REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-1829/2024-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, u pravnoj stvari tužitelja KM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici DM, dipl. iur. u Hrvatskom sindikatu pošte, Zagreb, Radićeva 12, protiv tuženika HP – Hrvatska pošta d.d., Velika Gorica, Poštanska 9, OIB: 87311810356, zastupan po punomoćnici BM, dipl. iur., zaposlenici tuženika, Su-1689/2017, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 25. svibnja 2026. u nazočnosti punomoćnice tužitelja DM, dipl. iur. te punomoćnice tuženika BM, dipl. iur., sukladno odredbi čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje u tekstu: ZPP), dana 10. srpnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  je

I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja KM koji glasi:

"I. Utvrđuje se da Odluka o redovitom otkazu Ugovora o radu tužitelja KM, [adresa], koju je donio tuženik HP – Hrvatska pošta d.d., Jurišićeva 13, Zagreb, broj: DP-08-031561/21 od 09.11.2021.g. nije dopuštena i da je nedopuštena Odluka tuženika o zahtjevu za zaštitu prava broj: HP-02/4-037222/21 od 17.12.2021.g. i da radni odnos tužitelja KM nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku HP – Hrvatska pošta d.d., Zagreb, Jurišićeva 13, da tužitelja KM, [adresa], vrati na rad na poslove radnog mjesta poštara za opću dostavu u organizacijskoj jedinici Divizija pošta, Sektor za dostavu grupe područja 1, na području Grada Zagreba i Zagrebačke županije ili druge odgovarajuće poslove sukladno njegovoj stručnoj spremi i radnom iskustvu, u roku 8 dana."

Obrazloženje

1. Tužitelj KM (dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi od 28. prosinca 2021. navodi da je zaposlen kod tuženika HP – Hrvatska pošta d.d. (dalje u tekstu: tuženik) na radnom mjestu poštara za opću dostavu. Odlukom o redovitom otkazu Ugovora o radu tuženik je tužitelju otkazao Ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja. Tužitelj je protiv Odluke o otkazu u zakonom propisanom roku podnio zahtjev za zaštitu prava, koji je tuženik odbio kao neosnovan, koju odluku je tužitelj zaprimio 22.12.2021. Tužitelj ističe da nije počinio povrede radnih obveza koje mu se stavljaju na teret te je predmetna odluka u cijelosti neosnovana. Pobijana odluka nezakonita je i iz razloga što tuženik prije otkazivanja nije tužitelju izrekao pisano upozorenje sukladno odredbi čl. 119. st. 1. Zakona o radu, a u ovom slučaju ne postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od tuženika da to učini. Razlozi koje tuženik navodi u pobijanoj odluci ne opravdavaju mjeru redovitog otkaza ugovora o radu. Netočan je navod da je tužitelj u svom radu postupao protivno preuzetoj ugovornoj obvezi i Uputama za obavljanje poštanskih usluga jer je pošiljke zadržavao i nije ih iznosio u za to propisanim rokovima. Vezano za pošiljke Zagrebačkog holdinga, za koje tuženik tereti tužitelja navodeći paušalno količinu istih od ccc 350-400 pošiljaka s datumom 01.10.2021., tužitelj ističe da su mu iste zadužene tek 04.10.2021., a ne 01.10.2021. S obzirom na količinu svakodnevnog zaduženja svih pošiljaka, od paketa, preporučenih pošiljaka i drugih običnih pošiljaka do isplate mirovina, tužitelj nije mogao navedene pošiljke Zagrebačkog holdinga dostaviti do 07.10.2021., pa ga se u ovom slučaju neosnovano tereti za nepoštivanje rokova dostave. Neosnovan je također i navod da je tužitelj prekoračio rokove uručenja za cca 1000 pošiljaka te da 08.10.2021. nije uručio cca 400 pošiljaka, a pritom tuženik niti dokazuje svoje navode niti precizira o kojim se pošiljkama radi, koji su rokovi njihovog uručenja, kao i razlozi eventualnog neuručenja, odnosno nemogućnosti uručenja. Stoga su ovakvi navodi tuženika usmjereni na neosnovano terećenje tužitelja, kako bi mu se pripisao što veći broj propusta i njegov rad neosnovano prikazao kao manjkav i nepravilan. Tužitelj posebno ističe da je s prekidima koristio bolovanje od 12. mj. 2020. do 6. mj. 2021. te zbog zdravstvenih problema nije mogao nositi veliki teret, što mu je dodatno otežalo obavljane posla. Zbog toga se i obratio tuženiku sa zamolbom da ga se premjesti na drugo radno mjesto. Ujedno je dobio odobrenje od nadređenog kontrolora IM da za vrijeme radnog vremena ide na terapije, pa je ponekad zbog toga kasnio s dostavom pošiljaka. Pored toga često su ga selili s rajona te je nosio i dodatni rajon zbog manjka radnika, što mu je posebno otežavalo rad. Međutim, bez obzira na zdravstvene probleme i preopterećenost poslom, radio je uvijek savjesno i odgovorno i nikada nije postupao s namjerom počinjenja povreda iz radnog odnosa. Tužitelj nadalje ističe da je obvezu očitanja plina vršio pored svih drugih obveza koje su imale prioritet. Budući da je tuženik radnicima odredio rok očitanja plina do 15.10., neosnovano se u pobijanoj odluci upućuje na razdoblje prije tog roka i utvrđuje postotak odnosno broj očitanih plinomjera, kako bi se tužitelju pripisale povrede koje nije počinio, što opet upućuje na namjeru tuženika da neosnovano tereti tužitelja sa što većim brojem povreda. Vezano za navode o ozljedi na radu, tužitelj ističe da je točan navod da se ozlijedio prilikom obavljanja rada pa je u tom smislu i spomenuo ozljedu, ali ozljeda nije službeno prijavljena pa se bolovanje nije vodilo kao ozljeda na radu. U odnosu na navode bivše voditeljice o njegovom radu na području dostave GP6 (Od 20.05.2019. do 30.11.2020.), a temeljem kojih tuženik želi tužitelja prikazati kao nesavjesnog i neodgovornog, ističe da su takvi navodi u cijelosti neosnovani. Iznosi se čitav niz neutemeljenih navoda o počinjenim povredama, i to s dužim vremenskim odmakom i bez ikakvih dokaza da su povrede stvarno počinjene. Na činjenicu da se radi o neosnovanom terećenju ukazuje i to da je tužitelj privremeno premješten u Pulu 20.05.2019. i trebao je ostati samo 6 mjeseci, a ostao je 1 g. i 6. mjeseci, što dokazuje da je radnik dobro obavljao svoj posao i zbog toga je zadržan puno duže od predviđenog roka trajanja privremenog premještaja. Prilikom dolaska na novo područje već je nakon tri dana ostao sam na rajonu na kojem je bilo zaostataka te je riješio sve zaostatke i uredno obavljao sve zadane poslove. Postavlja se pitanje zašto je tužitelj, koji je po tvrdnjama tuženika nesavjesno i nepropisno obavljao svoj posao, zadržan još godinu dana nakon istekla roka od 6 mjeseci za privremeni premještaj i nikada nije dobio niti jedno pisano upozorenje za svoj rad. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže donijeti presudu kojom se odluka o otkazu utvrđuje nedopuštenom te da se naloži tuženiku vratiti tužitelja na rad.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Opreza radi ističe prigovor prekluzije. Prvenstveno se ističe kako je otkaz Ugovora o radu tuženik donio u skladu s odredbama čl.115. Zakona o radu. Nastavno, tuženik navodi kako nije sporno da je tužitelju dostavio odluku povodom upućenog Zahtjeva za zaštitu prava, donesenu dana 17.12.2021., kojom i dalje ustraje kod svoje namjere redovitog otkazivanja uslijed skrivljenog ponašanja tužitelja kao radnika, a koja odluka prileži spisu. Suprotno tvrdnjama tužitelja, pobijana odluka nije niti neosnovana niti pravno odnosno činjenično neutemeljena, a za njeno je donošenje tuženik svakako imao opravdan razlog. Pobijanom odlukom otkazni razlozi detaljno su obrazloženi i potkrijepljeni navodima istinitost kojih će se utvrđivati kroz provedbu dokaznog postupka u sudskom predmetu. Nadalje, a u odnosu na bolovanje i ozljedu za koju tužitelj tvrdi kako je zadobio za vrijeme radnog vremena, tuženik ističe sljedeće. Sadržaj izjave koju je tužitelj sastavio te predao tuženiku kao poslodavcu, a tiče se štetnog događaja od dana 12.11.2020.g., potvrđuje kako je u konkretnom slučaju došlo isključivo do nastanka materijalne štete na vozilu treće osobe te da je predmetna šteta nastala upravo krivnjom tužitelja, kako uostalom i sam iznosi u predmetnoj izjavi. Ostaje stoga nejasno zbog kojih se ozljeda tužitelj nalazio na bolovanju u tako dugom vremenskom periodu, a da bi zbog toga, po povratku s istog, bio u nemogućnosti uredno obavljati radne zadatke. S druge pak strane, tuženik se tužitelju nikada nije obratio predočenjem rješenja nadležnog državnog tijela, a iz sadržaja kojeg bi proizlazilo kako uslijed kontraindikacija više nije u mogućnosti obavljati poslove poštara za opću dostavu. Naime, obzirom tužitelju nije izdano rješenje o invaliditetu odnosno smanjenoj radnoj sposobnosti niti rješenje o neposrednoj opasnosti od nastanka invaliditeta, tuženik kao poslodavac nije imao obvezu preraspodijeliti tužitelja na druge poslove ovisno o kontraindikacijama niti mu ponuditi novi ugovor o radu. Okolnost što je tužitelj na privremenom premještaju ostao godinu i 6 mjeseci ne govori u prilog činjenici da bi se uslijed navedenog imalo smatrati kako je razlog tome uspješno i kvalitetno obavljanje radnih zadataka već je isključivo riječ o nedostatku radne snage na području Istarske županije, a koja bi bila zainteresirana za obavljanje poslova radnog mjesta poštar za opću dostavu. U pobijanoj odluci opisana postupanja predstavljaju osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa i za tuženika su neprihvatljiva te su kao takva dovela do gubitka povjerenja u tužitelja kao radnika i njegovu lojalnost prema tuženiku kao poslodavcu. Kako je u svom svakodnevnom poslu poštar za opću dostavu obvezan obavljati istovrsne poslove kao i do sada, postoji opravdana bojazan poslodavca da bi isti mogao ponoviti opisane povrede. Ni jedan poslodavac nije dužan trpjeti u radnom procesu radnika u kojeg opravdano nema povjerenja i za kojeg ne može očekivati da bi ubuduće sve svoje preuzete radne obveze obavljao u skladu sa zakonskim propisima, internim aktima poslodavca i važećim ugovorom o radu. Navedenim postupanjem, tužitelj je počinio osobito teške povrede obveza radnog odnosa propisane čl. 45. st.1. toč. 1. i 8. Pravilnika o radu . Glede navoda tužitelja kako ga je tuženik propustio opomenuti u skladu s odredbom čl.119. st.1. Zakona o radu, tuženik navodi da je u konkretnom slučaju riječ o osobito teškim povredama obveza iz radnog odnosa uslijed kojih je tuženik u cijelosti izgubio povjerenje u tužitelja kao radnika, a iz kojeg razloga nastavak radnog odnosa jednostavno više nije moguć. Dakle, u konkretnoj situaci ji postoje okolnosti koje opravdavaju činjenicu što poslodavac prilikom redovitog otkazivanja nije prethodno pisano upozorio tužitelja niti je shodno tome prema odredbi čl.119. Zakona o radu postojala njegova obveza na takvo postupanje. Navedeno osobito stoga što je u svom svakodnevnom poslu poštar za opću dostavu obvezan obavljati istovrsne poslove kao i do sada, a postoji opravdana bojazan poslodavca da bi tužitelj mogao ponoviti opisane povrede. Nadalje, tuženik napominje kako u sudskoj praksi prevladava stajalište da je redoviti skrivljeni otkaz ugovora o radu povoljniji za radnika nego izvanredni otkaz jer uključuje pravo na otkazni rok. Osim toga, poslodavac ima pravo izbora između redovitog skrivljenog i izvanrednog skrivljenog otkaza ugovora o radu u situaciji kada radnik krši obveze iz radnog odnosa. Zbog toga redoviti skrivljeni otkaz nije nedopušten samo zbog toga što razlog za otkaz predstavlja dopuštenu osnovu za izvanredni otkaz ili zbog toga što izricanju ove stegovne mjere nije prethodila blaža u vidu upozorenja. Tuženik dodatno ističe kako je sukladno odredbama čl.150. Zakona o radu proveo savjetovanje s radničkim vijećem, a koje se u za to predviđenom roku nije očitovalo glede navedenog, uslijed čega se smatra kako isto na namjeravanu odluku nije imalo primjedbi. Slijedom navedenog, predlaže se sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Tijekom postupka su izvedeni slijedeći dokazi: izvršen je uvid u Odluku o otkazu (str. 5-8 spisa), u zahtjev za zaštitu prava (str. 9-11 spisa), u odluku o zahtjevu za zaštitu prava (str. 12-13 spisa), u medicinsku dokumentaciju (str. 14, 1161-1166 spisa), u dopis EM (str. 23-24 spisa), u dopust radničkom vijeću (str. 25-30 spisa), u ispis e-mail poruka (str. 31-33, 1167-1171 spisa), u izvadak iz dostavne knjige (str. 34-36 spisa), u dopis voditeljice (str. 37-38 spisa), u podatke o očitanju plinomjera (str. 39 spisa), u službenu zabilješku (str. 47 spisa), u izjavu tužitelja (str. 48 spisa), u fotodokumentaciju (str. 49-59 spisa), u podatke o učinkovitosti rada (str. 60-61 spisa), u ugovor o radu (str. 62-64 spisa), u podatke o reklamacijama (str. 65-66 spisa), u pravilnik o radu (str. 67-84 spisa), u Opće uvjete za obavljanje univerzalne usluge (str. 85-97 spisa), u zapisnik o obrani (str. 98-99 spisa), u Upute za obavljanje poštanskih usluga (str. 830-1152 spisa), saslušani su svjedoci PM (str. 1179-1180 spisa), IM (str. 1180 spisa), TM (str. 1181 spisa), ŽM (str. 1198-1199 spisa), tužitelj KM kao parnična stranka (str. 1200-1201 spisa), te je izvršen uvid u presudu ovog suda poslovni broj Pr-17243/21 od 26. veljače 2024. (str. 1207-1212 spisa), te u rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R- 460/2024 od 10. prosinca 2024. (str. 1221- 1225 spisa).

4. Slijedom svih izvedenih dokaza sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan iz slijedećih razloga.

5. U ovom predmetu sud je donio presudu poslovni broj Pr-17243/2021 od 26. veljače 2024. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti. Povodom žalbe tužitelja Županijski sud u Zagrebu je svojim rješenjem poslovni broj Gž R-460/2024 od 10. prosinca 2024. ukinuo presudu suda prvog stupnja te je predmet vratio na ponovni postupak. Iz obrazloženja rješenja Županijskog suda proizlazi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer nije razriješio odlučne činjenice za pravilnu primjenu odredaba zakona o radu, odnosno u obrazloženju presude su izostali jasni, logični i uvjerljivi razlozi da je tužitelj kršio obveze iz radnog odnosa. Skreće se pozornost prvostupanjskom sudu da nije u dovoljnoj mjeri cijenio iskaz tužitelja u pogledu okolnosti koje se tužitelju stavljaju na teret. Stoga Županijski sud u Zagrebu ukida presudu suda prvog stupnja i predmet vraća na ponovni postupak.

6. Predmet ovog spora je utvrđenje nedopuštenosti Odluke o redovitom otkazu Ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja od 9. studenoga 2021.

7. Uvidom u Odluku o redovitom otkazu Ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja kojom je tužitelju otkazan radni odnos kod tuženika je utvrđeno da je u radu tužitelja od 09. studenoga 2021. utvrđeno je da je tužitelju otkazan ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja. U obrazloženju odluke se navodi da tužitelja u poslovima dostave pošiljaka nije postupio sukladno preuzetoj ugovornoj obvezi i Uputama za obavljanje poštanskih usluga jer je pošiljke zadržavao i nije ih dostavljao u propisanim rokovima. Kontrolom radnog stola i radnog prostora tužitelja 08.10.2021., pronađene su pošiljke Zagrebačkog holdinga cca 350-400 komada s datumom prijema 01.10.2021., iako je tužitelju izričito rečeno da pošiljke moraju biti poslane do 07.10.2021. Tužitelj nije dostavio niti međunarodne ocarinjene pošiljke u zadanom roku, a pošiljke koje je tužitelj 08.10.2021. nosio na dostavu nađene su u motoru cca 400 komada. Dakle, tužitelj je prekoračio rok uručenja za otprilike 1.000 komada pošiljaka. U razdoblju od 24.09. do 04.10.2021. tužitelj je očitao svega 4 plinomjera što iznosi oko 9%, a u razdoblju od 15.09.2021. do 08.10.2021. od ukupno 356 mjernih mjesta očitao je svega 30 plinomjera što je daleko ispod propisanog prosjeka. Dana 27.09.2021. vršena je kontrola knjižnih pošiljaka i kod radnika su pronađene pošiljke s datumima prijema 22.09.2021. koje radnik nije dostavio u propisanom roku. Radnik se nije pridržavao ni načina uručenja pošiljaka već je protivno pravilima za preporučene pošiljke za koje se izdaje potvrda o primitku i koje se uručuju osobno primatelju, zakonskom zastupniku ili punomoćniku uz potpis dostavljao na način da je u dostavnu knjigu upisivao "kovčežić", da je radnik nesavjesno obavljao poslove i kršio pravila izvođenja poslovnog procesa dostave pošiljaka dokazuje i način na koji je proveo uručenje preporučene pošiljke s povratnicom broj RF938514240HR kada je u dostavnoj knjizi upisao "kovčežić", a u sustavu stoji potpisnik G.M. povratnica nije zavedena u dostavnoj knjizi kao ni postupak ni vrsta dostave. Na tužiteljev rad žalili su se i korisnici da im pošiljke kasne te da ih ne dobivaju. Tako je korisnica M.V. pisala prigovor da svoju preporučenu pošiljku nije zaprimila. Kontrolom je utvrđeno da je radnik sam potpisao primateljicu uz znak uručenja u ručnoj Dostavnoj knjizi, a u digitalnoj Dostavnoj knjizi je kod razduženja povučeno uručenje putem kućnog kovčežića. U obrazloženju se dalje navodi da je tuženik uzeo u obzir navode iz tužiteljeve obrane od 18. listopada 2021., koje međutim ne može prihvatiti jer ozljeda na radu koju tužitelj spominje nikada nije prijavljena poslodavcu, a iz izjave tužitelja koju je sastavio povodom štetnog događaja proizlazi da je nastala samo materijalna šteta, i to krivnjom tužitelja. Ujedno se navodi da je i voditeljica dostavnog područja iz Pule dostavila podatke o nizu nepravilnosti i propusta u radu tužitelja koje je počinio za vrijeme rada na GP6 u periodu od 20. svibnja 2019. pa do 30. studenoga 2020. te se ujedno navode propusti o kojima je tuženika izvijestila voditeljica TM. Nadalje, tuženik ističe da je tužitelj i u prijašnjem radu svoje poslove obavljao nepropisno, protivno važećim propisima, te da nije promijenio svoj odnos prema radu. Tuženik kao poslodavac ima pravo od radnika očekivati da savjesno ispunjava svoje obveze iz ugovora o radu te da poštuje propisane rokove i procese rada. Postupanje tužitelja predstavlja osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa, radi kojih uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć. Slijedom navedenog obrazloženja, tuženik otkazuje tužitelju ugovor o radu.

8. Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor prekluzije, koji nije osnovan, s obzirom da je tužitelj dana 22. studenoga 2021. zaprimio odluku o otkazu, protiv koje je pravodobno dana 1. prosinca 2021. uložio zahtjev za zaštitu prava. Tuženik je donio odluku o tužiteljevom zahtjevu za zaštitu prava 17. prosinca 2021., koju odluku je tužitelj zaprimio 22. prosinca 2021. Slijedom navedenog, za tužitelja je 23. prosinca 2021. počeo teći rok za podnošenje tužbe sudu, koja tužba je podnesena 28. prosinca 2021., odnosno unutar roka iz članka 133. st. 1. i 2. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14, 127/17, 98/19 dalje u tekstu: ZR). Stoga je sud utvrdio da je prigovor prekluzije neosnovan, a tužba tužitelja pravodobna i dopuštena.

9. Tužitelj u svom zahtjevu za zaštitu prava u bitnome navodi kao u tužbi, radi čega se sud neće posebno osvrtati na navode iz zahtjeva za zaštitu prava.

10. Prema odredbi čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR-a propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razlog u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

11. Nadalje, iako tužitelj nije osporio činjenicu provedbe savjetovanja s radničkim vijećem, na navedeno sud pazi po službenoj dužnosti, te je sud izvršio uvid u dopis radničkom vijeću od 25. listopada 2021. kojim se traži provedba savjetovanja u odnosu na predmetnu odluku o otkazu. Iz spisa proizlazi da je navedeni dopis zaprimljen od strane predsjednice radničkog vijeća dana 27. listopada 2021. Među strankama nije sporno da se radničko vijeće nije očitovalo na prijedlog odluke o otkazu, iz čega proizlazi da je tuženik proveo savjetovanje sa radničkim vijećem, te da odluka o otkazu nije ništetna iz razloga predviđenog odredbom čl. 150 st. 12 ZR-a.

12. U odnosu na povrede obveza iz radnog odnosa koje se tužitelju stavljaju na teret sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka i tužitelja kao parnične stranke.

13. Iz iskaza svjedokinje PM proizlazi da je ista bila tužitelju neposredno nadređena. Navodi da su rokovi dostave običnih i preporučenih pošiljaka D+3, što znači da se moraju dostaviti u roku od 3 dana od dana zaprimanja. Kod tužitelja su nađene pošiljke s prekoračenjem roka i to na stolu i motoru, a pronađene su i preporučene pošiljke koje su nepropisno poručene na način da tužitelj nije pristupio u kontakt s primateljima, već ih je ubacio u sandučić i sam potpisao. Ukoliko poštar koji se sam zaduži sa preporučenom pošiljkom ne nađe primatelja na kućnoj adresi ostavlja mu obavijest koja sadržava broj pošiljke, poštanski ured u kojem će je moći preuzeti i rok za preuzimanje, vraća pošiljku u poštu i razdužuje kao neuručenu. Na stolu tužitelja pronašli su pošiljke s prekoračenjem D+4 pa čak i D+5, a kontrolor je otišao do motora i tamo je pronašao skrivene pošiljke sa prekoračenjima. Navodi da je tužitelj u jednom trenutku zatražio da zbog terapije odlazi dva sata ranije s posla, svjedokinja mu je to dozvolila i to je trajalo dva tjedna, ali po povratku on je radio puno radno vrijeme i nastavio je ne isporučivati i skrivati pošiljke. Izašlo mu se u susret da ne otvara bolovanje radi smanjenja plaće. Tužitelj se nije obraćao nadređenim osobama tražeći ispomoć zbog većeg opsega posla. Ukoliko bi se u praksi dogodilo da netko ima povećani opseg posla ili potrebu pomoći raspoređivali su ljude na način da dio poslova jednog poštara preuzme drugi zbog zadovoljstva korisnika. U odnosu na očitovanje plinomjera tužitelj je dolazio do 10%. Bilo je puno prigovora što telefonskih što pisanih od službi za korisnike na rad tužitelja. Obične pošiljke se ne zadužuju, poštari ih sami slažu, ali također za njih vrijedi ovaj rok D+3 i kod tužitelja su bili u prekoračenju. Nema pisanog traga kada je on sam zadužio pošiljke, odnosno postoji samo datum prijema, ali ne i zaduženja. Za poslovne korisnike rok za očitanje plina je 2 tjedna, a za građane mjesec dana. U tom roku je trebao očitati plin, nije trebalo 100 %, ali barem 70%.

14. Iz iskaza svjedoka IM proizlazi da je isti bio kontrolor dostave kod tuženika. Jednoga petka pronašli su neuručene obične pošiljke u službenom motoru tužitelja s prekoračenjem roka, misli da se radilo o plinu ili Zagrebački holding. Navodi da je bilo oko 400 pošiljaka. Pronašli su ispod stola tužitelja i nekakve međunarodne pošiljke, kutije s pošiljkama koje on nije zadužio, pa su zbog njih morali tražiti ispomoć drugih zaposlenika, a bilo je i prigovora stanaka. Jedna stranka prigovarala je da je ubačena preporučena pošiljka na krivu adresu. U odnosu na očitanje plina , tužitelja su u počeku pohvalili, ali kada je krenulo očitanje za kućanstva, on uopće nije očitavao plin, postotak očitavanja mu je bio slab. Odobreno je tužitelju da dva tjedna ide ranije s posla jer je naveo da je pao s motora i da ide na terapije, druge kolege su mu pomagale u to vrijeme s obavljanjem posla, ali po povratku se ponašao kao i ranije kao da mu drugi trebaju odrađivati posao.

15. Iz iskaza svjedokinje TM proizlazi da je ista zaposlena na radnom mjestu voditelja dostave u Puli. Poznato joj je da je tužitelju produživan aneks ugovora o radu za rad u Pulu od 20.05.2019. do 30.11.2020. Nisu imali kandidate za radno mjesto poštara pa su morali raditi s onima koje imaju. Međutim, tužitelj nije bio savjestan radnik, nije radio po uputama, kontrolorke su ga više puta upozoravale pa i pisano na propuste, on je višestruko educiran, ali nije popravljao svoj rad. U odnosu na navodnu ozljedu koju je pretrpio tužitelj navodi da je u Puli imao prometnu nesreću, a prema njegovoj izjavi kretao se unatrag mopedom neopreznom radnjom, odnosno nepažnjom pa je svojim mopedom oštetio drugo vozilo . Tužitelj je izjavio da nije pretrpio ozljedu. Navodi da je tužitelj nepropisno postupao s pismenima radi čega je upozoravam, konkretno ostavljao je pismena u sandučiću za koje nije predviđeno ostavljanje jer se je radilo o zemljišno-knjižnom ili upravnom postupku, prekoračio je rokove, iako su mu drugi pomagali i slagati pošiljke i iako je dobio najlakši rajon, radilo se o zgradama, a dobio e i moped. Nije iznio prioritetne pošiljke na vrijeme, znao je nepropisno popuniti dostavnice unatoč obavljenim edukacijama, bilo je 12 edukacija dok je tužitelj radio u Puli. Svjedokinja se sjeća da su kod tužitelja pronađene neuručene međunarodne pošiljke, koje se trebaju dostaviti na dan kada su primljene.

16. Iz iskaza svjedokinje UM proizlazi da je ista bila radna kolegica tužitelja, radila je na radnom mjestu kontrolora, ali nije bila kontrolor tužitelju, dakle nije imala uvid u njegov rad. Za dostavu prioritetnih pošiljaka rok je jedan dan, a običnih 3 dana. Upravni postupak i zemljišno-knjižni ne trebaju se uručiti primateljima, već se mogu ostaviti u sandučiću. Poštar koji nije izvršio isplatu novčanih sredstva razdužuje ih, na obrazac upisuje koji je iznos koji razdužuje i uključuje računovodstvo, a uručeno mora imati drugi dio uplatnice na kojoj je potpis primatelja. Poštar se ne smije potpisati umjesto korisnika. Ukoliko korisnik traži dopunsku uslugu plus, onda ide drugi dan na dostavu. Obavijest o dospijeću ostavlja se ukoliko se preporučene pošiljke ne mogu uručiti ili kod velikih pošiljaka koje ne stanu u sandučić. Međunarodne pošiljke moraju se dostaviti u roku od 3 dana od kada dođu. Poštar je dužan očitati plin za tvrtke u roku od tjedan dana, a za domaćinstvo u roku od mjesec dana. Ukoliko je npr. pošiljka zaprimljena 1.10. u prijemnom uredu ili sortirnici trebala bi se uputiti uredu za dostavu slijedeći radni dan. Nije bilo kašnjenja u navedenom.

17. Tužitelj u svom iskazu navodi da je u početku radio u Branimirovoj, a zatim je poslan na ispomoć u Pulu, gdje je trebao ostati 6 mjeseci, ali je ostao je godinu i pol. Tamo je ozlijeđen u padu s motora, ali šefica mu je rekla da ništa ne prijavljuje jer može biti kriv za nesreću. Kada se vratio u Zagreb odmah je otišao na bolovanje jer su ga boljela leđa i rame. Bio je a bolovanju oko 6 mjeseci s prekidima, a godinu dana išao je na terapije. Tužitelja su teretili za pošiljke Zagrebačkog holdinga koje su došle 4.10., ali na njima je pisalo da su došle 1.10., a kontrola je bila 8.10. Nisu mu pokazali o kojim pošiljkama je riječ niti su prebrojali pošiljke, niti su zajednički konstatirali sve navedeno. Zaduženja tužitelja bila su dostavljati pisma, preporuke, pakete, očitanje plina i dostava mirovina. Na dnevnoj bazi imao je 1000 do 1500 pisama, 70 do 80 paketa, 25 mirovina i oko 300 očitanja plina. Tužitelj je znao koji su prioriteti i njih je prve odrađivao, to su bile mirovine, neki paketi i preporuke. Tužitelj navodi da se organizirao najbolje što je mogao. Radio je kraće u suglasnosti s voditeljem radi odlaska na terapije, pa je bio u zakašnjenju. Tražio je da ga privremeno rasporede na drugo radno mjesto ili da mu se pruži pomoć u obavljanju posla. Jedan dan mu je pomagao kolega, a poslana su dva studenta koji su pomagali svim poštarima. Plin se trebao očitati do 15. listopada, poslodavac je to forsirao kao i isplatu mirovine. Navodi da je poštivao propisani postupak dostave, potpisivanje na mobilni uređaj bila je novina pa su stranke znale stisnuti kovčežić. Nadređeni ga nisu upozoravali da nešto konkretno radi neispravno, a nikada nije pisano upozoren. U Puli je ostao duže jer je voditeljica bila zadovoljna s radom tužitelja. U odnosu na prigovor gospođe JM navodi da je preporučena pošiljka dostavljena na staru adresu u istoj ulici, tužitelj je kontaktirao navedenu i problem je riješen. U motoru je ostavio obične pošiljke jer je tako mogao lakše uručivati i slijedeći dan. U to vrijeme radio je na svom terenu i terenu kolege. Ako je nosio samo pisma, sve se stizalo međutim ne i ako se dostavljaju mirovine, očitava plin i dostavljaju preporučene pošiljke. Najviše je bio opterećen na poslu od 1. do 15. u mjesecu jer dolazi Zagrebački holding i mirovine.

18. Sud je ocijenio iskaze svjedoka istinitim, budući da su u suglasju jedan s drugim te dokumentacijom koja prileži spisu. Iskaz tužitelja djelomično je ocijenjen subjektivnim i usmjerenim na izbjegavanje odgovornosti. Naime tužitelj u svom iskazu niti ne spori činjenicu da je bila kontrola 8.10.2021. i da su zatečene neuručene pošiljke Zagrebačkog holdinga, jedino tvrdi da su one zaprimljene 4.10.2021., a ne 1.10.2021. Isto tako neuvjerljiv je i ničim dokazan iskaz tužitelja u pogledu količine dnevnih zaduženja, s obzirom da iz odluke o otkazu kao i podataka o očitanju plinomjera proizlazi da je tužitelj trebao očitati 356 plinomjera u roku od mjesec dana, a ne na dnevnoj bazi kako to navodi u svom iskazu. Isto tako je paušalan i neodređen iskaz u dijelu u kojem navodi da je radio kraće zbog odlaska na terapije, s obzirom da iz suglasnih iskaza svjedoka PM i IM proizlazi da je to trajalo svega dva tjedna, a da je nakon toga tužitelj poslove obavljao u punom radnom vremenu. Ujedno svjedoci navode da je u tom periodu tužitelju dodijeljena pomoć u obavljanju radnih zadataka. Također tužitelj subjektivno navodi da je zadržan u Puli radi činjenice da je voditeljica bila zadovoljna, s obzirom da drugačije proizlazi iz iskaza svjedokinje TM i izvješća o radu tužitelja u Puli koje prileži na str. 1167-1170 spisa. Naime, TM u svojoj e-mail poruci od 16. srpnja 2021. dostavlja izvješće o radu tužitelja iz kojeg proizlazi da je tužitelj u svom radu počinio čitav niz povreda obveza iz radnog odnosa, a da je zadržan dulje na radu u Puli isključivo iz razloga jer nisu imali drugih kandidata za to radno mjesto. Suprotno navodima tužitelja, iz iskaza svjedokinje TM proizlazi da tužitelj nije savjesno obavljao svoje poslove te da je bilo propusta u njegovom radu.

19. Spisu prilaže i dopisi EM te dopis voditeljice PM, iz kojih proizlaze suglasne povrede obveza iz radnog odnosa koje se tužitelju stavljaju na teret odlukom o otkazu.

20. Tuženik je u spis dostavio e-mail poruku korisnice JM od 6. listopada 2021. iz koje proizlazi da ista nije zaprimila preporučenu pošiljku br. RF960471369HR, te e-mail poruku VM u kojoj navodi da joj kasne računi poslani od strane PBZ-a. U odnosu na navedeno tuženik je dostavio u spis i obrazac reklamacije, iz kojih proizlazi da su opravdane dvije reklamacije od 24. lipnja 2021. i 27. rujna 2021. Iz reklamacije od 27. rujna 2021. proizlazi da su kod tužitelja u poštanskom uredu pronađene preporučene pošiljke s datumom prijema 22. rujan 2021., koje su trebale biti iznesene na dostavu, u pitanju je 7 preporučenih pošiljaka koje su navedene u toj reklamaciji svojim brojem zaduženja.

21. Nadalje, tuženik je u spis dostavio i ispis iz dostavne knjige, iz kojeg proizlazi da je tužitelj u više navrata umjesto potpisa označio "kovčežić", za što se u odluci o otkazu navodi da je takva dostava moguća jedina ako je primatelj za to dao ovlaštenje. Iz preslike dostavne knjige nije razvidno, niti je navedeno da bi postojalo takvo ovlaštenje. Naime, sukladno čl. 4.4.8.3 Uputa za obavljanje poštanskih usluga je propisano da ako je primatelj dao ovlaštenje za ubacivanje preporučenih pošiljaka i preporučenih pošiljaka s dopunskom uslugom "Plus" iz unutarnjeg prometa, pošiljke se uručuju ubacivanjem u kućni kovčežić bez potpisa primatelja. U tom se slučaju na kućni kovčežić lijepi naljepnica "O" (obr. P-104) kao oznaka da je primatelj zatražio takvu uslugu.

22. Nadalje, tuženik je u spis dostavio i Opće uvjete za obavljanje univerzalne usluge gdje je u odredbi čl. 51 st. 2 t. 1 propisano da se pošiljke najbrže kategorije u unutarnjem prometu uručuju u roku od jednog dana (D+1), a sve ostale pošiljke u roku od tri dana (D+3). Iz iskaza svjedoka je utvrđeno da se navedeni rokovi računaju na način da se u isti ne računa dan zaprimanja pošiljke od strane tuženika (to je datum koji označuje D), već slijedeći dani računajući od prvog dana nakon datuma primitka koji je naveden na pošiljci. Drugim riječima za pošiljke koje su zaprimljene 1. listopada 2021., krajnji rok dostave je 4. listopada 2021. Tužitelj tvrdi da su te pošiljke pristigle k njemu tek 4. listopada 2021., što sud prihvaća kao moguće i uvjerljivo, s obzirom da je 1. listopada 2021. bio petak, a ako se uzme da subotom i nedjeljom tužitelj ne radi, on je doista pošiljku zaprimio u ponedjeljak 4. listopada 2021. Međutim, s obzirom da su te pošiljke zatečene kod tužitelja prilikom kontrole u petak 8. listopada 2021., tužitelj je prekoračio rok D+3 i u slučaju kada bi se kao dan zaprimanja računao 4. listopada 2021. U tom slučaju krajnji rok dostave je bio 7. listopada 2021.

23. U prilog navodima tuženika i činjenice da je zatečena veća količina pošiljaka koje nisu iznese na dostavu i odnosu na koje je prekoračen rok dostave govori i fotodokumentacija koje se nalazi a str. 49-59 spisa gdje je vidljivo da se radi o većoj količini pošiljaka s datumom prijema 1. listopada 2021. te 4. listopada 2021., u odnosu na koje je 8. listopada 2021. već bio prekoračen rok dostave.

24. Isto tako u prilog navodima tuženika da je došlo do povrede obveza iz radnog odnosa govore i podaci o očitanju plinomjera, iz kojih proizlazi a je tužitelj očitao svega 8,43% ukupne količine i to do 8. listopada 2021. Iako još nije istekao rok za očitanje svih plinomjera (rok je bio do 15. listopada 2021.), jasno je da je tužitelj sa svojim tempom očitanja i uz postojanje zaostataka u pogledu dostave pošiljaka sa istekom roka, utjecao na redovito odvijanje poštanskog prometa, svojim nepravodobnim obavljanjem poslova.

25. Sukladno odredbi čl. 45 st. 1 t. 1 i 8 Pravilnika o radu, kojeg je tuženik dostavio u spis, propisano je kako osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa predstavlja neispunjavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno obavljanje poslova koje je utjecalo na redovito odvijanje poštanskog prometa kao i teža povreda prava korisnika poštanskih usluga.

26. Prema mišljenju ovog suda nepravodobno obavljanje poslova od strane tužitelja koje je utvrđeno prilikom redovite kontrole 8. listopada 2021., s obzirom na količinu pošiljaka koje nisu uručene u roku i tempo rada u odnosu na ostale radne zadatke (očitanje plinomjera), predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa koja je propisana čl. 45 Pravilnika o radu, a ista je relevantna za otkazivanje ugovora o radu. Povrede su po svom značenju u smislu količine pošiljaka i broja povreda koje su počinjene od strane tužitelja opravdan razlog za otkaz ugovora o radu tužitelju.

27. Sukladno odredbi čl. 119. st. 1 ZR-a prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. U ovom slučaju tužitelj prije odluke o otkazu nije pisano upozoren na povrede obveza iz radnog odnosa. Međutim, s obzirom na količinu pošte koja je zatečena s prekoračenjem roka i povrede u svezi sa očitanjem plinomjera, odnosno u pogledu pogrešnog uručenja preporučene pošiljke, te s obzirom na povrede obveza iz radnog odnosa koje su detaljno navedene u izvješću voditeljice TM (str. 1168-1169 spisa), razvidno je da tužitelj gotovo kontinuirano krši obveze iz radnog odnosa (izvješće voditeljice TM odnosi se na period od veljače do rujna 2020., a izvješće voditeljice PM odnosi se na period od rujna do listopada 2021.), da se radi o istovjetnim ili sličnim povredama, da je na iste tužitelj upozoravan usmeno što proizlazi iz iskaza svjedokinje TM, koja navodi da su ga kontrolorke više puta upozoravale na propuste, iz čega sud zaključuje da su u ovom slučaju postojale okolnosti zbog kojih nije bilo opravdano očekivati od tuženika da tužitelja upozorava na povrede obveza iz radnog odnosa. Uostalom, tužitelj je upoznat sa primjedbom klijentice JM (tužitelj se na to referira u svom iskazu), te je bio svjestan činjenice prekoračenja roka u pogledu pošiljaka koje su zatečene u stolu i mopedu tužitelja 8. listopada 2021. Stoga je sud utvrdio da odluka o otkazu nije nezakonita iz razloga što tužitelju prethodno nije upućeno pisano upozorenje iz čl. 119. st. 1 ZR-a.

28. Isto tako nisu relevantni navodi tužitelja u pogledu navodnog ozljeđivanja na radu, budući da drugačije proizlazi iz izjave tužitelja od 12. studenoga 2020. koja prileži na str. 48 spisa, te nema dokaza da bi se tužitelj nalazi na bolovanju zbog ozljede na radu. Kao što to tuženik u odgovoru na tužbu navodi, tužitelj nema nikakvo rješenje nadležnog tijela iz kojeg bi proizlazilo da nije u mogućnosti obavljati poslove poštara za opću dostavu iz zdravstvenih razloga.

29. Slijedom svega iznesenog valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u kako u dijelu koji se odnosi na utvrđenje nedopuštenosti Odluke o otkazu, tako i u dijelu koji se odnosi na vraćanje na rad, jer za prihvaćanje tog dijela zahtjeva nema pravne osnove, sve sukladno odredbi čl. 124 st. 1 ZR-a.

U Zagrebu 10. srpnja 2026.

Sutkinja:

Ida Vrančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana objave ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. tužitelj po pun.

2. tuženik po pun.