Poslovni broj: Us I-1127/2025-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Leandri Mojtić kao sucu pojedincu te Milki Škaro Grozdanić zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja ad. 1) ĆB, OIB: [osobni identifikacijski broj], ad. 2) KB, OIB: [osobni identifikacijski broj], i ad. 3) MEDITERANO d.o.o., OIB: 26711193877, svi iz [adresa], svi zastupani po opunomoćeniku Aldu Miroševiću, odvjetniku u Vela Luci, Ulica 5 br. 1, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave Ploče, Trg kralja Tomislava 16, OIB: 33706439962, radi uklanjanja građevine, nakon održane usmene i javne rasprave zaključene 12. lipnja 2026., a objavljene 13. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave Ploče, Ispostava Ploče, Klasa: UP/I-362-02/23-02/800, Urbroj: 443-02-03- 20-25-16 od 14. travnja 2025. i predmet vraća na ponovni postupak i odlučivanje.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura, u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti odluke o trošku.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave Ploče, Ispostava Ploče, Klasa: UP/I-362-02/23-02/800, Urbroj: 443-02-03- 20-25-16 od 14. travnja 2025. naređuje se nepoznatoj osobi uklanjanje izgrađene građevine namjene radiona — ostava, tlocrtne površine 360 x 450 cm, visine prizemlja, sa kosim jednostrešnim krovorn, koja je izgrađena na čest. zem. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u [adresa], u roku od 15 dana od dana zaprimanja ovog rješenja.

Točkom 2. izreke upozorava se nepoznata osoba da će se izvršenje naredbe o uklanjanju provesti putem treće osobe na njegov trošak, ako ne postupi po naredbi iz točke 1. izreke.

Točkom 3. izreke upozorava se nepoznata osoba da će se bez donošenja dopunskog, odnosno posebnog rješenja, ukloniti i dijelovi građevine na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji bi nakon uklanjanja dijela građevine čije uklanjanje je naređeno mogli biti opasni za stabilnost građevine, život ljudi, druge građevine ili stabilnost tla na okolnom zemljištu kao i preostali dijelovi građevine koji ne ispunjavaju temeljni zahtjev mehaničke otpornosti i stabilnosti.

Točkom 4. izreke upozorava se nepoznata osoba da napušta posjed građevnih proizvoda od kojih je izgrađena građevina na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ili njezin dio i odriče se prava njihova vlasništva bez naknade, odnosno bez prava na naknadu štete, ako ne postupi po naredbi iz točke 1. izreke.

Točkom 5. izreke upozorava se nepoznata osoba da je obvezna ukloniti stvari iz građevine na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno njezina dijela, u roku iz točke 1. izreke, jer se u protivnom smatra da napušta posjed stvari koje nisu uklonjene i odriče se prava njihova vlasništva bez naknade, odnosno bez prava na naknadu štete. 2. Protiv osporavanog rješenja tužitelji ad. 1), ad. 2) i ad. 3) pravodobno su podnijeli tužbu osporavajući zakonitost rješenja. Tužitelji u tužbi navode da je Upravni sud u Splitu svojom presudom posl. br. Us I-2523/2023-9 od 12. travnja 2024.g. poništio rješenje tuženika u istom predmetu od 14. rujna 2023.g., te da je tuženik nakon ponovljenog postupka donio ovdje pobijano rješenje. Tužitelji smatraju da nedostaci, vezani za pravilno i zakonito utvrđivanje osobe ili osoba investitora, kao razlog poništenja rješenja tuženika od 14. rujna 2023.g., nisu otklonjeni ni u ovdje pobijanom rješenju tuženika, jer da tuženik, odnosno građevinski inspektor kao ovlaštena osoba tuženika, očigledno ponovno nije poduzeo propisane odnosno adekvatne radnje radi utvrđenja osobe ili osoba investitora. Da je osim podataka koji su vidljivi iz zemljišnih knjiga, opće poznato da u ZK odjelima postoji Zbirka isprava, odnosno zbirka ugovora, rješenja o nasljeđivanju, sudskih odluka itd. na osnovu kojih su provedeni upisi. U takve isprave, a primjenjivo za ovaj slučaj, da spadaju i arhitektonski snimci posebnih dijelova nekretnine, tzv. etažni nacrti, a naročito međuvlasnički ugovori, iz kojih bi se pouzdano moglo utvrditi kome je od vlasnika posebnih dijelova predmetne nekretnine, u vlasništvo pripao pomoćni objekt koji je predmet inspekcijskog nadzora. Slijedom navedenog, tužitelji smatraju da nije bilo osnova kao investitora u ovom predmetu odrediti “nepoznatu osobu”, i to ne samo stoga što iz rezultata dosadašnjeg dokaznog postupka ne ostavljaju nikakvu dvojbu o tome da investitor može biti samo jedan od troje vlasnika posebnih dijelova predmetne katastarske čestice, nego i stoga što je osobu kojoj po međuvlasničkom ugovoru ovaj dio kč. br. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] pripada.

2.1. Što se tiče zakonitosti izgradnje predmetne građevine, tužitelji navode kako se može zaključiti da pobijano rješenje ne sadrži nikakav navod ili pozivanje na kakav provedeni dokaz o ovoj odlučnoj činjenici. Iz toga da proizlazi da se svi prigovori i prijedlozi koje su tužitelji u ovom smislu iznijeli u svojoj tužbi u predmetu Us I- 2523/2023 u cijelosti odnose i na ovdje pobijano rješenje. Stoga, a radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, tužitelji upućuju sud na sadržaj točke 2. njihove tužbe iz predmeta Us I-2523/2023-9 Upravnog suda u Splitu. Nadalje, tužitelji uz tužbu prilažu i predlažu čitanje Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1716/2024 od 04. srpnja 2024,g, dijelovi čijeg obrazloženja da sadrže stajališta koja se mogu primijeniti i na predmetni slučaj. Dakle, da se, ukratko, radi o tome sadrži li spis pobijanog akta isprave i druge dokaze o tome da bi predmetna građevina bila u cjelini ili dijelom nezakonito izgrađena, osobito obzirom na činjenicu da je na doslovce identičnom mjestu te u identičnom obliku i površini na Hrvatskoj osnovnoj karti evidentirana građevina. Da protiv ove činjenice, iz koje bi proizlazila zakonitost predmetne građevine, tuženik u pobijanom aktu iznosi samo i jedino to da su “suinvestitori porušili postojeću građevinu izgrađenu prije 15. veljače 1960.g., te da su izgradili novu građevinu bez prethodno ishodovanog odobrenja za gradnju”. Međutim, da pobijani akt ne sadrži nikakav navod koji bi makar i upućivao na okolnosti odnosno dokaze na temelju kojih bi inspektor pri provedbi nadzora utvrdio da bi “suinvestitori” porušili postojeću – očito zakonitu – građevinu te potom izgradili novu građevinu bez odobrenja gradnju. Stoga da se stvar ponovno svodi na ono na što su tužitelji ukazivali i u postupku Us I-2523/2023-9 Upravnog suda u Splitu, odnosno na razloge zbog kojih je među ostalim, i Ustavni sud u svojoj odluci U-III-1716/2024 od 04. srpnja 2024,g stavio van snage akte istog tuženika u jednom drugom sličnom slučaju. Stoga da bi u aktu čija se zakonitost osporava, svaka odlučna činjenica morala biti utvrđena na osnovu određenih dokaza, koji bi se trebali nalaziti spisu upravnog predmeta, i čiju bi valjanost upravni sud mogao na propisani odnosno primjereni način provjeriti. U ovom slučaju, da puki navod kako bi inspektor utvrdio da bi suinvestitori neovlašteno porušili svoju zakonitu građevinu, te potom bez ishođenja odobrenja za gradnju na istom mjestu izgradili novi objekt, ne daje nikakvu prednost tuženiku pred tužiteljima, u smislu da bi sada oni morali predlagati dokaze o protivnom. Da inspektor ni ne tvrdi da bi osobno u provedbi nadzora zatekao bilo koga kako predmetni objekt gradi, pa da bi se njegovom neposrednom opažanju o tako odlučnoj činjenici morala barem uvjetno pokloniti vjera. Dakle, da tvrdnja tužitelja da ma tko to od njih troje bio, da nisu porušili postojeću građevinu i na tom mjestu izgradili novi građevni objekt, bi trebala, barem za sada, u upravnom sporu imati jednaku važnost kao i suprotna tvrdnja tuženika, s tim da ovdje treba imati na umu i to, da Upravni sud nije obvezan pa ni ovlašten sam otklanjati procesne nedostatke pobijanog upravnog akta. Stoga tužitelji predlažu da sud u dokaznom postupku po službenoj dužnosti zatraži od nadležnog županijskog Ureda za prostorno uređenje, Ispostava u Veloj Luci podatak o tome da je li kod tog tijela pokrenut postupak za ozakonjenje građevine izgrađene na kč. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], pa ako jest, da zatraži dostavu spisa tog predmeta radi pregleda i čitanja; da se pregledaju i pročitaju sve isprave iz spisa UsI-2523/2023-9 Upravnog suda u Splitu, da se pregleda i pročita Zemljišnoknjižni izvadak za č. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] te kopije Hrvatske osnovne karte i Ortofoto snimaka sa web stranice Geoportal; da se sasluša Marko Barčot, dipl.ing. građ., viši građ. inspektor na adresi Ispostave tuženika u Pločama, zatim tužitelji ad. 1) i ad.) 2 osobno, kao i svjedoci vremena gradnje objekta koji će se imenovati naknadno, te da se na okolnosti vremena i zakonitosti gradnje predmetnog objekta provede očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka arhitektonsko građevne struke.

3. Tuženo tijelo je u svom odgovoru na tužbu od 31. siječnja 2026. u cijelosti ustrajalo u navodima i razlozima sadržanim u obrazloženju osporavanog rješenja predlažući da Sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja.

4. Na ročištu koje je pred ovim Sudom održano 12. lipnja 2026. u odsutnosti uredno pozvanog tuženika koji svoj izostanak nije opravdao, opunomoćenik tužitelja ad. 1) do ad. 3) je ustrajao u navodima tužbe te je naveo ukoliko Sud prihvati prijedlog da se provede dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka na okolnosti vremena i zakonitosti gradnje predmetnog objekta, predložio je da se na iste okolnosti saslušaju svjedoci AB, [adresa], IB, [adresa] br. 10/1, [adresa], BB , [adresa], VB, [adresa], PB, [adresa] i ŽB iz [adresa].

5. Na temelju ocjene rezultata provedenog upravnog postupka koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja te izvedenih dokaza, vođen načelom učinkovitosti, Sud je odbio predloženo izvođenje dokaza ocjenjujući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza.

6. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu te cjelokupnog spisa tuženog tijela koji je ovom Sudu dostavljen uz odgovor na tužbu, kao i svih isprava koje su istome priložene te je zaključio raspravljanje u predmetnom upravnom sporu.

7. Opunomoćenik tužitelja je popisao i zatražio naknadu troškova upravnog spora.

8. Tužba tužitelja je osnovana.

9. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave Ploče, Ispostava Ploče, Klasa: UP/I - 362-02/23-02/800, Urbroj: 443-02-03-20-25-16 od 14. travnja 2025.

10. Među strankama je sporno je li tuženo tijelo pravilno i zakonito postupilo kada je donijelo osporavano rješenje kojim je nepoznatoj osobi naredilo uklanjanje izgrađene građevine namjene radiona — ostava, tlocrtne površine 360 x 450 cm, visine prizemlja, sa kosim jednostrešnim krovom, koja je izgrađena na čest. zem. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u [adresa], u roku od 15 dana od dana zaprimanja predmetnog rješenja pozivom na odredbu čl. 113. stavka 1. točke Zakona o državnom inspektoratu (Narodne novine, broj: 115/18, 117/21, 67/23 i 155/23, dalje: ZDI).

11. Među strankama je sporno je li u ponovljenom postupku, u izvršenju presude ovog suda posl. br. 16 Us I-2523/2023-9 od 12. travnja 2024., postupljeno po pravnom shvaćanju i primjedbama suda sadržanim u naprijed citiranoj presudi.

12. Iz obrazloženja naprijed citirane presude, u izvršenju koje je doneseno osporavano rješenje koje je predmet ocjene zakonitosti u ovom upravnom sporu, u bitnom je navedeno da se osporeno rješenje temelji na utvrđenjima građevinskog inspektora koji je 12. rujna 2023. proveo inspekcijski nadzor na kojem se navodi da je očevidom, obavljenim uz povremenu nazočnost suinvestitora KB, utvrđeno da je "izgrađena građevina stambeno poslovne namjene, s pomoćnom građevinom – ostavom, a koje su po riječima suvlasnika legalizirane odnosno za iste da je ishođeno rješenje o izvedenom stanju". Suinvestitori da su izgradili još jednu građevinu namjene radiona – ostava, za koju nisu ishodili odobrenje za gradnju – građevinsku dozvolu. Tom je prilikom sačinjen i Zapisnik Klasa: UP/I-362-02/23-02/800 Urbroj: 443-02-03-20-23-01 potpisan samo po građevinskom inspektoru Marku Barčotu. Kod izloženog, sud nalazi da rezultati ovako provedenog upravnog postupka ne daju pouzdanu osnovu za zaključak da bi tužitelji bili suinvestitori opisane građevine. U konkretnom slučaju, ne može se uzeti da su tijekom postupka nesporno utvrđene činjenice na kojima se temelji osporeno rješenje. Osim spomenutog zapisnika, iz stanja spisa ne proizlazi da je tijekom postupka pribavljen drugi dokaz ili izvršena kakva dokazna radnja iz koje bi proizlazilo da su tužitelji suinvestitori opisanog objekta. Kod takvog stanja, sud ne može otkloniti prigovore tužitelja kojima to svoje svojstvo spore, zbog čega je temeljem odredbe članka 58. ZUS-a osporeno rješenje odlučeno poništiti i vratiti tuženiku na ponovni postupak u kojem će svim prikladnim dokazima utvrditi odlučne činjenice za primjenu mjerodavnih odredaba Zakona o Državnom inspektoratu.

13. U ponovljenom postupku, u izvršenju naprijed citirane presude, izvršen je ponovni očevid na licu mjesta, na predmetnoj k.č. [adresa], koji je obavljen dana 22. kolovoza 2024.godine, bez nazočnosti suvlasnika, u predmetu izgradnje građevine namjene radiona — ostava tlocrtne površine 360 x 450 cm, visine prizemlja, sa kosim jednostrešnim krovom, na kojem je konstatirano da su suinvestitori porušili postojeću građevinu izgrađenu prije 15. veljače 1960 godine, te da su izgradili novu građevinu, a bez prethodno ishodovanog odobrenja za gradnju - građevinske dozvole, a koja građevina je locirana na međi sa susjednim objektom.

14. Citirani Zapisnik o inspekcijskom pregledu dostavljen je na očitovanje NB iz [adresa], EB iz [adresa] i trgovačkom društvu MEDITERANO d.o.o. Vela Luka, ovdje tužiteljima od ad. 1), ad. 2) i ad. 3), na koji se ĆB kao osnivač i direktor tvrtke MEDITERANO d.o.o., ovdje tužitelj ad. 1) i ad. 3), očitovao dana 16. rujna 2024. navodeći da oni nisu suvlasnici, niti suinvestitori navedene građevine te da se iz zk izvatka jasno vidi čega su suvlasnici.

15. Slijedom naprijed navedenog nespornog utvrđenja, građevinski inspektor je u ponovljenom postupku ponovno donio rješenje o uklanjanju, u kojem je naveo da je utvrđeno da je nepoznata osoba počinila povredu odredbi članka 106. stavak 1. Zakona o gradnji („Narodne novine", broj: 153/13, 20/17, 39/19,125/19) kojom je propisano da se građenju građevine može pristupiti na temelju pravomoćne građevinske dozvole, a graditi se mora u skladu s tom dozvolom, ako ovim Zakonom ili propisom donesenim na temelju ovoga Zakona nije drukčije propisano te je osporavanim rješenjem, u točci 1. izreke naredio nepoznatoj osobi uklanjanje predmetne građevine namjene radiona - ostava, opisane u točci 1. izreke.

16. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja po ocjeni ovog Suda u konkretnom slučaju ponovno je povrijeđen Zakon na štetu tužitelja, kako to isti osnovano smatraju, budući da građevinski inspektor u ponovljenom postupku nije postupio po pravnom shvaćanju i primjedbama suda sadržanim u naprijed citiranoj presudi te nije na nesporan način pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, a što za posljedicu ima nepravilnu primjenu materijalnog prava.

17. Naime, građevinski inspektor je ponovio očevid te o istom sačinio Zapisnik 22. kolovoza 2024. godine na kojem su sadržana ista činjenična utvrđenja kao i u prethodno provedenom upravnom postupku, na koji se ĆB kao osnivač i direktor tvrtke MEDITERANO d.o.o., ovdje tužitelj ad. 1) i ad.3), očitovao dana 16. rujna 2024. navodeći da oni nisu suvlasnici, niti suinvestitori navedene građevine te da se iz zk izvatka jasno vidi čega su suvlasnici, a nakon kojeg očitovanja je građevinski inspektor donio osporavano rješenje kojim je nepoznatoj osobi naložio uklanjanje predmetne građevine namjene radiona – ostava, a rješenje je dostavljeno ĆB, KB i tvrtki MEDITERANO d.o.o., svi na istoj adresi, a ovdje tužiteljima ad. 1) , ad. 2) i ad. 3), a da pritom u obrazloženju rješenja o uklanjanju, ovdje osporavanog rješenja, nije odgovoreno na navod ĆB kao osnivača i direktora tvrtke MEDITERANO d.o.o., ovdje tužitelja ad. 1) i ad. 3), iz očitovanja od 16. rujna 2024., niti su dani i obrazloženi razlozi za navedenu odluku zašto je uklanjanje naloženo nepoznatoj osobi, kad je na temelju javno dostupnih isprava moguće na nesporan način utvrditi tko je vlasnik, odnosno suvlasnik premetne nekretnine, na koji način bi s uspjehom otklonio istovjetni prigovor, a potom i tužbeni navod tužitelja. Pored navedenog, osporavano rješenje ne sadrži obrazložene razloge ni činjenična utvrđenja na temelju kojih je građevinski inspektor utvrdio da su suinvestitori porušili postojeću građevinu izgrađenu prije 15. veljače 1960. godine, te da su izgradili novu građevinu, a bez prethodno ishodovanog odobrenja za gradnju - građevinske dozvole, a koja građevina je locirana na međi sa susjednim objektom.

18. Stoga ovaj Sud, za sada ne može otkloniti prigovore i tužbene navode tužitelja da nedostaci, vezani za pravilno i zakonito utvrđivanje osobe ili osoba investitora, koji su ujedno bili i razlog poništenja rješenja tuženika od 14. rujna 2023.g., nisu otklonjeni ni u ovdje pobijanom rješenju tuženika, te da nije bilo osnova kao investitora u konkretnom slučaju odrediti “nepoznatu osobu”, kada je na temelju pravilno povedenog dokaznog postupka i izvedenih dokaza moguće na nesporan način utvrditi investitora posebnog dijela predmetne katastarske čestice, odnosno osobu kojoj po međuvlasničkom ugovoru i pripada ovaj dio kč. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], a kako to tužitelji u tužbi osnovano navode. Pored navedenog, na okolnost rušenja postojeće građevine izgrađene prije 15. veljače 1960. godine, te izgradnje nove građevine namjene radiona – ostava izgrađene bez građevinske dozvole, ukoliko je to potrebno, izvesti i dokaz vještačenjem po vještaku arhitektonsko građevinske struke, a koji dokaz je ekonomičnije i svrsishodnije provesti u upravnom postupku, sve kako bi se nesporno utvrdilo činjenično stanje, ukoliko ostalim dokazima nije moguće na nesporan način utvrditi navedenu spornu činjenicu od koje ovisi zakonitost rješenja o uklanjanju predmetne građevine.

19. Slijedom naprijed navedenog, osporavano rješenje ne može se ocijeniti zakonitim radi čega je valjalo primjenom odredbe članka 117. stavak 1. ZUS-a poništiti osporavano rješenje te predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak u kojem je tuženik dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženim u obrazloženju odluke (članak 116. stavak 4. ZUS).

20. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS -a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

21. Prema Tbr. 27. točka 1. i 2. Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23) za sastavljanje tužbe i zastupanja na raspravi u prvostupanjskom upravnom sporu u neprocjenjivim predmetima odvjetniku pripada nagrada od 500 bodova.

22. Prema Tbr. 54. vrijednost boda iznosi 2,00 eura.

23. U smislu prethodno navedenih odredbi tužitelju se priznaje trošak sastava tužbe od 18. svibnja 2025. i zastupanja na ročištu od 12. lipnja 2025., uz pripadajući PDV, u ukupnom iznosu od 2.500.00 eura, radi čega je valjalo riješiti kao pod toč. II. izreke.

U Splitu 13. srpnja 2026.

S U D A C

Leandra Mojtić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda za Visoki upravni sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje presude.

DNA:

1. tužiteljima ad.1), ad.2) i ad.3) po opun.

2. tužitelji nisu u obvezi pl. pristojbe i to pristojbe tužbe i pristojbe presude po čl. 22 Zakona o sudskim pristojbama

4. tuženiku povrat spisa tuženog tijela, po pravomoćnosti

5. u spis

6. kal. pravomoćnosti do 26.09.2026.