REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-375/2024-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Domagoju Franji Frntiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja UC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika HŽ INFRASTRUKTURA d.o.o., [adresa], OIB: 39901919995, zastupanog po punomoćniku Zvonimiru Buterinu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Buterin & Partneri d.o.o., Zagreb, Masarykova ulica 3, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. svibnja 2026. u prisutnosti tužitelja osobno, te zamjenice punomoćnika tuženika Ane Crnković, odvjetnice, dana 13. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I/

Odbija se konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tuženik, i to HŽ INFRASTRUKTURA D.D. sa sjedištem u [adresa], OIB: 39901919995, propustio poduzeti mjere radi zaštite tužitelja, i to GC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], od povrede dostojanstva, časti i ugleda te uznemiravanja.

II. Nalaže se tuženiku, i to HŽ INFRASTRUKTURA D.D. sa sjedištem u [adresa], OIB: 39901919995, poduzeti mjere radi zaštite tužitelja, i to GC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], od nastavka povrede dostojanstva, časti i ugleda te uznemiravanja, i to sve u roku od 8 dana.

III. Utvrđuje se da je tuženik, i to HŽ INFRASTRUKTURA D.D. sa sjedištem u [adresa], OIB: 39901919995, odgovoran tužitelju, i to GC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi svu štetu nastalu uslijed pretrpljenih fizičkih i duševnih bolova, pretrpljenog straha te smanjenja životne aktivnosti, kao i uslijed povrede dostojanstva, časti i ugleda te uznemiravanja tužitelja kao radnika.

IV. Nalaže se tuženiku, i to HŽ INFRASTRUKTURA D.D. sa sjedištem u [adresa], OIB: 39901919995, isplatiti tužitelju, i to GC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 35.000,00 Eura (slovima: tridesetipet tisuća Eura), a sve zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a koja kamata teče od podnošenja tužbe pa do isplate, i to sve u roku 15 (slovima: petnaest) dana pod prijetnjom ovrhe.

V. Nalaže se tuženiku, i to HŽ INFRASTRUKTURA D.D. sa sjedištem u [adresa], OIB: 39901919995, naknaditi tužitelju, i to GC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove ovog postupka, a sve zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a koja kamata teče od podnošenja presude pa do isplate, i to sve u roku 15 (slovima: petnaest) dana pod prijetnjom ovrhe.".

II/

Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.750,00 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 13. srpnja 2026. do isplate, u roku od 15 dana.

r j e š i o j e

Odbija se prijedlog za donošenje privremene mjere tužitelja koji glasi:

"I. Određuje se privremena mjera zabrana činjenja osvete od strane protivnika osiguranja sa sjedištem u [adresa], OIB: 39901919995, prema predlagatelju osiguranja MARINU BOLTEK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i to sve u roku od 8 dana.

II. Određuje se privremena mjera otklanjanja posljedica koje su prouzrokovane osvetom, stavljanjem izvan snage Odluku o otkazu predlagatelju osiguranja, vraćanjem na posao, povlačenjem kaznene tužbe K-1605 tuženika, stavljanjem izvan snage Presudu Pr-645/2020 od strane protivnika osiguranja sa sjedištem u [adresa], OIB: 39901919995, prema predlagatelju osiguranja GC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i to sve u roku od 8 dana.

III. Određuje se privremena mjera odgoda izvršenja odluka kojima je predlagatelj osiguranja stavljen u nepovoljan položaj ili mu je povrijeđeno neko od njegovih prava u radnom okruženju, dakle odgodu izvršenja presude Pr-645/2020/31 i odluke o Otkazu ugovora o radu, i to sve u roku od 8 dana.".

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi i tijekom postupka navodio da je bio dugogodišnji radnik tuženika, kod čega tužitelj smatra da je bio izložen diskriminatornom i uznemiravajućem postupanju, prvenstveno vezano za višestruke prijave od strane tužitelja u odnosu na uočene nepravilnosti i nezakonitosti, i u odnosu na što tužitelj onda smatra da je bio izložen osvetničkim radnjama od strane tuženika kao poslodavca, kojim slijedom se onda u ovom postupku traži utvrđenje da je poslodavac propustio poduzeti mjere zaštite tužitelja od povrede dostojanstva, časti i ugleda te uznemiravanja, zatim uz nalog tuženiku da je dužan poduzeti mjere zaštite tužitelja vezano za nastalu povredu dostojanstva, časti i ugleda te uznemiravanja, uz naknadu štete koja je nastala uslijed pretrpljenih fizičkih i duševnih bolova, straha te smanjenja životne aktivnosti kao i uslijed povrede dostojanstva, časti i ugleda te uznemiravanja tužitelja kao radnika.

2. Također tužitelj potražuje i isplatu od 35.000,00 eur te nadoknadu parničnih troškova, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, pri čemu je tužitelj tijekom postupka, a posebno uz podnesak od 30. travnja 2024. kojim je ispravio i dopunio tužbu (tužitelj je prvotno rješenjem raspravnog suda gornjeg poslovnog broja od 18. travnja 2024. bio pozvan na ispravak odnosno dopunu tužbe) pobliže iznio "Opis diskriminirajućih radnji i prijava nepravilnosti u HŽ Infrastrukturi" (str. 126-142 spisa, uz dodatne priloge) što sadrži i popis svih tužiteljevih prijavljivanja nepravilnosti (t. 32. – Prilog 32). Tužitelj je predlagao i donošenje privremene mjere (str. 143 spisa).

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu prvenstveno navodio kako smatra da je tužba tužitelja u bitnom nerazumljiva, i nakon poziva na ispravak od strane suda, te je također ukazivano da je tužitelju ugovor o radu otkazan Odlukom o redovitom otkazu radnika uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika/tužitelja od 7. siječnja 2020., protiv kojeg otkaza je tužitelj pokrenuo parnicu, koju je pravomoćno izgubio (odluke pod poslovnim brojem Pr-645/2020 Općinskog radnog suda u Zagrebu te Županijskog suda u Dubrovniku Gž R-5/2024), pri čemu je tuženik u cijelosti negirao bilo kakvo diskriminatorno odnosno osvetničko postupanje.

4. Dodatno je tuženik isticao i da je svrha podnošenja tužbe radi zaštite prijavitelja od nepravilnosti u zaštiti tužitelja/radnika od stavljanja u nepovoljniji položaj u odnosu na druge radnike radi prijave određene nepravilnosti nadležnim tijelima i sprječavanje poduzimanja određenih radnji protiv prijavitelja nepravilnosti pa se stoga smatra da se u ovom postupku može raspravljati isključivo o postupanju tuženika prema tužitelju nakon podnošenja prijave o navodnim nepravilnostima u radu tuženika, kao i o osnovanosti podnesenih prijava tužitelja nadležnim tijelima. Imajući u vidu sadržaj tužbe tužitelja, za zaključiti je da iz sadržaja same tužbe, kao i dokumentacije dostavljanje uz istu jasno proizlazi da je tužitelj za vrijeme trajanja radnog odnosa kod tuženika podnosio prijave vezane uz nepravilnosti u radu tuženika nadležnim tijelima, a koje prijave tuženika su odbijene kao neosnovane, da je podnosio prijave nadležnim tijelima tuženika ovlaštenim za zaštitu prijavitelja nepravilnosti i zaštitu od diskriminacije, a koje su prijave, nakon provedenih postupka, utvrđene neosnovanim budući da nije utvrđeno bilo kakvo diskriminatorno ponašanje djelatnika tuženika prema tužitelju, da je Odluka o otkazu ugovora o radu tužitelja donesena iz razloga što radnik više puta neopravdano napustio svoje radno mjesto, što je radno vrijeme koristio za poduzimanje određenih privatnih radnji koje nisu vezane uz opis njegovog radnog mjesta, kao i iz razloga što je iznošenjem neistinitih informacija narušio čast i ugled poslodavcu. Drugim riječima, Odluka o otkazu nije donesena iz razloga što je tužitelj prijavljivao nepravilnosti o radu tuženika nadležnim tijelima. Da tužitelj uz tužbu, izuzev paušalnih navoda, nije dostavio niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je od bilo kojeg djelatnika tuženika diskriminiran, odnosno stavljen u nepovoljniji položaj u odnosu na druge radnike zbog prijave „navodnih“ nepravilnosti u radu tuženika, da osnov za naknadu imovinske i neimovinske štete, odnosno svoje psihičke tegobe veže uz činjenicu (kako navodi) „da nitko od nadležnih tijela nije reagirao na njegove prijave, zbog čega pada u depresiju“, drugim riječima, loše psihičko stanje tužitelja (ukoliko postoji) nije vezano uz postupanje tuženika prema istome, već uz činjenicu da su sve prijave vezane uz nepravilnosti u radu tuženika nadležnim tijelima odbijene, odnosno nakon provjere osnovanosti prijava utvrđeno je nepostojanje propusta koje bi se tuženiku moglo staviti na teret.

5. Prijava nepravilnosti o radu tuženika, konkretno djelatnika tuženika g. NC, u postupku provedbe natječaja za radno mjesto Direktora sektora informatike, kao i promjene Etičkog kodeksa tuženika i evidencije radnog vremena koju tužitelj prijavio Državnom inspektoratu, odbijena je, odnosno nakon provedbe postupka ispitivanja prijave, Inspektor rada utvrdio je da u radu tuženiku nisu utvrđene povrede propisa uslijed kojih bi se tuženiku izreke prekršajne mjere. U odnosu na prijave nepravilnosti dostavljene Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture, tuženik ukazuje kako iz odgovora Ministarstva mora, prometa i infrastrukture od 15. prosinca 2021. jasno proizlazi kako isti nisu nadležni postupati vezano uz prijavu nepravilnosti na rad g. NC te upućuju na obraćanje U rada koji je utvrdio da u radu imenovanog nisu utvrđene nepravilnosti na koje je ukazivao tužitelj (vidljivo iz očitovanja od 28. ožujka 2022.). U odnosu na obraćanja tužitelja gđi ĐC kao povjerljivoj osobi, tuženik ukazuje kako spisu prileže očitovanja gđe. Flinte iz kojih proizlazi da su temeljem obavijesti tužitelja poduzete sve potrebne mjere propisane Zakonom o zaštiti prijavitelja nepravilnosti kao i da prilikom razmatranja predmetne prijave nije utvrđena bilo kakva diskriminatorna ponašanje nadređenih radnika prema tuženika. Navedeno se odnosi i na postupanje gđe ŠC, osobe ovlaštene za primanje pritužbi, kojoj se tužitelj prestao obraćati iz razloga što je ista, nakon provedbe postupaka i provjere navoda tužitelja, utvrdila kako su prijave tužitelja neosnovane. U odnosu na slanje dopisa Pučkoj pravobraniteljici, tuženik također ukazuje na očitovanja iste koja prileže spisu i iz kojih proizlazi kako nije utvrđena povreda prava tuženika koja bi zahtijevala poduzimanje određenih radnji od strane pučke pravobraniteljice. O neosnovanosti prijava Ministarstvu unutarnjih poslova i Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske dovoljno govori činjenica da, kako protiv tuženika kao pravne osobe, tako ni protiv niti jednog zaposlenika tuženika nije pokrenut kako prekršajni, tako ni kazneni postupak nastavno na podnesen prijave tužitelja. Za zaključiti je, dakle, da iz dokumentacije koju tužitelj prilaže uz tužbu jasno proizlazi da se tužitelj tijekom trajanja radnog odnosa konstantno prijavljivao navodne nepravilnosti u radu tuženika, odnosno pojedinih zaposlenika tuženika nadležnim tijelima, a koji su, nakon provede postupka provjere osnovanosti istih, utvrdili kako je riječ o paušalnim tvrdnjama, odnosno optužbama koje nisu osnovane, štoviše iste su posve iskonstruirane.

6. Također, a kao bitnu činjenicu u kontekstu ovog postupka valjda naglasiti i to da tužitelj prilaže u spis e-mail korespondenciju s nekim djelatnicima tuženika, a iz koje nije vidljivo bilo kakvo diskriminatorno, odnosno uvredljivo ponašanje djelatnika tuženika prema tužitelju. To je jasno i iz same činjenice da tužitelj navodno diskriminatorno ponašanje djelatnika tuženika prema tužitelju temelji na prepričavanju „navodno izgovorenih riječi“ djelatnika tuženika tužitelju, a što jasno ne predstavlja dokaz o bilo kakvom diskriminatornom ponašanje prema tužitelju, pogotovo u opreci s materijalnom dokumentacijom koja prileži spisu i iz koje proizlazi da u poslovanju tuženika, kao i ponašanju djelatnika tuženika prema tužitelju nije utvrđen niti jedan propust, odnosno povreda bilo kakvog prava tužitelja. Neovisno o tome, a budući da je postupku koji se vodio pred naslovnim sudom pod poslovnim brojem Pr-645/2020 utvrđeno kako su sve prijave tužitelja vezane uz navodne nepravilnosti u radu tuženika odbijene kao neosnovane, odnosno protiv tuženika nije pokrenut niti jedan postupak od strane nadležnih tijela vezan uz nepravilnosti na koje tužitelj ukazuje u ovom postupku, tuženik predlaže izvršiti uvidu u spis naslovnog suda (kako dokumentaciju tako i zapisnike) radi ekonomičnosti postupka, a imajući u vidu da su predmet spora bile okolnosti (u bitnom) vezane uz ranije spomenute prijave nepravilnosti tužitelja na rad tuženika. Osim toga, u svrhu dokazivanja činjenice da postupanje djelatnika tuženika nakon prijave nepravilnosti tužitelja nadležnim tijelima nije bilo diskriminatorno, tuženik predlaže tijekom postupka kao svjedok saslušati osobe za koje tužitelj tvrdi da su mu svojim postupanjem povrijedili određena prava. Konačno, činjenica da tužitelj i nakon što je donesena pravomoćna sudska odluka o zakonitosti Odluke o otkazu ugovora o radu tužitelja uslijed skrivljenog ponašanja ustraje u povratu na posao, sama za sebe dovoljno govori o tome da tužitelj za vrijeme trajanja radnog odnosa kod tuženika nije bio diskriminiran, unatoč tome što je ostvario više teških povreda radnog odnosa, kako onih vezanih uz nedopušteno napuštanje radnog mjesta i obavljanje privatnih poslova za vrijeme radnog vremena, tako i onih vezanih uz lažno prijavljivanje tuženika, odnosno narušavanje ugleda i časti, a uslijed čega mu je izreče zakonita Odluka o otkazu ugovora o radu. S tim u vezi, tuženik ističe kako donošenje Odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju nije osveta tuženika tužitelju uslijed prijave nepravilnosti niti se navedeno može prikazati kao stavljanje tužitelja u nepovoljniji položaj u odnosu na druge radnike i to iz razloga što je u postupku koji se vodi pred naslovnim sudom pod poslovnim brojem Pr-645/2020 pravomoćno utvrđeno, na temelju materijalne dokumentacijom, iskaza svjedoka i tužitelja da je tužitelj za vrijeme trajanja radnog odnosa kod tuženika ostvario više osobito teških povreda radnog odnosa koje uopće nisu vezane uz samu činjenicu prijave nepravilnosti. Drugim riječima, spomenuta i zakonita odluka o otkazu nije donesena iz razloga što je tužitelj nadležnim tijelima prijavljivao nepravilnosti o radu tuženika, već iz razloga što je (između ostaloga) iznošenjem neistinitih informacija o tuženiku povrijedio Etički kodeks tuženika. S tim u vezi, tuženik ukazuje na odredbu čl. 8. Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti (NN, 17/2019) kojom je propisano cit. „(1) Zabranjena je zlouporaba prijavljivanja nepravilnosti. (2) Zlouporabu prijavljivanja nepravilnosti čini osoba koja: 1. dostavi informaciju za koju je znala da nije istinita, 2. uz zahtjev za postupanje u vezi s prijavom nepravilnosti traži protupravnu korist, 3. poduzima druge radnje kojima je svrha isključivo nanijeti štetu poslodavcu.“. Prema tome, Odluka o otkazu zasigurno nije produkt bilo kakve „osvete“ ili diskriminacije tuženika prema tužitelju, nego redovna posljedica/sankcija propisana Zakonom o radu za radnike koji prilikom obavljanja poslova svoga radnog mjesta počine više teških povreda radnog odnosa. Privatna tužba tužitelja protiv tuženika zbog klevete, također, ne može predstavljati osvetu tuženika iz razloga što tužitelj ima legitimno pravo da protiv osobe - koja u javnosti iznosi neistinite i netočne informacije o istom – pokrene odgovarajuće kaznene postupke. Kako i iz same dokumentacije koja prileži spisu jasno proizlazi da je tužitelj iznošenjem netočnih informacija o tuženiku u javnom narušio tuženiku ugled i čast, tako je jasno da je u konkretnom slučaju tuženik imao mogućnost, nesporno i pravo da pokrene kazneni postupak protiv osobe za koju smatra da je prema njemu ostvarila obilježja kaznenog djela klevete.

7. U odnosu na nastanak navodne materijalne i nematerijalne štete koju tužitelj, neosnovano i proizvoljno potražuje u iznosima naznačenim u tužbu, tuženik najprije ističe kako iz materijalne/medicinske dokumentacije koja prileži spisu ne proizlazi da je utvrđeno da je tužitelj trpio bilo kakve psihičke ili fizičke bolove koji su uzrokovani problemima na poslu. Tuženik, naime, dostavlja Specijalistički nalaz ordinacije za psihoterapiju u kojem se navodi samo ono što je tužitelj ispričao liječniku te se kao status bolesti navodi „reaktivna anksiozna smetnja, akutno blažeg intenziteta“. Osim što ova dijagnoza može biti uzrokovana raznim vanjskim i unutarnjim faktorima svoga pojedinca, iz same tužbe jasno proizlazi kako su ovakve tegobe tužitelja (ukoliko uopće imaju veze s radnim odnosom tužitelja kod tuženika) uzrokovane činjenicom da „nadležne institucije nisu napravile ništa vezano uz njegove vapaje za pomoć“. Drugim riječima, navodno loše psihičko stanje tužitelja na koje upire u tužbi nije vezano uz postupanje tuženika prema tužitelju, nego je uzorkovano navodnom brigom tužitelja za sigurnost prometa koja je prema njegovom mišljenju bila ugrožena i činjenicom da nitko od nadležnih tijela nije reagirao na prijavu njegovih nepravilnosti. Osim što nije točno da nadležna tijela nisu reagirale na prijavu nepravilnosti tuženika, budući da su sve prijave obrađene i utvrđene kao neosnovane, nesporno je da nije postojala potreba za „brigom oko sigurnosti prometa“ upravo iz razloga što nisu utvrđeni - od strane više nadležnih tijela – nikakvi propusti vezani uz poslovanje tuženika pa tako ni uz sigurnost prometa. Sukladno tome, jasno je da psihički problemi koje tužitelj u tužbi navodi i ako su postojali nisu vezani uz diskriminatorna ponašanja djelatnika tuženika prema istome, već su prikazan nezadovoljstva tuženika odlukama nadležnih tijela kojima je podnosio neistinite prijave protiv tuženika, kao i nezadovoljstvo pravomoćnom odlukom naslovnog suda u postupku koji se vodi radi nedopuštenosti Odluke o otkazu tužiteljeva ugovora o radu.

8. Za zaključiti je, dakle, da tužitelj u tužbi nije dokazao da mu je pojedinim nezakonitim postupcima tuženika povrijeđeno neko pravo, uslijed povrede kojeg mu je nastala šteta. U tom smislu, tuženik završno u odgovoru na tužbu ističe kako na strani tuženika ne proizlazi bilo kakav oblik diskriminatornog ponašanja prema tužitelju, tim više što je, a kako je tuženik i ranije iznosio, radni odnos tužitelja kod tuženika prestao temeljem odluke o otkazu, koju je tužitelj pobijao u sudskom postupku no bez uspjeha u kojem smislu je tuženik predlagao odbacivanje tužbe odnosno odbijanje tužbenog zahtjeva, uz nadoknadu parničnih troškova.

9. Sud je u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja tijekom postupka izvršio uvid u presudu ovoga suda poslovnog broja Pr-645/2020 od 8. studenog 2023. (str. 6-15, 296-307 spisa), žalbu od 23. studenog 2023. (str. 16-20 spisa), presudu Županijskog suda u Dubrovniku poslovnog broja Gž R-5/2024 od 14. veljače 2024. (str. 21-26 spisa), Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu od 7. siječnja 2020. (str. 27-29 spisa), privatnu tužbu tuženika od 4. rujna 2020. (str. 30-32 spisa), priloge predane uz tužbu od 25. ožujka 2024. (str. 33-121 spisa), priloge predane uz ispravljenu tužbu (podnesak) od 30. travnja 2024. (str. 144-273 spisa), dostavljeni CD (str. 274 spisa), dopis Državnog inspektorata od 28. ožujka 2022. (str. 294-295 spisa), dokumentaciju dostavljenu uz podnesak od 29. kolovoza 2024. (str. 312-322 spisa), izvod iz spisa ovog suda poslovnog broja Pr-645/2020 (str. 332-336 spisa), dokumentaciju priloženu uz podnesku od 5. veljače 2025. (str. 339-354 spisa), rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Revd-2440/2024 od 25. rujna 2024. (str. 367-369 spisa), dopis OKDO u Zagrebu od 12. svibnja 2025., s prilozima (str. 389-393 spisa), izvatke iz Službenog vjesnika HŽ HRVATSKE ŽELJEZNICE HOLDING d.o.o. (str. 411- 413, 416-422 spisa) i izvadak iz Službenog vjesnika tuženika (str. 414-415 spisa), kao što je saslušan i sam tužitelj te zakonski zastupnik tuženika OC, oboje na ročištu održanom 5. ožujka 2025. (str. 360-366 spisa) i zakonski zastupnik tuženika ŽC na ročištu održanom 26. ožujka 2026. (str. 440-443 spisa) te svjedoci ŠC, ZC, obje na ročištu održanom 28. svibnja 2025. (str. 383-387 spisa) i NC na ročištu održanom 11. svibnja 2026. (str. 453-457 spisa).

10. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91 i dr.) sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan, a kao neosnovan je utvrđen i prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere.

11. Među strankama nije sporno, a kako je prethodno šire navedeno, da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika, kod čega tužitelj smatra da je bio izložen diskriminatornom postupanju, u bitnome povezano s njegovim podnošenjem prijava koje ukazuju na nepravilnost u radu tuženika, no kojim tvrdnjama se tuženik u cijelosti protivi, ističući da je postupao zakonito te da ni na koji način nije izlagao tužitelja diskriminatornim i uznemirujućim postupanjima, posebno ne vezano za prijave koje je podnosio, i od kojih niti jedna nije prihvaćena, u kojem smislu se negira i postojanje bilo kakvog osvetničkog postupanja od strane tuženika prema tužitelju, na koji način tuženik smatra da su takve tvrdnje tužitelja u cijelosti neosnovane.

12. S obzirom na prethodno navedene suprotstavljene tvrdnje stranaka, tijekom postupka su izvođeni predloženi dokazi, tj. izvršen je uvid u priloženu dokumentaciju te su saslušane stranke kao i naprijed imenovani svjedoci, a u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja.

13. Tako je tužitelj u svom iskazu danom tijekom postupka iznosio da je po zanimanju magistar informatike te je kod tuženika bio zaposlen od 2011. pa do otkazivanja odnosno nastupanja pravnih posljedica istog, odnosno po pravomoćnosti presude poslovnog broja Pr-645/2020, dakle u prvoj polovini 2024.. U razdoblju prije otkazivanja radio je na radnom mjestu Razvojni inženjer AS-A programer specijalist u jedinici Odjel aplikacijskih sustava u sektoru za informatiku. Smatra da je tijekom vremena na koje se odnosi ovaj postupak vršio određena opažanja i prijave koje se mogu smatrati djelovanjem u smislu odredbi Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti, a početak navedenog vezuje za svoje javljanje na interni natječaj, misli da je to bilo negdje u razdoblju 2016. -2017., za mjesto Direktora Sektora informatike, kod čega ukazuje da su samo on i jedan stariji kolega, zove se G, imali uz radno iskustvo i visokoškolsku naobrazbu iz domene informatike. Međutim, na natječaju je izabran NC, koji je inače došao "izvana" tj. nije iz samog sustava, no ne spori da je i takva mogućnost legalna.

14. Spomenuti kolega G i on željeli su izvršiti uvid u natječajnu dokumentaciju, bodovne liste i sl., no kakvo traženje je naišlo na otpor poslodavca te su uvid dobili tek nakon dužeg inzistiranja, te su uočili da je izabrani kandidat NC prešutio određene okolnosti koje mogu biti od značaja tj. nije spominjao mogući sukob interesa budući da je bio suvlasnik jednog trgovačkog društva, za što smatra da je bilo potrebno prijaviti u postupku izbora, čak iako se ne radi o izričitom sukobu interesa. Oni su to prijavili poslodavcu, na različite adrese, no konkretne reakcije nije bilo te je spomenuti NC nastavio raditi na rukovodećem mjestu, na koji način je njemu bio nadređeni kao direktor sektora u kojem radi. Nakon njihovih prijava uslijedilo je u nastavnom razdoblju osvetničko ponašanje direktora NC, koje je pobliže iznio i opisao u dokumentaciji koju je već dostavio, i u cijelosti ostaje kod tih navoda. Npr. njegov rad, pa čak i do razine dolaska na posao, počeo se izrazito kontrolirati, uslijedili su nalozi za njegova učestala očitovanja i sl., kod čega napominje da inače živi u [adresa] a da mu je mjesto rada u Zagrebu, te dakle putuje na posao, i zaista poduzima sve da dođe na vrijeme, koliko zna službeno radno vrijeme je počinjalo u 7.30 sati no on je dolazio i ranije, sukladno voznom redu i sl. budući da je u pravilu koristio željeznicu. Napominje da je veći broj djelatnika sa stanom izvan Zagreba koji također putuju na posao, no ističe da se samo njemu "mikroskopski" analiziralo tj. pratilo da li je došao na vrijeme i sl., i smatra da je u tom smislu bio stavljen u nepovoljniji položaj od drugih radnika. Također je morao, kako je već rekao, učestalo sastavljati različita očitovanja, i za što također smatra da je bilo puno učestalije nego vezano za druge radnike, i na koji način smatra da je također bio stavljen u nepovoljniji položaj. Navodi slučaj, a sa čime u vezi je dostavio i dokumentaciju, da je postojao jedan od rukovoditelja koji u sustavu ima čak 140 dana bez prisustva na poslu, i protiv njega se nisu poduzimale odgovarajuće radnje, no on sam je dakle bio na udaru te se morao očitovati i sl., i za što smatra da je prvenstveno bila osveta NC. Ukazuje i da je tuženik čak mijenjao svoj Etički kodeks nakon prijava o mogućem sukobu interesa, i za što smatra da je direktno povezano s tim. Općenito smatra da je tuženik kao poslodavac tijekom vremena, a s obzirom na njegove dopise i reakcije, poduzimao radnje da zaštiti NC, dok nije zaštitio njega, što je po važećim propisima bio dužan.

15. Od strane NC je čak došlo i do fizičkih nasrtaja, što je također pisano dokumentirao, npr. gurnuo ga je u zid prilikom jednog razgovora, zavrtao ruke i sl., pred svjedocima ga nazivao "budaletinom", navodio da "nisu oni još gotovi" i sl., predmetno može posvjedočiti KC, no sumnja da će istinito svjedočiti. Tijekom vremena cijela stvar je eskalirala, budući da je nastavio pisano obavještavati nadležne o postupanjima prema njemu, a također je nastavio i sa utvrđivanjima te prijavljivanjima različitih nepravilnosti koje je uočio, i što je također dokumentirao tijekom ovog postupka, posebno je vidljivo pod pisanim Prilogom 32, tako da je tijekom vremena bio učestalo opominjan te pozivan na očitovanja, dobio je čak 7 opomena pred otkaz, za što smatra da je bilo pretjerano i neosnovano, nije mu bilo dopušteno da ode na edukacije i sl., mada njegov posao ne bi trpio i radilo se o kraćim vremenskim intervalima. Kao primjer može navesti slučaj kada je bio pozvan na razgovor kod savjetnika tadašnje predsjednice [adresa] IC, bio je to dr. N, sadašnji ministar, i koji posjet je obavio tijekom dnevne stanke tj. pauze, i minimalno je zakasnio na posao, možda 15 minuta, no poslodavac je ipak inzistirao na očitovanju te je i tim povodom dobio jednu od opomena, pri čemu ima saznanja da je poslodavac znao ili morao znati za brojne nepravilnosti u odnosu na veći broj djelatnika, no u pravilu se nije reagiralo, a pogotovo ne tako strogo kao prema njemu. Tijekom vremena je dobio i otkaz kojeg pobijao pred ovim sudom u predmetu poslovnog broja Pr-645/2020, i ne spori da je ishod bio nepovoljan za njega te da je žalba odbijena kao i da Vrhovni sud nije uvažio njegove navode, te je stoga podnio i ustavnu tužbu, kako je ranije već napomenuo. Usprkos tome, i dalje smatra da je u pravu i da je presuda nepravična te "duboko inficirana", budući da su pogrešni zaključci da njegove prijave ne bi bile u dobroj vjeri, praktički se i fizički izložio kako bih iznio navode za koje smatra da ih je potrebno iznijeti, i smatra da je na taj način štitio poslodavca tj. njegovo poslovanje i sl., dakle štitio je materijalne interese poslodavca. Ne spori da institucije kojima se obraćao nisu reagirale tj. nisu pokretale postupke vezano za njegove prijave, no smatra da to ne dokazuje da bi prijave bile neosnovane, u cijelosti stoji kod svojih navoda te smatra da su na primjereni način dokumentirani. Protiv njega je pokrenuta i privatna tužba za klevetu, koji postupak je još uvijek u tijeku.

16. Smatra da se osvetničko ponašanje tuženika nastavilo i nakon što je fizički prestao raditi negdje u ožujku 2024., nakon pravomoćnosti spominjane presude vezane za pobijanje otkaza. S tim u vezi ukazuje da je protiv njega pokrenut postupak o privatnoj tužbi, što je već spominjao, radi klevete a i podnesena je kaznena prijava za neovlašteno snimanje, što negira jer nije imao niti pristup sjednici Uprave. Kako bi sebe zaštitio pokrenuo je sa svoje strane postupak tj. podnio je nadležnom tijelu kaznenu prijavu za lažno prijavljivanje, kao i tužbu protiv ŽC za klevetu kada ga je pogrdno oslovljavao, za što je saznalo više osoba, uključujući i ministre, u vezi čega je dostavio potrebnu dokumentaciju. Na taj način smatra da je izložen osvetničkom ponašanju, kako u vrijeme dok je radio kod tuženika tako i nakon odlaska, te tim slijedom smatra da je njegov tužbeni zahtjev osnovan. Ponovno upire na obilnu dokumentaciju koju je dostavio, te smatra da predmetni pisani prilozi i dokumentacija dokazuju njegove tvrdnje. Što se tiče priloženog CD-a, navodi da je iz sadržaja istog razgovora vidljivo da je bio neosnovano optuživan, vezano za posjet premijera Đ, što mu je bilo posebno neugodno, a i u cijelosti je demantirano od strane policije tj. zasebne službe zadužene za zaštitu štićenih osoba, i koju dokumentaciju je također dostavio. Fizičkom nasrtaju NC kada ga je gurnuo u zid nitko nije svjedočio jer su bili sami, no zavrtanju ruke su svjedočili TC te kolegica RC. Već je spomenuo da ga je pred kolegom KC imenovani nazivao budalom i sl.. Obratio se između ostalog i pučkoj pravobraniteljici, dopis kojim je odgovorila je u prilogu i ne spori da nije navela da nalazi posebnih nepravilnosti, no to povezujem sa okolnošću da je u međuvremenu bio pokretnu sudski postupak te nije željela intervenirati u isti. Znakovito je i da je kolegicu koja je zadužena za zaštitu dostojanstva kod tuženika uputila tj. preporučila odlazak na stručno usavršavanje, što ukazuje da taj postupak nije bio pravilno proveden, u vezi čega ističe da se dakle obratio i na tu adresu te je postupak završio negativno, no smatra da takva odluka nije bila pravilna.

17. Ne spori da mu je tuženik u jednom trenutku odobrio doškolovanje, bilo je to pred sam prestanak rada, pripisuje to okolnosti da je tuženik i konkretno OC imao saznanja da je dobio CD kojeg je već ranije spominjao, i nakon toga je od njemu nadređenog inzistirao da mu se odobri predmetna edukacija, radilo se o iznosu od 4.000,00 eur, i radi se o postdiplomskom studiju u Varaždinu. Predmetni studij je prekinut temeljem odluke sudova u predmetu poslovnog broja Pr-645/2020. Ukazuje da je osobno OC pristupio u [adresa] kako bi sa njim razgovarao o toj temi.

18. U svom iskazu zakonski zastupnik tuženika OC iznosio je da je predsjednik Uprave tuženika, i što je u više mandata od 2016. te i nadalje. Za slučaj ovdje tužitelja saznao je povodom dopisa tj. mail/ova koje je upućivao na više adresa pa tako i na adresu predsjednika Uprave. Kako nije imao neposrednih saznanja, pojašnjava da kod tuženika radi više tisuća djelatnika, to je nadležnim instancama unutar sustava proslijedio predmetne poruke radi utvrđenja okolnosti i mogućeg postupanja, te je nastavno dobivao odgovore da nisu utvrđene nepravilnosti na koje se tužitelj poziva. Neposredno nije sudjelovao niti u davanju tužitelju opomena pred otkaz i sl., naknadnim uvidom smatra da je takvih opomena bilo 4 a ne 7 koliko tužitelj spominje, vidljivo je da su nadležni smatrali da su takve opomene opravdane. Uslijed učestalih očitovanja tužitelja, čak je i dvostruko zatraženo da se provjeri da li su razlozi za otkazivanje ugovora opravdani, i u oba slučaja su dobili odgovor da razlozi postoje i da su opravdani, naknade sudske odluke potvrđuju takvo stajalište.

19. Nema zasebnih saznanja o neprimjerenom postupanju tadašnjeg direktora NC prema tužitelju, saznanja crpi samo iz prijava od strane tužitelja, s tim u vezi je razgovarao sa spomenutim NC, koji je negirao tužiteljeve tvrdnje o neprimjerenom postupanju. Svjestan je da je tužitelj izvršio veći broj prijava vezanih za različite događaje te različite pojedince iz sustava ovdje tuženika, nisu utvrdili nepravilnosti, što se tiče njega osobno upoznat je da ga je tužitelj prijavio Povjerenstvu za sprječavanje sukoba interesa, koju prijavu je Povjerenstvo odbilo, radilo se o povećanju novčanih iznosa s naslova prodaje jedne od također prijavljenih nekretnina. Osobno nije pokretao postupke protiv tužitelja, no u ime tuženika je potpisao određene prijave vezane za klevetničke izjave te nedopušteno snimanje, i koji postupci su u toku.

20. Vezano za tvrdnje tužitelja u kojima spominje premijera, navodi da je u jednom trenutku zaprimio poziv iz Ureda premijera s upitom vezano za tužitelja tj. kakva je situacija s njime, s obzirom da su očito i oni dobili njegove mail/ove i dopise, te je ukratko iznio ono što smatra bitnim. U tom razgovoru mu je onda spomenuto da je tužitelj jednom prilikom prilikom premijerovog posjeta [adresa] istome pristupio te ga primio za ruku i kraće s njim razgovarao, smatra da i iz snimljenog razgovora ne proizlazi da bi on stavljao na teret tužitelju da bi fizički napao premijera ili sl.. Dakle smatra da u tom smislu tužitelj nije bio ni na koji način oštećen. Povodom otkaza tužitelj se nesporno obraćao na veći broj adresa, izlazio je u javnost, obraćao se resornom ministarstvu te Saboru RH, navodio je da će štrajkati glađu i sl., obraćao se dakle i drugim institucijama kao što je MUP i dr., te su stoga i na njegovu tj. njihovu adresu stizali različiti upiti. Može potvrditi da je npr. bio sa tužiteljem na razgovoru kod državnog tajnika u resornom ministarstvu, te je zaključno odlučeno, a kako tužitelj ne bi ostao bez sredstava, da do okončanja radnog spora ostane raditi, i u slučaju da uspije da mu tuženik nadoknadi nedostajuće iznose te da nastavi raditi, a ako izgubi, da na taj način prestane njegov radni odnos. Takav sporazum je tuženik u cijelosti i poštovao te je tužitelj radio sve do pravomoćnosti odluke iz spomenutog predmeta poslovnog broja Pr-645/2020.

21. Negira da bi tuženik ni na koji način vršio osvetničke radnje u odnosu na tužitelja. Smatra da su radnje tuženika tijekom trajanja radnog odnosa tužitelja bile osnovane, kako je to vidljivo i iz sudskih odluka, a nastavno po odlasku tužitelja nisu niti fizički bili u mogućnosti na bilo koji način biti u doticaju s tužiteljem. Podizanje tužbi odnosno podnošenje kaznenih prijava ne smatra osvetničkim radnjama već nužnim da se zaštite kao pravna osoba, s obzirom na to što je tužitelj učinio, govori o klevetničkim tvrdnjama koje je iznio te o neovlaštenom snimanju. Kako je već rekao, predmetni postupci su u tijeku te će svakako prihvatiti odluke nadležnih tijela s tim u vezi kada budu donesene. Što se tiče tvrdnji tužitelja o njegovom dolasku u [adresa], do predmetnog je došlo u kontekstu smirivanja situacije nakon učestalih prijava i mail/ova tužitelja na različite adrese, s tim da nije išao isključivo u [adresa] već je tamo navratio po povratku sa službenog puta u Slavoniju. Prethodno je obavijestio nadležnog direktora da odobri zatraženu edukaciju, te je takva odluka i donesena te je sastavljen i zasebni sporazum, u kojem je predviđeno da se edukacija prekida u slučaju pravomoćnosti sudske odluke u korist tuženika, do čega je onda i došlo po nastupanju pravomoćnosti. Negira također i da bi tužitelj na bilo koji način bio uznemiravan i zlostavljan, dapače, slao mu je poruke gdje je rekao da će prestati sa prijavljivanjima ako bude imenovan na mjesto Direktora sektora za informatiku. Njemu je to u cijelosti bilo neprihvatljivo, razmišljao je i o mogućnoj kaznenoj prijavi s tim u vezi, no nakon konzultacije se ipak nije odlučio na to. Što se tiče spominjanog Etičkog kodeksa, ističe da nije došlo do brisanja odredbi o sukobu interesa, kako to tvrdi tužitelj, već su iste samo razrađene. Slučaj kod kolege NC je bio da je on zaista bio vlasnik trgovačkog društva registriranog za veći broj djelatnosti, no u naravi je obavljao samo onu koja je nepovezana sa poslovanjem tuženika, i što su oni onda uočili kao nejasnoću i smetnju, te su u tom smislu precizirali odredbe, tako da sukob interesa i dalje postoji te je reguliran.

22. Opetovano navodi da je Povjerenstvo za sprječavanje sukoba interesa odbilo prijavu tužitelja, dopušta mogućnost da je dokumentaciju uputilo i nadležnom državnom odvjetništvu, protiv njega naknadno nije provođen bilo kakva postupak. Vezano za tzv. aferu "Snjegočistači" navodi da se radi o nabavi provedenoj prije njegovog mandata te je samo potpisao ugovor temeljem dovršenog postupka nabave. S tim u vezi je bio veći broj prijava ne samo od strane tužitelja, koliko zna protiv nikoga nije provođen kazneni postupak. Niti protiv njega se ne provodi nikakav kazneni postupak po bilo kakvoj osnovi, jednom je dao iskaz kao svjedok, u slučaju nevezanom za prijave tužitelja, nema saznanja da se njega implicira u korupcijske radnje ili sl.. Ističe da su sve prijave ovdje tužitelja uzete u obzir, upućene nadležnima na provjeru te kako je već rekao, konkretne nepravilnosti nisu utvrđene. Inače je praksa tuženika da sve prijave, bilo i anonimne, uzima u obzir, vrši provjere te po potrebi upućuje državnom odvjetništvu, ako utvrde da bi se radilo o djelima iz njihove nadležnosti. Može navesti da čak i kada se njega apostrofira kao počinitelja, npr. anonimno, i takve prijave se upućuju nadležnima. Nije otklanjao razgovore sa tužiteljem, misli da su više puta telefonom ili osobno razgovarali, svatko iz sustava uz najavu može razgovarati sa njim, i to neovisno što pojedinac nema status rukovodeće osobe i sl.. Nema saznanja da bi tužitelj dobio opomenu zato što bi se njemu obraćao mimo hijerarhije, začudilo bi ga da je to zaista bilo tako, kako je već rekao, ne otklanja razgovore po najavi.

23. Nadalje, zakonski zastupnik tuženika ŽC iznosi je u iskazu a je član Uprave ovdje tuženika, što je bio i u razdoblju od 2017. pa nadalje. Pritom je do 2022. bio zadužen za dio poslovanja koje se odnosi na prometne poslove, a od 1. travnja 2022. za informatiku i održavanje. Tužitelj mu je poznat kao raniji radnik tuženika, no s obzirom na njihove međusobne položaje u sustavu nisu neposredno surađivali, no bilo mu je poznato na kojim poslovima tužitelj radi. Također je već i u vrijeme do travnja 2022. nekoliko puta bio u pisanom kontaktu vezano za pojedina traženja, i čemu je onda bilo odgovoreno. Nadalje, navodi da je bio i upoznat da tužitelj već tada vodi određene sporove, konkretno vezano za otkaz koji je dobio, do čega je došlo po njegovom sjećanju negdje 2020.. U predmetnom otkazu sudjelovao je s pozicije člana Uprave, no odlučivalo se temeljem prijedloga i činjeničnog stanja utvrđenog od strane neposrednog rukovoditelja te službe pravnih poslova, i ljudskih resursa. Pojašnjava da direktori pojedinih sektora imaju punomoć od strane uprave vezano za postupanje u odnosu na radno pravne odnose, budući da su bolje upoznati sa stanjem stvari, a uzimajući u obzir da se kod tuženika radi o većoj pravnoj osobi sa kakvih 5200 zaposlenih.

24. Što se tiče eventualnih tvrdnji da bih on osobno na bilo koji način stavljao tužitelja u nepovoljni položaj ili sl., ističe da negira takve tvrdnje te ističe da se Uprava trudi da zakonito i ravnopravno postupa prema svim zaposlenima. Ističe da je tuženik između ostalog i potpisnik povelje o društveno odgovornom poslovanju, iz koje proizlazi dodatna odgovornost poslodavca za zakonito postupanje prema zaposlenima, a što je uključivalo i imenovanje zasebne i neovisne osobe za zaprimanje i odlučivanje o prigovorima vezanim za moguće nepravilnosti. Koliko mu je poznato tužitelj je pokretao takve postupke u kojima ja dakle kao član Uprave ni na koji način nije sudjelovao već su naknadno bili obaviješteni o ishodu postupanja, dakle ni na koji način nije utjecao na postupanje spomenute osobe koja odlučuje o prijavama za nepravilnosti odnosno o istinitosti takvih navoda. Poznat mu je kolega NC, radilo se o direktoru Sektora informatike kroz određeno razdoblje, misli negdje od 2018.-2020., kada je otišao iz sustava. Nisu neposredno surađivali jer u doba njegovog mandata još nije bio član Uprave zadužen za informatiku. Preciznije može napomenuti da je do prvog osobnog kontakta između njega i tužitelja došlo kada se on najavio na sastanak koji je i održan, i kada je zatražio podršku za imenovanje za direktora informatike, što je tada bilo aktualno. Njegov odgovor je bio da u slučaju da tadašnji predsjednik Uprave predloži upravo tužitelja da nema ništa protiv da bude izabran, no da mimo toga nema drugih ovlasti, naime do sastanka je došlo negdje 2017. ili 2018. odnosno nedugo nakon što su po prvi puta bili imenovani kao nova Uprava, i tada još Sektor informatike nije bio u njegovom portfelju, do čega je došlo tek nakon 1. travnja 2022.. Proizlazi da se tužitelj u to vrijeme na sličan način obratio i preostalim članovima Uprave da bi onda tvrdio da ima njihovu tj. i njegovu podršku, a što nije bilo točno, tako da je morao reagirati pisanim putem tj. porukom elektroničke pošte u kojoj se ogradio od navoda da bi davao izravnu podršku tužitelju tj. naveo je izričito da se radi o "laži i neistini".

25. Nakon toga se negdje 2021. tužitelj obratio Upravi kod čega je odgovorio pisanim putem, vezano za određeni sukob u ugostiteljskom objektu u blizini njihovog sjedišta, te je njegov odgovor išao u smjeru da se Uprava ne može uplitati u eventualne osobne sukobe, naime utvrđeno je da spomenuti događaj nema nikakve veze sa poslovanjem tuženika. Nakon otkazivanja tužitelju tijekom 2020. koliko zna, došlo je do učestalijeg pisanog obraćanja tužitelja tj. elektroničkom poštom, te postoji zaista veća količina njegovih dopisa i poruka, učestalo optužujućeg karaktera. U pravilu nije odgovarao na navedeno no kada se pretjeralo s optužbama koje su upućivane i na adresu predsjednika Vlade te većeg broja ministara, reagirao je zasebnom porukom elektroničke pošte, radilo se o potpuno neutemeljenim tvrdnjama da bi on štitio eventualne krivce za požar u prostorijama tuženika do kojeg je došlo još 2014. ili 2015., i što dakle u cijelosti negira, kao i daljnje optužbe da je naknadno zataškavao tragove s tim u vezi. Svoj odgovor je poslao istim onima kojima je tužitelj slao svoja optuženja, naknadno je to dovelo i do kaznenog postupka kojeg je pokrenuo tužitelj tvrdeći da se radi o klevetama, i koji postupak je u tijeku. Osobno nije pokretao postupke protiv tužitelja.

26. Poznato mu je i da je tužitelj u više navrata različitim tijelima prijavljivao navodne nepravilnosti u radu i poslovanju tuženika i pojedinih zaposlenika, no po njegovim saznanjima ništa od spomenutih prijava nije rezultiralo negativnim tj. nepovoljnim utvrđenjima u odnosu na tuženika. Jedna od prijava je bila upućena Agenciji za zaštitu osobnih podataka te se koliko zna odnosila na tvrdnju da je tuženik kršio pravila vezano za zaštitu podataka, te je zaista zaprimljen dopis spomenute Agencije no isti nije sadržavao elemente prekršajne ili neke druge odgovornosti koliko je njemu poznato, pri čemu koliko zna predmetna materija nije niti bila vezana za sektor kojim se on bavi kao član Uprave. Što se tiče samog imenovanja ranije spomenutog NC, za tu razinu odluku donosi Uprava kao cjelina te je nakon razmatranja izabran upravo taj kandidat, kod čega je Uprava odlučila temeljem preporuke komisije koja je u naravi vodila postupak. Pritom očito nije bilo uočena bilo kakva kontraindikacija npr. sukob interesa na strani NC, inače ne bi bio imenovan. Tužitelj je tim povodom obavijestio i nadležnu inspekciju koja je uredovala i nije po njegovim saznanjima našla nepravilnosti. Tvrdnja da bi NC poduzimao osvetničke radnje prema tužitelju nakon što je postao direktor dolazi isključivo od strane tužitelja, s istim nije upoznat te negira da bi štitio NC s tim u vezi, s kojim inače nema bilo kakvih kontakata osim poslovnih, a koji su se prekinuli nakon njegovog odlaska od tuženika. Što se tiče tvrdnji tužitelja da bih on tolerirao tj. da nije branio osvetničke radnje prema njemu vezano za njegovu aktivnost oko utvrđivanja okolnosti spominjanog požara iz 2015., navodi da je u vrijeme tog događaja bio na potpuno drugom radnom mjestu te nije bio član Uprave. Negira pritom da bi na bilo koji način propuštao zaštititi tužitelja odnosno nije uopće bio povezan sa događajima i radom povjerenstva čiji je tužitelj bio član, nije upoznat na taj način s događajima koje spominje tužitelj i ni na koji način nije nanosio štetu. Nije točno da bi on bilo kojom zgodom negirao postojanje spomenutog požara, ponavlja da nema veze sa predmetnim slučajem, nije ni na koji način štetio tužitelju i ostaje kod tih tvrdnji.

27. Potvrđuje da se o tužitelju izrazio određenim izrazima nakon što je bio izazvan te se radi samo o njegovom mišljenju a ne o medicinskim dijagnozama, kada je spominjao bipolarni poremećaj i sl.. Koliko zna navedeno je i predmet spomenutog kaznenog postupka. Negira da bi odbijao sjesti u blizini tužitelja i sl.. Pojašnjava i da se radi o njegovim navodima koji su uslijedili tek nakon otkazivanja tužitelju te njegovog gubitka sudskog spora na najvišim instancama, dakle u razdoblju kada više niti teoretski nije mogao utjecati na njegov radno pravni status. Nema saznanja da bi tužitelj bio tretiran puno strože nego drugi zaposleni i to iz osvetničkih motiva, takva tema uopće nije došla pred Upravu. Što se tiče tvrdnji o tome da bi tužitelju branio odlazak na seminar dok se drugima dopuštalo i puno više, odgovara da ništa ne zna o navedenom te proizlazi da se isto događalo svakako prije 1. travnja 2022.. Upravo suprotno, tužitelju je od strane Uprave čiji je on bio član odobreno dodatno školovanje na odgovarajućem fakultetu u Varaždinu, na trošak tuženika te po izboru tužitelja. Nema pritom saznanja da bi Uprava barem u njegovim mandatima odbijala bilo kakav zahtjev tužitelja za dodatnim obrazovanjem, a nema niti saznanja o eventualnom posjetu kolege OC tužitelju u [adresa]. Nije povezan niti s tvrdnjom koju iznosi tužitelj da bi na ulaznoj porti postojala njegova slika i nalog o zabrani ulaska, ne zna ništa o tome. Vezano za već ranije spominjanu zabranu tužitelju pristupa u određeni ugostiteljski objekt, ponavlja da nema nikakve veze s tim a posebno negira tvrdnju da bi takva zabrana bila po nalogu Uprave. Nema nikakvih saznanja o događajima koje povezuju tužitelja sa osiguranjem premijera RH, niti je sudjelovao u bilo čemu s tim u vezi. S druge strane, točno je da je sam tužitelj na više adresa poslao tj. članovima Uprave neovlaštenu snimku međusobnih razgovora pojedinih članova, za što smatra da predstavlja kazneno djelo te je u tom smislu navedeno i prijavljeno, i poznato mu je da takva prijava nije prihvaćena, ne slaže se s takvim ishodom. Dodatno još negira sve tvrdnje tužitelja o njegovom velikom neformalnom utjecaju usmjerenom na njegovu štetu, ponavlja da ni na koji način nije poduzimao radnje koje bi bile protuzakonite ili sl..

28. Zaključno navodi s tim u vezi da je dakle kroz cijelo razdoblje a vezano za optužbe tužitelja reagirao na način da takve optužbe ignorira te je odgovarao samo kada je morao tj. kada je bio oklevetan kod sebi nadređenih, što je prethodno već opisao, te dakle ni na koji način nije osvetničko postupao prema tužitelju, dapače, otvoreno mu je rekao da ga slobodno prijavi nadležnim tijelima ako smatra da postoji neka njegova odgovornost npr. kaznena ili sl., kod čega ističe da se protiv njega ne vodi bilo kakav kazneni postupak ili sl., osim onog kojeg je pokrenuo tužitelj.

29. Ocjenjujući prethodno citirane iskaze, kao i druge izvedene dokaze, za zaključiti je da nije osnovan tužbeni zahtjev tužitelja iz ovog postupka, kada se tvrdi da je tuženik propustio poduzeti mjere zaštite tužitelja od povrede dostojanstva, časti i ugleda te uznemiravanja, te da je potrebno naložiti tuženiku poduzimanje takvih mjera. S tim u vezi prvenstveno se ističe da je tužitelj nesporno kod tuženika dobio otkaz ugovora o radu, kojeg je pobijao u zasebnom postupku vođenim pred ovim sudom pod poslovnim brojem Pr-645/2020, i koji tužbeni zahtjev tužitelja je pravomoćno odbijen tj. proizlazi da je predmetni otkaz u cijelosti zakonit te da proizvodi pravne učinke. U tom smislu u svakom slučaju je neosnovan dio zahtjeva kojim se traži određivanje mjera za zaštitu tužitelja od (kako tvrdi tužitelj) povrede dostojanstva, časti i ugleda te uznemiravanja, budući da tužitelj više niti nije radnik tuženika.

30. Osim toga, tijekom postupka nije utvrđeno da bi tužitelj bio izložen spomenutoj povredi dostojanstva, časti i ugleda te uznemiravanju, npr. vezano za višestruka pisana upozorenja i sl., budući da iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da se radilo o zakonitom te u takvim situacijama redovitom postupanju tuženika kao poslodavca, npr. vezano za prisustvo na radnom mjestu (korištenje sustava evidencije odlazaka i dolazaka na posao), na što u svojim iskazima ukazuju i saslušani članovi uprave tuženika kao i saslušani svjedoci, koji u bitnome ističu, a u odnosu na naprijed navedeno, da se radilo o redovitom i uobičajenom postupanju bez ikakve namjere dovođenja tužitelja u neravnopravan položaj, posebno ne vezano za pritužbe koje je podnosio.

31. Inače, predmetne pritužbe na koje se tužitelj poziva su se u pravilu odnosile na postupanje tuženika, no bez iznimke su ostajale bez reakcije nadležnih tijela kojima su bile upućene, što potvrđuje i sam tužitelj, kako je to npr. vidljivo iz evidencije tužitelja priložene na str. 271 spisa. Sve navedeno ukazuje da tijekom ovog postupka nije utvrđeno da bi se radilo o osvetničkom postupanju protiv tužitelja kao prijavitelja nepravilnosti u smislu odredbi Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti (NN, 46/2022 i dr., odnosno 17/2019), što kako je već rečeno, negiraju i saslušani svjedoci te tako npr. svjedokinje ŠC i ZC navode da su kao ovlaštene osobe za rješavanje pritužbi zaprimile pritužbe tužitelja, postupale po istima, nakon čega nije utvrđeno postojanje povreda na štetu tužitelja, o čemu je on i obaviješten. Također, saslušani članovi uprave tuženika kao i svjedok NC negiraju bilo kakvo osvetničko ponašanje već u bitnome iznose da su po potrebi reagirali na dopise tužitelja odnosno (u slučaju NC kao rukovoditelja) da su bili dužni reagirati u pojedinim situacijama (prisustvo na radnom mjestu od strane tužitelja).

32. Iz svega iznesenog onda proizlazi da radnje tuženika nisu bile osvetničke niti diskriminatorne već da je tuženik kao poslodavac postupao u okviru svojih ovlaštenja kada je to bilo potrebno, te na taj način nije moguće utvrditi postojanje uzročno- posljedične veze između prijava koje je podnosio tužitelj (već spomenuti popis na str. 271 spisa) i postupanja tuženika, što onda isključuje povredu odredaba Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti na štetu tužitelja, kod čega se uvažava okolnost da u smislu odredbi citiranog Zakona podnesene pritužbe ne moraju nužno biti i prihvaćene od nadležnog tijela, no u konkretnom slučaju nije vidljiva uzročno-posljedična povezanost postupanja tuženika te spominjanih prijava od strane tužitelja, kako je naprijed već rečeno.

33. Pritom se posebno ukazuje na okolnost da tužitelj nije uspio u postupku kojim je tražio utvrđenje nedopuštenosti otkaza kojeg je dobio (Pr-645/2020), tj. odluka kojom je odbijen takav zahtjev tužitelja postala je pravomoćna, na koji način nije više moguće preispitivanje predmetne odluke i u ovom postupku, što je između ostalog tražio tužitelj, kao što je tražena odgoda izvršenja te odluke, što također nije moguće. Dakle s obzirom na citiranu odluku suda u predmetu poslovnog broja Pr-645/2020 nije moguće govoriti da bi i otkaz kojeg je tužitelj dobio (i koji je utvrđen kao zakonit) bio diskriminirajući i osvetnički u odnosu na tužitelja, kao što proizlazi da ni preostale radnje tuženika na koje tužitelj ukazuje ne mogu biti ocjenjene kao diskriminirajuće i osvetničke, npr. već spomenute okolnosti vezane za prisustvo na radnom mjestu, kao i vezano za dodatne edukacije tužitelja (pri čemu je tužitelj na trošak tuženika bio u razdoblju dok je trajao radni odnosno upućivan na dodatno obrazovanje, što je onda u suprotnosti sa tvrdnjama da bi se tužitelju onemogućavalo stručno usavršavanje). Niti pojedini grublji izrazi u internoj komunikaciji ili izrečeni van službenog konteksta, a vezano za tužitelja, ne dokazuju postojanje diskriminatornog postupanja tuženika u odnosu na tužitelja.

34. Uz navedeno, ističe se i da tijekom ovog postupka nisu dokazane tvrdnje tužitelja u dijelu koji bi se odnosio na moguće fizičke napade i sl., što svjedok NC izričito negira, i koje okolnosti onda također ne potvrđuju tvrdnje tužitelja o diskriminatornom i osvetničkom postupanju tuženika prema njemu odnosno djelatnika tuženika. Nadalje, kako dakle nije utvrđeno da bi se postupanja tuženika mogla ocijeniti kao diskriminatorna odnosno osvetnička, to ne postoji osnov za naknadu štete, kod čega tužitelj do zaključenja prethodnog postupka nije niti predlagao odgovarajuće medicinsko vještačenje, koje onda nije niti izvođeno, pri čemu se ukazuje da pri zaključenju glavne rasprave obje stranke nisu niti iznosile daljnje prijedloge već su tražili zaključenje glavne rasprave i donošenje odluke tijekom stanja spisa tj. do tada utvrđenog činjeničnog stanja.

35. Dakle, proizlazilo bi da nije utvrđeno nezakonito tj. osvetničko odnosno diskriminatorno postupanje tuženika prema tužitelju, kao što nije utvrđena niti uzročno- posljedična veza između prijava koje je podnosio tužitelj i postupanja tuženika kojim slijedom se kao neosnovan ukazuje dio zahtjeva tužitelja kojim se traži utvrđenje da bi tuženik propustio poduzeti mjere zaštite od povrede dostojanstva, časti i ugleda te uznemiravanja (toč. I. tužbenog zahtjeva). Nadalje, neosnovan je i dio zahtjeva pod toč. II. kojim se traži poduzimanje mjera radi zaštite tužitelja, budući da tužitelj više nije radnik tuženika s obzirom na dobiveni otkaz, te je zahtjev za takvim radnjama bespredmetan, pri čemu se postojanje određenih privatnih kaznenih postupaka koji su u tijeku ne može smatrati uznemiravanjem od strane tuženika. Također, zahtjev tužitelja je neosnovan i u dijelu kojim se traže isplate, prvenstveno iz razloga što su takvi zahtjevi tužitelja neosnovani tj. nije utvrđena povreda na strani tuženika koji bi posljedično dovodila do obveze bilo kakvih isplata, a uz to nije na odgovarajući način niti utvrđena osnovanost visine postavljenog tužbenog zahtjeva, kako je ranije u ovom obrazloženju već ukazano.

36. Tim slijedom odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.

37. Valjalo je pritom odbiti i prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere budući da nije utvrđena osnovanost njegovog zahtjeva (što je prethodno pobliže obrazloženo), kod čega, a kako je naprijed već istaknuto, nije moguće stavljati van snage pravomoćnu odluku u spisu poslovnog broja Pr-645/2020 kao niti nalagati povlačenje prijava u kaznenom postupku protiv tužitelja, s tim da nije moguće niti odrediti "odgodu izvršenja presude Pr-645/2020". U tom smislu odbijen je prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere, budući da se nisu ostvarili uvjeti iz Glave trideset treće (Privremene mjere) Ovršnog zakona (NN, 112/2012 i dr.), kojim slijedom je odlučeno kao u izreci rješenja kojim se odbija predmetni prijedlog tužitelja.

38. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, a u vezi odredbe čl. 155. istog Zakona.

39. Punomoćniku tuženika u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te temeljem priloženog troškovnika stoga pripada nagrada za sastav odgovora na tužbu te podneska od 17. rujna 2025., za svaku radnju po 100 bodova, kao i nagrada za zastupanje na ročištima održanim 22. siječnja 2025., 5. ožujka 2025., 28. svibnja 2025., 26. ožujka 2026. te 11. svibnja 2026., za svako ročište po 100 bodova, što je ukupno 700 bodova, odnosno 1.400,00 eur, tj. uz uvećanje za PDV od 25% (350,00 eur) iznos od 1.750,00 eur, koliko je onda s naslova nadoknade parničnih troškova tužitelj dužan isplatiti tuženiku, budući da je tuženik u cijelosti uspio u ovoj parnici, dok tim slijedom tužitelj nema pravo na nadoknadu parničnih troškova.

40. Tijek zakonske zatezne kamate na dosuđene parnične troškove temelji se na odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN, 112/12 i dr.).

41. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.

Zagreb, 13. srpnja 2026.

Sudac:

Domagoj Franjo Frntić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.

DNA:

- tužitelju

- punomoćniku tuženika