Poslovni broj: Pp-8520/2026
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sucu Maji Župančić Ukropina, uz sudjelovanje zapisničarke Snježane Žužić, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice ČTU, zastupane po branitelju – odvjetniku Filipu Laliću iz Odvjetničkog društva Lalić & Vipauc j.t.d. iz Zagreba, Marulićev trg 17, zbog prekršaja iz članka 22. stavak 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 70/17, 126/19, 84/21, 114/22) pokrenutom povodom optužnog prijedloga PU zagrebačke, IV. Policijske postaje Zagreb, Klasa: 211-07/26-5/14613 od 11. lipnja 2026. godine, primjenom čl. 221. i 222. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), nakon provedenog žurnog postupka, dana 10. srpnja 2026. godine
p r e s u d i o j e
I. Temeljem čl. 182. toč. 3. Prekršajnog zakona
okrivljenica ČTU, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći Č i ČT, rođena **.**.1971. godine u [adresa], državljanka RH, PKV, po zanimanju tekstilni djelatnik, nezaposlena, uzdržava ju suprug i prima inkluzivni dodatak za dijete s posebnim potrebama, udata, majka 1 maloljetnog djeteta, prekršajno nekažnjavana, ne vodi se drugi prekršajni niti kazneni postupak, s prebivalištem na adresi u [adresa]
oslobađa se od optužbe
da bi u vremenskom periodu od početka mjeseca veljače 2025. godine sve do 28. ožujka 2026. godine u obiteljskoj kući na adresi [adresa] u [adresa] počinila psihičko nasilje u obitelji na štetu majke ČT, rođ. **.**.1951. godine - osobe starije životne dobi i lošeg zdravstvenog stanja, na način da bi zanemarivala njezine potrebe i vrijeđala ju izgovarajući joj: "Ja te neću presvlačiti, čekat ćeš A da dođe sa posla, smrdiš, ja to ne mogu raditi, želudac mi se diže, jebem ti mater mrtvu u grobu, stara si i senilna, ti si glupa, daj šuti stara kravo, kaj te briga, izbacit ću te iz kuće", te da bi dana 28.ožujka 2026.godine majčine osobne stvari izbacila ispred kuće, što da bi kod majke ČT izazvalo osjećaj uznemirenosti i povredu dostojanstva, radi čega se obratila policiji za pomoć, čime da bi počinila prekršaj iz čl. 10. toč. 3. i 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjiv po čl. 22. st. 5. istog Zakona
II. Temeljem čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona, trošak prekršajnog postupka pada na teret proračunskih sredstava ovog suda.
Obrazloženje
1. PUZ, IV. Policijska postaja Zagreb pod br. Klasa: 211-07/26-5/14613 od 11. lipnja 2026. godine, podnijela je ovom sudu optužni prijedlog protiv okrivljenice, koji je zaprimljen kod ovoga Suda dana 11. lipnja 2026. godine, nakon što je okrivljenica uhićena i dovedena ovome Sudu u 16:40 sati, radi djela prekršaja iz čl. 10. toč. 3. i 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjivog po čl. 22. st. 5. istog Zakona. Tužitelj je u optuženju istaknuo vrijeme počinjenja djela od veljače 2025.godine do današnjeg dana (pretpostavka da je to dan kada je žrtva prijavila nasilje 10.lipnja 2026.), ali je sudac tijekom postupka, posebno temeljem iskaza svjedokinje/žrtve nasilja, utvrdio vrijeme prekršaja te ga istaknuo u izreci ove presude (od početka mjeseca veljače 2025. do dana 28.ožujka 2026.)
2. Okrivljenica je u svojoj obrani izjavila da živi u obiteljskoj kući na adresi [adresa] sa suprugom i maloljetnim sinom, a da na istoj čestici, u neposrednoj blizini, živi njezina sestra AT ali u svojoj obiteljskoj kući, sa suprugom i kćerkom Đ. Kako je njihova majka ČT bila lošeg zdravstvenog stanja, budući je radi dijabetesa imala nekoliko operativnih zahvata na nogama i bila nepokretna, majka se preselila k njoj i bila kod nje na skrbi od veljače prošle godine 2025. sve do 28. ožujka 2026. Dolazila je tri puta tjedno i patronaža HZZO-a kao i fizijatrica. Iako ima bruh i ne smije dizati teško, majku je previjala. Nije istina da joj se svakodnevno obraćala riječima da je neće presvlačiti, da će čekati za presvlačenje njenog supruga A da dođe sa posla, da bi majci govorila da smrdi i da joj se diže želudac. Nije majci izgovorila da joj jebe mater mrtvu u grobu, da je stara i senilna i da je glupa te joj se nije obraćala riječima "daj šuti stara kravo, kaj te briga, izbacit ću te iz kuće". U mjesecu studenom 2025.godine potpisala je sa majkom ugovor o dosmrtnom uzdržavanju kojim ugovorom se obvezala brinuti o majci, a za uzvrat joj je majka prepustila vlasništvo nekretnine. Njezin suprug je imao punomoć na majčinom tekućem računu te su podizali novce po potrebi. Dana 28.03.2026. majka je otišla sa unukom Đ, njezinom nećakinjom, na sladoled i cijeli dan joj se nije javila. Nazvala ju je telefonom tek oko 23:00 sata navečer te joj kazala da će prespavati kod druge kćeri AT te da joj u tu svrhu pripremi pelene, njezine stvari, lijekove i kolica. Na takav zahtjev majke, sve njene stvari joj je pripremila i ostavila ispred kuće. Na pitanje suca zašto je ostavila ispred kuće stvari, a nije omogućila majci da dođe u kuću gdje je do tada živjela, kako bi si uzela stvari, odgovorila je da joj je majka rekla da će njezine stvari uzeti nećakinja K, koja ju je toga istog dana izvrijeđala i rekla da ju ne može vidjeti, zato je odlučila ostaviti majčine stvari ispred kuće. Naglasila je da se zajedno sa svojim suprugom brinula o majci, redovno su naručivali pelene i lijekove, presvlačili ju, ali da je majka osoba starije životne dobi kojoj je preokupacija samo njezin život i da je bila dosta čangrizava. U mjesecu svibnju ove godine primila je podnesak Odvjetničkog društva u kojem je bilo navedeno da se ne brine o majci obzirom na sklopljeni ugovor i da se o tome očituje u nekom razumnom roku. Na taj podnesak se očitovala te ga poslala preporučeno na adresu odvjetničkog društva. Napisala im je da ništa od toga nije točno i da se itekako brinula o majci svo vrijeme njezinog boravka kod nje. Suglasna je sa time da se sklopljeni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju može poništiti. Ne razgovara sa svojom sestrom ĐT od ostavinske rasprave koja je bila provedena dana 08.05.2025. godine, nakon smrti njihovog oca.
2.1. Predstavnik tužitelja nije imao primjedbi na iskaz okrivljenice, niti pitanja za nju.
3. U dokaznom postupku sudac je pročitao obavijest žrtvi nasilja u obitelji (list 9-10 spisa), obrazac rizičnih faktora za ponavljanje nasilničkog ponašanja (list 11-12 spisa), izvješće o uhićenju (list 13-14 spisa), izjavu okrivljenice da se odriče prava na branitelja (list 15 spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu okr. ser. br. [serijski broj] (list 16 spisa), te potvrdu Ministarstva pravosuđa/Odjela za prekršajne evidencije (list 19-20 spisa) iz koje je razvidno da okrivljenica nije prekršajno kažnjavana.
3.1. Na izvršeni uvid te na pročitano okrivljenica niti predstavnik tužitelja nisu imali primjedbi.
4. Obzirom na obranu okrivljenice koja je u cijelosti poricala djelo stavljeno joj na teret, sudac je odlučio provesti dokazni postupak saslušanjem žrtve nasilja - osobe starije životne dobi ČT. Okrivljenica je puštena na slobodu te se obvezala pristupiti ovome sudu dana 12. lipnja 2026. u 15:00 sati radi nastavka postupka i provođenja spomenutog dokaznog postupka. Predstavnik tužitelja se također na zapisnik obvezao pristupiti zakazanom terminu.
5. Dana 12. lipnja 2026. godine raspravi / dokaznom postupku pristupile su okrivljenica i svjedokinja – žrtva nasilja, dok nije pristupio uredno pozvani predstavnik tužitelja, izostanak nije opravdao. Svjedokinja ČT, osoba starije životne dobi, iskazala je u nazočnosti okrivljenice/svoje kćeri, da je inače živjela na adresi [adresa], ali da se radi lošeg zdravstvenog stanja preselila prvo kod svoje kćeri AT gdje je boravila dva mjeseca prošle 2025.godine, a kako joj se stanje pogoršalo i završila je u bolnici, da je po izlasku iz bolnice prešla na skrb i brigu svojoj drugoj kćeri ČTU kod koje je boravila od veljače 2025. sve do dana 28.03.2026. godine. U tom vremenu da je njena kćer ČTU često vikala na nju, prigovarala joj da joj ide na živce, izgovarala joj da je glupa, stara i senilna, psovala joj mrtvu mater, znala joj reći da ju neće presvući sve dok joj ne dođe suprug sa posla popodne, a ona je od straha i nemoći, jer je bila u krevetu, samo plakala ispod pokrivača. Radi Sanjine vike prema njoj, koju je čula druga kćerka AT koja živi u istom dvorištu, bila je pozvana socijalna radnica iz Centra za socijalnu skrb, ali je ona toj socijalnoj djelatnici napričala sve najbolje o kćeri ČTU prvo jer se bojala posljedica a drugo jer joj je bilo žao ČTU koja ima dijete sa posebnim potrebama i živi sa djetetom i mužem u stambenom prostoru koji nije njezin. U mjesecu studenom zaista je sa ČTU zaključila ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, za koji ugovor je došao javni bilježnik na adresu stanovanja te mu se platilo 500 eura od njene mirovine. Dana 28.03.2026. bila je sa unukom Đ, Tanjinom kćeri, na sladoledu i kako je bilo kasno, nazvala je ČTU u kasnim večernjim satima i zamolila ju da joj ostavi dvije pelene na prozoru i njene lijekove u vrećici kako bi mogla prespavati kod AT, kod druge kćeri. Tako su kćer AT i unuka K došle ispred Sanjine kuće po njezine stvari, kada su zatekle sve zapakirano u kutije, puno pelena, njenu robu i ostale potrepštine, koje je ČTU ostavila ispred svoje kuće u dvorištu. Od toga dana živi kod kćeri AT. Njezine kćerke AT i ČTU ne razgovaraju od svibnja 2025. godine nakon što je bila ostavinska rasprava po njenom pokojnom suprugu. Ona osobno ne pati od demencije, nema nikakvu duševnu bolest, pije lijekove za srce i za šećer.
5.1. Okrivljenica upitana da li ima prigovor na dio ili cijeli iskaz svjedokinje, izjavila je da ništa od izjavljenog nije istina jer da apsolutno ništa ružno nije govorila majci, cijelo vrijeme boravka majke kod nje je brinula o njoj, vodila računa o lijekovima, o pelenama, o fizijatru, patronaži. Od ovih svih riječi koje joj se stavljaju na teret ništa joj nije izgovorila. Napomenula je da je mamu znala primiti histerija, znala si je čupati kosu, pa ju je samo tražila da to ne čini radi njenog djeteta koje je starosti 15 godina i dijete je sa posebnim potrebama. Cijelo ljeto 2025. godine mama ju je nagovarala da bi potpisale ugovor o dosmrtnom uzdržavanju jer majka nije htjela da njezina imovina pripadne kćeri KT. Otišle su zajedno odvjetniku koji im je rekao da u slučaju darovnog ugovora ili oporuke AT ipak ostaje nužni dio, ali da je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju najsigurniji jer time ne ide nikakav dio imovine i na drugog potomka. Dana 28.03.2026. godine majka ju je nazvala u kasnim večernjim satima i rekla da će preći kod AT i da ju moli da joj ostavi ispred kuće sve njezine stvari uključujući i kolica, svu robu i sve lijekove, što je i učinila, nije bilo govora o samo dvije pelene i vrećici lijekova.
5.2. Na upit suca svjedokinji da li je ona inzistirala na sklapanju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju sa kćerkom ČTU, svjedokinja je izjavila da jest. Na pitanje suca kako to da je prijavila Sanjino ponašanje tek u lipnju 2026. godine i kako to da je sklopila sa njom ugovor o dosmrtnom uzdržavanju čime joj je dala svoju imovinu, unatoč Sanjinom ponašanju koje je prijavila policiji, svjedokinja je odgovorila da joj je bilo žao unuka i kćeri ČTU jer nemaju nikakav svoj stambeni prostor pa da mogu prodati tu nekretninu koju joj je dala ugovorom.
6. Sudac je konstatirao na zapisnik da se suočenje između okrivljenice i svjedokinje nije moglo provesti radi visokih tenzija i uznemirenosti žrtve koja je osoba starije životne dobi, ujedno smatrajući da su u do sada provedenom postupku bitne činjenice nesporno utvrđene za donošenje odluke o prekršaju i bez provođenja radnje suočenja.
7. Po provedenom postupku, temeljem obrane okrivljenice, iskaza saslušane svjedokinje te uvidom u gore navedenu dokumentaciju, sudac nije mogao sa nedvojbenom sigurnošću utvrditi da bi okrivljenica počinila prekršaj na način kako joj se optuženjem stavlja na teret iz čl.10.toč.3.i.5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji kažnjivog po čl.22.st.5. istog Zakona, odnosno da bi u vremenskom periodu od početka mjeseca veljače 2025. godine sve do 28. ožujka 2026. godine u obiteljskoj kući na adresi [adresa] u [adresa] počinila psihičko nasilje u obitelji na štetu majke ČT, rođ. **.**.1951. godine - osobe starije životne dobi i lošeg zdravstvenog stanja, na način da bi zanemarivala njezine potrebe i vrijeđala ju izgovarajući joj: "Ja te neću presvlačiti, čekat ćeš A da dođe sa posla, smrdiš, ja to ne mogu raditi, želudac mi se diže, jebem ti mater mrtvu u grobu, stara si i senilna, ti si glupa, daj šuti stara kravo, kaj te briga, izbacit ću te iz kuće", te da bi dana 28.ožujka 2026.godine majčine osobne stvari izbacila ispred kuće, što da bi kod majke ČT izazvalo osjećaj uznemirenosti i povredu dostojanstva, radi čega se obratila policiji za pomoć. Naime, predmetna je poricala djelo u cijelosti izjavljujući da se nije ponašala prema majci na opisani način niti da joj je izgovarala riječi stavljene joj na teret za vrijeme dok je njezina bolesna majka kod nje boravila i bila njoj na skrbi. Sa druge strane, svjedokinja ostaje kod svoje prijave i opisa ponašanja svoje kćeri ČTU koje se kvalificira kao psihičko nasilje, koje nasilje da se događalo u periodu dok je bila na skrbi kod nje i to od kraja veljače 2025.godine do dana 28.03.2026.godine, od kojeg dana živi kod druge kćeri. Međutim, svjedokinja u tom periodu, dok je živjela kod predmetne kćeri ČTU, nije prijavljivala policiji njezino nasilničko i nedolično ponašanje i nije tražila prijeći natrag svojoj drugoj kćeri KT, kod koje se sada nalazi. Naprotiv, za vrijeme boravka kod kćeri ČTU još je inzistirala sa istom sklopiti ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, što su i sklopile u studenom 2025.godine i ovjerile ga po javnom bilježniku. Životno je i logično da nitko ne sklapa takav ugovor sa osobom koja te šikanira i vrijeđa, u koju ne možeš imati povjerenja da će se o tebi skrbiti, budući je ugovor dvostrani pravni posao kod kojega obje strane dogovaraju prava i obveze, pristaju na ugovorne odredbe te ga u tu svrhu potpisuju. I sama svjedokinja je izjavila da ne boluje od demencije niti duševne bolesti, pa valja zaključiti da je znala što potpisuje i što iz takvog ugovora proizlazi, nakon što je već tada devet mjeseci živjela kod kćeri ČTU koja se o njoj brinula. Konačno, zaista je neobično i čudno da majka prijavljuje svoju kćer za nasilje u obitelji tek po proteku dosta vremena od kada se navodno nasilje događalo, u konkretnom slučaju tek u lipnju ove godine, nakon što već neko vrijeme živi kod druge kćeri. Kvalifikacija djela koje se okrivljenici stavlja na teret povlači za sobom naročitu uznemirenost i povredu dostojanstva žrtve, koja uznemirenost bi trebala rezultirati momentalnom prijavom kako policiji tako i socijalnoj službi, ili barem dojavi svoga nezadovoljstva i straha drugoj kćeri koja živi u neposrednoj blizini, što se nije dogodilo kroz kritično vrijeme. Slijedom svega navedenoga, sudac je predmetnu oslobodio od optužbe, primjenjujući postupovno načelo "in dubio pro reo"- u sumnji da bi predmetna počinila prekršaj nasilja u obitelji na način kako joj se stavlja na teret.
8. Temeljem članka 140. st.2. Prekršajnog zakona troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda, jer je okrivljenica oslobođena krivnje za počinjeni prekršaj.
U Zagrebu, dana 10. srpnja 2026. godine.
zapisničarka
sudac
Snježana Žužić
Maja Župančić Ukropina
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude tužitelj ima pravo žalbe u roku od 8 (osam) dana nakon primitka presude. Žalba se podnosi Visokom prekršajnom sudu RH, u Zagrebu, pisano, u 2 (dva) istovjetna primjerka, poštom preporučeno, putem ovog suda.
Presuda se dostavlja:
1. okrivljenici, ČTU, [adresa]
2. branitelju, odvjetnik Filip Lalić iz Odvjetničkog društva Lalić & VIpauc j.t.d., Marulićev trg 17, [adresa] Zagreb
3. tužitelju, PUZ, IV. Policijska postaja Zagreb, Petrova 152, [adresa] Zagreb
4. žrtvi, ČT, [adresa] (kod ATU)
5. Hrvatski zavod za socijalni rad PU Maksimir, Maksimirska 51/I, [adresa] Zagreb
6. pismohrana - ovdje
