REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31/III

Poslovni broj: Us I-375/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga Suda Jasenki Beker Rupčić, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužitelja ER iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Branimir Ždravac, odvjetnik u Zagrebu, Radnička cesta 32, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, radi ocjene zakonitosti propuštanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava da u zakonom propisanom roku odluči o redovitom pravnom lijeku stranke, 13. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Naređuje se tuženiku u roku od 30 dana odlučiti o prigovoru tužitelja podnesenom dana 23. siječnja 2024. izjavljenom zbog nedonošenja obavijesti o predstavci tužitelja na rad javnopravnog tijela od 18. rujna 2023.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju ER iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak upravnog spora u iznosu od 1.000,00 EUR (slovima: jednu tisuću eura) u roku od 60 dana. Ako tuženik u navedenom roku tužitelju ne nadoknadi troškove spora, tužitelju pripadaju i zakonske zatezne kamate, od dana donošenja odluke o troškovima spora do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora u daljnjem iznosu od 1.000,00 EUR (slovima: jednu tisuću eura).

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da pravnu osnovu za istu predstavljaju odredbe članka 122. i 156. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09., 110/21., u daljnjem tekstu: ZUP) koje citira. Naime, tvrdi da je čelnik tijela propustio u zakonom propisanom roku rješenjem odlučiti o prigovoru tužitelja koji je uputio dana 23. siječnja 2024. sukladno odredbi članka 122. stavka 3. ZUP-a, odnosno u roku od od osam dana od dana izjavljivanja prigovora donijeti rješenje kojim odlučuje o istome. Stoga predlaže Sudu naložiti čelniku tijela u roku od osam dana donijeti rješenje kojim odlučuje o prigovoru tužitelja, uz naknadu troška upravnog spora na ime sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 EUR.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je upravna inspekcija povodom zaprimljene predstavke tužitelja postupala u okviru ovlasti propisanih Zakonom o upravnoj inspekciji („Narodne novine“, broj: 15/18., 98/19., 14/24.). Naime dopisom upravne inspekcije od 3. listopada 2023. predmetna predstavka dostavljena je Ministarstvu financija, Poreznoj upravi na uvid u dijelu u kojem se podnositelj pritužio na povrede odredbi ZUP-a, uz poziv na dostavu očitovanja o iznesenim navodima. U preostalom dijelu predstavka je dostavljena na razmatranje i eventualno poduzimanje daljnjih radnji unutar propisanog djelokruga Porezne uprave, a isti dopis je upućen na znanje i podnositelju predstavke. Nadalje, dopisom od 31. siječnja 2024. od Ministarstva financija, Porezne uprave zatraženo je očitovanje o razlozima nedostavljanja traženog očitovanja, kao i žurna dostava traženog, koji dopis je također upućen podnositelju predstavke. Potom je upravna inspekcija zaprimila traženo očitovanje Ministarstva financija, Porezne uprave od 13. veljače 2024. u kojem se navodi kako je od strane Središnjeg ureda Porezne uprave, Sektora za poslovne procese, unutarnju reviziju i unutarnji nadzor, Službe za unutarnji nadzor, u tijeku postupak provođenja unutarnjeg nadzora vezano za prethodno traženo očitovanje. U postupku unutarnjeg nadzora utvrđeno je da je u poreznom postupku vezano za tužitelja predmet sa pripadajućom dokumentacijom proslijeđen Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski postupak, na nadležno postupanje. Tuženik ističe da Zakonom o upravnom inspekciji nisu propisani rokovi za postupanje upravne inspekcije te da se postupak inspekcijskog nadzor provodi po službenoj dužnosti. Pojašnjava da je upravna inspekcija poduzimala potrebne radnje sukladno Zakonu o upravnoj inspekciji i dostavila obavijest podnositelju predstavke, a posebno ukazuje da je predstavka u jednom dijelu ustupljena na postupanje Ministarstvu financija, Poreznoj upravi dopisom od 3. listopada 2023., dok je dopisom od 21. ožujka 2024. inspekcija ukazala na odredbu članka 35. Zakona o upravnoj inspekciji. Slijedom navedenog, tuženik predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Tužitelj u podnesku od 24. travnja 2024. ističe da tuženik u odgovoru na tužbu ne spori činjenicu da je tužitelj podnio prigovor, kao niti činjenicu da tuženik o istom nije odlučio sukladno odredbi članka 122. ZUP-a. Dodaje da nije sporno da je podnio predstavku na rad Ministarstva financija Republike Hrvatske koje je nizom nezakonitosti povrijedilo prava tužitelju u poreznom postupku jer u situaciji u kojoj nije više imao na raspolaganju učinkovitih pravnih sredstava protiv navedenog nezakonitog postupanja, tužitelj se radi zaštite prava obratio tuženiku, odnosno upravnoj inspekciji koja je ustrojena u djelokrugu tuženika inicirajući upravni nadzor nad zakonitošću postupanja Ministarstva financija Republike Hrvatske. Nadalje, nije sporno da je upravna inspekcija nešto doista i poduzimala, ali upravni inspektor nije postupio prema svojoj obvezi iz tada važećeg članka 33. stavka 2. Zakona o upravnoj inspekciji („Narodne novine“, broj: 15/18., 98/19.), sada članka 33. stavak 5. Zakona o upravnoj inspekciji („Narodne novine“, broj: 14/24.). Stoga je tužitelj podnio prigovor čelniku tijela sukladno odredbi članka 122. u vezi s člankom 156. ZUP -a te je time iniciran zasebni, upravni postupak, a čelnik tijela je trebao odlučiti o prigovoru, što je propustio učiniti. Upućuje na presudu Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us I - 3581/2021-8 od 6. veljače 2023. u sličnom predmetu, a koja se temelji na pravnom shvaćanju da je tužba radi šutnje uprave zbog nedonošenja rješenja o prigovoru osnovana već samim time da o tom prigovoru nije odlučeno rješenjem čelnika tijela, čak i neovisno o tome je li takav prigovor bio uredan i je li on uopće prikladno i/ili dopušteno pravno sredstvo. S obzirom na to da prema navodima iz tužbe i odgovora na tužbu proizlazi da je prigovor podnesen tuženiku te da tuženik o njemu nije u roku od osam dana odlučio rješenjem, smatra da je tužbeni zahtjev osnovan. Također se poziva i na praksu Visokog suda Republike Hrvatske iz rješenja poslovni broj: Usž - 2568/22-2 od 23. rujna 2022.

4. U provedenom dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 114 stavak 3. Zakona o upravnim sporovime ("Narodne novine", broj: 36/24., u daljnjem tekstu: ZUS), utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet ovog upravnog spora je utvrđivanje je li tuženik bio u obvezi donijeti rješenje o prigovoru tužitelja podnesenom dana 23. siječnja 2024. zbog nedonošenja obavijesti upravnog inspektora o postupanju povodom predstavke tužitelja.

6. Sukladno odredbi članka 33. Zakona o upravnoj inspekciji („Narodne novine“, broj: 15/18., 98/19.), upravni inspektor je dužan razmotriti predstavku na rad nadziranog tijela uz odgovarajuću primjenu članka 14. ovoga Zakona te ocijeniti potrebu za provedbom inspekcijskog nadzora (stavak 1.). Upravni inspektor dužan je obavijestiti podnositelja predstavke o postupanju povodom predstavke (stavak 2.).

7. Odredbom članka 42. ZUP-a propisano je da se postupak pokreće po službenoj dužnosti kad je to propisano zakonom ili je nužno radi zaštite javnog interesa (stavak 1.). Kod ocjene o postojanju razloga za pokretanje postupka po službenoj dužnosti javnopravno tijelo uzet će u obzir predstavke, odnosno druge obavijesti koje upućuju na potrebu zaštite javnoga interesa (stavak 2.). Kad službena osoba utvrdi da ne postoje uvjeti za pokretanje postupka po službenoj dužnosti, obavijestit će o tome podnositelja što je prije moguće, a najkasnije u roku od 30 dana od dana podnošenja predstavke, odnosno obavijesti (stavak 3.). Podnositelj ima pravo izjaviti prigovor javnopravnom tijelu od kojeg je primio obavijest kojom se ne prihvaća prijedlog za pokretanje postupka, u roku od osam dana od dana primanja obavijesti, kao i u slučaju da u propisanom roku nije dobio odgovor (stavak 4.).

8. Člankom 122. ZUP-a propisano je da se prigovor izjavljuje čelniku tijela, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano (stavak 1.). Odredbe o obliku, sadržaju i predaji žalbe na odgovarajući se način primjenjuju i na prigovor (stavak 2.). Čelnik tijela odlučuje o prigovoru rješenjem u roku od osam dana od dana izjavljivanja prigovora (stavak 3.). Protiv rješenja prvostupanjskog tijela o prigovoru može se izjaviti žalba, a protiv rješenja drugostupanjskog tijela o prigovoru može se pokrenuti upravni spor. Ako nema drugostupanjskog tijela, protiv rješenja tijela o prigovoru može se pokrenuti upravni spor (stavak 4.).

9. Sukladno odredbi članka 156. ZUP-a, osoba koja smatra da joj je drugim postupanjem javnopravnog tijela iz područja upravnog prava, o kojem se ne donosi rješenje, povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes, može izjaviti prigovor sve dok takvo postupanje traje ili traju njegove posljedice.

10. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj 18. rujna 2023. tuženiku podnio predstavku na rad javnopravnog tijela, Porezne uprave, Područnog ureda Osijek, Službe za nadzor u kojoj je ukazao na propuste i nezakonitosti za koje smatra da su počinjene na njegovu štetu te je predložio provesti postupak inspekcijskog nadzora nad radom poreznog tijela u konkretnom slučaju.

11. Obzirom da tuženik tužitelju, kao podnositelju predstavke, nije dostavio obavijest o postupanju povodom predstavke, tužitelj je 23. siječnja 2024. čelniku tijela podnio prigovor, a o kojem je isti trebao odlučiti u skladu s naprijed citiranim odredbama članka 42. stavka 4. i članka 122. stavka 4. ZUP-a.

12. Budući da čelnik tijela tuženika nije odlučio o prigovoru koji je tužitelj podnio dana 23. siječnja 2024. zbog nedonošenja obavijesti o postupanju povodom predstavke tužitelja, valjalo je temeljem odredbe članka 117. stavka 3. ZUS -a odlučiti kao u točki I. izreke presude.

13. U odnosu na zatraženu naknadu troškova upravnog spora, Sud nastali trošak tužitelja djelomično ocjenjuje opravdanim, te je valjalo primjenom odredbe članka 144. stavak 1. i 147. stavak 1. ZUS-a, a obzirom da je tužitelj uspio u sporu, riješiti kao u točkama II. i III. izreke presude.

14. Sama visina troškova tužitelju je priznata u iznosu od 1.000,00 EUR (iznos od 1.000,00 EUR na ime sastava tužbe prema Tbr. 27/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23.)). Sud tužitelju nije priznao naknadu troška za daljnjih 1.000,00 EUR za sastav podneska od 24. travnja 2024. obzirom da isti ne sadrži nikakva činjenična niti pravna razlaganja koja su doprinijela uspjehu u ovom upravnom sporu. Stoga je tuženik dužan naknaditi tužitelju ukupno priznati trošak u iznosu od 1.000,00 EUR u roku od 60 dana, dok je u preostalom zatraženom dijelu (za daljnjih 1.000,00 EUR) odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora, kao što je i odlučeno u točkama II. i III. izreke presude.

15. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci presude.

U Osijeku, 13. srpnja 2026.

Sutkinja

Jasenka Beker Rupčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv točke I. izreke presude nije dopuštena žalba (odredba članka 127. stavak 1. ZUS-a), dok je protiv točaka II. i III. izreke presude dopuštena žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Tužitelju, po opunomoćeniku

2. Tuženiku