Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Benkovcu

Stjepana Radića 10 23420 Benkovac

Poslovni broj: P-934/2022-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, OIB: 78866932443 po sutkinji Danijeli Števanji u pravnoj stvari tužitelja AJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Ivanu Staniću, odvjetniku iz Zadra, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, radi proglašenja pljenidba i prijenosa novčane tražbine nedopuštenim, na ročištu radi objave presude dana 13. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

1. Usvaja se tužbeni zahtjev koji glasi:

I.Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava s računa tužitelja AJ na temelju zahtjevu ovrhovoditelja- tuženika Hrvatska poštanska banka, dioničko društvo za izravnu naplatu novčane tražbine podnesenim Financijskoj agenciji na temelju ovršne isprave zadužnice ovjerene od strane javnog bilježnika Alkice Kolega Zubčić iz Zadra pod poslovnim brojem Ov-11463/2009 od dana 09. lipnja 2009. godine i to za iznos od 24.288,28 Eura na ime glavnice, iznos od 7.309,10 Eura na ime redovne kamate te za iznos od 61.693,33 Eura na ime zatezne kamate.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak postupka u iznosu od 6.993,62 eura sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a sve to u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je rješenjem Općinskog suda u Zadru pod poslovnim brojem Ovr-494/2021 od dana 12. siječnja 2021. godine odbijen kao sa prijedlogom za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčane tražbine nedopuštenim, te je upućen da u roku od 15 dana od pravomoćnosti rješenja pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Na predmetno rješenje i zaključak tužitelj je izjavio žalbu slijedom čega je Županijski sud u Osijeku dana 31. ožujka 2022.g. donio rješenje pod posl.br. Gž Ovr-107/2022 kojim je odbio žalbu ovršenika (tužitelja) te potvrdio prvostupanjsko rješenje. Citirano rješenje posl.br. Gž Ovr-107/2022 Županijskog suda u Osijeku, ovršenik je zaprimio 28. travnja 2022. godine, slijedom čega u ostavljenom roku od 15 dana podnosi ovu tužbu. Pljenidba i prijenosa sredstava temeljem izravne naplate zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika Alkice Kolega Zubčić, broj ovjere OV- 11463/09 od dana 09. lipnja 2009. godine su nedopušteni obzirom je navodno potraživanje tuženika zastarjelo. Da je tomu tako proizlazi iz sljedećih navoda; Sukladno čl.183. st.1. Ovršnog zakona (NN br. 57/1996, 29/1999, 42/2000, 173/2003, 194/2003, 151/2004, 88/2005, 121/2005, 67/2008) važećeg u vrijeme izdavanja zadužnice, propisano je da Dužnik može ispravom na kojoj je javno ovjerovljen njegov potpis dati suglasnost da se radi naplate tražbine određenoga vjerovnika zaplijene svi računi koje ima kod banke te da se novac s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, izravno isplaćuje vjerovniku. Takva isprava izdaje se u jednom primjerku i ima učinak pravomoćnoga rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja radi naplate, dok je st.3. propisano da Ispravu iz stavka 1. i 2. ovoga članka banci dostavlja vjerovnik s učincima dostave pravomoćnoga sudskog rješenja o ovrsi, neposredno u prijamnom uredu banke, preporučenom poštanskom pošiljkom s povratnicom ili preko javnoga bilježnika, a da bi sukladno st.7. propisano da Isprave iz stavaka 1. i 2. ovoga članka imaju svojstvo ovršnih isprava na temelju kojih se može tražiti ovrha protiv dužnika ili jamaca plataca na drugim predmetima ovrhe. Predmetna zadužnica predstavlja privatnu ispravu, a na tražbine iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika (radi se o zadužnicama sastavljenim prije 01.01.2011.g. (OZ NN 139/10)) i koja nije potvrđena kod javnog bilježnika (solemnizirana) primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina iz čl.225. ZOO-a kojim je jasno propisano da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Navedeno stajalište utemeljeno je na pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda RH, posl.br. Su-IV-4/18-17 od dana 19. studenog 2018. Godine. Sukladno čl.214.st.2.ZOO-a Zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze. Člankom 225. ZOO-a jasno je propisano da Tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Člankom 226. st. 1. ZOO-a propisano je kako tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, pa bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama, kao što je tražbina kamata, bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja. Stoga je evidentno da je nastupila zastara navodne tražbine, tim više, nastupila je i zastara tražbine kamata, sukladno svemu ranije iznesenom i naznačenim materijalnim odredbama zakona. Tužitelj podnosi tužbu i radi daljnjeg razloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, (zbog razloga naznačenog u čl.50.st.1.t.10. Ovršnog zakona) zbog čega je ispunjenje tražbine zabranjeno odnosno onemogućeno, a kako je propisano cit. stavkom: 10. ako je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, ili.... Naime, Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN br. 68/2018) koji je stupio na snagu 4.8.2018, svojim odredbama čl.12. jasno je propisao Nemogućnost izvršenja osnove za plaćanje za ovršenika fizičku osobu. Članak 12. (1) Ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciju, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, Agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje za ovršenika iz osnove za plaćanje za kojeg su zadovoljeni navedeni uvjeti. (2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, Agencija neće prestati s izvršavanjem upisane osnove za plaćanje niti nakon isteka roka od tri godine ako se ovrha provodi radi namirenja tražbine zakonskog uzdržavanja djeteta i druge tražbine kada se ovrha provodi radi namirenja budućih obroka po dospijeću. (3) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, Agencija neće prestati s izvršavanjem upisane osnove za plaćanje niti nakon isteka roka od tri godine ako se radi o mjerama osiguranja iz kaznenog postupka. (4) Ako je po osnovi za plaćanje za koju je ispunjen uvjet iz stavka 1. ovoga članka zaplijenjen određeni iznos, taj iznos ostaje zaplijenjen i nakon prestanka daljnjeg izvršenja osnove, dok se ne steknu uvjeti za prijenos ili prestanak zapljene. Tužitelj u popratnom podnesku navodi kako je Financijska agencija već ranije temeljem članka 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima prestala sa izvršenjem po predmetnoj Izjavi te da se izvornik nalazi u arhivi Financijske agencije. Iz potonje opisanog proizlazi kako je Financijska agencija provela isknjiženje u skladu s odredbom članka 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima. Obzirom na gore izneseno, pljenidba i prijenos novčanih sredstava je nedopušten iz razloga što je cit. osnova u cijelosti isknjižena kod FINA-e, a što sam ovrhovoditelj niti ne spori u svom zahtjevu, slijedom čega je ispunjenje navodne tražbine zabranjeno odnosno onemogućeno obzirom na isknjiženje iste sukladno odredbama ZOPNS-a odnosno nije dopušteno predmetnu osnovu ponovno aktivirati na naplatu kod FINA-e. Stoga predlaže usvojiti postavljeni tužbeni zahtjev.

2. U odgovoru na tužbu, tuženik navodi da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. U odnosu na tužiteljeve navode o zastari potraživanja, pa da je pljenidba i prijenos sredstava temeljem izravne naplate zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika Alkice Kolege Zubčić, br. ovjere OV-11463/09 od dana 09. lipnja 2009. godine, nedopuštena, tuženika ističe da su isti neosnovani. Naime, tuženik je kao ovrhovoditelj u postupku ovrhe pod posl. br. Ovr-494/2021 isticao da je poduzeo brojne aktivnosti radi naplate predmetnog potraživanja, a koje aktivnosti prekidaju zastaru, te ona nakon prekida ponovno počinje teći. Također, skreće se pozornost na pogrešan stav tužitelja kako zastarni rok počinje teći od izdavanja zadužnice, obzirom da tužitelj navodi datum njena izdavanja, ne uzimajući u obzir, a kako je već navedeno, radnje koje je tuženik (ranije ovrhovoditelj) poduzeo radi naplate potraživanja radi kojeg je zadužnica pod posl. br. OV-11463/09 i izdana. U odnosu na tužiteljeve navode da je temeljem čl. 50. st.1. t.10. Ovršnog zakona ispunjenje tražbine zabranjeno, odnosno onemogućeno, a obzirom na odredbu čl. 12. st.1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, a jer tražbina iz osnove za plaćanje nije naplaćena od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciju, ovdje se ističe kako su i ti navodi tužitelja neosnovani. Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, kao i podzakonski akti koji su doneseni temeljem navedenog zakona ne navode kako nije dopušteno isknjiženu osnovu za plaćanje ponovno aktivirati, odnosno da je ispunjenje takve tražbine zabranjeno obzirom na odredbe čl.12. tog zakona. Stoga tužitelj smatra kako je stav Županijskog suda u Osijeku, izražen u Rješenju od 31.ožujka 2022. godine da su neosnovani navodi predlagatelja kako bi bilo zabranjeno, odnosno onemogućeno podnošenje predmetne zadužnice Financijskoj agenciji na provedbu obzirom na isknjižene iste, sukladno odredbama Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 68/18), u cijelosti pravilan i na zakonu osnovan. Ovdje se poglavito misli na odredbu čl. 214.OZ-a i čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima . Dopušten je, dakle, novi zahtjev za izravnu naplatu temeljem ovršne isprave temeljem koje je prije bilo doneseno rješenje o ovrsi koje je izbrisano iz Očevidnika. Naime, tužitelj smatra kako tuženik nije ovlašten ponovno pokrenuti ovršni postupak pred FINA-om budući da je predmetna zadužnica isknjižena. Međutim, navedeno nije točno, a što navodi i Županijski sud u Osijeku budući da se Zaključak od 27.11.2019.g. odnosi na Rješenje o ovrsi, dok se nigdje u Zaključku ne navodi da je ovrhovoditelju zabranjeno ponovno aktivirati zadužnicu. Rješenje o ovrsi (npr. na temelju vjerodostojne isprave) i Zadužnica su dva različita pojma i dvije različite isprave, pa se ovaj Zaključak odnosi na zabranu aktiviranja Rješenja o ovrsi, dok zadužnica nije Rješenje o ovrsi već je ista ovršna isprava. Osim toga, budući da je nesporno da je predmetna zadužnica bila predana FINA-u, a radi prisilne naplate, to je došlo do prekida zastare u smislu odredbe čl. 241 Zakona o obveznim odnosima kojom je propisano slijedeće: Zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Dok zastara počinje ponovo teći zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način u smislu odredbe čl.245.st.3. ZOO-a kojim je propisano slijedeće: (3) Kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način. Budući da je zastara prekinuta u skladu s odredbom čl.241. koja nosi naslov Podnošenje tužbe, to je tumačenjem odredbe čl.245.st.3. koja se poziva na naslov koji govori o Podnošenju tužbe, a što uključuje i svaku drugu radnju vjerovnika (Zahtjev za izravnu naplatu) pred drugim nadležnim tijelom (FINA-om), rok zastare iznova je ponovno počeo teći kada je FINA obustavila ovršni postupak temeljem zadužnice sukladno Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima budući da je tada postupak završen na neki drugi način. U pogledu tužiteljeva navoda kako osporava i visinu tražbine iz same isprave, a bez ikakvih podrobnijih obrazloženja za takve tvrdnje, ovdje za sada tuženik ističe kako je visina tražbine označena u Zahtjevu za izravnu naplati sukladna specifikaciji preostale tražbine koja proizlazi iz poslovnih knjiga Banke, o čemu je ovrhovoditelj dostavio izvod iz poslovnih knjiga vjerovnika, te kojeg je priložio i sam tužitelj. Zbog svega navedenog predlažu odbiti tužbeni zahtjev.

3. U dokaznom je postupku sud pročitao i izvršio uvid u odluku Županijskog suda u Osijeku Gž Ovr- 107/22 (l.s.7-9), žalba ovršenika posl. br. Ovr- 494/2021 (l.s. 13-15), rješenje Općinskog suda u Zadru posl. br. Ovr- 494/2021 (l.s. 17-21), prijedlog tužitelja za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i dogode izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava posl. Br. Ovr- 494/2021(l.s. 23-28), Zahtjev za izravnu naplatu podnesen FINI dana 6. kolovoza 2021. (l.s. 29-31), Aktivacija osnova za plaćanje, Hrvatske poštanske banke (l.s. 33-34) Izjava o zapljeni računa po pristanku jamca platca (obična zadužnica) ovjerena pod brojem OV- 11463/09 (l.s. 37- 38), izvod iz poslovnih knjiga tuženika (l.s.61), Ugovor o dugoročnom kreditu broj 230- 18/2009 (l.s. 62-64), obavijest o otkaz Ugovora i zahtjev za povrat cjelokupnog iznosa duga od 5.srpnja 2013. (l.s. 66), preslika preporučene dostavnice o primitku obavijesti o otkazu ugovora (l.s. 68),

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari jest zahtjev tužitelja da se utvrdi i proglasi nedopuštenom pljenidba i prijenos sredstava na temelju zahtjeva ovrhovoditelja- ovdje tuženika za izravnu naplatu tražbine podnesen Financijskoj agenciji na temelju Izjave (obične zadužnice) ovjerene od strane javnog bilježnika Alkice Kolega Zubčić iz Zadra pod poslovnim brojem OV- 11463/2009 od 9. lipnja 2009. izdanu u svrhu osiguranja radi naplate tražbine vjerovnika ovdje tuženika Hrvatske Poštanske banke d.d. Zagreb, jer da je nastupio zastarni rok od 5 godina kao i to da je ispunjenje tražbine zabranjeno odnosno onemogućeno.

6. Na pokretanje ovog postupka tužitelj je upućen rješenjem posl. br. Ovr-494/2021 i to zbog žalbenih razloga istaknutih u prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim zbog toga što je nastupio zastarni rok koji žalbeni razlozi su propisani odredbom čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona. („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, dalje: OZ) S obzirom da je tužitelj upućen samo iz tog žalbenog razloga podnijeti tužbu, onda sud neće odlučivati o žalbenim razlozima koje tužitelj navodi u tužbi, a propisani su odredbom čl. 50. st. 1. toč. 10. OZ-a.

7. Na temelju provedenog dokaznog postupka, analize priloženih dokaza sud je utvrdio slijedeće:

- da su tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o kreditu broj 230-18/2009 na iznos od 75.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB važećom na dan korištenja kredita, dana 28. travnja 2009.

- da je tužitelj potpisao Izjavu o zapljeni računa po pristanku jamca platca obična zadužnica , 28. travnja 2009. ovjeren potpisa po javnom bilježniku Alkici Kolega Zubčić iz Zadar posl. br. OV- 11463/09 od 9. lipnja 2009.

- da je tuženik izdao obavijest o otkaz Ugovor i zahtjevu za povrat cjelokupnog dosjelog duga 5. srpnja 2013. koji je uručen tužitelju 9. srpnja 2013.

- da je tuženik protiv tužitelja podnio zahtjev za izravnu naplatu kod Financijske agencije dana 6. kolovoza 2021. godine na temelju zadužnice OV- 11463/09 od 9.lipnja 2009.

- da je tužitelj kod Općinskog suda u Zadru podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenih sredstava zbog nastupa zastare, dana 24. kolovoza 2021.

- da je Općinski sud u Zadru, Ovršni odjel donio rješenje posl. br. Ovr- 494/2021 kojim je uputio tužitelja na pokretanja parničnog postupka radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčane tražbine sukladno odredbi čl. 52. u svezi čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14.-dalje: OZ-a).

8. Odredbom čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ propisano je da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

9. Odredbom članka 214. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje u tekstu: ZOO) propisano je da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a zastara nastupa kada protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao tražiti njezino ispunjenje.

10. U vrijeme izdavanja predmetnih zadužnica primjenjivao se Ovršni zakon („Narodne novine“ 57/96. i dr.). Prema čl. 183. st. 1. toga Zakona, dužnik je mogao ispravom s javno ovjerenim potpisom dati suglasnost da se radi naplate tražbine zaplijene svi njegovi računi te da se sredstva izravno isplate vjerovniku. Takva isprava ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi, ali nije sudska odluka niti rješenje o ovrsi u formalnom smislu.

10.1 Budući da za zadužnice izdane prije 1. siječnja 2011. (prije stupanja na snagu Ovršnog zakona „Narodne novine“ broj 139/10) koje nisu potvrđene kod javnog bilježnika nije propisan poseban rok zastare, na njih se primjenjuje opći rok zastare od 5 godina iz čl. 371. ZOO/91 (sada čl. 225. ZOO/05). Zadužnica dospijeva tek kad dužnik ne ispuni obvezu iz osnovnog pravnog posla. Stoga rok zastare počinje teći od dana dospjelosti tražbine iz osnovnog ugovora (čl. 215. ZOO; odluke Vrhovnog suda RH Rev 2260/17-2 i Rev-732/2023-2).

11. Predmetna Izjava o zapljeni računa po pristanku jamca platca (obična zadužnica) broj OV-11463/09 izdana je kao sredstvo osiguranja kredita iz Ugovora o kreditu broj 230-19/2009, radi zaplijene svih računa AJ ovdje tužitelja koje isti ima kod pravnih osoba i drugih financijskih institucija koje za njega obavljaju poslove platnog prometa na iznos od 75.000,00 eura.

12. Iz Zahtjeva za izravnu naplatu kojeg je tuženik Hrvatska Poštanska banka d.d. podnijela FINA-i na temelju Zadužnice OV- 11463/09 od 28. travnja 2009. po računima tužitelja razvidno je da je podnesen 6. kolovoza 2021.

13. Iz gore navedene Izjave tužitelja ovjerene kod javnog bilježnika (obična zadužnica) vidljivo je da je samo ovjeren potpis tužitelja. Dakle, ista zadužnica u konkretnom slučaju je privatna isprava potvrđena kod javnog bilježnika i ima učinak rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici Građanskog odjela održanoj 19. studenog 2018. slijedi : "Na tražbinu iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika (zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011., Ovršni zakon "Narodne novine" broj 139/10) i koja nije potvrđena od javnog bilježnika (solemnizirana) primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina iz članka 371. ZOO/91 (sada članka 225. ZOO/05), dok se tražbine iz zadužnice koje su potvrđene kod javnog bilježnika (solemnizirane) primjenjuje zastarni rok od 10 godina iz članka 379. ZOO/91 (sada članka 233. ZOO/05)."

14. Tako, a s obzirom na gore utvrđeno odnosno da je Izjava tužitelja (obična zadužnica) posl. br. OV-11463/09, prvi put poslana na prisilnu naplatu kod FINA-e dana 6. kolovoza 2021., a tražbina odnosno potraživanje tuženika dospjelo je dana 9. srpnja 2013. odnosno 10. srpnja 2013. kada je tužitelj primio obavijest o otkazu Ugovora o kreditu i zahtjev za povrat cjelokupnog dosjelog duga, za utvrditi je da je protekao opći zastarni rok od pet (5) godina u kojem je tuženik mogao namiriti svoje potraživanje.

14.1. Stoga, a kako je prethodno i obrazloženo, imajući u vidu sve materijalne dokaze u ovom postupku, ovaj sud je odlučio usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja budući da je nastupila zastara potraživanja tuženika, zbog čega je odlučeno kao u izreci presude.

15. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine br. 138/2023., 107/2025.), slijedom čega je tužitelju priznat trošak sastav tužbe od 13.5.2022. 633 boda sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife, zastupanje na ročištima od 24. 11.2025.,10.6.2026. i 1.7.2026. od po 633 bodova sukladno Tbr. 9. st. 1. Tarife. Stoga ukupna nagrada za rad odvjetnika iznosi trošak tužitelja iznosi 2532 boda uvećano za vrijednost boda od 2,00 eura sukladno Tbr. 54. tužitelju pripada naknada od 5.064,00 eura uvećano za pdv od 25 % što iznosi 6.330,00 eura uvećano za iznos sudske pristojbe u visini od 663,62 eura (umanjen je zatraženi iznos za 13,27 eura zbog izrade rješenja o pozivu na plaćanje pristojbe, jer prilikom tužbe nije uplatio pristojbu, pa je isti trošak izazvao tužitelj), tako ukupan trošak iznosi 6.993,62 eura.

Benkovac, 13. srpnja 2026.

Sutkinja

Danijela Števanja

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda u 3 primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku osobno