Republika Hrvatska

Općinski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 31

Povrv -78/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru po sucu Ivici Grubišić u pravnoj stvari tužitelja Tehnostan d.o.o. OIB:9147134540 Vukovar, Dr. Franje Tuđmana 23, zastupan po punomoćniku odvjetniku Slaven Karaban, protiv tuženika TJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], po punomoćniku odvjetniku Stjepan Šporčić iz Vukovara, predmeti proslijeđeni od JB po prigovoru na rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, bez održavanja ročišta, temeljem čl. 461.a st. 3. Zakona o parničnom postupku, 10. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. U cijelosti se ukida platni nalog u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Jelice Kovačić iz Vukovara poslovne oznake Ovrv- 1135/2025 od 7. kolovoza 2025. , te se odbija tužitelj sa tražbinom u iznosu od 22,72 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 1,87 EUR od 01.08.2024.,

- na iznos od 1,57 EUR od 01.10.2024.,

- na iznos od 1,67 EUR od 01.11.2024.,

- na iznos od 1,76 EUR od 01.12.2024.,

- na iznos od 1,83 EUR od 01.01.2025.,

- na iznos od 2,10 EUR od 01.02.2025.,

- na iznos od 2,01 EUR od 01.03.2025.,

- na iznos od 2,05 EUR od 01.04.2025.,

- na iznos od 2,55 EUR od 01.05.2025.,

- na iznos od 2,71 EUR od 01.06.2025.,

- na iznos od 2,60 EUR od 01.07.2025.

II. Nalaže se tužitelju TEHNOSTAN d.o.o. OIB:9147134540 Vukovar, Dr. Franje Tuđmana 23, da tuženiku TJ OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 125,00 eura, u roku od 15 dana.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj je pokrenuo postupak radi naplate iznosa od 22,72 EUR na ime dospjelih potraživanja, potražujući zakonske zatezne kamate na pojedinačne mjesečne iznose navedene u izreci rješenja o ovrsi od tamo specificiranih datuma dospijeća pa do isplate. Javni bilježnik Jelica Kovačić iz [adresa] po prijedlogu ovrhovoditelja donijela je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod poslovnim brojem Ovrv-1135/2025 dana 7. kolovoza 2025.

2. Tuženik je uložio obrazloženi prigovor te naknadno očitovanje na podnesak tužitelja od 12.01.2026. godine, u kojemu je u cijelosti osporio osnove i visinu tražbine. Tuženik je istaknuo da je redovito podmirivao glavnice računa za isporučene komunalne usluge. Naveo je da utuženi mjesečni iznosi zapravo predstavljaju stavke "obračunate kamate na dugovanje", što potvrđuju i sami računi (za lipanj, kolovoz, rujan, listopad, studeni 2024. itd.) koje je tužitelj naknadno priložio.

3. Sud je rješenjem poslovne oznake Povrv-78/2025-2 od 31. prosinca 2025. stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i ukidaju provedene radnje, a postupak će se nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Predmet spora je naplata iznosa od 22,72 EUR, navodeći u prijedlogu za ovrhu da se radi o dugu po izvatku iz poslovnih knjiga za razdoblje od 1. lipnja 2024. do 31. svibnja 2025. U svom podnesku od 12.01.2026. godine tužitelj tvrdi da potražuje neplaćenu glavnicu, odnosno fiksne troškove isporuke toplinske energije koji se odnose na "naknadu za snagu", "naknadu za opskrbu" i "naknadu za kupca".

5. Tuženik je u tijeku postupka podnio obrazloženi prigovor i očitovanje u kojem u cijelosti osporava osnove i visinu tražbine. Ističe da je redovito podmirivao sve mjesečne glavnice za isporučenu energiju. Tuženik naglašava kontradiktornost između tužiteljev ih navoda i dokaza u spisu. Naime, računi koje je sam tužitelj priložio uz podnesak od 12.01.2026. godine (primjerice za lipanj, kolovoz, rujan, listopad, studeni 2024. itd.) demantiraju tužitelja jer u njima stoji izričita stavka "obračunata kamata na dugovanje" u iznosima od 1,87 EUR, 1,57 EUR, 1,67 EUR itd. Tuženik ukazuje da iz računa uopće nije vidljivo na koje se povijesno potraživanje ta kamata odnosi, niti na koji je način obračunata. Zaključno navodi da tužitelj očito samovoljno i netransparentno umanjuje njegove uplate za zatezne kamate, prikazujući preostali dug kao "glavnicu", iako su uplate bile namijenjene zatvaranju tekućih mjesečnih obveza.

6. Provodeći dokazni postupak i ocjenjujući priložene isprave sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku (ZPP), sud je utvrdio da tužitelj nije dokazao osnovanost svog tužbenog zahtjeva, dok su prigovori tuženika pravno utemeljeni.

7. Ključni dokaz u ovom postupku predstavljaju upravo mjesečni računi koje je tužitelj dostavio kako bi specificirao izvadak iz poslovnih knjiga. Uvidom u te račune, sud je utvrdio da se u njima utuženi iznosi (1,87 EUR, 1,57 EUR, 1,67 EUR, 1,76 EUR, 1,83 EUR, 2,10 EUR, 2,01 EUR, 2,05 EUR, 2,55 EUR, 2,71 EUR, 2,60 EUR) tekstualno i nedvosmisleno identificiraju kao "obračunata kamata na dugovanje", a ne kao fiksne naknade za snagu, opskrbu ili kupca, kako to tužitelj neutemeljeno tvrdi u svom podnesku.

8. Tužitelj očito stoji na stajalištu da je u svojim poslovnim knjigama proveo djelomično zatvaranje tražbina na način da je od uplaćenih iznosa tuženika prvo odbio zakonsku zateznu kamatu, a da je preostali neplaćeni dio proknjižio kao otvoreni ostatak glavnice (fiksne naknade). Međutim, puko interno knjiženje i tvrdnja u podnesku ne predstavljaju dokaz u parničnom postupku ako su u izravnoj suprotnosti s ispravama (računima) koje je tužitelj izdao samom korisniku. Računi koje tuženik zaprima ne dokazuju postojanje duga s naslova naknade za snagu ili opskrbu, već ga izravno terete za kamatu, pri čemu je tekstualno ostalo potpuno nejasno na koje povijesno potraživanje, za koje razdoblje kašnjenja i po kojoj stopi je ta kamata uopće izračunata.

9. Prema članku 219. ZPP-a, teret dokaza je na tužitelju. Ako tužitelj tvrdi da je uplate tuženika uračunavao sukladno članku 172. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima (ZOO) – prema kojem se prvo zatvaraju troškovi, zatim kamate, a na kraju glavnica – tada je bio dužan sudu predočiti jasnu i cjelovitu analitičku karticu (rekapitulaciju) iz koje bi se kronološki vidio svaki osnovni račun, točan datum svake uplate tuženika te matematički prikaz kako je i u kojem iznosu pojedina uplata razmještena na kamatu i glavnicu. Budući da tužitelj takav dokaz nije pružio niti je predložio knjigovodstveno vještačenje, sud ne može nagađati o strukturi duga, već mora zaključiti da visina tražbine nije dokazana.

10. S obzirom na to da iz samih računa proizlazi da se radi o obračunatim kamatama, tužbeni zahtjev je zahvaćen materijalnopravnim nedostatacima koji se ne mogu otkloniti tvrdnjama u podnescima.

11. Kao prvo, prikrivanje obračunate kamate pod prividom "glavnice" onemogućuje sud u ispitivanju prigovora zastare. Prema članku 226. stavku 1. ZOO -a, samostalna potraživanja zateznih kamata zastarijevaju u roku od tri godine. Bez jasnog prikaza na koje se povijesne račune te kamate odnose i kada je zakašnjenje nastalo, sud ne može utvrditi je li nastupila zastara, što u parnici šteti isključivo tužitelju koji je bio dužan te podatke transparentno iznijeti.

12. Kao drugo, tužitelj je u izreci rješenja o ovrsi zatražio da na te pojedinačne iznose (npr. na 1,87 EUR) teku zakonske zatezne kamate od dana dospijeća računa (01.08.2024.) pa do isplate. Budući da je uvidom u račune utvrđeno da ti iznosi predstavljaju već obračunatu kamatu, tužitelj je postavio zahtjev suprotno prisilnoj odredbi članka 31. stavka 1. ZOO-a, koja strogo zabranjuje primjenu kamate na kamatu (anatomocizam). Čak i da je obračun kamata bio matematički točan, tužitelj bi procesnu kamatu na dospjele kamate sukladno članku 31. stavku 2. ZOO-a mogao potraživati isključivo od dana podnošenja prijedloga (16.07.2025.), a nikako retroaktivno od dana izdavanja računa.

13. Kako tužitelj nije dokazao da se radi o glavnici, a priloženi računi potvrđuju neprozirno i zakonom zabranjeno utuživanje kamate na kamatu bez ikakve jasne podloge, tužbeni zahtjev se u cijelosti odbija.

14. Slijedom navedenih utvrđenja valjalo je u cijelosti ukinuti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi i odbiti tužitelja sa tužbenim zahtjev primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a.

15. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 151. st. 1. ZPP-a. VPS je 22,72 eura

Tužitelj nije uspio u sporu te mu ne pripada naknada ovršnog i parničnog troška. Tuženiku zastupanom po punomoćniku odvjetniku sud je priznao trošak sastava prigovora u iznosu od 62,50 eura kao i za sastav podneska od 15.1.2026. u iznosu od 62,50 eura, ukupno 125,00 eura (uračunat PDV).

Za napomenuti je da je tužitelj budući da je riječ o potraživanju do 100,00 eura mogao zatražiti jednokratnu naknadu za zastupanje u parničnom postupku po odvjetničkoj tarifi, a kako to nije učinio, što je povoljnije za tužitelja), a sud je vezan uz zahtjev, sud je dosudio prema zahtjevu tuženika.

U Vukovaru, 10. srpnja 2026.

Sudac

Ivica Grubišić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba na Županijski sud. Žalba se podnosi u tri primjerka u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude putem ovog suda. Upozoravaju se parnične stranke da se ova presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i čl. 354. st. 2. t. 1., 2.,4., 5., 6., 8., 9., 10 i 11 ZPP - a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćniku odvjetniku Slaven Karaban iz Vinkovaca,

2. Tuženiku po punomoćniku odvjetniku Stjepan Šporčić