Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž Ob-72/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E J E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji tog suda Amaliji Švegović, u pravnoj stvari tužitelja mlt. MK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] zastupanog po majci i zakonskoj zastupnici ČK, OIB: [osobni identifikacijski broj], a oboje zastupani po punomoćnici Vedrani Švedl Blažeka , odvjetnici u Osijeku, protiv tuženika ĆK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Nikoli Eroru, odvjetniku u Osijeku, radi povećanja uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude na temelju priznanja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P Ob-14/2026-8 od 30. travnja 2026., dana 13. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika se odbija kao neosnovana i potvrđuje točka II. izreke presude na temelju priznanja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P Ob-14/2026-8 od 30. travnja 2026.

II. U nepobijanoj točki I. izreke presude, prvostupanjska presuda na temelju priznanja ostaje neizmijenjena.

III. Tuženiku se ne dosuđuje trošak žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio presudu čija izreka glasi:

''I/ Mijenja se rješenje Općinskog suda u Osijeku broj: R1 Ob-20/2021 od 04.03.2021.g. pod točkom 2. kojom se odobrava Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi predlagatelja ĆK (OIB: [osobni identifikacijski broj]) i ČK (OIB: [osobni identifikacijski broj],) od 15.06.2020. g. te se ĆK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obvezuje za uzdržavanje mlt. MK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], umjesto mjesečnog iznosa od 185,81 EUR, plaćati mjesečni iznos od 290,00 EUR-a počevši od dana podnošenja tužbe pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti, do 15. u mjesecu za tekući mjesec uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje teku od dana dospijeća za svaki dospjeli, a neplaćeni iznos uzdržavanja do isplate, na račun majke i zakonske zastupnice mlt. MK, ČK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana.

II/ Odbija se tuženik ĆK sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 500,00 eura kao neosnovanim.''

2. Navedenu presudu na temelju priznanja pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tuženik u točki II. izreke (odluci o trošku) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti pobijano rješenje o trošku i dosuditi tuženiku trošak parničnog postupka sukladno čl. 157. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 i 146/2025– dalje: ZPP).

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud, obrazlažući pobijanu odluku o trošku (točku I I. izreke), navodi da tuženiku ne pripada pravo na zatraženi trošak zastupanja po punomoćniku jer je pristao na vođenje ovog postupka, a kako to proizlazi iz e -maila tuženika poslanog punomoćnici mlt. tužitelja (list 33) u kojem je tuženik naveo da je počeo plaćati utuženi iznos od 290,00 EUR-a i da je suglasan sa ishođenjem sudske odluke kojom će se ta obveza utvrditi pravomoćnom i da na nju neće uložiti žalbu.

6. Tuženik, osporavajući odluku o trošku, u žalbi u bitnome navodi da je u odgovoru na tužbu, a prije upuštanja u raspravljanje, priznao tužbeni zahtjev i zahtijevao da mu tužitelj naknadi trošak postupka jer nije dao povoda za tužbu obzirom je i prije podnošenja tužbe počeo plaćati za uzdržavanje mlt. tužitelja iznos od 290,00 EUR-a. Ukazuje da je odredbom čl. 285. Obiteljskog zakona (''Narodne novine'' broj 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023 i 156/2023, dalje: ObZ) propisano da osoba koja prima uzdržavanje može tražiti od suda da povisi iznos uzdržavanja ako su se promijenile okolnosti, ali nije propisano da se mora pokrenuti parnični postupak već je strankama dano na izbor da jednostavno dogovore plaćanje većeg iznosa mjesečnog uzdržavanja. Navodi da je i tužitelj tužbom potraživao trošak, radi čega je i on angažirao punomoćnika odvjetnika kada mu je dostavljena tužba na odgovor, pa su nedvojbeno nastupili uvjeti iz čl. 157. ZPP-a da mu se dosudi parnični trošak.

7. Iako tuženik pobija odluku o trošku zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, žalbenim navodima sadržajno ne ukazuje niti na jednu od bitnih povreda, pa je ovaj sud ispitao pobijanu odluku po službenoj dužnosti primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a te utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

8. Razmatranjem spisa utvrđeno je da je mlt. tužitelj dana 13. siječnja 2026. podnio tužbu protiv tuženika radi povećanja uzdržavanja, te da je u točki II. historijata tužbe predložio sudu da svaka stranka snosi troškove ovog postupka na jednake dijelove obzirom da je s ocem, ovdje tuženikom, prije podnošenja tužbe postigao načelni sporazum o povećanju iznosa mjesečno uzdržavanja sa iznosa od 185,81 EUR -a na iznos od 290,00 EUR-a, time da u tužbi nije postavio određeni zahtjev za naknadu parničnog trošak. Tuženik je u odgovoru na tužbu priznao tužbu i tužbeni zahtjev, te zatražio naknadu parničnog troška na temelju čl. 157. ZPP-a navodeći da nije dao povoda za tužbu jer je sukladno dogovoru parničnih stranaka počeo plaćati iznos od 290,00 EUR-a za uzdržavanje mlt. tužitelja, pa ne postoji pravni interes za pokretanje parničnog postupka.

9. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika kojima tvrdi da nije bilo potrebno pokretati parnični postupak budući da je on dobrovoljno pristao plaćati veći iznos uzdržavanja zbog promijenjenih okolnosti (mlt. tužitelj je stariji), jer povećanje uzdržavanja za maloljetno dijete mora biti utvrđeno sudskom odlukom, čak i ako roditelj obveznik dobrovoljno pristane plaćati veći iznos, obzirom da je odredbama Obiteljskog zakona propisano da sud odluku o uzdržavanju donosi u parničnom postupku, uzimajući u obzir potrebe djeteta i imovinske mogućnosti roditelja (čl. 317. ObZ-a), pa radi toga promjene u iznosu uzdržavanja, uključujući povećanje, ne mogu biti provedene bez sudske odluke koja formalno utvrđuje i potvrđuje tu promjenu.

10. Protivno žalbenim navodima tuženika, mlt. tužitelj u tužbi nije zatražio naknadu parničnih troškova (nije postavio određeni zahtjev u smislu čl. 164. st. 1. ZPP -a), već je, naprotiv, u točki II. historijata tužbe, a isto je ponovio i u podnesku od 11. veljače 2026., predložio sudu da u slučaju priznanja tužbenog zahtjeva svaka stranka snosi troškove ovog postupka na jednake dijelove upravo uvažavajući prethodni načelni sporazum stranaka o povećanju mjesečnog iznosa uzdržavanja.

11. Prvostupanjski sud je, stoga, polazeći od činjenice da je tuženik bio suglasan da se pitanje povećanja uzdržavanja riješi pokretanjem parničnog postupka i sudskom odlukom sukladno odredbi čl. 285. ObZ-a te prijedloga mlt. tužitelja da u slučaju priznanja tužbenog zahtjeva svaka stranka snosi svoje parnične troškove, pravilno odbio zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka, što pravilnim prihvaća i ovaj sud te isto nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima tuženika.

12. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi čl. 346. ObZ-a potvrditi točku II. izreke presude na temelju priznanja.

13. Kako tuženik nije uspio sa svojom žalbom, to je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

14. U nepobijanoj točki I. izreke, presuda na temelju priznanja ostaje neizmijenjena.

U Varaždinu 13. srpnja 2026.

Sutkinja

Amalija Švegović