Poslovni broj:Pp-509/2025

Republika Hrvatska

Općinski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku po sutkinji tog Suda Olgi Šuman Pavlović, uz sudjelovanje Marije Raguž kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika PK, kojeg zastupa Bojan Lujak, odvjetnik u [adresa], po Obveznom prekršajnom nalogu Upravnog odjela za komunalne djelatnosti, promet, more i mjesnu samoupravu, Odsjek za komunalno i pomorsko redarstvo Dubrovnik, Klasa: 363-04/24-03/246, Urbroj: 2117-1-03-04/23-24-1 od 11. lipnja 2024.godine, zbog prekršaja iz čl. 2. st. 1. Odluke o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (7+1) i (8+1) u zoni posebnoga prometnoga režima (Službeni glasnik Grada Dubrovnika, broj: 10/14, 18/15, 05/16, 08/16 i 07/18), na temelju čl. 181. toč. 4 Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22),

p r e s u d i o  j e

I. ODBIJA SE optužba protiv okrivljenika PK, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, radi prekršaja iz čl. 2. st. 1. Odluke o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (7+1) i (8+1) u zoni posebnoga prometnoga režima, kojeg bi počinio time što bi dana 11. lipnja 2024.godine u vremenu od 17,48 sati do 17,59 sati, zaustavio i parkirao turistički kombi marke i tipa Volkswagen, Transporter 2.5 TDI, reg. ozn. [registarska oznaka], radi iskrcaja-ukrcaja putnika, odnosno dozvolio zaustavljanje i parkiranje istog na Pilama (Brsalje) u Dubrovniku, u zoni posebnog prometnog režima, bez posebne dozvole nadležnog Upravnog odjela Grada Dubrovnika.

Obrazloženje

1. Na obvezni prekršajni nalog, okrivljenik je, pravodobno podnio prigovor, pa je navedeni Obvezni prekršajni nalog stavljen izvan snage.

2. Okrivljenik PK, po branitelju, u pisanoj obrani navodi da nije kriv za prekršaj koji mu se stavlja na teret. Za inkriminirano vrijeme nije bilo moguće ishoditi posebnu dozvolu UO pa onda nema niti prekršaja, odnosno da se činjenični opis iz obaveznog prekršajnog naloga uopće ne može podvesti pod inkriminirani prekršaj (čl. 10. st. 3. Odluke). Dodatno ističe da je čl. 14. st. 1. al.

3. Odluke, izmijenjen na način da je kao prekršaj preostalo samo parkiranje, a ne i zaustavljanje, a što su dva različita pojma sukladno Zakonu o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22), pa su u tome smislu obavezni prekršajni nalozi nerazumljivi kada inkriminiraju zaustavljanje i parkiranje, odnosno kada inkriminiraju da bi okrivljenik dozvolio zaustavljanje i parkiranje. Okrivljenik ne može istodobno biti kriv da je osobno parkirao /zaustavio vozilo kao i za to da je dopustio da netko drugi parkira/zaustavi vozio, a jer se to međusobno isključuje. U svakom slučaju ne može biti kriv da bi dozvolio da se netko od vozača zaustavi/parkira, jer je krivnja strogo osobni pojam. Prekršajni zakon ne poznaje objektivnu odgovornost, te je čl. 25. st. 1. Prekršajnog zakona propisano kako je kriv za prekršaj počinitelj koji je u vrijeme počinjenja prekršaja postupao iz nehaja, a bio je svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je djelo zabranjeno ili s namjerom, kad je propisom o prekršaju propisana prekršajna dogovornost za taj oblik krivnje. Pak čl. 29. st. 2. i st. 3. KZ/11 propisuje kako počinitelj postupa sa svjesnim nehajem kad je svjestan da može ostvariti obilježja kaznenog djela, ali lakomisleno smatra da se to neće dogoditi ili da će to moći spriječiti, odnosno da počinitelj postupa s nesvjesnim nehajem kad nije svjestan da može ostvariti obilježja kaznenog djela, iako je prema okolnostima bio dužan i prema svojim osobnim svojstvima mogao biti svjestan te mogućnosti. Osim toga čl. 15. Odluke dano je pravo ovlaštenom tužitelju usmeno zabraniti zaustavljanje i parkiranje ukoliko dolazi do kršenja Odluke, a što nikad nije učinjeno. Osim toga u konkretnom slučaju komunalni redari imaju mogućnost legitimacije osobe, te su prije izdavanja prekršajnog naloga morali utvrditi tko je osoba koja je upravljala autobusom odnosno isti su podatak mogli i službeno zatražiti kod okrivljenika. Kako ništa od navedenog ovlašteni tužitelj nije napravio prije izdavanja obaveznog prekršajnog naloga to nema dokaza da bi okrivljenik bio odgovoran za počinjenje prekršaja, te predlaže osloboditi ga od optužbe.

Branitelj predlaže donijeti oslobađajuću presudu.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u službenu zabilješku, fotografiju mjesta zaustavljanja-parkiranja turističkog kombia reg. ozn. [registarska oznaka].

4. Nakon provedenog postupka utvrđeno je da je prekršaj koji se okrivljeniku stavlja na teret obuhvaćen presudom ovog suda pod posl.br. Pp-2342/2024. Naime, ovlašteni tužitelj Upravni odjel za komunalne djelatnosti, promet, more i mjesnu samoupravu, Odsjek za komunalno i pomorsko redarstvo Dubrovnik, pod Klasom: 363-04/24-03/246, Urbroj: 2117-1-03-04/23-24-1 od 11. lipnja 2024.godine, dostavio je ovom sudu dva puta identičan spis. Automatskom dodjelom predmeta, spis pod posl.br. Pp-509/2025 dodijeljen je u ovu referadu, a pod posl.br. Pp-2342/2024, dodijeljen je u drugu referadu. Kako je u predmetu pod posl.br. Pp-2342/2024, donesena odluka, koja je postala pravomoćna, to se u konkretnom slučaju radi o presuđenoj stvari.

5. Slijedom navedenog, protiv okrivljenika je trebalo odbiti optužbu i odlučiti kao u izreci, a to na temelju odredbe čl. 181. toč. 4. Prekršajnog zakona.

U Dubrovniku, 13. srpnja 2026. godine

Zapisničarka:

Sutkinja:

Marija Raguž,v.r.

Olga Šuman Pavlović,v.r.

Pravna pouka:

Protiv ove presude nije dopuštena žalba.

Dostaviti:

- okrivljeniku,

- ovlaštenom tužitelju,

- branitelju,

- spis.