REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-3960/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Sanda Jeromela, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Kobilšek Ponjan, u upravnom sporu tužitelja ĐH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi konvalidacije staža, 13. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-10/24-02/03109103363 URBROJ:341-99-11/2-24-3336 od 12. kolovoza 2024.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-10/24-02/03109103363 URBROJ:341-99-11/2-24-3336 od 12. kolovoza 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Sisku, KLASA: UP/I 140-10/24-02/03109103363, URBROJ: 341-15-11/2-24-12854 od 22. svibnja 2024. kojim je odbijen zahtjev tužitelja da mu se u mirovinski staž kao staž osiguranja prizna vrijeme provedeno u radnom odnosu kod poslodavca Drvno industrijsko poduzeće, [adresa] u razdoblju od 8. listopada 1991. do 31. prosinca 1994. i kod poslodavca Budućnost, [adresa] u razdoblju od 1. siječnja 1995. do 5. kolovoza 1995. na području Republike Hrvatske koje je bilo pod zaštitom ili upravom Ujedinjenih naroda.

2. Tužitelj pobija zakonitost osporavanog rješenja i ističe da su sve činjenice nesporne osim njihovog tumačenja. Ne spori da je od 17. lipnja 1992. prijavljen kod poslodavca Drvno industrijsko poduzeće, [adresa] i od 25. ožujka 1004. imenovan za direktora te da je primio mobilizacijski poziv vojske tzv. republike srpske krajine i zaduženje uniforme, da je bio u rezervnom sastavu vojske RSK ali nije znao da je to poznato tuženiku. Navodi da je imao civilno zaposlenje kod poslodavca Drvno industrijsko poduzeće, [adresa] i Budućnost, [adresa] te da su svi dobili poziv za regrutaciju i zaduženja pa ako je on radio protiv pravnog pretka Republike Hrvatske, onda su svi zaposleni to radili i Zakon o konvalidaciji je nepotreban jer takvim tumačenjem konvalidaciju staža osiguranja u ratnom periodu nije moguće priznati. Navodi da je pribavio izjave radnika UH i OH koje su radile u Drvnom industrijskom poduzeću, [adresa] u traženom periodu. Predlaže da mu se u mirovinski staž prizna radni staž kod navedenih poslodavaca u traženom vremenu.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da je osporavano rješenje doneseno temeljem činjeničnog stanja utvrđenog u upravnom postupku i sukladno zakonskim propisima, a obzirom da se pri odlučivanju o konvalidaciji staža osiguranja primjenjuje Zakon o konvalidaciji i Pravilnik o postupku konvalidiranja odluka i pojedinačnih akata iz područja mirovinskog osiguranja, pri čemu je bitna činjenica ima li stranka evidentirani status osiguranika u evidencijama tijela „parafonda“ jer je to akt koji se konvalidira. Međutim, ta činjenice sama po sebi nije dostatna za konvalidaciju staža budući da sukladno Zakonu o konvalidaciji predmet konvalidacije mogu biti samo oni pojedinačni akti i odluke koji su u skladu sa ustavom Republike Hrvatske i zakonima Republike Hrvatske. Također člankom 2. Pravilnika upućuje se da na ishod postupka konvalidacije neposredno utječe činjenica je li pojedinačni akt odnosno odluka koja je predmet konvalidacije sukladan ili protivan Ustavu Republike Hrvatske, Ustavnom Zakonu o pravima nacionalnih manjina, Konvenciji ili zakonima Republike Hrvatske pa stoga valja zaključiti da pojedinačni akti odnosno odluke koje nisu u skladu s pravnim poretkom Republike Hrvatske ne mogu niti biti konvalidirani. Tuženik se poziva na brojnu i dugogodišnju sudsku praksu upravnih sudova i Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u kojima navodi da su izražena istovjetna pravna shvaćanja.

Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Kako je sporno pravno pitanje, činjenice su nesporne, a stranke nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave, to je ovaj Sud temeljem odredbe članka 98. točke 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj: 36/24) bez održavanja rasprave, riješio ovaj spor.

6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljen u odgovoru na tužbu.

7. Prema podacima spisa predmeta, predmetno prvostupanjsko rješenje od 22. svibnja 2024. doneseno je u izvršenju drugostupanjskog rješenja od 11. travnja 2024. U postupku koji je prethodio, prvostupanjskim rješenjem od 4. siječnja 2024. odlučeno je o zahtjevu tužitelja od 5. svibnja 2023. za priznanje prava na starosnu mirovinu i to za razdoblje do 7. listopada 1991. a o predmetnom razdoblju od 8. listopada 1991. do 31. prosinca 1994. koje podliježe odredbama Zakona o konvalidaciji odlučeno je da će se donijeti zasebno rješenje. Ovo iz razloga jer postupak konvalidacije, tj. priznanja mirovinskog staža kao staža osiguranja ne može izjednačiti sa postupkom utvrđivanja mirovinskog staža, za koji postupak su Zakonom o mirovinskom osiguranju propisani drugi uvjeti od uvjeta propisanih navedenim Zakonom o konvalidaciji i Pravilnikom. Rješenje od 4. siječnja 2024. poništeno je rješenjem od 11. travnja 2024. te je o razdoblju do 7. listopada 1991. odlučeno rješenjem 21. svibnja 2024. (odnosno nakon toga donesenim daljnjim rješenjima) a predmetnim prvostupanjskim rješenjem od 22. svibnja 2024. o razdoblju nakon 7. listopada 1991. odnosno razdoblju od 8. listopada 1991. do 31. prosinca 1994.

8. Predmetnim prvostupanjskim rješenjem od 22. svibnja 2024. tužitelj je odbijen sa zahtjevom da mu se u mirovinski staž kao staž osiguranja prizna vrijeme provedeno u radnom odnosu kod poslodavca Drvno industrijsko poduzeće, [adresa] u razdoblju od 8. listopada 1991. do 31. prosinca 1994. i kod poslodavca Budućnost, [adresa] u razdoblju od 1. siječnja 1995. do 5. kolovoza 1995. na području Republike Hrvatske koje je bilo pod zaštitom ili upravom Ujedinjenih naroda. U prvostupanjskom rješenju navodi se da Grad Glina prema Potvrdi od 5. prosinca 2023. nema podatke za tužitelja o zaposlenju kod poslodavca Općina Glina i Drvno industrijsko poduzeće, [adresa] ali kao razlog za odbijanje priznanja staža osiguranja navodi da se ne priznaje razdoblje provedeno u pričuvnom sastavu tzv. Republike srpske krajine (RSK) budući da se nalazi na popisu rezervnog sastava od 10. lipnja 1993. i da je tužitelj izjavio da je bio zadužen uniformom i puškom u rezervnom sastavu pa mu se ne priznaje razdoblje koje je proveo u aktivnostima usmjerenim na rušenje pravnog poretka Republike Hrvatske.

9. Osporenim rješenjem od 12. kolovoza 2024. odbijena je žalba tužitelja te tuženik utvrđuje da spisu predmeta prileži prijava osiguranja i prijava zasnivanja radnog odnosa kod poslodavca Drvno industrijsko poduzeće, [adresa] uspostavljena 8. veljače 1995. i rješenje Okružnog suda u Glini od 25. ožujka 1994. o promjeni sjedišta poslodavca i imenovanju tužitelja kao direktora ali ističe da navedena prijava osiguranja odnosno o zasnivanju radnog odnosa kod poslodavca Drvno industrijsko poduzeće, [adresa] sama po sebi nije dostatna za konvalidaciju staža osiguranja. Nadalje, u odnosu na poslodavca Budućnost, [adresa] za razdoblje od 1. siječnja 1995. do 5. kolovoza 1995. u osporenom rješenju utvrđeno je da tužitelj nema status osiguranika u evidencijama tijela mirovinskog i invalidskog osiguranja koja su djelovala na područjima Republike Hrvatske koja su bila pod zaštitom ili upravom Ujedinjenih naroda („parafond“). Tuženik potom zaključuje da nema dokaza da je tužitelj bio u radnom odnosu sukladno propisima Republike Hrvatske, pri čemu je uzeo u obzir i činjenicu da je tužitelj bio na spisku regruta tzv. RSK, zadužen uniformom i puškom.

10. Isto tako iz spisa tuženika razvidno je da je od tužitelja zatraženo da dostavi ovjerenu presliku radne knjižice te je izjavio 6. rujna 2023. da je ista izgubljena u ratnim zbivanjima, da je u Drvnom industrijskom poduzeću, [adresa] radio od 15. svibnja 1991. do 31. prosinca 1994. dok za poslodavca Budućnost, [adresa] nije uopće naveo da je radio. Tek u izjavi od 31. siječnja 2024. navodi da je radio kod poslodavca Budućnost, [adresa] od 1. siječnja 1995. do 5. kolovoza 1995., da je radio čitavo vrijeme konvalidacije staža u punom radnom vremenu a da je bio samo u rezervnom sastavu. Međutim, prema podacima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Sisku, sukladno službenoj bilješci od 24. lipnja 2024. tužitelj u navedenom razdoblju nema status osiguranika u evidencijama tijela tzv. parafonda. Također, uvidom u rješenje tuženika od 29. siječnja 2025. koje se odnosi na prethodno razdoblje osiguranja i koje prileži spisu tuženika proizlazi da je zatraženo očitovanje Državnog arhiva u Sisku od 6. studenog 2023. koji navodi da nije preuzeo radno-pravnu dokumentaciju poslodavca Drvno industrijsko poduzeće, [adresa] za razdoblje od 27. lipnja 1991. do 2. prosinca 1994. i očitovanje Jedinstvenog upravnog odjela Grada Gline od 5. prosinca 2023. da ne raspolaže podacima o stažu osiguranja kod poslodavca Drvno industrijsko poduzeće, [adresa] za razdoblja od 27. lipnja 1991. do 2. prosinca 1994.

11. Odredbom članka 1. Zakona o konvalidaciji (Narodne novine br. 104/1997) propisano je da se svi pojedinačni akti i odluke donijete ili izdane od strane raznih tijela ili pravnih osoba koje imaju javne ovlasti, donijeti ili izdani u predmetima sudbene i upravne naravi na područjima Republike Hrvatske koja su bila ili koja sada jesu pod zaštitom ili upravom Ujedinjenih naroda, konvalidiraju se ovim Zakonom, u skladu s Ustavom Republike Hrvatske, Ustavnim zakonom o ljudskim pravima i slobodama i o pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj i zakonima Republike Hrvatske.

12. Prema odredbi članka 4. stavka 1. Pravilnika o postupku konvalidiranja odluka i pojedinačnih akata iz područja mirovinskog osiguranja (Narodne novine br. 53/08) propisano je da osobama u radnom odnosu odnosno koje su bile u radnom odnosu kod raznih tijela, pravnih ili fizičkih osoba, fizičkim osobama koje obavljaju djelatnost samostalnog privrednika ili samostalno obavljaju profesionalnu djelatnost te individualnim poljoprivrednicima, vrijeme provedeno u radnom odnosu, odnosno obavljanju djelatnosti, priznaje se u mirovinski staž kao staž osiguranja, pod uvjetom da su imali status osiguranika evidentiran u odgovarajućim evidencijama tijela mirovinskog i invalidskog osiguranja koja su djelovala na područjima iz članka 1. ovoga Pravilnika.

U stavku 4. navedenog članka Pravilnika, propisano je da se prava prema ovom Pravilniku, utvrđuju na temelju činjeničnog stanja prigodom nastanka konvalidiranog akta, očevidnika i upisnika tijela koje je donijelo akt, drugih dokaznih sredstava, te izjava svjedoka kao dodatnih dokaza.

13. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

14. Dakle, naprijed navedeni pribavljeni dokazi ne ukazuju na to da je tužitelj imao evidentirano svojstvo osiguranika u odgovarajućim evidencijama tijela mirovinskog i invalidskog osiguranja koja su djelovala na području Republike Hrvatske koja su bila pod zaštitom odnosno upravom Ujedinjenih naroda niti je upravno tijelo, iako je tražilo, uspjelo pribaviti dokumentaciju temeljem koje bi se tužitelju priznao radno-pravni status u navedenom razdoblju. Tužitelj, s druge strane, nije raspolagao radnom knjižicom niti je dostavio druge dokaze iz kojih bi to proizlazilo a što se tiče ovjerenih izjava svjedoka UH i FH dostavljenih uz tužbu, sud ne može iste ocijeniti dostatnim i vjerodostojnim dokazima da je tužitelj radio kod poslodavca Drvno industrijsko poduzeće, [adresa] u razdoblju od 8. listopada 1991. do 31. prosinca 1994. već se isti kao dokazno sredstvo mogu samo ocjenjivati uz pisane materijalne dokaze ali sami za sebe nisu dokaz postojanja radnog odnosa tužitelja niti mogu nadomjestiti nedostatak evidentiranog statusa osiguranika.

15. Što se tiče nesporne činjenice da je tužitelj bio na spisku regruta tzv. Republike srpske krajine od 10. lipnja 1993. i da je pozvan na liječnički pregled (prileži spisu tuženika) i da je tužitelj izjavio da je bio u rezervnom sastavu, zadužen uniformom i puškom ali da nije bio na ratnom položaju već u punom radnom vremenu kod navedenih poslodavaca, navedena činjenica da je tužitelj na regrutnom spisku ne upućuje da tužitelj nije bio u radnom odnosu sukladno propisima Republike Hrvatske. Nema dokaza da je tužitelj stvarno provodio vrijeme u pričuvnom sastavu vojske tzv. RSK već samo da je bio na popisu rezervnog sastava a što ne ukida samo po sebi radni odnos i nije ista stvar kao provođenje vremena u pričuvnom sastavu vojske. Što se tiče pozivanja tuženika u odgovoru na tužbu na sudske odluke i to odluku ovog Suda UsI-3518/17 od 27. svibnja 2017., Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Us-6741/11 od 4. lipnja 2014., Us-6605/11 od 21. svibnja 2014., Us-6492/11 od 28. svibnja 2014. i Us-13516/10 od 13. ožujka 2013., Upravnog suda u Osijeku UsI- 1626/15 od 7. travnja 2016. valja reći da se radi o sudskim odlukama koje se odnose na različite činjenične situacije, gdje su osobe mobilizirane, bile pripadnici paravojnih formacija i dokazano sudjelovale u oružanim akcijama protiv Republike Hrvatske radi čega nema niti radnog odnosa pa navedena praksa nije niti primjenjiva na ovaj slučaj.

16. Naime, u konkretnom slučaju postupak dokazivanja u upravnom postupku je detaljno proveden te je drugostupanjsko tijelo obrazložilo razloge za odbijanje žalbe tužitelja, koje i ovaj sud prihvaća kao valjane i odlučne a to je da prijava o osiguranju odnosno o zasnivanju radnog odnosa kod poslodavca Drvno industrijsko poduzeće, [adresa] sama po sebi nije dostatna za konvalidaciju staža osiguranja i da prema podacima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Sisku tužitelj nema status osiguranika u evidencijama tijela tzv. parafonda u razdoblju od 1. siječnja 1995. do 5. kolovoza 1995. (razdoblje za koje tužitelj navodi da je bio u radnom odnosu kod poslodavca Budućnost, [adresa]). Dakle, nije dokazano da je tužitelj u traženom razdoblju imao evidentiran status osiguranika u odgovarajućim evidencijama tijela tzv. parafonda niti je tužitelj priložio ikakve relevantne dokaze.

17. Stoga nije bilo osnove za priznavanje staža za navedeno razdoblje i sud je na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima presudio kao u izreci.

U Zagrebu 13. srpnja 2026.,

Sutkinja:

Sanda Jeromela

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku za primanje pismena EH, [adresa],

[adresa]

2. tuženiku putem e-kom.

3. U spis