REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

GUNDULIĆEVA 27

21000 SPLIT

Pr-229/2023-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice IK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Martina Radić Šunjić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, OIB:51401063283, 21000 Split Spinčićeva 1, kojeg zastupa izv.prof.dr.sc. FK, dr.med., a on po punomoćnicima- odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mihočević&Bajs d.o.o., Zagreb, Smičiklasova 18/III, radi isplate, radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene dana 15. svibnja 2026. u nazočnosti punomoćnice tužiteljice i zamjenice punomoćnika tuženika, dne 13. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se glavni tužbeni zahtjev u dijelu, a koji glasi:

I. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 1. 3. 2018. do 30. 9. 2024.g. u ukupnom iznosu od 388,56 EUR neto s kamatama na pojedinačne mjesečne iznose od:

- 4,13 EUR koja teče od 15. rujan 2021.

- 10,94 EUR koja teče od 15. travanj 2018.

- 13,57 EUR koja teče od 15. svibanj 2018.

- 26,74 EUR koja teče od 15. lipanj 2018.

- 9,47 EUR koja teče od 15. srpanj 2018.

- 10,94 EUR koja teče od 15. rujan 2018.

- 18,84 EUR koja teče od 15. listopad 2018.

- 19,38 EUR koja teče od 15. prosinac 2018.

- 2,12 EUR koja teče od 15. ožujak 2019.

- 2,12 EUR koja teče od 15. lipanj 2019.

- 2,12 EUR koja teče od 15. srpanj 2019.

- 21,36 EUR koja teče od 15. listopad 2019.

- 12,93 EUR koja teče od 15. prosinac 2019.

- 24,83 EUR koja teče od 15. siječanj 2020.

- 2,12 EUR koja teče od 15. ožujak 2020.

- 14,70 EUR koja teče od 15. travanj 2020.

- 45,92 EUR koja teče od 15. svibanj 2020.

- 5,53 EUR koja teče od 15. lipanj 2020.

-15,93 EUR koja teče od 15. srpanj 2020.

- 2,63 EUR koja teče od 15. veljača 2021.

- 4,45 EUR koja teče od 15. ožujak 2021.

- 19,06 EUR koja teče od 15. lipanj 2021.

- 4,45 EUR koja teče od 15. rujan 2021.

- 14,30 EUR koja teče od 15. listopad 2021.

- 4,45 EUR koja teče od 15. prosinac 2021.

- 17,59 EUR koja teče od 15. travanj 2022.

- 1,16 EUR koja teče od 15. svibanj 2022.

- 2,53 EUR koja teče od 15. veljača 2023.

- 24,93 EUR koja teče od 15. ožujak 2023.

- 11,91 EUR koja teče od 15. travanj 2023.

- 7,92 EUR koja teče od 15. lipanj 2023.

- 8,39 EUR koja teče od 15. kolovoz 2023.

- 5,23 EUR koja teče od 15. srpanj 2024.

do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 1. 1. 2023. pa do 31.12.2023. po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, a od 1. 1. 2024. pa sve do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, dok se za više zatraženo, za iznos od 1.112,44 eura, tužiteljica odbija u svom zahtjevu.

II. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 626,19 eura na račun punomoćnice tužiteljice odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN:

[broj bankovnog računa], sa zateznim kamatama koje teku od 13. srpnja 2026. do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je dne 16. ožujka 2023. podnijela ovom sudu tužbu protiv tuženika radi isplate razlike naknade troškova prijevoza. U tužbi se navodi da je tužiteljica zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre/tehničara pri Klinici za unutarnje bolesti te ima prebivalište na adresi [adresa], koja je udaljena od mjesta rada Split, Spinčićeva 1 21,22 km pa s obzirom na radno vrijeme tužiteljice i raspored vožnje autobusne linije, organizirani međumjesni prijevoz joj ne omogućava svakodnevni redoviti dolazak na posao i povratak s posla radi čega dolazi na posao osobnim automobilom, stoga ima pravo na naknadu troškova prijevoza po prijeđenom kilometru. Stoga tužiteljica ovom tužbom potražuje razliku između onoga što joj je plaćeno i onoga što bi joj trebalo biti plaćeno sukladno odredbama čl. 66. TKU-a. Temeljem prednjeg, tužiteljica predlaže naložiti tuženiku dostavu platnih lista, evidencije rada i raspored rada za tužiteljicu za utuženo razdoblje, a po pribavi dokumentacije i provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja urediti tužbeni zahtjev pa predlaže obvezati tuženika isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza u neto iznosu za razdoblje od 1. kolovoza 2018. do dana dostave podataka zajedno s pripadajućom zakonskom kamatom koja na svaki pojedini mjesečni iznos teče od dospijeća do isplate, uz troškove postupka zajedno s pripadajućom zakonskom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske odluke do isplate.

2. U odgovoru na tužbu od 27. travnja 2023. tuženik u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva navodeći kako je tužiteljici troškove prijevoza isplaćivao sukladno ugovoru u radu kojeg je s njom sklopio, odredbama Zakona o radu i odredbama kolektivnog ugovora, dok tužiteljica ničim nije dokazala svoje tvrdnje, a financijski vještak može vještačiti samo visinu, a ne i osnovu tužbenog zahtjeva. Nadalje, tuženik ističe kako je sukladno čl. 66. točki 16. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama imao pravo tužiteljici umanjiti troškove prijevoza za one dane kada nije došla na radno mjesto. Predlaže tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti kao neosnovan. Ujedno je postavio protutužbeni zahtjev zbog stjecanja bez osnove, a na ime troškova prijevoza za mjesece kada je tužiteljica pretežito bila na godišnjem odmoru.

3. Protutužba tuženika-protutužitelja podvedena je pod novi posl. broj Pr-227/2025 i nije pripojena ovom predmetu.

4. Podneskom od 23. travnja 2025. tužiteljica je, a sukladno rješenju ovog suda od 24. ožujka 2025., uredila tužbeni zahtjev na način da potražuje od tuženika isplatu razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza u ukupnom iznosu od 1.501,00 eura za razdoblje od 1. 3. 2018. do 30. 9. 2024. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na mjesečni iznos od po 19,00 eura teče od 15. u mjesecu za prethodni mjesec do isplate, uz potraživanje troškova postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate, s time da isplata ide na račun punomoćnice tužiteljice.

5. Tuženik u podnesku od 3. rujna 2025. ističe kako se tužiteljici troškovi prijevoza isplaćuju sukladno odluci tuženika koju odluku tužiteljica nije pobijala te da tužiteljica nije obavijestila poslodavca o promjeni načina korištenja prava na naknadu troškova prijevoza pa tuženik nije imao razloga preispitivati način isplate te naknade prema odluci iz 2018. Također navodi kako nije tužiteljici pogrešno umanjivao naknadu troškova prijevoza, jer kada radnik nije došao na posao, trošak prijevoza nije mu ni nastao pa mu poslodavac nije dužan naknaditi takav nepostojeći trošak.

6. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom obračunskih isprava za isplatu plaće za siječanj i listopad 2019., ispisa planera putovanja Hrvatskog autokluba, odluke tuženika od 4. 4. 2017., 5.10.2018., 18. 8. 2022., ispisa planera putovanja Hrvatskog autokluba dostavljenih od strane tuženika, izjave tužiteljice od načinu ostvarivanja prava na naknadu za troškove prijevoza od 31. 3. 2017., platnih lista i evidencije rada, koje sadrže plan i raspored rada, tarifne zone poduzeća Promet d.o.o. Split, cjenika usluga prijevoza putnika u javnom gradskom i prigradskom prometu na području zonskog tarifnog sustava Prometa d.o.o. Split, cjenika pokaznih sportskih i studentskih karata od 15. 4. 2012., obavijesti Prometa d.o.o. Split od 15. 4. 2012., podataka o cijeni mjesečne karte na relaciji [adresa] dostavljene od strane Prometa d.o.o. Split 25.9. 2025., dopisa Autobusnog kolodvora Split od 14.10.2025., financijsko-knjigovodstvenom vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo ŠK, dipl.oec. od 23. siječnja 2026., dopune vještačenja sudske vještakinje ŠK od 27. veljače 2026. te saslušanjem tužiteljice kao parnične stranke pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

7. Neprijeporno je između parničnih stranaka:

- da je tužiteljica u utuženom razdoblju radila kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre;

- da je tužiteljica imala neprekidno prijavljeno prebivalište na adresi [adresa];

- da je udaljenost od tužiteljičina mjesta prebivališta do mjesta rada 21,22 km, a sve prema planeru putovanja HAK-a.

8. Prijeporna je između parničnih stranaka osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

9. Ovaj sud smatra glavni tužbeni djelomično zahtjev osnovanim.

10. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza (dolazak na posao i odlazak s posla) u razdoblju od 1. 3. 2018. do 30. 9. 2024. prema tzv. kombiniranom prijevozu (glavni tužbeni zahtjev), a podredno prema prijeđenim kilometrima od adrese prebivališta do mjesta rada.

11. Naime, troškovi prijevoza nisu sastavni dio plaće, već oni predstavljaju materijalno pravo radnika koje nije utemeljeno na odredbama ZR, već na ugovoru o radu i u konkretnom slučaju, Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, te Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama.

12. Odredbom čl. 66.st.1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike (NN br. 128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020) propisano je da zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla, pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra.

12.1. Odredbom čl.66. st.7. TKU/17, odnosno čl.65. st.9.TKU-a (NN br. 56/2022, 127/22) je propisano ako je od prebivališta odnosno boravišta zaposlenika do mjesta rada organiziran javni prijevoz, zaposlenik ima pravo na naknadu troška godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte.

12.2. Odredbom čl.66. st. 9.TKU/2017, te čl. 65. st.11.TKU/2022 propisano je kako redoviti dolazak na posao i povratak s posla osigurava onaj javni prijevoznik kod kojeg je vozni red organiziran na način da vrijeme čekanja do dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena zaposlenika te vrijeme čekanja do završetka radnog vremena do polaska redovite linije prema prebivalištu odnosno boravištu zaposlenika ne prelazi 45 minuta.

12.3. Odredbom čl.66. st.12.TKU/2017 propisano je ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza, naknada troškova prijevoza isplatit će se u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru, uvećano za troškove mostarine i tunelarine (uz predočenje ispisa elektroničke naplate cestarine - ENC na ime zaposlenika i za odgovarajući dolazak na posao i povratak s posla), kao i u slučaju naknade troškova prijevoza zaposleniku u dane kada organizirani javni prijevoz ne prometuje. Odredbom iz čl.65. st.14.TKU/2022 koji se primjenjuje od 1. 5. 2022. prethodno navedena naknada je povećana na iznos od 1,35 kuna po prijeđenom kilometru.

12.4. Odredbom čl.66.st.16.TKU/2017, te čl.65.st.21.TKU/2022 propisano je da se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za dane godišnjeg odmora, rodiljnog dopusta, privremene spriječenosti za rad i za druge dana kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao.

12.5. Odredbom čl. 66. st.17. TKU/2017, odnosno čl. 65. st.23 TKU/2022 je propisano ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora.

12.6. Odredbama čl.66.st.14.TKU-a propisano je da se udaljenost između adrese stanovanja i adrese rada utvrđuje prema planeru putovanja Hrvatskog auto kluba.

13. Sukladno tumačenju br.32/18 i 33/18 od 20. 6. 2018., te br. 32/22 i 34/22 od 13. 9. 2022. zaposleniku koji ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte odnosno koristi mjesečnu kartu, naknada za trošak prijevoza neće se isplatiti za onaj mjesec u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora. Naknada troška mjesečne karte odnosno mjesečna karta neće se uskratiti u ostalim mjesecima u kojima zaposlenik koristi godišnji odmor.

14. U provedenom postupku utvrđeno je da je tužiteljica u radnom odnosu kod tuženika, da joj je adresa stanovanja [adresa], a mjesto rada u Splitu, Spinčićeva 1 te da za relaciju od mjesta prebivališta do mjesta rada ne postoji organizirani međumjesni javni prijevoz koji bi joj omogućavao redovan dolazak na posao i odlazak s posla, da nema opcije koristiti javni prijevoz jer nema gdje ostaviti automobil, stoga na posao putuje osobnim automobilom, kako je iskazala tužiteljica. Tuženik tužiteljici isplaćuje troškove prijevoza po tzv. kombiniranom prijevozu i to za dio udaljenosti od mjesta prebivališta ([adresa]) do najbliže stanice međumjesnog prijevoza u Klisu po prijeđenim kilometrima za udaljenost od 11,08 km, a od Klisa do Splita, Spinčićeva 1 u visini mjesečne karte javnog prijevoznika Promet d.o.o. Split za II. tarifnu zonu, ali joj troškove prijevoza ne isplaćuje u cijelosti, već je umanjivao tužiteljici troškove prijevoza za one dane u mjesecu kada je bila spriječena doći na posao, što tuženik ni ne osporava jer smatra da nije pogrešno umanjio naknadu troškova prijevoza, međutim, tužiteljici je naknada mogla biti umanjena zbog korištenja godišnjeg odmora samo za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora, ali ne i za ostale mjesece u godini kako je to pogrešno tuženik obračunavao i isplaćivao, a osim toga trošak mjesečne karte nije mogao biti umanjen za dane u mjesecu kada je tužiteljica iz opravdanih razloga bila spriječena dolaziti na posao (npr. bolovanje).

14.1. Isto tako, u razdoblju od 21. 3. 2020. do 11. 5. 2020. zbog pandemije COVID-19, na relaciji Klis - Split, Spinčićeva 1 nije postojala redovna linija međumjesnog javnog prijevoza, radi čega su za to razdoblje tužiteljici trebali biti obračunati troškovi prijevoza prema prijeđenim kilometrima od 22,01 km, koju kilometražu je i vještakinja ŠK pri izračunu koristila, odnosno pri izračunu je koristila kraću udaljenost po smjeru iz priloženog HAK planera, budući da iz evidencija rada nisu razvidne konkretne adrese na kojima je tužiteljica radila svaki pojedini radni dan ili radni mjesec.

15. Prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka ŠK od 23. siječnja 2026. proizlazi kako je dan izračun naknade troškova prijevoza na posao i s posla za razdoblje od 1. ožujka 2018. do 30. rujna 2024. godine u dvije inačice: po prijeđenom kilometru od adrese prebivališta tužiteljice do mjesta rada i obratno i kombinacijom prijeđenih kilometara za dnevnu udaljenost od 22,16 km – 2x11,08 km na relaciji [adresa] i mjesečne karte za II. tarifnu zonu javnog prijevoznika Promet d.o.o., osim za razdoblje od 21. 3. 2020. do 11. 5. 2020. za koje je trošak prijevoza utvrdila prema prijeđenom kilometru jer nije postojala redovita linija međumjesnog javnog prijevoza zbog pandemije Covid 19. U Tablicama 1. i 2. dan je izračun naknade za troškove prijevoza na posao i s posla od adrese prebivališta tužiteljice do radnog mjesta u Splitu i obratno po prijeđenom kilometru, a za razdoblje od 1. ožujka 2018. do 31. prosinca 2022. u kunama, a u Tablici 2. za razdoblje od 1. siječnja 2023. do kraja utuženog perioda u eurima, do je u stupcima 2 i 3 prikazan mjesečni broj dolazaka i odlazaka s posla, a u stupcu 4 je udaljenost od 21,22 kilometara između adrese prebivališta i adrese rada. U tablicama 3. i 4. prikazan je iIznos manje plaćene naknade troška dolaska i odlaska s posla obračunate za tužiteljicu po prijeđenom kilometru u utuženom razdoblju koji od 1. ožujka 2018. do 31. prosinca 2022. godine iznose ukupno 787,40 kuna/104,51 eura, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 30. rujna 2024. godine iznose ukupno 74,52 eura. Vještakinja napominje kako jednom godišnje za mjesec kada je korišten pretežiti dio godišnjeg odmora nije obračunata naknada za prijevoz, a od 21. ožujka 2020. do 11. svibnja 2020. godine, kada nije postojala redovita linija međumjesnog javnog prijevoza zbog pandemije Covid 19, obračunata je naknada po prijeđenim kilometrima. Iznos manje plaćene naknade troška dolaska i odlaska s posla obračunate za tužiteljicu za kombinirani prijevoz u utuženom razdoblju koji od 1. ožujka 2018. do 31. prosinca 2022. godine iznose ukupno 2.468,42 kuna/327,65 eura, dok za utuženo razdoblje od 1. siječnja 2023. do 30. rujna 2024. godine iznose ukupno 60,92 eura.

15.1. Mišljenje je vještakinje da potraživanje tužiteljice po osnovi naknade troškova prijevoza u razdoblju od 1. 3. 2018. do 30. 9. 2024. prema zahtjevu tužiteljice po prijeđenom kilometru i kako je stvarno bila isplaćena od strane tuženika, iznosi ukupno 179,03 eura, a kako je pojedinačno po mjesecima vidljivo u stupcima 10 i 9 Tablica 1 i 2., a prema zahtjevu tužiteljice za kombinirani prijevoz i kako je stvarno bila isplaćena od strane tuženika, iznos od ukupno 388,57 eura, a kako je pojedinačno po mjesecima vidljivo u stupcima 11 i 10 Tablica 3 i 4.

16. Na provedeno vještačenje vještakinje ŠK tužiteljica nije imala primjedbi, a tuženik ističe kako prigovara matematičkom izračunu vještaka te mišljenju i zaključku vještaka.

17. U dopuni vještačenja od 27. veljače 2026. sudska vještakinja ŠK navodi kako je nesporno da je izračun u nalazu i mišljenju utemeljila na HAK planeru putovanja koji je priložen uz tužbeni zahtjev od 16. ožujka 2023. za udaljenost koja iznosi 22,01 km od mjesta prebivališta do mjesta rada tužiteljice u Splitu, Šoltanska 1. Udaljenost od 22,01 km proizlazi upravo iz tada dostupnih podataka HAK planera putovanja. Ističe kako se rute na HAK planeru putovanja mijenjaju protekom vremena, ovisno o izmjenama cestovne infrastrukture, regulacije prometa, prometnih pravila, privremenih ili trajnih zatvaranja prometnica pa je objektivno gotovo nemoguće u 2026. godini dobiti na istoj ruti identičan izračun udaljenosti kakav je bio dostupan 2023. godine ili nekada ranije. Također navodi kako je točno da je tužiteljica u navedenom podnesku tražila da se izračun napravi na dva načina, od kojih se prvi način „prema prijeđenim kilometrima“ odnosi na udaljenost od 44,02 km (2 x 22,01 km za mjesto rada Šoltanska 1), odnosno na udaljenost od 44,86 km (2 x 22,43 km za mjesto rada Spinčićeva 1). Međutim, iz evidencija rada koje je tuženik dostavio u e-spis nisu razvidne konkretne adrese na kojima je tužiteljica radila svaki pojedini radni dan ili radni mjesec pa je pri izračunu korištena kraća udaljenost, odnosno 22,01 km po smjeru iz priloženog HAK planera, jer ne postoji pouzdan i provjerljiv način da se razluči u kojem periodu je trebala biti uzeta koja kilometraža. Time je zapravo primijenjeno rješenje koje je za tuženika povoljnije te ujedno objektivno utemeljeno na raspoloživoj dokumentaciji. Ističe kako je udaljenost temeljena na podacima dostavljenima u spis u vrijeme podnošenja tužbenog zahtjeva. Ističe kako je vještačenje provedeno sukladno zadatku koji je odredio sud, odnosno radi utvrđivanja eventualne razlike naknade troškova prijevoza prema navodima iz tužbe i podneska tužiteljice. Izračun je izrađen po mjesecima utuženog razdoblja pri čemu su iskazane samo pozitivne razlike jer je zadatak vještaku iz podneska tužiteljice bio utvrditi eventualna potraživanja tužiteljice za svaki pojedini preplaćeni mjesečni iznos. Treba li se utuženi period promatrati kao cjelina, a ne pojedinačno po mjesecima je pravno pitanje na koje vještak financijske struke nije kompetentan za dati odgovor i o čemu će odluku donijeti sud.

18. Na dopunu vještačenja, odnosno očitovanje vještakinje ŠK na prigovore tuženika, tuženik se referirao na način da po njemu vještakinja nije brižljivo proučila predmet vještačenja, odnosno nije proučila najkraću cestovnu udaljenost između tužiteljeva prebivališta i mjesta rada, međutim, za istaknuti je kako je vještakinja na prethodne prigovore tuženika detaljno se očitovala i obrazložila svoje vještačenje, a tuženik u podnesku od 9. 3. 2026. ne stavlja prigovore već na svoj način tumači kako je vještakinja trebala raditi, time stavljajući se u položaj vještaka, a ne tražeći dodatno očitovanje vještakinje, stoga ovaj sud nalaz i mišljenje vještakinje ŠK prihvaća u cijelosti kao stručno, objektivno i dano sukladno pravilima struke i znanosti. Također navodi tuženika kako je vještakinja prekoračila tužbeni zahtjev računavši naknadu troška prijevoza i po "kombiniranom prijevozu" nisu osnovani, jer je vještakinja vještačila upravo ono što je predmet spora i upravo ono što joj je dano da vještači i to naknadu troškova prijevoza prema prijeđenim kilometrima i prema tzv "kombiniranom prijevozu".

19. Podneskom od 10. veljače 2026. tužiteljica, a sukladno provedenom vještačenju vještakinje ŠK, glavnim tužbenim zahtjevom potražuje od tuženika na ime razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 1. 3. 2018. do 30. 9. 2024., po tzv. kombiniranom prijevozu isplatu iznosa od 388,56 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, a podrednim tužbenim zahtjevom traži isplatu razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 1. 3. 2018. do 30. 9. 2024. po prijeđenim kilometrima u iznosu od 179,03 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate.

20. Tuženik u odnosu na uređeni tužbeni zahtjev iz podneska tužiteljice od 10. 2. 2026. ističe kako je tužiteljici za utuženo razdoblje isplaćen veći iznos naknade troška prijevoza za čak 1.982,18 eura pa je tužiteljica preplaćena po osnovu naknade troška prijevoza radi čega prigovara nedostatku pravnog interesa za nastavak vođenja ovog postupka, a koji prigovor ovaj sud smatra neutemeljenim. Naime, tužiteljica je podnijela tužbu radi isplate razlike troškova prijevoza za razdoblje od 1. 3. 2018. do 30. 9. 2024. i vještačenjem vještakinje ŠK utvrđeno je da razlika postoji pa tužiteljica zasigurno ima pravni interes za vođenje ovog postupka. Za navesti je da zadatak vještaka nije bio utvrđivanje negativnih razlika, već utvrđivanje eventualne razlike naknade troškova prijevoza za utuženo razdoblje koju je vještakinja i utvrdila, a glede negativnih razlika tuženik je ionako podnio protutužbu koja se vodi pod br. Pr-227/25.

20.1. Također, tuženik se protivi i preinaci tužbenog zahtjeva, jer je po tuženiku tužiteljica u tužbi i uređenju tužbenog zahtjeva istakla jedan tužbeni zahtjev, a sada dva, glavni i podredni, međutim tužiteljica podneskom od 10. 2. 2026. nije preinačila tužbu jer je potraživala tužbom, odnosno podneskom od 27. 6. 2023. razliku troškova prijevoza i prema prijeđenim kilometrima i prema tzv. kombiniranom prijevozu (preinaka tužbe sukladno odredbi čl. 191. st.1. ZPP-a jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći, što ovdje nije slučaj), već je naprotiv, a nakon provedenog financijskog vještačenja, smanjila tužbeni zahtjev (tako da umjesto iznosa od 1.501,00 eura /koji je potraživala i za glavni i podredni tužbeni zahtjev/, potražuje isplatu iznosa od 388,56 eura po osnovu troškova prijevoza po tzv. kombiniranom prijevozu, podredno isplatu iznosa od 179,03 eura prema prijeđenim kilometrima), a smanjenje tužbenog zahtjeva ne znači preinaku tužbe.

21. Po mišljenju ovog suda tužiteljica ima pravo na naknadu troškova prijevoza za dolazak i odlazak s posla po tzv. kombiniranom prijevozu (kombinacija prijeđenih kilometara za dnevnu udaljenost od 11,08 km na relaciji [adresa] i mjesečne karte za II. tarifnu zonu javnog prijevoznika Promet d.o.o. Split kako je istoj odlukom tuženika od 5. 10. 2018. i priznato, a na koju odluku tužiteljica nije uložila zahtjev za zaštitu prava, a ne naknada troškova prijevoza po prijeđenim kilometrima od adrese prebivališta do mjesta rada i obratno.

22. Naime, člankom 66. st.15. TKU-a/17 određeno je kako o načinu korištenja prava na naknadu troškova prijevoza zaposlenik se svom poslodavcu treba pisano izjasniti na početku kalendarske godine, odnosno tijekom kalendarske godine, ako dođe do promjene načina korištenja toga prava, ili ako dođe do promjene prebivališta odnosno boravišta zaposlenika. Isto tako i čl. 65. st.19. TKU/2022 propisuje kako o načinu korištenja prava na naknadu troškova prijevoza, zaposlenik se svom poslodavcu treba pisano izjasniti na početku kalendarske godine, odnosno tijekom kalendarske godine, ako dođe do promjene načina korištenja toga prava, ili ako dođe do promjene prebivališta odnosno boravišta zaposlenika, a st. 20. istog članka zaposlenik voznim redom i rasporedom svog radnog vremena dokazuje ima li ili nema organiziran javni prijevoz, odnosno da mu javni prijevoz omogućuje ili ne omogućuje redoviti dolazak na posao i povratak s posla u skladu s odredbama iz st.11. ovog članka.

23. U konkretnom slučaju, tužiteljica nije podnijela zahtjev za zaštitu prava Upravnom vijeću KBC-a Split na odluke tuženika od 2. 11. 2017. i 5. 10. 2018. o naknadi troškova prijevoza, niti je pisanim putem tražila od tuženika promjenu korištenja prava prijevoza uz prilaganje dokaza o prebivalištu, voznom redu i rasporedu radnog vremena, to onda u ovome sudskom postupku ne može od tuženika potraživati razliku troškova prijevoza počev od 1. 3. 2018. pa do 30. 9. 2024. po prijeđenim kilometrima.

23.1. Dakle, tužiteljica stvarne troškove prijevoza od tuženika kao poslodavca nije tražila, a poslodavac nema saznanja o načinu dolaska radnika na posao, kao ni o mogućnosti ili nemogućnosti korištenja javnog prijevoza, ukoliko ga radnik o tome ne izvijesti. Naime, sama činjenica da radnik ima prijavljeno prebivalište u određenom gradu automatski ne znači da mu se za tu relaciju trebaju naknaditi troškovi prijevoza ako ih radnik nije sam zatražio. U svom zahtjevu radnik treba navesti od kuda putuje, način na koji putuje, je li koristi osobni automobil ili međumjesni prijevoz, jer poslodavac o tome nema saznanja ako ga radnik ne obavijesti. Tužiteljica te podatke nije dostavila tuženiku niti je stavila zahtjev za naknadu stvarnih troškova (tužiteljica se nije pisano izjasnila tuženiku kao poslodavcu da je došlo do promjene u načinu korištenja prava na naknadu troškova prijevoza, niti mu je dostavila dokaze /vozni red i raspored radnog vremena/ kojima dokazuje da nema organiziranog prijevoza, odnosno da joj isti ne omogućuje redoviti dolazak na posao i dolazak s posla) stoga se glavni tužbeni zahtjev tužiteljice kojim potražuje isplatu razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza za utuženo razdoblje po tzv. "kombiniranom prijevozu" ukazuje osnovanim.

25. Tuženik je u podnesku 20. 2. 2026. prigovorio kako je tužiteljica povukla tužbeni zahtjev podneskom od 10. 2. 2026., a kojem djelomičnom povlačenju se on protivi.

26. Naime, smanjenje tužbenog zahtjeva smatra se djelomičnim povlačenjem tužbe (tako i VSRH na sjednici Građanskog odjela održanoj 26. travnja 2021., broj Su- IV- 16/2021-8).

27. Prema odredbi čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) tužba se može povući i nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari, ali samo ako tuženik na to pristane.

28. S obzirom na tuženikovo protivljenje djelomičnom povlačenju tužbe, u ovome predmetu valjalo je odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva u njegovom kondemnatornom dijelu kako je postavljen u tužbi, odnosno podnesku tužiteljice od 23. 4. 2025. u visini postavljenog zahtjeva od 1.501,00 eura.

29. Imajući u vidu prednje, a kako iz vještačenja vještakinje ŠK proizlazi da je tuženik tužiteljici za utuženo razdoblje isplatio manju naknadu troškova prijevoza temeljem tzv. kombiniranog prijevoza za razdoblje od 1. 3. 2018. do 20. 3. 2020. i od 12. 5. 2020. do 30. 9. 2024. , a za razdoblje od 21. 3. 2020. do 11. 5. 2020. prema prijeđenim kilometrima jer u razdoblju Covida nije bilo redovne linije koja bi tužiteljicu na vrijeme dovela na posao i dovela s posla u iznosu od 388,56 eura, navedeni iznos je tužiteljici i dosuđen, dok je za više zatraženo za iznos od 1.112,44 eura (1.501,00 eura – 388,56 eura) sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos, tužiteljica odbijena u svom zahtjevu. Na dosuđeni iznos tužiteljici su dosuđene zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate po stopi koja je određena člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 140/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO), te je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

30. S obzirom na to da je sud prihvatio glavni tužbeni zahtjev, to o podrednom tužbenom zahtjevu nije ni odlučivao.

31. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 25/13 , 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 - drugdje u tekstu ZPP-a), te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23; dalje Tarifa).

31.1. Tužiteljici pripada sljedeći trošak: za sastav tužbe 100,00 eura, za sastav podneska od 27. 6. 2023., 10. 2. 2026. i 27. 3. 2026. po 100,00 eura, za zastupanje na ročištu od 18. 9. 2025., 20.11.2025., 2. 3. 2026. i 15. 5. 2026. po 100,00 eura, za pristup ročištu za objavu i uručenje presude 50,00 eura, ukupno 850,00 eura, uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 212,50 eura, sveukupno 1.062,50 eura.

31.2. S obzirom na to da je tužiteljica u postupku uspjela s 62,95 % (bila je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva pa je uspjela 100 % u osnovu, a 25,9 % u visini), a tuženik je uspio s 37,05 %. Razlika postotaka uspješnosti je 25,9 % u korist tužiteljice pa je tužiteljici od gore navedenog iznosa priznat toliki postotak, što daje iznos od 275,19 eura, koji iznos uvećan za iznos od 351,00 eura na ime troškova financijskog vještačenja, daje ukupan iznos od 626,19 eura, a kao u točki II izreke presude. Na dosuđeni iznos tužiteljici su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od 13. srpnja 2026., kao dana presuđenja, do isplate, koji će se isplatiti na žiro račun punomoćnice tužiteljice.

31.3. Naime, prema odredbi čl. 94. st.1. ZPP-a opseg punomoći određuje stranka, a u smislu odredbe čl. 95. st. 1. toč. 3. ZPP-a punomoćnik poduzima sve radnje za zastupanog pa je tako ovlašten od protivne stranke primati dosuđene troškove u ime i za račun zastupanog. Radi se o ovlaštenju propisanom u zakonu.

31.4. U punomoći od 16. 3. 2023. stranka (tužiteljica) je izričito ovlastila punomoćnika da prima novčane tražbine (prima novac i novčane vrijednosti i o tome izdaje potvrde), dakle i dosuđene troškove parničnog postupka na svoj račun, a što je tužiteljica potvrdila i u svom iskazu danom na ročištu od 20.11.2025. Tužiteljici nisu priznati troškovi sastava podneska od 23. 4. 2025. budući da se ne radi o uređenju tužbenog zahtjeva, već o tužbenom zahtjevu koji je već trebao biti postavljen u tužbi, a nije, već ga je tužiteljica postavila sukladno rješenju ovog suda od 24. 3. 2025.

U Splitu 13. srpnja 2026.

Sutkinja

Katica Bojčić Vidović

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.

DNA: - pun. tužiteljice

- pun. tuženika