji i ostala dokumentacija u spisu ne potvrđuju tvrdnju da je ostavitelj bio samo formalno upisan kao suvlasnik. Tužiteljica nije dokazala ni ukupnu kupoprodajnu cijenu nekretnina , ni iznose koje je navodno sama platila. Nije dokazala da je raspolagala sredstvima iz vlastite imovine koja bi odgovarala cijeni ostaviteljeva suvlasničkog dijela niti da je postojao sporazum bračnih drugova prema kojem bi, neovisno o zemljišnoknjižnom upisu, ona bila isključiva vlasnica. Nasuprot tome, izvedeni dokazi potvrđuju da je ostavitelj stanove financirao kreditima i sredstvima dobivenima iz naslijeđene imovine. Čak i svjedokinja GN, čiji iskaz u jednom dijelu govori o mogućem djelomičnom doprinosu tužiteljice, potvrđuje da je ostavitelj podizao kredite te ih otplaćivao vlastitim naslijeđenim sredstvima. Eventualno djelomično sudjelovanje tužiteljice u plaćanju određenog iznosa ne dokazuje da je cjelokupni suvlasnički dio ostavitelja njezina vlastita imovina. Stoga tužiteljica nije dokazala da su predmetne nekretnine u dijelu upisanom na ostavitelja njezina vlastita imovina.

15. Tužiteljica nije dokazala ni da joj pripada 1/2 svih novčanih sredstava i potraživanja koja se vode na ime ostavitelja. Potvrda banke dokazuje samo postojanje računa i stanje sredstava na dan smrti ostavitelja, ali ne i pravnu osnovu stjecanja pojedinih sredstava. Iz nje nije moguće zaključiti predstavljaju li sredstva prihode od rada, ostatak naslijeđenih sredstava, primitke po drugim pravnim osnovama ili njihovu kombinaciju. Tužiteljica nije dostavila promet po računima, podatke o pojedinačnim uplatama niti druge dokaze iz kojih bi se moglo utvrditi koje su svote stečene radom za vrijeme trajanja bračne zajednice. Jednako tako nije dokazala pravnu prirodu i osnovu potraživanja prema SPAN-u d.o.o., Erste Card Clubu i Wiener osiguranju d.d. Sama činjenica postojanja braka nije dostatna da bi se bez utvrđenja podrijetla konkretnih novčanih iznosa zaključilo da 1/2 svih sredstava i svih potraživanja pripada tužiteljici. Teret dokazivanja tih činjenica bio je na tužiteljici, a ona taj teret nije ispunila.

16. Neosnovan je i zahtjev za izdvajanje svih pokretnina, predmeta kućanstva i namještaja. Prema članku 76. Zakona o nasljeđivanju nadživjelom bračnom drugu i ostaviteljevim potomcima koji su živjeli s ostaviteljem u istom kućanstvu pripadaju kućanski predmeti koji služe zadovoljavanju svakodnevnih potreba, osim predmeta znatnije vrijednosti. Tužiteljica, međutim, nije određeno navela predmete čije izdvajanje traži. Nije dostavila popis pokretnina, njihov opis, vrijednost niti podatak o tome koji se predmeti koriste za svakodnevne potrebe kućanstva, a koji bi eventualno predstavljali predmete znatnije vrijednosti. Zahtjev kojim se traži izdvajanje „svih pokretnina, predmeta kućanstva i namještaja“ sadržajno je širi od prava propisanog člankom 76. Zakona o nasljeđivanju. Bez individualizacije predmeta sud nije mogao utvrditi ispunjava li pojedini predmet zakonske pretpostavke za izdvajanje.

17. Prema članku 125. Zakona o nasljeđivanju nedostojan je naslijediti, među ostalim, onaj tko se teže ogriješio o obvezu uzdržavanja prema ostavitelju prema kojemu je imao zakonsku obvezu uzdržavanja, kao i onaj tko ostavitelju nije htio pružiti nužnu pomoć. Nedostojnost je iznimka od zakonskog prava na nasljeđivanje pa se pretpostavke za njezino postojanje moraju tumačiti restriktivno i biti nedvojbeno dokazane. Tužiteljica nije dokazala da je ostavitelju bilo potrebno uzdržavanje tuženika. Iz suglasnih iskaza svjedoka i tuženika proizlazi da je ostavitelj radio sve do smrti, ostvarivao redovita primanja, bio financijski samostalan te nije od djece tražio materijalnu pomoć. Naprotiv, kupovao je darove djeci i unucima, plaćao zajedničke troškove prilikom susreta i povremeno pomagao članovima obitelji. Nije dokazano ni da su tuženici izbjegavali kontakte s ocem. Iz iskaza svjedoka proizlazi da su kontakti bili redoviti, ali su se pretežito odvijali izvan doma ostavitelja jer dolasci tuženika u stan nisu bili poželjni. Ograničen način održavanja kontakata, uvjetovan složenim obiteljskim odnosima, ne može se izjednačiti s potpunim prekidom odnosa niti s težom povredom zakonske ili moralne obveze prema ostavitelju. Posebno je utvrđeno da je II. tuženik pronašao oca neposredno nakon srčanog udara, pružio mu pomoć, pozvao hitnu medicinsku službu i organizirao njegovo liječenje, dok su oba tuženika tijekom hospitalizacije redovito posjećivala oca. Takvo ponašanje isključuje tvrdnju da tuženici ostavitelju nisu htjeli pružiti nužnu pomoć. Činjenica da tuženici ranije nisu bili upoznati s težinom očeve bolesti ne može im se staviti na teret jer je iz provedenih dokaza utvrđeno da im ostavitelj, kao ni tužiteljica, nije priopćio podatke o svojem zdravstvenom stanju. Stoga nisu ostvarene pretpostavke iz članka 125. Zakona o nasljeđivanju za utvrđenje nedostojnosti tuženika.

18. Prema člancima 7. i 219. Zakona o parničnom postupku stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev. Kada sud neku odlučnu činjenicu ne može sa sigurnošću utvrditi, o njezinu postojanju zaključuje primjenom pravila o teretu dokazivanja.

19. Tužiteljica nije dokazala da su suvlasnički dijelovi nekretnina upisani na ostavitelja njezina vlastita imovina; da joj pripada 1/2 sredstava na računima i svih ostaviteljevih potraživanja; koji konkretni kućanski predmeti ispunjavaju pretpostavke za izdvajanje prema članku 76. Zakona o nasljeđivanju; da su se tuženici prema ostavitelju ponašali na način koji ih čini nedostojnim za nasljeđivanje.

20. Odluka o parničnom trošku temelji na odredbi članka 154. st. 1. i 155. ZPP. Troškovi su odmjereni prema vrijednosti predmeta spora i troškovniku tuženika, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23) po kojoj vrijednost jednog boda iznosi 2,00 EUR.

21. Tuženicima je dosuđen trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 2.131,25 EUR, a isti se odnosi na sastav odgovora na tužbu i podneska od 16. travnja 2026. u iznosu od 100 bodova (Tbr. 8/1), zastupanja na ročištu 16. travnja 2024. u iznosu od 25 bodova (Tbr. 9/5), ročišta od 9. srpnja 2024., 16. siječnja 2025., 7. srpnja 2025., 7. studenog 2025. i 29. lipnja 2026. u iznosu od 100 bodova (Tbr. 9/1), sastav podneska od 27. kolovoza 2025. u iznosu od 50 bodova (Tbr. 8/3), uvećano za 10% za zastupanje dva tužitelja i 25% s osnove PDV-a.

21.1. Tuženicima nije priznat troška podneska od 27. kolovoza 2024., 18. rujna 2024. i 2. rujna 2025., 3. veljače 2026. jer isti nisu bili potrebni, podneska od 25. siječnja 2025. jer je adresu svjedoka trebao dostaviti već na ročištu 16. siječnja 2025.

22. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 13. srpnja 2026.

Sudac:

Nives Grubišić Đogić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove Presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika